Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-324/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Rojnić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Rojnić i Ronald Kontešić u Puli – Pola, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj: P-293/2023-23 od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj: P-293/2023-23 od 1. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d., za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe i dijelovi Ugovora o kreditu, broj ugovora: 9011629954, od 4. srpnja 2006. godine, sklopljenog između PRIVREDNE BANKE ZAGREB –dioničko društvo Zagreb, Račkog 6, PODRUŽNICA LAGUNA, kao Banke i CU, [adresa], 52212 Fažana, MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao Korisnika kredita i protivnika osiguranja, i to: odredba čl. 7. st. 2. Ugovora, u dijelu u kojem je utvrđeno kako se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da isplati tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa], na ime preplate temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, iznos od sveukupno 1.752,44 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od preplate tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i koja kamata teče: na iznos od 0,79 eura od 1. listopada 2006. na iznos od 0,39 eura od 1. studenog 2006. na iznos od 2,23 eura od 1. studenog 2008. na iznos od 4,70 eura od 13. prosinca 2008. na iznos od 7,78 eura od 14. veljače 2009. na iznos od 10,17 eura od 18. ožujka 2009. na iznos od 11,29 eura od 1. travnja 2009. na iznos od 6,69 eura od 1. svibnja 2009. na iznos od 7,34 eura od 1. lipnja 2009. na iznos od 5,90 eura od 1. srpnja 2009. na iznos od 6,36 eura od 1. kolovoza 2009. na iznos od 5,44 eura od 1. rujna 2009. na iznos od 5,71 eura od 1. listopada 2009. na iznos od 5,31 eura od 1. studenog 2009. na iznos od 4,97 eura od 1. prosinca 2009. na iznos od 5,61 eura od 1. siječnja 2010. na iznos od 6,23 eura od 1. veljače 2010. na iznos od 9,42 eura od 1. ožujka 2010. na iznos od 10,22 eura od 1. travnja 2010. na iznos od 12,42 eura od 1. svibnja 2010. na iznos od 15,92 eura od 1. lipnja 2010. na iznos od 17,40 eura od 1. srpnja 2010. na iznos od 22,41 eura od 1. kolovoza 2010. na iznos od 21,74 eura od 1. rujna 2010. na iznos od 28,84 eura od 1. listopada 2010. na iznos od 26,72 eura od 13. studenog 2010. na iznos od 28,21 eura od 14. prosinca 2010. na iznos od 32,88 eura od 15. siječnja 2011. na iznos od 35,14 eura od 15. veljače 2011. na iznos od 30,43 eura od 1. ožujka 2011. na iznos od 34,09 eura od 1. travnja 2011. na iznos od 31,38 eura od 1. svibnja 2011. na iznos od 36,88 eura od 1. lipnja 2011. na iznos od 43,15 eura od 1. srpnja 2011. na iznos od 53,00 eura od 1. kolovoza 2011. na iznos od 71,08 eura od 14. rujna 2011. na iznos od 48,28 eura od 14. listopada 2011. na iznos od 43,30 eura od 15. studenog 2011. na iznos od 43,39 eura od 14. prosinca 2011. na iznos od 44,46 eura od 14. siječnja 2012. na iznos od 49,00 eura od 14. veljače 2012. na iznos od 50,15 eura od 14. ožujka 2012. na iznos od 49,64 eura od 1. travnja 2012. na iznos od 48,53 eura od 1. svibnja 2012. na iznos od 49,55 eura od 1. lipnja 2012. na iznos od 50,82 eura od 14. srpnja 2012. na iznos od 49,34 eura od 14. kolovoza 2012. na iznos od 49,16 eura od 1. rujna 2012. na iznos od 45,90 eura od 1. listopada 2012. na iznos od 48,43 eura od 1. studenog 2012. na iznos od 49,64 eura od 1. prosinca 2012. na iznos od 48,64 eura od 1. siječnja 2013. na iznos od 50,04 eura od 1. veljače 2013. na iznos od 46,55 eura od 1. ožujka 2013. na iznos od 46,48 eura od 1. travnja 2013. na iznos od 49,39 eura od 1. svibnja 2013. na iznos od 45,05 eura od 1. lipnja 2013. na iznos od 44,27 eura od 1. srpnja 2013 na iznos od 44,19 eura od 1. kolovoza 2013. po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2007. godine obračunava po stopi od 15% godišnje, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Nar. nov., br. 153/04), a zatim od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022., po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 – 78/15), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 – 156/22) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.513,79 eur, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

IV Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova."

2. Prvostupanjski sud je istovremeno donio sljedeće rješenje:

"Odbacuje se tužba u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnim odredbe i dijelovi Ugovora o kreditu, broj ugovora: 9011629954, od 4. srpnja 2006. godine, sklopljenog između PRIVREDNE BANKE ZAGREB –dioničko društvo Zagreb, Račkog 6, PODRUŽNICA LAGUNA, kao Banke i CU, [adresa], 52212 Fažana, MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao Korisnika kredita i protivnika osiguranja, i to: odredba članka 4. st. 1. Ugovora, u dijelu u kojem je utvrđeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

3. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i protiv odluke o trošku. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku uz pripadajuću zateznu kamatu, uključujući i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a niti je prvostupanjski sud materijalno pravo pogrešno primijenio.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, u vezi članaka 8., 220. i 338. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

10. Predmet zahtjeva je utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu (dalje: Ugovor) u odnosu promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica, koji Ugovor je zaključen između tužitelja i tuženika 4. srpnja 2006. i solemniziran od strane javnog bilježnika Nansi Kopić, br. OU-922/06, kao i isplata preplaćene razlike u tečaju valute švicarskog franka (dalje: CHF).

11. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj sklopio dana 04. srpnja 2006. ugovor o kreditu br. 90111629954 (dalje: Ugovor) s tuženikom, a koji ugovor je sklopljen u obliku solemnizirane privatne isprave i potvrđen od strane javnog bilježnika Nansi Kopić, br. OU-922/06,

- da je ugovor sklopljen na iznos kunske protuvrijednosti od 15.353,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, dok je kamatna stopa utvrđena u iznosu od 5,17% godišnje, promjenjiva, sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila,

- da je odredbom članka 4. ugovora o kreditu utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva, a promjene ugovorene kamatne stope mogu se vršiti u skladu s odlukama o kamatnim stopama tuženika. Nesporno je da je u trenutku ugovaranja kamatna stopa iznosila 5,17%.

- da je odredbom članka 1. ugovora o kreditu ugovoren iznos kredita od 15.353,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. - da je odredbom članka 6. 1. ugovora o kreditu utvrđeno da je rok otplate kredita 84 mjeseca, dok je odredbom članka 6.2. ugovora o kreditu utvrđeno da će korisnik kredita odnosno tužitelj kredit otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja,

- da je tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno, na dan isplate kredita 31. srpnja 2006., bio određen u omjeru 1:4,603402 u odnosu na hrvatsku kunu, dok je, primjerice 31. srpnja 2011. bio određen u omjeru 1:6,51600 u odnosu na hrvatsku kunu.

- da je tijekom trajanja kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu.

12. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom odredbi koje se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica, neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF, visina zahtjeva te je li tražbina tužitelja zastarjela.

13. Uz primjenu odredbe članka 288. stavak 2. ZPP, prvostupanjskim rješenjem je odbačena tužba u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu jer, kako tužitelj u ovom predmetu potražuje samo preplatu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, to stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu.

14. S obzirom na sadržaj ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio kao fizička osoba, prvostupanjski sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika da bi u konkretnom slučaju bila isključena vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj u konkretnom ugovornom odnosu nastupio kao trgovac, a ne kao potrošač.

15. Pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, jer tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi. Time je, tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj, čime je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja.

15.1. Prvostupanjski sud smatra da ugovorna odredba ne mora potrošaču biti samo gramatički razumljiva, već je nužno da je on prije sklapanja ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora, odnosno da je na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega iz spornih ugovornih odredbi proizlaze.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da je tužitelj propustio dokazati status potrošača, pa da se na njega u svakom slučaju ne bi odnosila presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. To stoga što tuženik, na kojemu je teret dokaza tih činjenica, nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

17. Iako je tuženik u pravu kada navodi da je zaključak prvostupanjskog suda

– o direktnom učinku presude u kolektivnom sporu bez potrebe da se utvrđuje je li konkretni potrošač (ovdje tužitelj) tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora (sa spornim odredbama) - protivan shvaćanju koje je o tom pravnom pitanju zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (primjerice u odluci poslovni broj Rev-1279/2022-4 od 14. veljače 2023.), ovaj sud smatra da to nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da tuženik radi utvrđenja tih činjenica nije predložio provođenje odgovarajućih dokaza.

17.1. Naime, tuženik je predložio provođenje dokaza saslušanjem osobnog bankara, no od provođenja navedenog dokaza je odustao na ročištu 18. rujna 2023. (stranica 207 spisa).

17.2. Kako, dakle, tuženik nije sudu ponudio odgovarajuće dokaze da se u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo i da su tužitelju na transparentan način pojašnjeni kriteriji promjene valute odnosno kamatne stope, pa da su time okolnosti konkretnog slučaja bile drugačije od onih u kolektivnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud – polazeći od utvrđenja da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne u smislu odredbe članka 96. stavak 1. i članka 102. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07. – dalje: ZZP) - na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, prihvatio restitucijski zahtjev te obvezao tuženika da tužitelju vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

18. Predmetni Ugovor je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama u odnosu na valutnu klauzulu, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., 145/23., 155/23., - dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine, a visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim financijskim vještačenjem, a stranke nisu imale primjedbi na nalaz, već je tuženik izjavio prigovor da je prvostupanjski sud dao pogrešan nalog vještaku. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor kao neosnovan uz obrazloženje da je naloženo vještačenje sukladno ranije izraženom stavu o tome što predstavlja preplatu po ugovoru o kreditu zbog promjene tečaja CHF, što prihvaća i ovaj sud.

20. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20.1. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare za isplatom s osnove ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli.

21.1. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

21.2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 17. veljače 2023., to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina, a kako propisuje odredba članka 371. ZOO.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP jer tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, radi kojeg nisu nastali posebni troškovi (točka III. izreke prvostupanjske presude). Tužitelju je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava priznao trošak u odnosu na radnje zastupanja koje su bile potrebne u postupku temeljem članka 155. stavak 1. ZPP, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova zastupanja („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa). Tužitelju je također osnovano dosuđen trošak provedenog vještačenja pa takvu odluku o troškovima kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.

22.1. Nadalje, pod točkom IV. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP odbio zahtjev tuženika za nadoknadom troška parničnog postupka.

22.2. Navedenu odluku o trošku tuženik u žalbi niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njegovog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

23. S obzirom na sve navedeno, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

24. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

25. Prvostupanjsko rješenje nije preispitivano u ovom postupku jer protiv njega nije izjavljena žalba.

U Sisku 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić