Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-490/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Livajić, odvjetnik u Omišu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 4033/2019-21 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisen bank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4033/2019-21 od 24. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisen bank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4033/2019-21 od 24. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisen bank Austria d.d. za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 2. ugovora o kreditu broj: 418-50-3785451 koji je solmeniziran dana 16.11.2006 pod brojem OU529/06-1 kod javnog bilježnika Joško Donika-Stanojević iz Kaštel Starog pa stoga isti čanak predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za davatelja osiguranja.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju na ime iznosa više plaćenih kamata, po kreditu broj: 418-50-3785451, iznos od 566,89 EUR/4.271,21 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje od 31. siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:

-na iznos od 0,93 EUR/7,01 kn počev od 31.01.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,25 EUR/16,95 kn počev od 29.02.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,51 EUR/34,00 kn počev od 31.03.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 1,12 EUR/8,38 kn počev od 30.04.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 1,72 EUR/12,99 kn počev od 31.05.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,40 EUR/25,65 kn počev od 30.06.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,94 EUR/7,06 kn počev od 31.07.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 1,06 EUR/7,98 kn počev od 31.08.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,52 EUR/19,00 kn počev od 30.09.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,10 EUR/76,06 kn počev od 31.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,18 EUR/46,55 kn počev od 30.11.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 9,99 EUR/75,29 kn počev od 31.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 9,96 EUR/75,08 kn počev od 31.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 9,89 EUR/74,51 kn počev od 28.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 15,71 EUR/118,35 kn počev od 31.03.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 15,54 EUR/117,09 kn počev od 30.04.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 15,01 EUR/113,09 kn počev od 31.05.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 14,65 EUR/110,34 kn počev od 30.06.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 14,50 EUR/109,26 kn počev od 31.07.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 14,40 EUR/108,52 kn počev od 31.08.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 14,19 EUR/106,91 kn počev od 30.09.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,87 EUR/104,54 kn počev od 31.10.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,85 EUR/104,35 kn počev od 30.11.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,79 EUR/103,88 kn počev od 31.12.2009.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,78 EUR/103,80 kn počev od 31.01.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,50 EUR/101,75 kn počev od 28.02.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,56 EUR/102,15 kn počev od 31.03.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,27 EUR/99,98 kn počev od 30.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 13,13 EUR/98,91 kn počev od 31.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 13,72 EUR/103,40 kn počev od 30.06.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,30 EUR/100,17 kn počev od 31.07.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,55 EUR/102,07 kn počev od 31.08.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 13,10 EUR/98,72 kn počev od 30.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,55 EUR/94,59 kn počev od 31.10.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,84 EUR/96,76 kn počev od 30.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 13,26 EUR/99,86 kn počev od 31.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,47 EUR/93,98 kn počev od 31.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,34 EUR/92,94 kn počev od 28.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,83 EUR/89,14 kn počev od 31.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,57 EUR/87,14 kn počev od 30.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,08 EUR/90,99 kn počev od 31.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,82 EUR/89,07 kn počev od 30.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,03 EUR/83,10 kn počev od 31.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,40 EUR/78,34 kn počev od 31.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 9,78 EUR/73,65 kn počev od 30.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,56 EUR/49,67 kn počev od 31.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,35 EUR/47,83 kn počev od 30.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,22 EUR/46,83 kn počev od 31.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,07 EUR/45,69 kn počev od 31.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,84 EUR/44,01 kn počev od 29.02.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,54 EUR/41,75 kn počev od 31.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,34 EUR/40,25 kn počev od 30.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,11 EUR/38,52 kn počev od 31.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,83 EUR/36,38 kn počev od 30.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,60 EUR/34,63 kn počev od 31.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,32 EUR/32,52 kn počev od 31.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,02 EUR/30,30 kn počev od 30.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,81 EUR/28,74 kn počev od 31.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,58 EUR/26,96 kn počev od 30.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,38 EUR/24,92 kn počev od 31.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,98 EUR/22,40 kn počev od 31.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,78 EUR/20,91 kn počev od 29.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,51 EUR/18,95 kn počev od 31.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,23 EUR/16,77 kn počev od 30.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 1,90 EUR/14,37 kn počev od 31.05.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 1,65 EUR/12,37 kn počev od 30.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 1,38 EUR/10,38 kn počev od 31.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 1,13 EUR/8,46 kn počev od 31.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,86 EUR/6,46 kn počev od 30.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,57 EUR/4,26 kn počev od 31.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,43 EUR/3,23 kn počev od 29.11.2013.g. pa do isplate.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 1. i članku 7. ugovora o kreditu broj: 418-50-3785451 koji je solmeniziran dana 16.11.2006 pod brojem OU- 529/06-1 kod javnog bilježnika Joško Donika-Stanojević iz Kaštel Starog pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za davatelja osiguranja.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju na ime razlike tečaja, po kreditu broj: 418-50-3785451, iznos od 2.029,83 EUR/15.293,70 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje od 31. listopada 2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:

-na iznos od 3,50 EUR/26,41 kn počev od 31.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,62 EUR/42,35 kn počev od 31.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,10 EUR/53,48 kn počev od 31.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,83 EUR/58,99 kn počev od 28.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,64 EUR/27,38 kn počev od 31.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,16 EUR/31,30 kn počev od 30.04.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 1,82 EUR/13,71 kn počev od 31.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,15 EUR/1,09 kn počev od 30.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,84 EUR/6,34 kn počev od 31.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,04 EUR/15,34 kn počev od 31.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 2,15 EUR/16,23 kn počev od 30.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 1,37 EUR/10,25 kn počev od 31.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,47 EUR/26,11 kn počev od 30.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,20 EUR/39,14 kn počev od 31.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,58 EUR/57,09 kn počev od 31.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,31 EUR/55,05 kn počev od 28.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,48 EUR/78,90 kn počev od 31.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,15 EUR/76,47 kn počev od 30.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,49 EUR/86,51 kn počev od 31.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,19 EUR/159,64 kn počev od 30.06.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 19,50 EUR/146,89 kn počev od 31.07.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 25,72 EUR/193,81 kn počev od 31.08.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 23,93 EUR/180,29 kn počev od 30.09.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 20,86 EUR/157,29 kn počev od 31.10.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 28,19 EUR/212,36 kn počev od 30.11.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 37,44 EUR/282,08 kn počev od 31.12.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 31,38 EUR/236,40 kn počev od 31.01.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 33,91 EUR/255,52 kn počev od 28.02.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 31,37 EUR/236,32 kn počev od 31.03.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 32,18 EUR/242,45 kn počev od 30.04.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 44,63 EUR/336,22 kn počev od 31.05.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 46,14 EUR/347,65 kn počev od 30.06.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 57,15 EUR/430,56 kn počev od 31.07.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 52,23 EUR/393,55 kn počev od 31.08.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 46,79 EUR/352,52 kn počev od 30.09.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 47,78 EUR/359,97 kn počev od 31.10.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 47,56 EUR/358,32 kn počev od 30.11.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 50,56 EUR/380,95 kn počev od 31.12.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 53,22 EUR/400,95 kn počev od 31.01.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 53,78 EUR/405,16 kn počev od 29.02.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 52,34 EUR/394,37 kn počev od 31.03.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 53,71 EUR/404,68 kn počev od 30.04.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 54,74 EUR/412,43 kn počev od 31.05.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 53,68 EUR/404,44 kn počev od 30.06.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 54,26 EUR/408,85 kn počev od 31.07.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 53,54 EUR/403,36 kn počev od 31.08.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 51,65 EUR/389,15 kn počev od 30.09.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 54,18 EUR/408,22 kn počev od 31.10.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 55,53 EUR/418,41 kn počev od 30.11.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 55,02 EUR/414,56 kn počev od 31.12.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 50,98 EUR/384,05 kn počev od 31.01.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 54,90 EUR/413,60 kn počev od 28.02.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 55,48 EUR/418,01 kn počev od 31.03.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 54,31 EUR/409,19 kn počev od 30.04.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 50,09 EUR/377,38 kn počev od 31.05.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 50,24 EUR/378,51 kn počev od 30.06.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 51,62 EUR/388,90 kn počev od 31.07.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 53,66 EUR/404,29 kn počev od 31.08.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 56,40 EUR/424,95 kn počev od 30.09.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 55,42 EUR/417,53 kn počev od 31.10.2013.g.pa do isplate,

-na iznos od 56,78 EUR/427,78 kn počev od 29.11.2013.g.pa do isplate.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

“I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.964,98 EUR/14.805,14 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos počev od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno 24.ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.”

3. Protiv nevedenih prvostupanjskih odluka žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno je predložio istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe člana 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tuženik. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati, a u njoj su sadržani jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama odlučnim za primjenu mjerodavnog prava iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., – dalje: ZOO).

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. i 338. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

8. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno, kada je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranka i to one odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednokratnoj odluci banke, kao i one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i kada je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi.

9. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti određenih odredbi i isplata po osnovi Ugovora o kreditu broj 418-50-3785451 od 16.studenoga 2006. (dalje: Ugovor) u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge te dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

10. Među strankama nije sporno:

- da su dana 16. studenoga 2006. i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita sklopile Ugovor o kreditu broj 418 50-3785451, kojim je tuženik- banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 15.400,00 švicarskih franaka (dalje: CHF) isplaćen u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja,

- da je rok otplate 84 mjeseca uz instrumente osiguranja navedene u Ugovoru, a u članku 2. navedenu kamatnu stopu "od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" uz obvezu tužitelja na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku;

- da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (članak 7. Ugovora),

- da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te da je predmetni kredit otplaćen,

- da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene kamatne stope s ugovorene od 5,20% godišnje do 30.11.2007., od 30.11.2007. do 30.04.2008. na 6,20% godišnje, od 31.05.2008. do 28.02.2009. na 6,75% godišnje, od 31.03.2009. do 30.06.2011. na 7,75%, a od 31.07.2011. do 31.12.2013. na 6,75% godišnje.

11. S obzirom na sadržaj ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje osobnog vozila, prvostupanjski sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika da bi u konkretnom slučaju bila isključena vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj u konkretnom ugovornom odnosu nastupio kao trgovac, a ne kao potrošač.

12. Pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, jer tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi. Time je, tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj, čime je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja.

12.1. Prvostupanjski sud smatra da ugovorna odredba ne mora potrošaču biti samo gramatički razumljiva, već je nužno da je on prije sklapanja ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora, odnosno da je na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega iz spornih ugovornih odredbi proizlaze.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da je tužitelj propustio dokazati status potrošača pa da se na njega u svakom slučaju ne bi odnosila presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. To stoga što tuženik, na kojemu je teret dokaza tih činjenica, nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

14. Iako je tuženik u pravu kada navodi da je zaključak prvostupanjskog suda

– o direktnom učinku presude u kolektivnom sporu bez potrebe da se utvrđuje je li konkretni potrošač (ovdje tužitelj) tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora (sa spornim odredbama) - protivan shvaćanju koje je o tom pravnom pitanju zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (primjerice u odluci poslovni broj Rev-1279/2022-4 od 14. veljače 2023.), ovaj sud smatra da to nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da je tuženik radi utvrđenja tih činjenica određeno predložio saslušati samo svjedoka HŠ, zaposlenika tuženika, od kojeg dokaza je tuženik odustao (stranica 87 spisa).

14.1. Kako, dakle, tuženik nije sudu ponudio odgovarajuće dokaze da se u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo i da su tužitelju na transparentan način pojašnjeni kriteriji promjene valute odnosno kamatne stope, pa da su time okolnosti konkretnog slučaja bile drugačije od onih u kolektivnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud – polazeći od utvrđenja da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne u smislu odredbe članka 96. stavak 1. i članka 102. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07. – dalje: ZZP) - na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, prihvatio restitucijski zahtjev te obvezao tuženika da tužitelju vrati razliku između iznosa kamata koje je platio i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da mu vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

15. Tuženik u žalbi opetovano ponavlja navode koje je izjavio tijekom postupka, da je kod izračuna visine tužbenog zahtjeva vještak Darka Cecić (dalje: vještak) trebala uzeti u obzir i eventualna razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i kada je tečaj CHF bio niži od onog na dan isplate kredita.

15.1. Međutim, kako tuženik u odnosu na svoje (navodno/eventualno) potraživanje s osnove negativne tečajne razlike nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO, a niti je postavio protutužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, prvostupanjski sud nije bio ni ovlašten ni dužan u predloženom pravcu umanjivati tužiteljevu tražbinu, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj: Rev-549/2023.

15.2. S tim u vezi neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da matematičkom izračunu preplaćenih iznosa kako ih je vještak utvrdio, tuženik nije prigovorio.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja i prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok, koji je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe, počeo ponovno teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništavost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a ona kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari, koju je tužitelj podnio 12. lipnja 2019., podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

17. Budući da je tuženik sklopio s tužiteljem ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se smatra nepoštenim stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je osnovano prvostupanjski sud naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članka 1115. ZOO).

18. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja kao u izreci ove presude.

19. U odnosu na pobijano rješenje, žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja, a osobito nije utvrđeno da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te su u njemu navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a koje proizlaze iz sadržaja zapisnika i isprava u spisu.

20. Nedvojbeno je utvrđeno da je između stranaka ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tužene banke, dakle u Zagrebu, u smislu članka 70. ZPP, no tužitelj je tijekom postupka opravdano prigovorio poštenosti takve odredbe. U ovom slučaju predmet spora je isplata po osnovi Ugovora o kreditu, u kojem ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tužena status trgovca odnosno pružatelja usluge, te u tom kontekstu dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

21. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

22. Identične odredbe sadrži i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), koji je na snazi u ovom trenutku, a koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (nastavno: Direktiva).

23. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.). Iz daljnje odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

24. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 - Océano Grupo Editorial SA protiv R. M. Q. te A3 i dr., zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive, ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koju omogućuje da se sud, čije je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

1 0

26. Odredba o mjesnoj nadležnosti, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, nije bila posebno pregovarana te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on, čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu.

27. Budući da je ranije navedeno da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud (čak i) po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe Ugovora ne može zasnivati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

28. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja prigovor mjesne nadležnosti ocijenio neosnovanim s obzirom da tužitelj ima prebivalište u [adresa]. Naime, u ugovor o kreditu, a koji je očito unaprijed formuliran, unesena je i odredba o nadležnosti suda u sjedištu kreditora za slučaj spora. Udaljenost [adresa] i [adresa] je nešto više od 440 km, što bi za tužitelja, radi evidentnih troškova te potrebnog vremena za putovanje, otežalo ostvarivanje prava pred sudom osobito kada se ima u vidu da je rijetko da se postupak dovrši na jednom ročištu, a što dalje znači da bi tužitelj nekoliko puta morao putovati u Zagreb. To bi sigurno dovelo do otežanog ostvarivanja prava pred sudom slijedom čega bi tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika.

29. Kako je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti suda ništetna dolazi do primjene članak 19.l. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje: ZPK) kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. S obzirom da je tužitelj pokrenuo postupak kod suda na čijem području on ima prebivalište, prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda neosnovan je.

30. Niti žalbeni navod tuženika da se članak 19. l. ZPK ne primjenjuje na ovaj postupak nije osnovan. Naime, riječ je o procesnoj odredbi koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku pa je pravno neodlučno što je ugovor o kreditu sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. koji je stupio na snagu 2015.

31. Stoga, postupanjem prvostupanjskog suda i donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. točka 3. ZPP jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom procesnih odredbi odbio prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

32. Nadalje u odnosu na žalbeni prigovor da prvostupanjski sud nije dosudio trošak tuženiku s obzirom na djelomično povučen dio tužbenog zahtjeva, valja navesti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj: Rev 2603/2011-2 od 19. veljače 2013. kao i u pojedinim revizijskim

1 1

odlukama kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.).

33. Stoga, upravo suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 3.263,58 eura (24.589,48 kuna) ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 2.596,71 eura (19.564,91 kuna).

34. Kako navodi žalbe tuženika ničim nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog prvostupanjskog rješenja, to je stoga uz primjenu odredbe članka 380. točka 2. ZPP žalba tuženika protiv pobijanog rješenja odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

35. S obzirom da tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za nadoknadu troškova žalbenog postupka kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja (članak 166. stavak 1. ZPP, u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Sisku 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić