REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1594/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik po zaposlenju ĆN, protiv tuženika Uniqa osiguranja d.d. iz Zagreba, Planinska 13 A, OIB 75665455333, kojeg zastupa odvjetnik dr. sc. Marko Rašica iz Zagreba, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 7. ožujka 2025. godine, u nazočnosti tužiteljeva te zamjenika tuženikova opunomoćenika, dana 17. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranju d.d. platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 9.004,91 eur s zateznim kamatama od 1. srpnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. srpnja 2024. godine tvrdi da je njegov osiguranik EN smrtno stradao u prometnoj nezgodi 13. listopada 1997. godine, krivnjom SN koji je upravljao vozilom reg oz kž 507 N, osigurano kod tuženikovog prednika zbog čega je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Križevcima poslovni broj K-76/1998 te je zbog toga tužitelj udovici svog osiguranika ON priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem do 18. veljače 1998. godine te zbog isplate te mirovine trpi štetu od 9.004,91 eur u vremenu od 1. svibnja 2020. godine do 30. travnja 2022. godine pa kako je tuženik otklonio odštetni zahtjev od 10. svibnja 2024. godine to zahtijeva kao u tužbi tj. nalaganje tuženiku da mu plati 9.004,91 eur s zateznim kamatama od 1. srpnja 2024. godine do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 4. kolovoza 2024. godine osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ne poriče da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu ON, smatra da se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji predstavlja poseban zakon u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju te smatra da po odredbi čl.27.st.1-3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu može odgovarati u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u zapisnik o očevidu, tuženikov rješenje od 18. veljače 1998, obračun isplaćene mirovine načinjen 3. svibnja 2024. godine, ispis iz banke podataka za pojedine mjesece isplate, odštetni zahtjev od 10. svibnja 2024. s povratnicom, tuženikov odgovor od 13. lipnja 2024.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije prijeporan nastanak štetnog događaja, kako je navedeno u točci I tužbe, sukladno očitovanju stranaka na ročištu 7. ožujka 2025. godine, već su prijeporni osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Sada je prijeporno koji zakon treba primijeniti glede osnove i visine tužbenog zahtjeva.

7. Sud ocjenjuje da treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelju nastala šteta isplatama invalidskih mirovina svom osiguraniku, a to je vrijeme od 1. studenog 2018. do 30. studenog 2020. godine te treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-119/22), jer je isplata invalidske mirovine šteta koja nastaje sukcesivno kako je isplaćivana mjesečno. Također, treba primijeniti ovaj Zakon kao poseban u odnosu na sve druge zakone koji su opći poput Zakona o obveznim odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je upravo ovim posebnim propisom zakonodavac propisao što je i kolika je tužiteljeva šteta tj. štetnikova obveza naknade štete u odnosu na isplaćene invalidske mirovine.

8. Stoga po odredbi čl.161.st.2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo na naknade stvarne štete isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku po pravomoćnom rješenju u navedenom razdoblju u punoj svoti. Još je osnovnim Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, a čl.41. Zakona o izmjenama i dopunama istog Zakona (NN 115/18), samo je razrađeno ovo pravo tužiteljevo u odnosu na isplaćene invalidske i obiteljske mirovine, upravo kako bi se izbjeglo ovakvo tumačenje tuženikovo da treba primijeniti opće propise poput Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Zakona o obveznim odnosima u odnosu na poseban propis tj. Zakon o mirovinskom osiguranju.

9. Pri tomu je sud uzeo u obzir i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. No, pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-x-388/2018-2 se odnosi na štetni događaj od 2004. godine te na isplatu invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku za vrijeme od 2007. godine i jednokratnu isplatu naknade za tu mirovinu iste godine, dočim se pravno shvaćanje u odluci posl.br. Rev-12/2022-2 odnosi na isplatu obiteljske mirovine tužiteljevom osiguraniku u vremenu od 2012. godine do 31. listopada 2016. godine, s tim što je štetni događaj bio 2012. godine. Također je sud uzeo u obzir i dopuštenost revizije u predmetu istog suda posl. br. Revd-949/2021-2 od 16. ožujka 2021. godine gdje je riječ o isplati naknade tužitelju za isplaćenu invalidsku mirovinu u vremenu od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2018. Isto tako je sud uzeo u obzir i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 850/2022-3 od 25. listopada 2022. godine koja se odnosi na naknadu štete zbog isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.studenoga 2017. do 30 rujna 2019. Točno je da je dakle u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje te stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o primjeni odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sukladno kojemu tužitelj ima pravo na razmjeran iznos mirovine oštećene osobe kao stvarnu štetu, što je i logično, jer se u oba prva postupka to odnosi na isplatu obiteljske odnosno invalidske mirovine kako je prethodno obrazloženo, a sve to za razdoblja isplata tih mirovina prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18). No, ovdje je riječ o isplati invalidske mirovine za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. studenog 2020., kada je na snazi bio čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) tj. čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju sukladno kojem tužitelju pripada pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuje iz mirovinskog osiguranja tj. ovdje priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu dok traje isplate invalidske mirovine, bez obzira je li njegov osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. Slijedom toga je ova odredba čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju kasniji propis koji derogira raniji, kao što je i poseban propis koji derogira opći, a u oba slučaja je raniji i opći propis upravo odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

10. Također je sud uzeo u obzir i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022. godine o načinu dokazivanja razmjernog dijela mirovine.

11. Stoga sud ocjenjuje da tužitelj za utuženo razdoblje ima pravo zahtijevati naknadu štete u ukupnoj svoti isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku, bez obzira je li on ispunio uvjete za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju ozlijede na radu, budući ovdje nije riječ o invalidskoj mirovini, već obiteljskoj mirovini dočim tuženik uopće nije ni predložio vještačenje o razmjeru te u dvojbi između dva propisa tj. Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakonima o obveznim osiguranjima u prometu je sud primijenio čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) te tako utvrđena osnova tužbenog zahtjeva.

12. Glede visine tužbenog zahtjeva, tužitelj ju je utvrdio sukladno odredbi čl.5. i čl.104. te čl. 141.st.1. i čl.145. st.2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju te je ovaj obračun primjenom odredbe čl.159. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09) u svezi s odredbom čl.230. st.1. Zakona o parničnom postupku predstavlja javnu ispravu, a tuženi je može osporavati po odredbi čl.230.st.3. Zakona o parničnom postupku, ali nije predložio dokaze o tomu te sud nema razloga posumnjati i postupati po odredbi čl.230.st.4. Zakona o parničnom postupku (Rev-- x1277/15-2, Rev-x 456/14-2, Rev-x 827/15-2, Rev-x 1000/12-2, Revt 139/16-2), te je još tužitelj dostavio i podatke o doznačenima mirovinskim primanjima za svog osiguranika, koje tuženik opet ne osporava nekim dokazom pa je utvrđeno da je 9.004,91 kn.

13. U odnosu na zatezne kamate, primjenom odredbe čl.165.st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj je 10. svibnja 2024. godine uputio odštetni zahtjev, koji je tuženik primio 16. svibnja 2024. godine, što proizlazi iz isprava uz tužbu, pa bi zakonski rok od 15 dana istekao 31. svibnja 2024. godine, što jest u petak na radni dan, a kako tužitelj zahtijeva ove kamate od 1. srpnja 2024. godine, tako su i dosuđene.

14. Stopa zateznih kamata je određena sukladno odredbi čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), uz uvećanje od tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

U Zagrebu, dana 17. travnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- tužitelju

- tuženikovom opunomoćeniku