REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1384/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja NCT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Njemačka i drugotužteljice ABC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Italija, oboje zastupani po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Krešimiru-Franji Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1775/2022-3 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-274/2019-32 od 24. lipnja 2022., u sjednici održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se prihvaća u odnosu na drugo revizijom postavljeno pitanje i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1775/2022-3 od 18. svibnja 2023. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-274/2019-32 od 24. lipnja 2022. u dijelu pod točkama I. i IV. izreke i to u dijelovima kojima je tuženiku naloženo prvotužitelju i drugotužiteljici isplatiti zatezne kamate koje na iznos glavnice od po 75.000,00 kuna /po 9.954,21 eura/ teku od 29. prosinca 2016. do 21. srpnja 2020. i sudi se:

Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-274/2019-32 od 24. lipnja 2022. pod:

- toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti prvotužitelju zatezne kamate koje na iznos glavnice 75.000,00 kuna /9.954,21 eura/ teku od 29. prosinca 2016. do 21. srpnja 2020.,

- toč. IV. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti drugotužiteljici zatezne kamate koje na iznos glavnice 75.000,00 kuna /9.954,21 eura/ teku od 29. prosinca 2016. do 21. srpnja 2020.,

pa se u tim dijelovima tužbeni zahtjevi prvotužitelja i drugotužiteljice odbijaju, kao neosnovani.

II. U preostalom se dijelu revizija odbija, kao neosnovana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova povodom revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da I. tužitelju NCT isplati iznos od 225.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da I. tužitelju NCT na iznos od 75.000,00 kn isplati zatezne kamate tekuće od 29. prosinca 2016. pa do 25. travnja 2017., na koji iznos teku zatezne kamate od 29. siječnja 2019. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da I. tužitelju NCT na iznos od 75.000,00 kn isplati zatezne kamate tekuće od 29. prosinca 2016. pa do 13. listopada 2017., na koji iznos teku zatezne kamate od 29. siječnja 2019. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici NCTM isplati iznos od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici NCTM na iznos od 150.000,00 kn isplati zatezne kamate tekuće od 29. prosinca 2016. pa do 25. travnja 2017., na koji iznos teku zatezne kamate od 29. siječnja 2019. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici NCTM na iznos od 75.000,00 kn isplati zatezne kamate tekuće od 29. prosinca 2016. pa do 13. listopada 2017., na koji iznos teku zatezne kamate od 29. siječnja 2019. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da I. tužitelju NCT naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 20.876,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici NCTM naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 20.876,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IX. Odbija se preostali dio zahtjeva I. tužitelja i II. tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.388,00 kn sa zateznim kamatama.".

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pn-274/19-32 od 24. lipnja 2022. u dosađujućem pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV., V., i VI. te u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom VII. i VIII. izreke.".

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-572/2024 od 13. veljače 2024. riješio:

„Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1775/2022-3 od 18. svibnja 2023. u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada štete u stavku I izreke preko iznosa od 150.000,00 kuna, a drugotužiteljici u stavku IV izreke preko iznosa od 75.000,00 kuna u odnosu na pitanja: "1. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) samostalno te je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl.19., čl.1046., čl.1100. i čl.1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?

2. Je li tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen i može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?

3. Može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, početi teći prije nego je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete?".“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog prvog i drugog pravnog pitanja zbog kojih je dopuštena, dok u reviziji nije naznačio (postavio) treće pravno pitanje koje mu je naznačenim rješenjem dopušteno.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljā za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskih osoba (tragično poginulih u prometnoj nezgodi 29. kolovoza 2016.), sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i isplata zateznih kamata na nesporno isplaćeni dio naknade tog vida štete tekućih od dospijeća do nesporne isplate, sve to po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti (koja odgovornost u ovom stupnju postupka nije predmet razmatranja), a za potrebe odlučivanja u ovom stadiju postupka, uzimajući u obzir sadržaj revizijom postavljenih pitanja, dovoljno je u nastavku izložiti tijek izmjena visine tužbenog zahtjeva učinjenog tijekom postupka.

7.1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj 29. siječnja 2019.:

− prvotužitelj je zahtijevao na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliskih osoba 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2016. (dana obraćanja tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku) do isplate, a uz to je zahtijevao i zatezne kamate na nesporno isplaćene iznose nakade neimovinske štete i to na 75.000,00 kuna tekuće od 29. prosinca 2016. do 25. travnja 2017. i na 75.000,00 kuna tekuće od 29. prosinca 2016. do 13. listopada 2017.

− drugotužiteljica je zahtijevala na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliskih osoba 75.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2016. (dana obraćanja tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku) do isplate, a uz to je zahtijevala i zatezne kamate na nesporno isplaćene iznose nakade neimovinske štete i to na 150.000,00 kuna tekuće od 29. prosinca 2016. do 25. travnja 2017. i na 75.000,000 kuna tekuće od 29. prosinca 2016. do 13. listopada 2017.

7.2. Podneskom od 21. srpnja 2020. tužitelji su, imajući u vidu izmjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.), povećali tužbeni zahtjev na način da je:

− prvotužitelj ukupno zahtijevao na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliskih osoba 225.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2016. do isplate, uz neizmijenjeno potraživanje zateznih kamata na nesporno isplaćeni dio štete;

− drugotužiteljica ukupno zahtijevala na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliskih osoba 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2016. do isplate, uz neizmijenjeno potraživanje zateznih kamata na nesporno isplaćeni dio štete.

7.3. Dakle, svaki od tužitelja je tužbeni zahtjev podneskom od 21. srpnja 2020. povećao za 75.000,00 kuna. Taj iznos, prema fiksnom tečaju konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje (1 € = 7,53450 kn) i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22), iznosi po 9.954,21 eura.

7.4. Ovdje je za ponoviti i da je, rješenjem iz toč. 3. ovoga obrazloženja, tuženiku revizija dopuštena upravo protiv drugostupanjske presude u dijelu kojem su obuhvaćeni ti iznosi (kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke za iznos preko 150.000,00 kn i u dijelu pod toč. IV. izreke za iznos preko 75.000,00 kn).

8. Nižestupanjski su sudovi na cjelokupno dosuđeni iznos naknade štete (sukladno konačno postavljenom tuženom zahtjevu) dosudili i zatezne kamate tekuće od obraćanja tuženiku (odštetnim zahtjevom) u mirnom postupku. U istom su, dakle, tijeku dosudili i zatezne kamate i na povećane dijelove tužbenog zahtjeva (preinačene tužbom), pozivajući se na čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP).

8.1. Nadalje, nižestupanjski su sudovi ocijenili neosnovanim prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, uz pravno shvaćanje da zastara, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, pa time i na pravično suđenje te da bi takvo ograničenje bilo protivno i ciljevima pravne sigurnosti (…).

9. Ovaj sud utvrđuje da su nižestupanjski sudovi, odlučujući o tijeku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, pogrešno primijenili čl. 12. st. 4. ZOOP, zbog čega je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu drugog pravnog pitanja naznačenog u reviziji.

10. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa

– ZOOP.

11. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao već u trenutku inicijalnog utuženja pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosima tek zatraženim kasnije, po preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

12. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u odluci broj Rev- 550/2014-2 od 18. studenoga 2015., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP.

13. S obzirom na to da su tužitelji tijekom prvostupanjskog postupka preinačili tužbu povisujući zahtjev za naknadu neimovinske štete, zatezne kamate na tako povišene iznose ne mogu početi teći prije trenutka preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete.

14. Sve prethodno predstavlja reafirmaciju pravnog shvaćanja već izraženog u odlukama ovoga suda broj Rev-604/2021, Rev-1133/2021, Rev-376/2023, Rev- 222/2023, Rev-705/2022, Rev-184/2024, Rev-748/2024, Rev-1133/2021.

15. S obzirom na obrazloženo, odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi:

Tužitelj ima pravo na zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva naknada neimovinske štete tekuće od trenutka preinačenja.

16. Primjenjujući tako izraženo pravno shvaćanje na ovaj, konkretni slučaj, ovaj sud ocjenjuje da na iznose povećanog dijela tužbenog zahtjeva (v. toč. 7.3. ovoga obrazloženja) zatezne kamate mogu teći tek od dana preinačenja, pa je zatezne kamate na te iznose, tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (kako je dosuđeno nižestupanjskim odlukama ) do preinačenja, valjalo odbiti, tj. u tom smislu preinačiti nižestupanjske odluke.

17. Zato je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

18. U pogledu prvog pravnog pitanja je za obrazložiti da je revizijski sud, u činjeničnopravno podudarnim slučajevima, u pogledu toga pravnog pitanja već izrazio pravno shvaćanje (tako u Rev-605/2023 od 10. travnja 2024.), koje glasi:

"Stoga na postavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da u slučaju zahtjeva za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnoga roka, ali je tijekom postupka (nakon provedenoga vještačenja i izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske) preinačio tužbu tako da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi, za preinačeni dio tužbe odnosno povećani dio tužbenoga zahtjeva nije nastupila zastara jer je za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO odlučan trenutak podnošenja tužbe a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenoga zahtjeva.".

19. Uzimajući u obzir da nije sporno (revizijom postavljenim pitanjima se ne spori, a ne čini se spornim ni iz cjelokupnog sadržaja revizije) da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar zastarnog roka, a da je tužbeni zahtjev u ovom predmetu povećan upravo zbog izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske – ovom sudu preostaje reafirmirati prethodno pravno shvaćanje i zaključiti da je pravilnom primjenom prava valjalo i u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva prigovor zastare ocijeniti neosnovanim.

20. Zato je, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč II.

21. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka s obzirom na to da je tuženik u revizijskoj fazi postupka uspio samo u pogledu sporednog potraživanja (tako i Rev-448/2024-2 od 26. studenoga 2024.), i to djelomično, a djelomično je revizija odbijena. Također, zbog istog razloga nije bilo mjesta preinačenju nižestupanjskih odluka u pogledu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Zagreb, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug