Poslovni broj: P-1520/2024-7
Republika Hrvatska
Općinski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci po sucu tog suda Mirni Santini u pravnoj stvari tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao sljednika Nove hrvatske Banke d.d., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a koja presuda je objavljena 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 717722 zaključenog 31.03.2006. godine između tužiteljice i tuženika, potvrđenog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzele u Rijeci dana 31.03.2006. pod brojem OU-504/06 i to:
− dio odredbe članka 1. cit. Ugovora koji glasi „u iznosu CHF 21.244,00 (CHF dvadesetjednatisućadvjestočetrdesetčetiri) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate“
− dijelovi odredbe članka 2. cit. Ugovora koji glase: u odredbi 2.1. „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“ i u odredbi 2.4. „promjenljiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate“
− dio odredbe članka 8. cit. Ugovora koja glasi „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 301,26 (tristojedan i 26/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća“
II. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka, Varšavska ulica 9, Zagreb, OIB: 78427478595, da isplati tužiteljici AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznosod 589,15 EUR/4.438,93 kn na ime preplaćene kamate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na pojedine iznose kako slijedi: na iznos od 1,74 EUR / 13,14 kn od 30.09.2006. pa do isplate
na iznos od 1,66 EUR / 12,53 kn od 30.12.2006. pa do isplate
na iznos od 1,60 EUR / 12,04 kn od 02.04.2007. pa do isplate
na iznos od 1,49 EUR / 11,24 kn od 30.06.2007. pa do isplate
na iznos od 1,41 EUR / 10,65 kn od 31.10.2007. pa do isplate
na iznos od 1,39 EUR / 10,45 kn od 29.12.2007. pa do isplate
na iznos od 8,26 EUR / 62,23 kn od 31.03.2008. pa do isplate
na iznos od 9,54 EUR / 71,85 kn od 30.04.2008. pa do isplate
na iznos od 7,76 EUR / 58,43 kn od 31.05.2008. pa do isplate
na iznos od 6,19 EUR / 46,64 kn od 30.06.2008. pa do isplate
na iznos od 7,49 EUR / 56,41 kn od 01.08.2008. pa do isplate
na iznos od 7,41 EUR / 55,84 kn od 01.09.2008. pa do isplate
na iznos od 7,42 EUR / 55,90 kn od 01.10.2008. pa do isplate
na iznos od 11,14 EUR / 83,97 kn od 30.10.2008. pa do isplate
na iznos od 4,43 EUR / 33,40 kn od 01.12.2008. pa do isplate
na iznos od 14,07 EUR / 105,99 kn od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 12,29 EUR / 92,63 kn od 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 12,16 EUR / 91,64 kn od 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 10,22 EUR / 76,99 kn od 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 13,23 EUR / 99,67 kn od 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 9,73 EUR / 73,30 kn od 29.05.2009. pa do isplate
na iznos od 10,91 EUR / 82,20 kn od 30.06.2009. pa do isplate
na iznos od 10,78 EUR / 81,19 kn od 01.08.2009. pa do isplate
na iznos od 10,70 EUR / 80,62 kn od 01.09.2009. pa do isplate
na iznos od 14,89 EUR / 112,16 kn od 01.10.2009. pa do isplate
na iznos od 16,05 EUR / 120,92 kn od 30.10.2009. pa do isplate
na iznos od 12,94 EUR / 97,50 kn od 01.12.2009. pa do isplate
na iznos od 15,84 EUR / 119,34 kn od 30.12.2009. pa do isplate
na iznos od 12,76 EUR / 96,13 kn od 01.02.2010. pa do isplate
na iznos od 13,89 EUR / 104,68 kn od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od 13,90 EUR / 104,76 kn od 01.04.2010. pa do isplate
na iznos od 16,32 EUR / 122,96 kn od 30.04.2010. pa do isplate
na iznos od 10,60 EUR / 79,84 kn od 02.06.2010. pa do isplate
na iznos od 13,85 EUR / 104,35 kn od 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 14,70 EUR / 110,77 kn od 30.07.2010. pa do isplate
na iznos od 12,24 EUR / 92,26 kn od 01.09.2010. pa do isplate
na iznos od 12,94 EUR / 97,53 kn od 29.09.2010. pa do isplate
na iznos od 13,60 EUR / 102,49 kn od 02.11.2010. pa do isplate
na iznos od 11,42 EUR / 86,04 kn od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 15,39 EUR / 115,97 kn od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 9,62 EUR / 72,49 kn od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 11,73 EUR / 88,37 kn od 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 11,12 EUR / 83,80 kn od 30.03.2011. pa do isplate
na iznos od 11,89 EUR / 89,59 kn od 29.04.2011. pa do isplate
na iznos od 9,93 EUR / 74,84 kn od 01.06.2011. pa do isplate
na iznos od 10,71 EUR / 80,66 kn od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od 10,93 EUR / 82,38 kn od 01.08.2011. pa do isplate
na iznos od 10,24 EUR / 77,12 kn od 01.09.2011. pa do isplate
na iznos od 9,43 EUR / 71,02 kn od 03.10.2011. pa do isplate
na iznos od 9,87 EUR / 74,33 kn od 04.11.2011. pa do isplate
na iznos od 7,63 EUR / 57,46 kn od 03.12.2011. pa do isplate
na iznos od 8,94 EUR / 67,34 kn od 05.01.2011. pa do isplate
na iznos od 6,99 EUR / 52,66 kn od 06.02.2011. pa do isplate
na iznos od 7,28 EUR / 54,89 kn od 07.03.2011. pa do isplate
na iznos od 7,41 EUR / 55,83 kn od 07.04.2011. pa do isplate
na iznos od 6,27 EUR / 47,28 kn od 08.05.2011. pa do isplate
na iznos od 5,24 EUR / 39,48 kn od 09.06.2011. pa do isplate
na iznos od 5,80 EUR / 43,70 kn od 10.07.2011. pa do isplate
na iznos od 4,31 EUR / 32,46 kn od 08.08.2011. pa do isplate
na iznos od 4,24 EUR / 31,97 kn od 11.09.2011. pa do isplate
na iznos od 3,69 EUR / 27,84 kn od 11.10.2011. pa do isplate
na iznos od 3,53 EUR / 26,62 kn od 10.11.2011. pa do isplate
na iznos od 2,45 EUR / 18,47 kn od 11.12.2011. pa do isplate
na iznos od 2,39 EUR / 18,00 kn od 11.01.2012. pa do isplate
na iznos od 1,46 EUR / 10,99 kn od 13.02.2012. pa do isplate
na iznos od 1,10 EUR / 8,27 kn od 13.03.2012. pa do isplate
na iznos od 0,59 EUR / 4,43 kn od 11.04.2012. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka, Varšavska ulica 9, Zagreb, OIB: 78427478595, da isplati tužiteljici AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.135,78 EUR/16.092,03 kn na ime tečajne razlike zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na pojedine iznose kako slijedi: na iznos od 0,01 EUR / 0,09 kn od 29.04.2006. pa do isplate
na iznos od 0,92 EUR / 6,92 kn od 01.06.2006. pa do isplate
na iznos od 0,41 EUR / 3,09 kn od 29.08.2006. pa do isplate
na iznos od 0,24 EUR / 1,84 kn od 30.09.2006. pa do isplate
na iznos od 9,54 EUR / 71,84 kn od 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 10,73 EUR / 80,84 kn od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 12,50 EUR / 94,22 kn od 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 13,36 EUR / 100,65 kn od 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 11,47 EUR / 86,39 kn od 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 11,00 EUR / 82,87 kn od 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 8,02 EUR / 60,43 kn od 29.05.2009. pa do isplate
na iznos od 5,19 EUR / 39,13 kn od 30.06.2009. pa do isplate
na iznos od 6,17 EUR / 46,46 kn od 01.08.2009. pa do isplate
na iznos od 8,23 EUR / 62,03 kn od 01.09.2009. pa do isplate
na iznos od 6,99 EUR / 52,68 kn od 01.10.2009. pa do isplate
na iznos od 5,82 EUR / 43,85 kn od 30.10.2009. pa do isplate
na iznos od 8,55 EUR / 64,44 kn od 01.12.2009. pa do isplate
na iznos od 10,89 EUR / 82,04 kn od 30.12.2009. pa do isplate
na iznos od 13,70 EUR / 103,26 kn od 01.02.2010. pa do isplate
na iznos od 12,94 EUR / 97,47 kn od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od 17,36 EUR / 130,84 kn od 01.04.2010. pa do isplate
na iznos od 16,02 EUR / 120,74 kn od 30.04.2010. pa do isplate
na iznos od 18,76 EUR / 141,33 kn od 02.06.2010. pa do isplate
na iznos od 31,08 EUR / 234,16 kn od 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 28,08 EUR / 211,60 kn od 30.07.2010. pa do isplate
na iznos od 39,30 EUR / 296,14 kn od 01.09.2010. pa do isplate
na iznos od 33,45 EUR / 251,99 kn od 29.09.2010. pa do isplate
na iznos od 29,05 EUR / 218,88 kn od 02.11.2010. pa do isplate
na iznos od 42,54 EUR / 320,53 kn od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 49,88 EUR / 375,80 kn od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 45,14 EUR / 340,11 kn od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 45,60 EUR / 343,57 kn od 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 41,46 EUR / 312,35 kn od 30.03.2011. pa do isplate
na iznos od 42,63 EUR / 321,18 kn od 29.04.2011. pa do isplate
na iznos od 57,58 EUR / 433,81 kn od 01.06.2011. pa do isplate
na iznos od 59,44 EUR / 447,88 kn od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od 75,55 EUR / 569,25 kn od 01.08.2011. pa do isplate
na iznos od 69,87 EUR / 526,41 kn od 01.09.2011. pa do isplate
na iznos od 60,91 EUR / 458,92 kn od 03.10.2011. pa do isplate
na iznos od 60,56 EUR / 456,31 kn od 04.11.2011. pa do isplate
na iznos od 60,10 EUR / 452,84 kn od 03.12.2011. pa do isplate
na iznos od 63,12 EUR / 475,57 kn od 05.01.2011. pa do isplate
na iznos od 67,30 EUR / 507,09 kn od 06.02.2011. pa do isplate
na iznos od 67,34 EUR / 507,35 kn od 07.03.2011. pa do isplate
na iznos od 64,98 EUR / 489,62 kn od 07.04.2011. pa do isplate
na iznos od 66,22 EUR / 498,93 kn od 08.05.2011. pa do isplate
na iznos od 67,88 EUR / 511,43 kn od 09.06.2011. pa do isplate
na iznos od 66,23 EUR / 499,04 kn od 10.07.2011. pa do isplate
na iznos od 66,75 EUR / 502,91 kn od 08.08.2011. pa do isplate
na iznos od 65,38 EUR / 492,57 kn od 11.09.2011. pa do isplate
na iznos od 62,94 EUR / 474,24 kn od 11.10.2011. pa do isplate
na iznos od 66,12 EUR / 498,18 kn od 10.11.2011. pa do isplate
na iznos od 67,54 EUR / 508,89 kn od 11.12.2011. pa do isplate
na iznos od 67,10 EUR / 505,56 kn od 11.01.2012. pa do isplate
na iznos od 62,73 EUR / 472,64 kn od 13.02.2012. pa do isplate
na iznos od 66,02 EUR / 497,41 kn od 13.03.2012. pa do isplate
na iznos od 67,08 EUR / 505,41 kn od 11.04.2012. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 17. travnja 2025. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika Volksbank d.d. Zagreb 31. ožujka 2006. g. zaključila Ugovor o kreditu broj 717722 koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Vesne Ćuzela u Rijeci 3.103.20006. g. pod brojem OU-504/06. Ovim ugovorom da joj je odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.244,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate kredita s redovnom kamatnom stopom od 5,10 % godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Odredbom čl. 2. st .1. navedenog ugovora da je propisano da je kamata promjenjiva. Stranke dan isu pojedinačno pregovarala o navedenoj odredbi prilikom zaključenja ugovora niti su ugovorom određeni parametri koji utječu na promjenu ugovorene kamatne stope a kamatna stopa se povećavala u nekoliko navrata. Visina kamatne stope ovisila je isključivo o jednostranoj odluci banke. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl .br. P-1041/12 od 04. srpnja 2013.g. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. kojom je utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke banke ništava. Ta odredba da je suprotna odredbi čl. 247. ZOO-a o suglasnosti ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora. Pravno stajalište koje je zauzeo Sud u tužbi radi povrede kolektivnih interesa da je obvezujuće za sve sporove koje pokrenu individualni potrošači a tuženik da je bio u postupku stranka kao tuženik. Stoga se pozivan odredbu čl. 502 c Zakona o parničnom postupku. Osim ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, navodi da je nepoštena i ništava i odredba o valutnoj klauzuli. Prednik tuženika da ju prilikom ugovaranja kredita nije informirao niti upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule već joj je nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji što je protivno načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli navodi da je preplatila 2.724,93 eura. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to osnov. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Navodi da je potraživanje tužiteljice u zastari; da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na ugovorni odnos koji je predmet tužbe. Navodi da sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost da nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj da nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Visinu ne osporava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Nije sporno da su Ugovorom o kreditu (l.s. 155-158) sklopljenim 31.03.2006. g. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u Zagrebu odnosno u mjestu sjedišta banke (točka 11.3. Ugovora). Međutim, iz navedenog Ugovora o kreditu nedvojbeno je da je odredba Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora bila unaprijed formulirana od strane tuženika pa je ocjena ovog suda da tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj, te nalazi da je ovakva odredba nepoštena i u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača kao i Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Naime, u konkretnom slučaju radi se o ugovornoj odredbi koja stavlja u neravnopravan položaj tužiteljicu kao fizičku osobu u odnosu na tuženika, koji je pravna osoba, a poglavito imajući u vidu ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu s obzirom na mjesto prebivališta tužiteljice. Prorogacijska klauzula kojom je ugovorena nadležnost u mjestu sjedišta kreditora stavlja u neravnopravan položaj tužiteljicu, te je valja smatrati nepoštenom odredbom budući o klauzuli nije bilo posebnog pregovaranja, te je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao korisnika kredita koja bi u ostvarivanju eventualnih prava morala putovati u [adresa] iz [adresa], a što bi rezultiralo povećanim troškovima, zbog čega je u suprotnosti i s načelom ekonomičnosti.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao tužiteljicu. Druge dokaze stranke nisu predlagale.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Tužiteljica potražuje ovom tužbom povrat preplaćene kamate temeljem ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Potražuje i razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima.
7.Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.
8. Nesporno je da su tužiteljica i prednik tuženika zaključili 31.03.2006 g. Ugovor o kreditu br. 717722. U čl. 1. ugovoren je iznos kredita u iznosu od 21.244,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate. U čl. 2. ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,10 % godišnje , promjenjiva. U čl. 4. ugovoreno je da se kredit ugovara u valuti a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti a u čl. 8. ugovoren je način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 301,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize CHF važećem na dan dospijeća.
9. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna.
10. Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope.
11. Sporno je među parničnim strankama da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to dijelovi odredi iz čl. 1., 2. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu ništavi slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužiteljici isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ).
12. U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a). Pitanje zastare u kolektivnim sporovima riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g.Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužiteljice za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina. Uzimajući u obzir primjenu shvaćanja iz navedenih odluka zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamata počela bi teći od 13. lipnja 2014. g,. i istekla bi 13. lipnja 2019. g. dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. g. i istekla bi 14. lipnja 2023. g. Kako je tužba podnesena 12. lipnja 2023.g. potraživanje tužitelja nije zastarjelo u odnosu na tečajne razlike ali niti ni u odnosu na preplatu nastalu zbog razlike u kamatnoj stopi. Ovo stoga što je za oba pitanja kolektivna presuda za banku Sperbank (a to je prednik tuženika) pravomoćna od 14. lipnja 2018. g.
13. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. g. izražen je stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
14.Sporni Ugovor o kreditu zaključen je 31.03.2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
15.Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
16.Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03). .Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03). Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).
17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03). Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).
18.Kako to ističe i tužiteljica tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. U tom postupku, između ostalog utvrđeno je da su tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita. zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime su tuženici postupili suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama).
19.Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene kako je to i propisano odredbom čl. 138 a ZZP (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09,133/09,, 78/12) a isto je propisano i odredbom čl. 118 sada važećeg ZZP 41/14.Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
20.U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120. važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
21.Cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu od 31.03.2006. g. u dijelu kojim je ugovoreno promjenjivost kamatne stope sukladno odluci a kako je to i utvrđeno pravomoćnom presudom suda donijetom u kolektivnom sporu sadržajem koje je vezan ovaj sud je ugovorna odredba koja predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/04 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu. Kako je predmetna odredba ugovora jasna i lako uočljiva ali ne i lako razumljiva to je dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba poštena ili ne. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.
22.U odredbi čl. 2 Ugovora o kreditu od 31.03.2006.g. kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl. 2 Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope, sukladno odluci banke, predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom te ništetnom posljedično čemu je tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve ono što je primio temeljem takve ništetne odredbe. Naime, sporna odredba čl. 2 zaključenog Ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,10 % ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovoreni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,10 %, a o kojima bi korisnik kredita kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost korisniku kredita kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope.
23.Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da je korisnik kredita kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu, isto nije slučaj jer korisnik kredita na temelju sadržaja spornih odredaba ugovora, po ocjeni ovoga suda, nije mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlazi ugovaranjem odredbe čl. 2 Ugovora, obzirom da u toj ugovornoj odredbi nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorene kamatne stope. Tom odredbom ugovora prepušta se sve isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja Ugovora od 31.03.2006. a u donošenju kojih tužiteljica, kao korisnik kredita nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da je odredba čl. 2 u dijelu kojem je ugovorna mogućnost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, ugovorna odredba koja nije lako razumljiva te odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega je ista nedopuštena te posljedično tome ništetna.
24.Da se radi upravo o takvoj ugovornoj odredbi kojom se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. S obzirom na sve naprijed navedeno ocjena je ovoga suda da odredba čl. 2 zaključenog Ugovora o kreditu od 31.03.2006.u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci banke predstavlja, u smislu odredbe čl. čl. 81 st. 1 ZZP/03, nepoštenu ugovornu odredbu, a koja nepoštena ugovorna odredba je sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništava pa je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti iste valjalo prihvatiti te odlučiti kao u toč. I. izreke. Sama činjenica donošenja Odluka tuženika o promjenama kamatnih stopa te donošenja od strane tuženika akata u kojima tuženik određuje uvjete pod kojima se mogu mijenjati kamatne stope, o sadržaju kojih se nije pregovaralo, niti na donošenje kojih je tužiteljica imala utjecaja, ne predstavlja okolnost zbog kojih bi ništetna odredba čl. 2 među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladno odluci tuženika, postala naknadno valjana pa donošenje tih akata u cilju realizacije nepoštenih odredbi ugovora nije relevantno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Odredba čl. 2 među sklopljenog ugovora, kojim je ugovorena promjena kamatne stope u skladu s odlukama tuženika je ništetna ugovorna odredba te kao takva u odnosima između stranaka od samog sklapanja Ugovora 31.03.2006.g.ne proizvodi pravne učinke te se ista po ocjeni ovoga suda ne može konvalidirati eventualnom činjenicom ostvarenja pretpostavki koje je jednostrano određivao tuženik u svojim Odlukama i Općim uvjetima glede okolnosti uz koje se vezuje promjena kamatne stope kao ni činjenica solemnizacije sadržaja navedenog ugovora od strane javnog bilježnika.
25. U konkretnom slučaju radi se o djelomičnoj ništetnosti, i to djelomičnoj ništetnosti odredbe čl. 2 ugovora, i to dijela u kojem je određen način mijenjanja stope redovne kamate, koji je pravno nevaljan i nedopušten, dok je u preostalom dijelu odredba čl. 2 Ugovora valjana, tj. valjana je u onom dijelu u kojem je određeno naznačena te jasno navedena prvotno ugovorena kamatna stopa od 5,10% koja kao takva egzistira te se u tom dijelu primjenjuje.
26.Isto se odnosi i na odredbe ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se glavnica kredita i iznos anuiteta veže uz valutu švicarski franak (CHF) u pogledu koje ugovorne odredbe je također u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača utvrđeno da se o sadržaju te ugovorne odredbe nije pregovaralo te da tužena banka korisnike kredita kao potrošače nije u cijelosti jasno i transparentno informirala o svim rizicima koja prati ugovorenu valutu CHF.
27.Što se tiče valutne klauzule, tužiteljica se tijekom postupka poziva i na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pri čemu se ukazuje da je Vrhovni sud RH pod posl. br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. odlučivao u revizijskom postupku, između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a.
28.Vrhovni sud RH je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03 ) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).
29.Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tužene u predmetu tužitelja Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvala i ovdje tužiteljica. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.
30.Naime, odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove pa se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502a st. 1 ZPP-a.
31.S obzirom na citirani sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženu po shvaćanju ovoga suda, a što je ujedno i stav Vrhovnog suda RH izražen u presudi Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-3142/18-2 u postupku kao što je konkretni nije potrebno provoditi dokazni postupak u pravcu da ugovorna odredba o jednostranom povećanju kamatne stope od strane tuženika, kao i odredba o valutnoj klauzuli u CHF, a sve na štetu potrošača, ne bi bila ništetna, napose u situaciji kao što je konkretna kada učinci donesenih presuda u kolektivnom sporu obvezuju i stranke i sud u ovom parničnom postupku. No i tužiteljica je u svom iskazu navela da nije bilo nikakvog posebnog govora o valuti CHF koju nije sama ni izabrala već joj je ponuđen kredit u toj valuti te da ju nitko u banci nije upozoravao na eventualni rast tečaja u tolikoj mjeri.
32.Okolnost što je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku, ne predstavlja okolnosti zbog kojih bi naprijed navedene odredbe Ugovora bile valjane pri čemu se napominje da javni bilježnik, prilikom solemnizacije ugovora, nije osoba koja sa potrošačem pregovara o sadržaju ugovora te o pojedinim odredbama ugovora, već je u obvezi pregovarati s tužiteljicom, kao potrošačem, bio tuženik time da tuženik u ovom postupku, sukladno odredbi čl. 81 ZZP-a/03, nije dokazao da se o sadržaju sporne ugovorne odredbe, koja se tiče načina promjene kamatne stope te ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, pregovaralo pa okolnost što je predmetni ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na valjanost dijela odredbe čl. 2 među strankama zaključenog Ugovora pa tako niti odredbi Ugovora kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula u CHF.
33.Tuženik neosnovano smatra da se presude, donesene u kolektivnom sporu, ne protežu na konkretni ugovor. Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ulazi u krug pravnih poslova koji su obuhvaćeni izrekama pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, a koje su naprijed citirane, jer isti predstavlja ugovor o kreditu uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke te Ugovor o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, koji ugovor je zaključen u razdoblju kada je tužena banka s potrošačima, kao što je ovdje tužiteljica ugovarala nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se tiču načina promjene kamatne stope te ništetne i nepoštene ugovorne odredbe vezane uz valutu CHF.
34.Slijedom navedenog, sud u ovom postupku vezan je utvrđenjima iz citiranih presuda. Presude u kolektivnom sporu nisu ovisile o namjeni ugovora o kreditu već o tome da li je tuženik kao banka koristio nepoštene i ništetne odredbe, o čemu je konkretno riječ.
35.Slijedom svega naprijed iznijetog proizlazi da je ugovor i u dijelu kojim je ugovoreno da se u glavnica kredita iznosi anuiteta vežu uz valutu švicarskog franka (CHF) po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja ništetna te da ne proizvode pravne učinke.
36.Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) jer je sklopila predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što se konačno vidi iz sadržaja samog ugovora o kreditu. Tužiteljica je podigla predmetni kredit radi kupnje vozila kojeg koristi u privatne svrhe. Međutim , sukladno stavu Europskog suda iz presude C-497/13 od 04.06.2015. g. tužiteljica nije dužna dokazivati svoje svojstvo potrošača a teret dokaza da tužiteljica nema to svojstvo je na tuženiku.
37. Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništavne to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti u točki I a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.
38. Visina nije bila sporna a tuženik je danom uplate tužiteljice stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja tj. od uplate tužiteljice.
39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1.Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, te pristup na ročišta po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za ročišta 13.01.2025. g. i 20.03.2025. g. oboje u visini od po 100 bodova što ukupno sa PDV-om iznosi 750 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što joj nisu priznati troškovi sastava podneska od 19.03.2024. tj. prijedloga za povrata u prijašnje stanje koji trošak joj ne pripada i pada na njezin teret. Nije joj priznat niti sastav podneska od 09.12.2024. g. kojim obavještava sud o statusnoj promjeni tuženika budući se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr.8/1 već i obvezi tužiteljice.
U Rijeci, 17. travnja 2025.
S U D A C
Mirna Santini
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
D N A :
1. Tužitelju po punomoćniku ,
2. Tuženiku po pun.
Nakon pravomoćnosti pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 36,85 eura
U Rijeci 17.04.2025.
