Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-749/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EZE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti te isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P- 339/2022-18 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-339/2022-18 od 18. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d., za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011107522 od 24. ožujka 2006. solemniziranom po Javnom bilježniku Ivici Kraljičković dana 27. ožujka 2006. pod brojem OU-332/2006, koji su sklopili tužiteljica EZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, da isplati tužiteljici EZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.024,78 eura (dvijetisućedvadesetičetirieuraisedamdesetosamcenti), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate, i to od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa 31. prosinca 2023., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje zatezne kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 7,37 EUR od 24.10.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,49 EUR od 14.11.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,28 EUR od 22.12.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 11,64 EUR od 19.01.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,44 EUR od 21.01.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 21,47 EUR od 02.03.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 15,06 EUR od 12.03.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 8,67 EUR od 20.04.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 11,70 EUR od 12.05.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,33 EUR od 29.06.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 7,28 EUR od 23.07.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,98 EUR od 27.08.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,87 EUR od 28.09.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,74 EUR od 28.10.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,99 EUR od 12.11.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,56 EUR od 14.12.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 11,46 EUR od 13.01.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 13,56 EUR od 10.02.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 12,88 EUR od 12.03.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 16,42 EUR od 22.04.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 18,91 EUR od 27.05.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 27,98 EUR od 05.07.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,97 EUR od 22.07.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 31,41 EUR od 23.08.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 33,99 EUR od 13.09.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 35,97 EUR od 28.10.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 37,82 EUR od 17.11.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 51,13 EUR od 16.12.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,14 EUR od 25.01.2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 47,15 EUR od 17.02.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 51,64 EUR od 24.03.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,57 EUR od 26.04.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 55,30 EUR od 23.05.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 62,16 EUR od 16.06.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 57,96 EUR od 20.07.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 85,43 EUR od 22.08.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 53,05 EUR od 21.09.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 63,53 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 61,43 EUR od 21.11.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 65,11 EUR od 21.12.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 67,92 EUR od 23.01.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 68,35 EUR od 22.02.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 51,40 EUR od 27.03.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 68,04 EUR od 30.04.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 34,51 EUR od 24.05.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 52,28 EUR od 26.06.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 63,87 EUR od 16.07.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 56,70 EUR od 19.09.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 57,89 EUR od 26.09.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 67,49 EUR od 24.10.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 67,89 EUR od 20.11.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 67,48 EUR od 24.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,09 EUR od 21.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 49,93 EUR od 22.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,10 EUR od 31.03.2013. godine pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužiteljici EZE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.615,16 eura (tisućušestopetnaesteuraišesnaestcenti), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i protiv odluke o trošku. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku uz pripadajuću zateznu kamatu, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a niti je prvostupanjski sud materijalno pravo pogrešno primijenio.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

8. Presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, u vezi članaka 8., 220. i 338. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iznos kredita i način otplate kredita vezan za valutu švicarski franak (dalje: CHF) te zahtjev za vraćanje razlike više plaćenih mjesečnih iznosa na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

10. Utvrđujući ništetnost odredbi ugovora o kreditu predmet zahtjeva, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom.

11. Među strankama nije sporno:

- da je Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) sklopljen 24. ožujka 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao banke, kojim je ugovoren iznos kredita u iznosu 20.238,10 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu),

- da je člankom 6.1 ugovoren rok vraćanja od 84 mjeseca, a člankom 6.2 način vraćanja i to u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

12. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom odredbi koje se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica, neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF, visina zahtjeva te je li tražbina tužiteljice zastarjela.

13. Zaključivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, a pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, jer tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica informirana o kriterijima na temelju kojih je mogla sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi.

14. Polazeći upravo od prednjih utvrđenja – da su sporne ugovorne odredbe ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 – dalje: ZZP), prvostupanjski je sud, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., – dalje: ZOO), prihvatio i restitucijski zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

15. Prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala status potrošača, pa da bez tog dokaza ne može koristiti benefite koje tom statusu priznaje ZZP, valja reći da iz samog ugovora proizlazi da je tužiteljica taj ugovor sklopila kao fizička osoba, pri čemu iz ugovora ne proizlazi da bi isti bio sklopljen u svrhu koja je namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti odnosno obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, pa je teret dokaza da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (primjerice da tužiteljica nije potrošač, već trgovac u smislu odredbe članka 3. stavak 1., alineja 2. ZZP) bila na tuženiku, a ne na tužiteljici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

16. Iako bi tuženiku bilo dopušteno dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, valja naglasiti da tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je tužiteljica, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobila sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornom ugovornom odredbom. To stoga što tuženik tijekom dokaznog postupka nije predložio dokaz saslušanjem djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora i koji je eventualno tužiteljicu informirao o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, odnosno o parametrima/kriterijima po kojima će se mijenjati ugovorena kamatna stopa.

16.1. Bez obzira na to jesu li sporne odredbe tužiteljici bile gramatički razumljive, u situaciji kada nije dokazano da su joj u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dani/pojašnjeni jasni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla za njega proizlaze, kako u odnosu na specifične rizike i karakteristike vezivanja ugovorne obveze uz valutu CHF, tako i u odnosu na uvjete i načine promjene kamatne stope, onda nema dvojbe da su prava tužiteljice kao potrošača povrijeđena.

16.2. S obzirom na učinke presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom članka 502.c ZPP, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima na tuženiku je, a ne na tužiteljici, da dokaže kako su konkretnom potrošaču u postupku sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama, o čemu u kolektivnom sporu nije pravomoćno odlučeno.

17. Utvrdivši da su sporne ugovorne odredbe djelomično ništetne, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev tužiteljice i tuženika obvezao da tužiteljici vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

17.1. Kako je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se i prema ocjeni ovog suda ima smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je prvostupanjski sud osnovano naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članak 1115. ZOO) pa do isplate.

18. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je ponovno počela teći pravomoćnošću sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništenost sporne ugovorne odredbe.

19. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe te da je isti (ponovno) počeo teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pravomoćna 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari od 14. studenog 2022. podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužiteljici donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova zastupanja ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje: Tarifa), pri čemu su tužiteljici priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a koju odluku tuženik niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njegovog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

21. Radi iznijetog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

22. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Sisku 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić