Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-114/2024-4

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Danijela Simeunović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović u Zagrebu, protiv tuženika Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d, OIB: 99122235709, kojeg zastupa punomoćnik Boris Guljaš, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boris Guljaš i Ranko Lamza u Osijeku, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1765/17-25 od 21. studenog 2018., na sjednici vijeća 17. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1765/17-25 od 21. studenog 2018. u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da nije dopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, KLASA:006-04/17-02/0002, URBROJ: 343-0100/01- 17-003 od 24. srpnja 2017. i da tužitelju na temelju te odluke nije prestao radni odnos kod tuženika 4. studenog 2017., u točkama II., III. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog i revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđena je nedopuštenom Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, KLASA:006-04/17-02/0002, URBROJ: 343-0100/01-17-003 od 24. srpnja 2017. godine. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, a ako tih poslova nema, na druge odgovarajuće poslove. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura[1] sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je točkom IV. u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Presudom ovog suda poslovni broj Gž R-286/2019-3 od 4. studenog 2021. u točki I izreke odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1765/17-25 od 21. studenog 2018. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da nije dopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, Klasa:006-04/17-02/0002, Urbroj: 343-0100/01-17-003 od 24. srpnja 2017. u dijelu koji se odnosi na otkazni rok i s tim u vezi da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika do dana 3. studenog 2017. Točkom II izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I izreke te u točkama II, III i IV izreke te je suđeno:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, Klasa:006-04/17-02/0002, Urbroj: 343-0100/01-17-003 od 24. srpnja 2017., osim u dijelu koji se odnosi na otkazni rok.

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, a ako tih poslova nema, na druge odgovarajuće poslove, u roku od osam dana.

Utvrđuje se da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 4. studenog 2017.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura sa zateznim kamatama od 21. studenog 2018. do isplate.

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn/431,35 eura u roku od osam dana.“

4.1. Povodom izjavljene revizije tužitelja, citirana presuda ovog suda je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-434/2022-2 od 19. prosinca 2023. ukinuta u dijelu pod točkom II izreke i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora u ovom stadiju je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 24. srpnja 2017. i da tužitelju nije prestao radni odnos protekom otkaznog roka 4. studenog 2017., uz zahtjev za vraćanje na rad.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelj radio kod tuženika kao direktor Sektora za registre na temelju Ugovora o radu od 17. studenog 2014. i aneksa istog, a prije toga da je od 2010. radio kod tuženika kao voditelj Odjela upisnika poljoprivrednika i registra životinja;

- da je Upravno vijeće tuženika na sjednici 5. lipnja 2017. donijelo Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kojim je ukinuto radno mjesto direktora Sektora za registre;

- da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu s pripadajućim aneksima Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 24. srpnja 2017. pri čemu je tužitelju ponuđeno radno mjesto viši stručni savjetnik u Službi za školsku shemu i šećer u Sektoru za provedbu mjera zajedničke organizacije tržišta, te da je određen otkazni rok od 2 mjeseca;

- da se tuženik savjetovao s Radničkim vijećem o otkazu tužitelju;

- da tužitelj nije prihvatio ponuđeni ugovor o radu te je u zakonskom roku protiv Odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava;

- da tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev te je tužitelj u daljnjem zakonskom roku podnio tužbu;

- da je u obrazloženju otkaza navedeno da je Upravno vijeće na sjednici od 5. lipnja 2017. donijelo Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta koji je izrađen u svrhu optimizacije obavljanja poslova u nadležnosti tuženika s ciljem povećanja učinkovitosti kvalitete rada tuženika, te da sustav unutarnjeg ustroja i nove sistematizacije radnih mjesta pokazuje reorganizaciju cjelokupnog sustava spajanjem istovrsnih, odnosno srodnih sektora i službi te kreiranje novih sektora i službi zbog čega je bilo potrebno izvršiti preraspodjelu zaposlenih radnika na druga radna mjesta unutar novih službi, pa da Sektor za registre koji se sastojao od pet službi temeljem ranijeg Pravilnika, stupanjem na snagu novog Pravilnika više ne postoji i time radno mjesto direktora sektora za registre više ne postoji,

- da se raniji Sektor za registre sastojao od pet službi i to: Službe za vinogradarski registar i registre u biljnoj proizvodnji, Službe za sustav identifikacije zemljišnih parcela, Službe za prava na plaćanja, Službe za kontrolu kvalitete ARKOD-a i Službe za upisnik poljoprivrednika i registre životinja, te da je reorganizacijom osnovan Sektor za registre i IAKS mjere koji se sastoji od tri službe,

- da su se prije reorganizacije u ranijem Sektoru za registre obavljali jednim dijelom poslovi IAKS mjera i to priprema i obrada podataka, dok su se poslovi autorizacije plaćanja prije reorganizacije obavljali u Sektoru za izravnu potporu, a nakon reorganizacije su djelatnici koji su radili te poslove prebačeni u Sektor za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja,

- da je u ugovoru o radu tužitelja od 17. studenog 2014. u odnosu na opis poslova radnog mjesta direktora Sektora za registre, između ostalog, navedeno da „planira procedure za preuzimanje podataka za potrebe Integriranog administrativnog i kontrolnog sustava (IAKS)“ te da se radi o poslovima obrade podataka za IAKS mjere,

- da je glavna izmjena u ranijem Sektoru za registre bila u tome što cijeli dio poslova obrade, autorizacije i odobravanja isplata IAKS mjera ruralnog razvoja koji se obavljao u Sektoru za izravne potpore je prebačen u novo formirani Sektor za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja te je 3-4 radnika koji su radili na IAKS mjerama u Sektoru za izravnu potporu sada prešlo u Sektor za registre i IAKS mjere, odnosno da se sada cijeli proces oko odobravanja IAKS mjera obavlja u Sektoru za registre i IAKS mjere.

-da je i u opisu poslova Sektora za registre iz starog Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta te u opisu poslova Sektora za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja u novom Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta navedeno da ti Sektori obavljaju upravne i stručne poslove vezane za ustrojavanje i vođenje registara u poljoprivredi, odgovorni su za registre i upisnike, a da je po staroj sistematizaciji Sektor za registre bio nadležan za preuzimanje podataka za IAKS mjere, dok je po novoj sistematizaciji opseg poslova proširen u vidu da se u Sektoru za registre i IAKS mjere obavlja plaćanje po IAKS mjerama.

8. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da se u novoosnovanom Sektoru za registre i IAKS mjere obavljaju svi poslovi koji su se obavljali i prije reorganizacije te da su se i prije reorganizacije obavljali poslovi IAKS mjera, osim poslova autorizacije plaćanja, što je bilo u domeni Sektora za izravnu potporu te da se stoga nisu prestali obavljati poslovi radnog mjesta direktora Sektora za registre, već da navedene poslove sada obavlja direktor Sektora za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja i da je samo formalno izmijenjen naziv radnog mjesta.

9. Zaključno, sud prvog stupnja smatra da sama promjena naziva radnog mjesta, pri čemu se i dalje obavljaju isti poslovi uz neznatno proširen opseg poslovanja, nije organizacijski razlog koji opravdava donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, te da nisu ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br.93/14-dalje: ZR) u vezi s čl. 123. st. 1. i 2. ZR-a.

10. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365 st. 2. ZPP-a utvrđeno je da u postupku nije počinjena ni jedna od tih postupovnih povreda, pa ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Osporavajući pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja tuženik u žalbi ukazuje da je u postupku sporno je li prestala potreba za poslovima radnog mjesta direktor Sektora za registre na kojemu je bio zaposlen tužitelj tj. obavljaju li se ti poslovi i dalje nakon donošenja novog Pravilnika. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude da navodi da je na temelju iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da se u novoosnovanom Sektoru za registre i IAKS mjere obavljaju svi poslovi koji su se obavljali i prije reorganizacije u Sektoru za registre, osim poslova autorizacije plaćanja što da je bilo u domeni Sektora za izravnu potporu, a koji radnici sada rade u novoosnovanom Sektoru za registre i IAKS mjere. Svoj zaključak prvostupanjski da je utemeljio na iskazima svjedoka, radnika tuženika koji rade na postojećim, sistematiziranim radnim mjestima koji da nemaju poveznica s bivšim radnim mjestom tužitelja, niti s poslovima koji su ulazili u nadležnost radnog mjesta direktora Sektora za registre. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude na temelju uvida u ugovor o radu od 17. studenog 2014. sklopljenog između tužitelja i tuženika za radno mjesto direktor Sektora za registre pod opisom poslova radnog mjesta utvrđuje da je između ostalog navedeno da radnik „planira procedure za preuzimanje podataka za potrebe integriranog, administrativnog i kontrolnog sustava (IAKS)“ te zaključuje da su i u opisu posla radnog mjesta tužitelja bili navedeni poslovi IAKS mjera. Međutim, prvostupanjski sud da ne razlikuje IAKS mjere od IAKS sustava odnosno poistovjećuje ta dva pojma jer da u IAKS mjere ruralnog razvoja samo jedan dio IAKS sustava kao puno šireg područja no da sama IAKS mjera, a da IAKS sustav nikada nije bio u nadležnosti Sektora za registre pa tako ni u nadležnosti prijašnjeg radnog mjesta tužitelja. U vezi toga ukazuje da su i svjedoci kojima je sud poklonio vjeru potvrdili da su se u prijašnjem Sektoru za registre radile samo pripreme za IAKS mjere, dok sama IAKS mjera, a pogotovo IAKS sustav nikada nije bio u nadležnosti prijašnjeg Sektora za registre. Stoga da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da se u novoosnovanom Sektoru za registre i IAKS mjere obavljaju identični poslovi bivšeg Sektora za registre. Ističe da je stupanjem na snagu novog Pravilnika došlo do reorganizacije rada unutar Sektora za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja, u jednoj službi su se objedinili svi različiti upisnici te je na taj način i takvom reorganizacijom prestalo postojati radno mjesto na kojem je tužitelj do donošenja novog Pravilnika radio. To da je vidljivo iz opisa predmetnih radnih mjesta, prethodno i trenutno važećeg akta koji regulira organizaciju rada pri tuženiku, kao i iz shema organizacije tuženika i materijalnih dokaza koje je dostavio u spis.

12. Prednje iznesenim žalbenim navodima dovodi se u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, za sada nije prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da se nisu prestali obavljati poslovi radnog mjesta direktora Sektora za registre, te da navedene poslove sada obavlja direktor Sektora za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja, odnosno da je samo formalno izmijenjen naziv radnog mjesta jer da se i dalje obavljaju isti poslovi uz neznatno proširen opseg poslovanja. U vezi opsega poslova radnog mjesta tužitelja, prvostupanjski sud je cijenio sadržaj ugovora o radu tužitelja u odnosu na opis poslova radnog mjesta direktora Sektora za registre, sadržaj ranijeg Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u odnosu na poslove Sektora za registre i novog Pravilnika u odnosu na poslove Sektora za registre i IAKS mjere te u tom smislu i nastavno iskaze svjedoka u odnosu na okolnost jesu li se i ranije u Sektoru za registre obavljali posIovi IAKS mjera. Međutim, propušteno je analizirati sadržaj poslova radnog mjesta direktora Sektora za registre i IAKS mjera prema opisu radnog mjesta u Pravilniku iz 2017. i nastavno ih usporediti s opisom poslova direktora Sektora za registre prema ugovoru o radu tužitelja i Pravilniku iz 2015. radi ocjene je li riječ o sadržajno istim poslovima, što je odlučno za ocjenu o tome je li prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja i je li odluka o otkazu ugovora o radu zakonita u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a.

13. Stoga je trebalo ukinuti presudu suda prvog stupnja u opisanom dijelu toč. I izreke i toč. II. izreke na temelju čl. 370. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi sud upotpunio činjenično stanje na prethodno izloženi način i potom ocijenio provedene dokaze u skladu s čl. 8. ZPP-a, te donio novu i zakonitu presudu.

14. Kako je ukinuta odluka u dijelu glavne stvari, to je ukinuta i odluka o troškovima postupka (toč. III. i IV. izreke prvostupanjske presude) te je u smislu čl. 166. st. 4. ZPP-a ostavljeno o troškovima u povodu žalbe i revizije odlučiti u konačnoj odluci.

15. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović