REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-429/2024-13

[adresa] Đ 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja ĐJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Buić, odvjetnica u Rijeci, Ivana Grohovca 2/I, protiv tuženika Karlovačke županije (OIB: 65050537368), Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za održivi razvoj, Karlovac, A. Vranyczanya 4, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Karlovca (OIB: 25654647153), Karlovac, Banjavčićeva 9, koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Medarić, odvjetnik u Karlovcu, Sarajevska 2/V, radi komunalne naknade, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Karlovačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za održivi razvoj, KLASA: UP/II- 363-03/24-01/2, URBROJ: 2133-05-02/06-24-2 od 2. veljače 2024. te poništenja prvostupanjskog rješenja Grada Karlovca, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/19-02/1721, URBROJ: 2133-1-07-03/02-23-2, od 27. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

III. Nalaže se tužitelju ĐJ da zainteresiranoj osobi Gradu Karlovcu nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Karlovca, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/19-02/1721, URBROJ: 2133-1-07-03/02-23-2, od 27. studenog 2023., određeno je da se rješenje tog tijela, KLASA: UP/I-363-03/19-02/1721, URBROJ: 2133/01-07-03/02-19-1 od 22. veljače 2019. mijenja u dijelu koji se odnosi na kalendarsku 2023., tako da se obveza plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. umanjuje za 50% zbog umanjenja koeficijenta namjene iz čl. 97. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) (toč. 1.), a ostali dijelovi rješenja iz točke 1. izreke tog rješenja ostaju neizmijenjeni na snazi (toč. 2.). Nadalje, obvezan je tužitelj, u slučaju da se po isteku kalendarske 2023. počne obavljati poslovna djelatnost u poslovnom prostoru, prijaviti tom tijelu promjenu radi izdavanja novog rješenja s ispravljenim obračunom obveze (toč. 3.) te je zadužen Upravni odjel za proračun i financije Grada Karlovca da provede knjigovodstveno usklađenje sukladno odredbama točke 1. izreke tog rješenja (toč. 4.).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/24-01/2, URBROJ: 2133-05-02/06-24-2 od

2. veljače 2024., odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika od 2. veljače 2024. pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi te na raspravi od 15. travnja 2025., u bitnome, navodi da tužbu podnosi na temelju čl. 12. st. 2., u svezi s čl. 120. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) te čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/01, 5/14 i 85/10, dalje: Ustav) te na temelju čl. 22. st. 1., u vezi s čl. 24. st. 1. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21). Tužitelj navodi da je osporeno rješenje protivno čl. 19. st. 1. Ustava te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017. Dodatno pojašnjava da mu se nije mogla obračunavati nikakva komunalna naknada, niti uz umanjenje od 50%, jer sukladno čl. 93. ZKG-a nije moguće naplaćivati komunalnu naknadu bez da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama i katastru te da ima uporabnu dozvolu. Osim toga, smatra i da se poslovnim prostorom ne može smatrati nekretnina koja ne postoji sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske te da ona ne zadovoljava uvjete za određivanje komunalne naknade. Nadalje, navodi da nije mogao pravovremeno reagirati jer nikada nije dobio rješenja kojima mu je ta naknada utvrđena, a iz razloga što se nalazio na liječenjima i nije živio na adresi na kojoj je prijavljen, no da je sva svoja dugovanja podmirio, bez obzira što su nastala na temelju nezakonitih rješenja. Stoga smatra da su rješenja tuženika od 2. veljače 2024. i prvostupanjskog tijela od 27. studenog 2023. nezakonita te predlaže da ih Sud poništi. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je dodatno istaknuo da je tužitelj propustio u tužbi navesti konkretne nedostatke koji bi bili od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja te da se samo paušalno pozivao na odredbe Ustava, ZUP-a i Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: ZUS). Dakle, ističe da je izostala tužiteljeva argumentacija u odnosu na razloge nezakonitosti osporenog rješenja.

5. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu te na raspravi 15. travnja 2024. navela da je predmetna tužba neosnovana. Naime, smatra da iz tužbe nije razvidno na čemu se ona temelji jer se tužitelj samo poziva na odredbe Ustava i zakona, a ne navodi koji propis, odnosno zakon bi bio povrijeđen donošenjem osporavanog rješenja te rješenja prvostupanjskog tijela. Nadalje, zainteresirana osoba poziva se na odredbu čl. 46. st. 1. t. 2. ZUS-a te ističe prigovor pomanjkanja pravnog interesa tužitelja iz razloga što je prvostupanjskom odlukom od 27. studenog 2023., obveza tužitelja za plaćanje komunalne naknade umanjena za 50%. Stoga smatra da on nema pravni interes za pokretanje ovog spora, zbog čega predlaže da Sud odbaci tužbu. Zaključno navodi da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u skladu sa zakonom te da su valjano obrazložena. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbu. Zainteresirana osoba potražuje naknadu troškova ovog spora.

6. U tijeku spora održana je rasprava 15. travnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. ZUS-a omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja i zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe, dok nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4., a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

7. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja dodatno je obrazložila tužbene navode te je u spis uložila isprave za koje je smatra da dokazuju njezine navode istaknute na toj raspravi. Zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe se na navedenoj raspravi protivio uređenju i dopuni podnesene tužbe, smatrajući da je to moralo biti učinjeno (najkasnije) u tužbi te je stoga predložio da Sud ne prihvati na raspravi iznesene navode i predane isprave.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Iz spisa predmeta razvidno je da je rješenjem prvostupanjskog tijela Grada Karlovca, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-03/19- 02/1721, URBROJ: 2133/01-07-03/02-19-1 od 22. veljače 2019., određena tužitelju obveza plaćanja komunalne naknade u 2019. i nadalje za poslovni prostor u [adresa], na adresi [adresa], u kojem se obavlja djelatnost trgovine te da je godišnji iznos komunalne naknade po m2 određen u visini od 58,80 kn/m2, odnosno u ukupnom iznosu od 6.820,80 kuna, uz popratna utvrđenja. Nadalje, razvidno je da je tužitelj 27. studenog 2023. podnio zahtjev za umanjenje komunalne naknade za svoj poslovni prostor za 50% iz razloga što se u njemu nije obavljala poslovna djelatnost.

10. Nesporno je u ovoj upravnoj stvari da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 27. studenog 2023. usvojilo zahtjev tužitelja te da je izmijenilo svoje ranije rješenje od 22. veljače 2019. na način da je tužitelju za 2023. umanjena obveza plaćanja komunalne naknade za 50% zbog umanjenja koeficijenta namjene te da je tuženik osporenim rješenjem navedeno prvostupanjsko rješenje ocijenio zakonitim.

11. Sporno je, je li zakonito tuženik osporavanim rješenjem odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 27. studenog 2023.

12. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Odredbom čl. 97. st. 2. ZKG-a propisano je da za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

14. Odredbom čl. 99. st. 2. ZKG-a propisano je da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

15. Odredbom čl. 94. st. 2. ZKG-a propisano je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti upravnom tijelu nastanak te obveze odnosno promjenu tih podataka.

16. Ocjena je Suda da je zakonito tužitelju umanjen iznos komunalne naknade za njegov poslovni prostor za 50%.

17. Naime, iz citirane odredbe čl. 97. stavka 2. ZKG-a proizlazi da se koeficijent namjene umanjuje za 50% kad se poslovna djelatnost ne obavlja u poslovnom prostoru više od šest mjeseci. Budući da su javnopravna tijela utvrdila da tužitelj ne obavlja poslovnu djelatnost više od šest mjeseci u svom poslovnom prostoru, zakonito je u skladu s tom zakonskom odredbom, umanjen koeficijent namjene za 50%, koji faktor je sastavni dio izračuna visine obveze komunalne naknade u skladu s čl. 99. st. 2. ZKG-a, a zbog čega je posljedično i visina tužiteljeve obveze komunalne naknade umanjena u toj visini.

18. Nadalje, Sud nije utvrdio da je počinjena povreda pravila postupka, da je pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ili da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a niti da su povrijeđena ustavna prava tužitelja na koja uopćeno upire u tužbi. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se tužitelj pozvao u tužbi, nije činjenično niti pravno u vezi sa spornim pitanjem u ovom sporu, zbog čega tumačenje Ustavnog suda Republike Hrvatske dano u toj odluci nije primjenjivo na rješavanje ove upravne stvari.

19. Nadalje, u odnosu na pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe navodi se da se osporena rješenja tiču imovinskih odnosno financijskih interesa tužitelja iz razloga što je njima odlučeno o tužiteljevoj obvezi plaćanja komunalne naknade, te bez obzira što su javnopravna tijela u cijelosti usvojila zahtjev tužitelja za umanjenje komunalne naknade, iz tužbenih navoda slijedi da tužitelj pored toga osporava i to što mu je uopće određena obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor. Stoga je neosnovan navod zainteresirane osobe da tužitelj nije imao pravni interes podnijeti predmetnu tužbu.

20. U odnosu na osporavanje obveze plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor navodi se tužitelju da je osporenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno isključivo u okviru podnesenog zahtjeva tužitelja, kojim je zatražio da se njegova obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor umanji za 50%, Stoga tužitelj u ovom sporu ne može osporavati osnovanost obveze plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor o kojoj je ranije odlučeno izvršnim rješenjem od 22. veljače 2019., već u ovom sporu može isticati samo navode koji se odnose na pitanje umanjenja te naknade, dok je tužitelj navode koji se odnose na pitanje obveze plaćanja komunalne naknade trebao isticati u postupku u kojem se je ispitivala zakonitost navedenog rješenja od 22. veljače 2019.

21. Nadalje, iako je odredbom čl. 51. st. 1. ZUS-a propisano da su stranke obvezne u tužbi i odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima drugih stranaka, Sud je dopustio opunomoćenici tužitelja da dopuni i dodatno obrazloži tužbu na raspravi te da preda u spis isprave za koje je smatrala da podupiru njezine navode istaknute na raspravi. To stoga što je iz predane tužbe razvidno da ju je pisao tuženik osobno, kao neuka stranka, te da se u tužbi samo uopćeno pozivao na povrede odredaba Ustava, bez obrazloženja nezakonitosti osporenih rješenja na koju je u tužbi upirao, a na što je sve ukazala i opunomoćenica tužitelja na raspravi. Navedenu odluku Sud je donio u skladu s odredbom čl. 9. ZUS-a kojom je uređeno načelo pomoći neukoj stranci, pri čemu je Sud pazio da neznanje i neukost tužitelja ne bude na štetu prava koja ima na temelju zakona, te u skladu s odredbom čl. 92. stavka 4. ZUS-a sukladno kojoj je Sud ovlašten na svrhovit način nastojati da se tijekom rasprave iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku u sporu.

22. Nadalje, navodi opunomoćenice tužitelja te isprave koje je uložila u spis na raspravi odnose na legalnost građevine u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor, njezino zemljišnoknjižno stanje te neispunjenje uvjeta za izdavanje rješenja o izvedenom stanju te građevine, a kojima je zapravo htjela osporiti izvršnu odluku prvostupanjskog tijela o utvrđenju obveze plaćanja komunalne naknade od 22. veljače 2019. Dakle, radi se o činjenicama koje se ne odnose na ovdje predmetno pitanje umanjenja visine obveze plaćanja komunalne naknade. Stoga je Sud raspravnim rješenjem od 15. travnja 2025. odbio prijedlog stranaka spora da se odredi dodatan rok za očitovanje na te navode i isprave tužitelja. Naime, odgoda ročišta te održavanje dodatnog ročišta za raspravu, uz dodatnu radnju pisanog očitovanja o neodlučnim činjenicama za rješavanje ove upravne stvari, bila bi protivna načelu učinkovitosti koje je uređeno čl. 8. ZUS-a, kojim je propisano, između ostalog, da će sud provesti upravni spor brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. Osim toga, dodatno ročište za raspravu i pisano očitovanje, predstavljali bi i dodatan trošak za tužitelja, a bez stvarnog učinka na rješavanje ove stvari.

23. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika te rješenje prvostupanjskog tijela ocijenjeni su zakonitima pa je Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

25. S obzirom da je tuženik uspio u sporu, a da zainteresirana osoba, kao stranka spora, ima jednak pravni interes kao i tuženik, to ona ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a. Prema ocjeni Suda, opravdani trošak sastoji se od zastupanja zainteresirane osobe u ovom sporu putem opunomoćenika, a taj trošak sukladno odredbi čl. 144. st. 1. i 2. ZUS-a i Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa), koja se primjenjuje u ovoj stvari sukladno Tbr. 52. toč. 3. i Tbr. 54. Tarife, obuhvaća naknadu troška za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na raspravi 15. travnja 2025. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, zainteresiranoj osobi je priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, uvećano za iznos PDV-a od 25%, što ukupno iznosi 2.500,00 eura. Kako se radi o opravdanim radnjama poduzetim u ovom sporu, to je Sud sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a priznao i dosudio naknadu tog troška zainteresiranoj osobi. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a.

26. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23.).

U Rijeci 17. travnja 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja odvjetnici Ivani Buić, Rijeka, Ivana Grohovca 2/I

- tuženiku Karlovačkoj županiji, Upravnom odjelu za gospodarstvo, Odsjeku za održivi razvoj, Karlovac, A. Vranyczanya 4

- opunomoćeniku zainteresirane osobe odvjetniku Hrvoju Medariću, Karlovac,

Sarajevska 2/V