RepublikaHrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-794/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], **.**.2010., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Parneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-223/2019-43 od 7. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-223/2019-43 od 7. travnja 2022. i sudi:

Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o [broj kredita] od 11. srpnja 2005., sklopljenog između tužiteljice DM iz [adresa], **.**.2010., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao davatelja kredita, koja glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru“.

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici DM iz [adresa], **.**.2010., OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 895,16 eura[1] / 6.744,60 kuna zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:

-na iznos od 1,77 eura / 13,36 kuna počevši od 1. rujna 2005. do isplate,

-na iznos od 1,55 eura /11,70 kuna počevši od 1. studenog 2005. do isplate,

-na iznos od 1,26 eura / 9,53 kuna počevši od 1. siječnja 2006. do isplate,

-na iznos od 1,48 eura / 11,17 kuna počevši od 1. veljače 2006. do isplate,

-na iznos od 0,05 eura / 0,41 kuna počevši od 1.travnja 2006.do isplate,

-na iznos od 0,27 eura / 2,06 kuna počevši od 1. lipnja 2006. do isplate,

-na iznos od 0,00 eura / 0,02 kuna počevši od 1. studenog 2006. do isplate,

-na iznos od 0,59 eura / 4,44 kuna počevši od 1. veljače 2008. do isplate,

-na iznos od 0,86 / 6,50 kuna počevši od 1. travnja 2008. do isplate,

-na iznos od 3,64 eura / 27,43 kuna počevši od 1. studenog 2008. do isplate,

-na iznos od 9,41 eura / 70,93 kuna počevši od 1. siječnja 2009. do isplate,

-na iznos od 9,96 eura / 75,05 kuna počevši od 1. veljače 2009. do isplate,

-na iznos od 4,88 eura / 36,75 kuna počevši od 1. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 9,55 eura / 71,96 kuna počevši od 1. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 7,62 eura / 57,43 kuna počevši od 1. svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 14,90 eura / 112,23 kuna počevši od 1.lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 12,08 eura /91,01 kuna počevši od 1. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 14,12 eura / 106,37 kuna počevši od 1. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 14,52 eura /109,41 kuna počevši od 1. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 12,22 eura / 92,05 kuna počevši od 1. listopada 2009. do isplate,

-na iznos od 13,61 eura / 102,51 kuna počevši od 1. studenog 2009. do isplate,

-na iznos od 12,45 eura / 93,79 kuna počevši od 1. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 14,79 eura / 111,41 kuna počevši od 1. siječnja 2010.do isplate,

-na iznos od 15,36 eura /115,72 kuna počevši od 1. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 9,79 eura / 73,73 kuna počevši od 1. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 16,14 eura /121,62 kuna počevši od 1. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 13,83 eura /104,23 kuna počevši od 1. svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 15,92 eura /119,94 kuna počevši od 1. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 17,28 eura /130,20 kuna počevši od 1. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 18,05 eura / 136,03 kuna počevši od 1. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 20,51 eura /154,57 kuna počevši od 1. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 17,11 eura / 128,94 kuna počevši od 1. listopada 2010. do isplate,

-na iznos od 17,58 eura /132,44 kuna počevši od 1. studenog 2010. do isplate,

-na iznos od 18,75 eura /141,27 kuna počevši od 1. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 20,02 eura /150,83 kuna počevši od 1. siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 18,38 eura /138,46 kuna počevši od 1. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 13,35 eura /100,56 kuna počevši od 1. ožujka 2011.do isplate,

-na iznos od 17,29 eura /130,29 kuna počevši od 1. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 15,65 eura /117,95 kuna počevši od 1. svibnja 2011.do isplate,

-na iznos od 19,90 eura /149,92 kuna počevši od 1. lipnja 2011. do isplate,

-na iznos od 17,58 eura /132,43 kuna počevši od 1.srpnaja 2011. do isplate,

-na iznos od 22,94 eura /172,81 kuna počevši od 1. kolovoza 2011. do isplate,

-na iznos od 22,67 eura /170,82 kuna počevši od 1. rujna 2011. do isplate,

-na iznos od 17,66 eura /133,04 kuna počevši od 1. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 17,55 eura /132,20 kuna počevši od 1. studenog 2011. do isplate,

-na iznos od 14,90 eura / 112,25 kuna počevši od 1. prosinca 2011. do isplate,

-na iznos od 19,51 eura /147,02 kuna počevši od 1. siječnja 2012. do isplate,

-na iznos od 17,18 eura /129,48 kuna počevši od 1. veljače 2012. do isplate,

-na iznos od 14,08 eura /106,08 kuna počevši od 1. ožujka 2012. do isplate,

-na iznos od 13,91 eura /104,84 kuna počevši od 1. travnja 2012.do isplate,

-na iznos od 14,71 eura /110,83 kuna počevši od 1. svibnja 2012. do isplate,

-na iznos od 15,90 eura /119,78 kuna počevši od 1. lipnja 2012.do isplate,

-na iznos od 14,10 eura /106,23 kuna počevši od 1.srpnja 2012. do isplate,

-na iznos od 14,97 eura /112,80 kuna počevši od 1. kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 14,41 eura /108,59 kuna počevši od 1. rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 12,60 eura / 94,91 kuna počevši od 1. listopada 2012. do isplate,

-na iznos od 13,77 eura /103,73 kuna počevši od 1. studenog 2012. do isplate,

-na iznos od 12,46 eura / 93,89 kuna počevši od 1. prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 13,14 eura / 99,04 kuna počevši od 1. siječnja 2013. do isplate,

-na iznos od 12,27 eura / 92,48 kuna počevši od 1. veljače 2013. do isplate,

-na iznos od 9,26 eura / 69,75 kuna počevši od 1. ožujka 2013. do isplate,

-na iznos od 12,05 eura / 90,79 kuna počevši od 1. travnja 2013.do isplate,

-na iznos od 10,52 eura / 79,29 kuna počevši od 1. svibnja 2013. do isplate,

-na iznos od 10,64 eura / 80,16 kuna počevši od 1.lipnja 2013. do isplate,

-na iznos od 9,16 eura / 69,05 kuna počevši od 1. srpnja 2013. do isplate,

-na iznos od 9,89 eura /74,49 kuna počevši od 1. kolovoza 2013. do isplate,

-na iznos od 9,71 eura / 73,13 kuna počevši od 1. rujna 2013.do isplate,

-na iznos od 8,91 eura /67,12 kuna počevši od 1. listopada 2013. do isplate,

-na iznos od 9,07 eura / 68,34 kuna počevši od 1. studenog 2013. do isplate,

-na iznos od 8,10 eura / 61,04 kuna počevši od 1.prosinca 2013. do isplate,

-na iznos od 8,33 eura /62,80 kuna počevši od 1. siječnja 2014. do isplate,

-na iznos od 2,65 eura /19,94 kuna počevši od 1. veljače 2014. do isplate,

-na iznos od 2,30 eura / 17,33 kuna počevši od 1.ožujka 2014. do isplate,

-na iznos od 2,35 eura /17,74 kuna počevši od 1. travnja 2014. do isplate,

-na iznos od 2,14 eura / 16,10 kuna počevši od 1. svibnja 2014. do isplate,

-na iznos od 2,03 eura / 15,32 kuna počevši od 1. lipnja 2014.do isplate,

-na iznos od 1,88 eura /14,19 kuna počevši od 1. srpnja 2014. do isplate,

-na iznos od 1,85 eura /13,93 kuna počevši od 1. kolovoza 2014. do isplate,

-na iznos od 1,75 eura /13,20 kuna počevši od 1. rujna 2014. do isplate,

-na iznos od 1,54 eura / 11,62 kuna počevši od 1. listopada 2014. do isplate,

-na iznos od 1,49 eura / 11,24 kuna počevši od 1. studenog 2014. do isplate,

-na iznos od 1,33 eura / 10,05 kuna počevši od 1. prosinca 2014. do isplate,

-na iznos od 1,21 eura / 9,13 kuna počevši od 1. siječnja 2015. do isplate,

-na iznos od 1,07 eura / 8,06 kuna počevši od 1. veljače 2015.do isplate,

-na iznos od 0,83 eura / 6,24 kuna počevši od 1. ožujka 2015. do isplate,

-na iznos od 0,77 eura / 5,77 kuna počevši od 1. travnja 2015. do isplate,

-na iznos od 0,59 eura / 4,47 kuna počevši od 1. svibnja 2015. do isplate,

-na iznos od 0,46 eura / 3,47 kuna počevši od 1. lipnja 2015. do isplate,

-na iznos od 0,30 eura / 2,23 kuna počevši od 1. srpnja 2015. do isplate,

-na iznos od 0,15 eura / 1,16 kuna počevši od 1. kolovoza 2015. do isplate,

a koje kamate se obračunavaju počevši od 1. rujna 2005., pa nadalje po stopi koja je do 31. prosinca 2007., propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te nadalje od 1. siječnja 2008., propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015., određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.530,87 eura / 11.534,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2022. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 261,72 eura / 1.971,88 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.410,18 eura / 10.625,00 kuna s kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila utvrđenje ništetnom odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita]

-[broj kredita] od 11. srpnja 2005., koji je kao korisnica kredita sklopila sa tuženikom kao davateljem kredita, a koja glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru“, kao i da joj tuženik isplati novčani iznos od 895,16 eura / 6.744,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka I. izreke).

1.1. Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku (očitom greškom navodi se tužitelju) parnični trošak u iznosu od 1.410,18 eura / 10.625,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine ili preinači uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o [broj kredita] od 11. srpnja 2005. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i restitucijski zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 895,16 eura / 6.744,60 kuna s kamatama na pojedine iznose.

7. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d., kao kreditor, 11. srpnja 2005., zaključili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/[broj kredita];

-da je navedenim ugovorom tužiteljici odobren i 13. srpnja 2005., isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, te je tužiteljica preuzela obvezu otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju tužitelja za devize na dan plaćanja;

-da su kreditor i korisnik kredita ugovorili promjenjivu redovnu kamatu, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,25%, te da korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno jednostranim odlukama Banke o kamatnim stopama, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što korisnik kredita potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru;

-da je tekst predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 11. srpnja 2005., uključujući i odredbu čl. 4. st. 1. koja regulira promjenjivost kamatne stope, unaprijed sačinila pravna službe Slavonske banke d.d., te se s tužiteljicom kao potrošačem, nije pojedinačno pregovaralo o ugovornoj odredbi o kamatnoj stopi, niti je tužiteljica imala utjecaj na sadržaj te odredbe;

-da davatelj kredita nije tužiteljicu upozorio na rizik ugovaranja promjenjive kamatne stope uz izostanak bilo kakvih parametara kojih bi se tuženik imao pridržavati pri donošenju jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, niti ju je upozorio na moguće ekonomske posljedice i učinke tako ugovorene promjenjive kamatne stope člankom 4. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu, pa je takvom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici kao potrošaču nametnuta obveza, koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača;

-da se ugovorena kamatna stopa nakon početno ugovorenih 5,25 % godišnje mijenjala, i njezina visina je bila 6 % za razdoblje od 1. prosinca 2008. do travnja 2009., 6,75 % za period od 1. svibnja 2009. do 30. studenog 2010., 6,50 % od 1. prosinca 2010. do 30. rujna 2011., 6,30 % od 1. listopada 2011. do 31.prosinca 2013., te 3,52 % za period od 1. siječnja 2014., do 31. kolovoza 2015.;

-da je uplatom posljednjeg anuiteta kredita 1. kolovoza 2015., tužiteljica u cijelosti otplatila kredit;

-da je tijekom otplate kredita tužiteljica temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, preplatila kredit u iznosu od 738,94 CHF, što čini kunsku protuvrijednost od 6.744,60 kuna, polazeći od tečaja CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta;

-da tuženik Addiko Bank d.d. nije davatelj spornog kredita tužiteljici kao potrošaču, već je pravni sljednik kreditora, Slavonske banke d.d., Osijek, koja je s tužiteljicom sklopila predmetni Ugovor o namjenskom kreditu;

-da Slavonska banka d.d. nije bila sudionik u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, pa učinak presuda donesenih u tome postupku ne može utjecati na ugovorni odnos tužiteljice kao korisnice kredita i kreditora Slavonske banke d.d. Osijek, niti na odnos tužiteljice i tuženika Addiko Bank d.d.;

-da pokretanjem postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parnici poslovni broj P-1401/12, nije prekinuta zastara tužiteljičine tražbine po osnovi preplate na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu);

-da je iskazom svjedoka PM,umirovljenog dugogodišnjeg službenika Slavonske banke d.d., a potom Hypo Alpe Adria Bank d.d. sa sigurnošću utvrđeno da se nije pojedinačno pregovaralo o kamatnoj stopi, da je pravna služba Slavonske banke d.d. unaprijed sačinila standardni ugovor o kreditu, da je svaki klijent, pa tako i tužiteljica, mogao samo odabrati vrstu kredita, ali ne i utjecati na sadržaj već sastavljenog obrasca ugovora o kreditu, pa niti na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, da su klijenti raspolagali samo informacijom da je kamata promjenjiva, ali nisu informirani kada, iz kojih razloga i pod kojim uvjetima se mijenja visina kamatne stope, niti su im predočene moguće financijske posljedice tako ugovorene promjenjive kamate, kao i da su službenici u svemu postupali sukladno poslovnoj politici Banke, te da je uprava Banke donosila odluku o promjeni kamatne stope;

-da je stoga odredba čl. 4 st. 1. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 11. srpnja 2005. ništetna, budući da je opisano postupanje Slavonske banke d.d. bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime je Slavonska banka d.d. povrijedila odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 - dalje: ZZP/03) i odredbe čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/07), kao i odredbu čl. 3. st. 2. Direktive Vijeća broj 93/13, EEZ od 5. travnja 1993.;

- da je za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe, a obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove (čl. 1111. st. 1. i čl. 1115 ZOO-a);

- da u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, iz kojih razloga restitucijski zahtjev tužiteljice ne bi bio u zastari;

-da iako nije dvojben identitet Slavonske banke d.d. Osijek, kao davatelja kredita i potpisnika predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 11. srpnja 2005., te da je Slavonska banka d.d. prednik Addiko Bank d.d., što ne spori ni tuženik, prvostupanjski sud utvrđuje da nema ovlast u presudi ispraviti dio tužbenog zahtjeva na način da umjesto Addiko Bank d.d. naznači Slavonsku banku d.d. Osijek, iz kojih razloga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

8. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ovom sudu nije prihvatljivo.

9. Prvenstveno je za istaknuti da nije osnovano utvrđenje prvostupanjskog suda da utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača vođenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 nisu primjenjiva na ugovorni odnos stranaka iz ovog postupka, jer da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d., koja nije obuhvaćena tužbom u navedenom kolektivnom sporu, budući da je ista u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila samostalni pravni subjekt sve do ožujka 2009. kada je došlo do pripajanja Addiko banci d.d. (tj. Hypo Alpe Adria bank d.d.).

10. Pri tome je za istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom izvanredne revizije kojom je tuženik problematizirao svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u konkretnom predmetu, jer je sporni ugovor kao trgovac sklopila Slavonska banka d.d. , kao i u ovom predmetu, a koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u prije navedenom kolektivnom sporu, zaključio da se sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 118/03) odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe Adria banka d.d. kao preuzimatelja Slavonske banke d.d., odnose i na ugovore o kreditu sklopljene između potrošača i Slavonske banke d.d.

11. Prema tome, utvrđenje iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjuju se i na konkretni ugovor o kreditu temeljem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 14/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14), a primjena iste moguća je pozivom na odredbu iz čl. 502.c ZPP-a, jer se presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosi i na ugovore o kreditu koje je u tom razdoblju sklapao prednik tuženika Slavonka banka d.d., sve do njezinog pripajanja Hypo Alpe Adria banka d.d. u ožujku 2009.

12. Pri tome je za istaknuti da pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu „naknade štete“ koji koristi citirana odredba čl. 502 c. ZPP-a. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, već po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

13. S obzirom na izloženo, nije prihvatljivo ni utvrđenje suda prvog stupnja da nije bilo osnove prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, jer da se u tužbenom zahtjevu ne navodi Slavonka banka d.d., a s obzirom da je Addiko banka d.d. sljednik iste, što među strankama nije sporno.

14. Pravilno se pak sud prvog stupnja pozvao na odredbe čl.81., čl. 82., čl. 83. ZPP/03, te ocjenom provedenih dokaza utvrdio da se u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

15. Pri tome se ne dovodi u pitanje sama dopuštenost ugovorene promjenjive kamatne stope, već je ista ocjenjena ništetnom zbog toga što prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač-korisnica kreditne usluge nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzatne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika da promjeni redovnu stopu ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljene na jednostranom povećanju kamatne stope na štetu tužiteljice, koje postupanje tuženika je protivno odredbama čl. 81. i čl. 82. ZZP/03. Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost, kako je to i propisano čl. 87. st. 1. ZZP/03, a posljedice ništetnosti propisane su čl. 323. ZOO-a na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno ugovorne odredbe, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijeni u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO-a, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od pet godina (čl.225. ZOO-a).

17. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od ( naknadnog ) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, nije nastupila zastara utuženog potraživanja budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari vezano za restitucijski zahtjev s osnove ništetnosti navedenih ugovornih odredbi podnesena 15. svibnja 2019. podnesena je unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

18. Visina tužbenog zahtjeva pravilno je utvrđena provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjem, te je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženika valjalo obvezati da tužiteljici isplati tužbenim zahtjevom zatraženi iznos od 895,16 eura / 6.744,60 kuna. Pri tome je iznos preplate pojedinih anuiteta pravilno utvrđen primjenom tečaja u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Naime, kako je ugovaranje promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke utvrđeno ništetnim, proizlazi da ništetnošću nije zahvaćena samo početna kamatna stopa. Kako je tuženik koji je u svoju korist ugovorio predmetnu odredbu nepošten stjecatelj, tužiteljici primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni u ispunjenju nepoštene ugovorne odredbe, tekuća od dana kad su plaćeni kao dana neosnovanog stjecanja na strani tuženika.

19. Slijedom izloženog, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava pobijanu presudu preinačiti na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

20. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, a sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o cjelokupnim troškovima postupka.

21. Tužiteljici je na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđen trošak zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima, i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa) u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna, za pristup raspravama 3. veljače 2020., 2. studenoga 2020., 11.listopada 2021., 24. siječnja 2022. i 28. veljače 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosima od po 99,54 eura / 750,00 kuna, za pristup ročištu 20. svibnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna, za sastav podnesaka od 1. rujna 2019. (zaprimljen 11. rujna 2019.), prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna, za sastav podneska od 19. veljače 2021., te za sastav podnesaka od 10. rujna 2021. (zaprimljen 14. rujna 2021.) i 19. siječnja 2021. (zaprimljen 21. siječnja 2021.), a kojima je preciziran tužbeni zahtjev prema Tbr.8. toč. 3. Tarife u iznosima od po 24,89 eura / 187,50 kuna, što uz PDV od 25 % iznosi 1.026,53 eur / 7.734,37 kuna, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 398,17 eura /3.000,00 kuna i plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 eura / 400,00 kuna i presudu u iznosu od 53,09 eura / 400,00 kuna, što iznosi ukupno 1.530,87 eura / 11.534,37 kuna.

22. Tužiteljici je dosuđen i trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kuna, PDV u iznosu od 31,11 eura / 234,38 kuna, ukupno 155,54 eura /1.171,88 kuna, čemu treba pridodati i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura / 800,00 kuna, tako da ukupan trošak žalbenog postupka iznosi 261,72 eura / 1.971,88 kuna.

23. Posljedično navedenom, a jer tuženik nije uspio u sporu, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Slijedom navedenog, bespredmetan je i zahtjev tuženika za ispravkom očite greške u pisanju točke II. izreke pobijane presude.

24. Iz ovih je razloga odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Rijeci, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović