K-928/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27.

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Stolić kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Arnerić u kaznenom postupku protiv optuženog FF zbog kaznenog djela iz čl.179a Kaznenog zakona ( „Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/18. i 126/19.) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KO-DO-772/2021 od 16.srpnja 2021. nakon javno održane rasprave zaključene 14.ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Eugena Tolića, okrivljenika osobno, oštećene PF i opunomoćenika oštećene Marine Mrklić, odvjetnice u [adresa] , **.**.2025. javno izriče, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi: ČF OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IF i ĐF rođene F, rođen **.**.1989. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske sa završenom srednjom školom, nezaposlen, brodomonter, neoženjenog, otac četvero maloljetne djece, srednjeg imovnog stanja, bez čina i odlikovanja, osuđivan

k r i v  j e

što je od sredine ožujka pa do 08. lipnja 2021. u Slatinama – Put Rebra 13. u Trogiru svoju bivšu izvanbračnu suprugu PF sa kojom ima zajedničko dijete i to sina P rođenog 2015. i sa kojom ostvaruje kontakte radi ostvarivanja svog prava u vidu održavanja susreta i druženja sa svojim sinom Č, budući da njegov sin Č živi sa njegovom bivšom izvanbračno suprugom PF, protivno obvezi iz članka 4. Obiteljskog zakona (Narodne Novine broj 103/2015. i 98/2019.) umjesto poštivanja svoje izvanbračne supruge PF, svakodnevno je pozivao na mobitel ne birajući doba dana i po dvadeset puta u toku dana kazujući joj da je kurva, drolja, zatim da je ubojica svog brata nastojeći joj tako stavljati u krivnju smrt njenog brata koji je inače bio psihički bolesnik te je kao takav počinio suicid, optuživao je da se kurva i da se stoga ne brine za zajedničkog sina P, kao i da će je ubiti, a u dva navrata tijekom svibnja 2021. kada bi se fizički susreli govorio joj daće je ubiti tako što će joj stući i slomiti glavu te da će ubiti nju pa sebe, pri čemu ju je još prilikom fizičkih susreta bez ikakvog razloga i povoda jako stiskao za bedra i nadlaktice, a u tri navrata bez ikakvog razloga i povoda je šamarao pravdajući to time da joj je potrebno da dođe k sebi ili da je "restartira", te kontaktirao poznanike svoje izvanbračne supruge PF i kod njih se raspitivao gdje se ve kreće njegova izvanbračna supruga PF, govoreći tim njenim poznanicima da im se može svašta dogoditi ukoliko se budu i dalje družili sa njegovom bivšom izvanbračnom suprugom PF pa je PF nemogavši više trpjeti njegovo ponašanje, iz straha za svoj život, cjelokupno događanje prijavila policiji, te zatražila pomoć liječnika,

dakle, teško kršeći propise o zaštiti nasilja u obitelji kod člana obitelji izazivao strah za njegovu sigurnost,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona ( "Narodne Novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019. – dalje KZ/11)

stoga se optuženi ČF na temelju čl.179a KZ/11

osuđuje

na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine

a potom se na temelju članka 56. KZ/11 prema optuženom

i z r i č e

U V J E T N A O S U D A

Na način da se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ukoliko u r o k u provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08) optuženi ČF se djelomično oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka u vezi iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 koji se odnose na troškove provedenog sudsko-psihijatrijskog vještačenja dok mu se nalaže u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 100,00 EUR (slovima: sto eura).

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-772/21 od 16.srpnja 2021. i činjeničnom izmjenom na raspravi (l.s.137.) od 15.lipnja 2022. okrivljeni ČF optužen je za počinjenje kaznenog djela – iz čl.179 a KZ/11 a koje djelo da bi okrivljeni počinio na način kako je to sada činjenično i pravno opisano u izreci odluke.

1.1.Žrtva PF nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2. Na raspravi koja je na temelju čl.407.st.3 ZKP/08 započela iznova zbog proteka vremena, optuženi ČF se izjasnio da se ne smatra krivim.

3.Potom su suglasnošću stranaka u dokazne svrhe izvedeni slijedeći dokazi: pregledane su fotografije zadobivenih ozljeda oštećene-žrtve UF (list 9. spisa), pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedokinje-oštećene PF sa rasprave od 14.travnja 2022. (list spisa130-132, list 63-65 spisa) i svjedokinje ŠF od 22. ožujka 2022.(list spisa 123 i list 66-67 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Časlava Lončara od 17. kolovoza 2022. ( list spisa 148- 150) i usmene dopune na raspravi od 8.ožujka 2023. (l.s.173-174.), kaznena evidencija za optuženika prema kojoj je optuženik osuđivan (l.s.241.). Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze .

3.1.Kako nije bilo daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza, odnosno prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. Pravomoćnim rješenjem od 6.lipnja 2023. iz spisa je izdvojen kao nezakoniti dokaz CD sa snimkom telefonskog razgovora optuženika i oštećene PF (dokaz optužbe pod točkom 3. optužnice (l.s.13).) sve bliže opisano u sadržaju rješenja i rješenja županijskog suda u Splitu od 6.lipnja 2023.(l.s.232. -233.)

5.U tijeku postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela po stalnom sudskom psihijatrijskom vještaku dr.Časlavu Lončaru. Vještačenjem je utvrđeno da optuženik ne boluje od duševnih bolesti, privremene duševne poremećenosti niti nedovoljnog duševnog razvitka te da je optuženik osoba s miješanim poremećajem ličnosti (klasificirano kao F61) čije su glavne karakteristike poremećaja sklonost impulzivnom ponašanju bez razmišljanja o posljedicama često nepredvidivog raspoloženja. Isto tako ovakve osobe karakterizira osjetljivost na zapostavljanje pri čemu pogrešno tumače neutralne ili prijateljske postupke drugih time da ta paranoidna doživljavanja ne dosežu razinu sumanutosti. Kao mehanizme obrane takve osobe koriste projekciju (krivi su drugi, a ne oni), negaciju i racionalizaciju (uvijek imaju opravdanje za svoje postupke). Tempore criminis zbog opisanih obilježja Miješanog poremećaja ličnosti je bio u blažoj mjeri smanjeno ubrojiv, ali je mogao shvatiti značenje svojeg postupanja. Vještak navodi da kazneno djelo nije počinjeno pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu ili drogi. Dodatno saslušan na raspravi od 8.ožujka 2023. vještak u pogledu stupnja opasnosti ponavljanja kaznenog djela imajući u vidu činjenicu da u proteklom razdoblju kod optuženika nije bilo više nesuglasica sa bivšom partnericom (žrtvom), daje mišljenje da je vjerojatnost ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela mala do srednja koji stupanj će se prevenirati time da su optuženik i žrtva organizirali svatko svoj život i da nema nesuglasica među njima. Nema potrebe za izricanjem sigurnosnih mjera psihosocijalnog tretmana.

6.Žrtva PF je na raspravi 14.ožujka 2025. iskazivala jednako kao i ranije (l.s.63.-65. i l.s.130.-131.) pred istim raspravnim sucem, bez bitnih odstupanja, pa u skladu sa člankom 411.st.3. ZKP/08 njen iskaz na raspravi koja je zaključena nije trebalo unositi u zapisnik. Osim toga optuženik se nije protivio čitanju nijednog izvedenog dokaza u prijašnjem postupku. Radi navedenog u zapisnik je na raspravi koja je i zaključena unesena samo dopuna u dijelu da žrtva danas sa optuženikom nema nikakvog kontakta niti ju optuženik više uznemirava. Pa je tako žrtva iskazivala pred sudom da maltretiranja od strane bivšeg izvanbračnog partnera sa kojim ima malodobno dijete je trajalo duže vremensko razdoblje i to upravo onda kada je odlučila okončati izvanbračnu zajednicu što ju je zbunjivalo jer je optuženik već imao novu partnericu. Svaki njezin izlazak je za njega bio problematičan, dočekivao bi je na ulici, provjeravao je, a ako ju ne bi našao na adresi u [adresa], odlazio bi u Splitu. Stalno bi je vrijeđao govoreći da je kurvetina, šamarao ispred njene majke i sina, govorio joj da je ubojica brata, prijetio joj je da će je ubiti, stući glavu i njenoj prijateljici I. To bi joj govorio i na telefon. Što se tiče zajedničkog djeteta imaju sudsku odluku o viđanju, dijete je dodijeljeno njoj, ali FF ga ima pravo viđati ona mu to nije branila sve do 8.lipnja 2021. upravo zbog njegovog ponašanja bojeći se i za sigurnost djeteta. Međutim nakon što je ovaj postupak krenuo, FF joj više ne radi probleme, pretpostavlja da se primirio, ne uhodi ju više, ne zove. Na upit je navela da je radi djeteta znala koji put i prošetati sa FF, ali on bi to zloupotrebljavao pa bi ju znao štipati za bedro i radi toga bi imala modrice po tijelu.

7.Pregledom fotografija na listu 9.spisa utvrđeno je a što je potvrđeno i iskazom žrtve PF da je riječ o fotografijama koje prikazuju njezino tijelo, te je vidljivo više krvnih podljeva kao rezultat stiskanja za lijevo bedro od strane optuženika kada je sa djetetom i njim bila u jednom kafiću, a sve zbog razgovora koji se optuženiku nije svidio

8.U svom iskazu ŠF supruga optuženika iskazuje da njen suprug nikada ne bi naudio bivšoj partnerici niti djetetu. Odstupanje ove svjedokinje u dijelu iskaza pred ODO u Splitu od 14.srpnja 2021. gdje je zapisnički konstatirano da FF zna planuti, psovati i svašta govoriti pa na pitanje da pojasni razlog odstupanja pojašnjava da je riječ o uobičajenim svađama i situacijama kada se i ona zna posvađati sa okrivljenikom. Žrtva da je i nju zvala na njezin broj mobitela i da to više ne radi kada joj je ova "svašta izgovorila". U ovakvoj situaciji sud može koristiti samo dio iskaza sa rasprave do kojeg je došlo korištenjem načela kontradiktornosti i neposrednosti (čl.29. Ustava i čl.6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) odnosno da bi to bile uobičajene situacije kada bi došlo do međusobne prepirke.

9.U obrani koju je dao na kraju dokaznog postupka konstatirano je da optuženik iskazuje jednako kao i na zapisniku od 8.ožujka 2023. (l.s.174-175), pa u skladu sa čl.411.st.3. ZKP/08 nije bilo potrebe navedeno na zapisnik unositi. Iako se u postupku koji je zbog proteka vremena započeo ispočetka izjasnio da se ne smatra krivim, optuženik iskazujući priznaje činjenične navode iz optužnice, pokajao se za počinjeno i iskazao žaljenje, potvrdio je da je inkriminirane radnje počinio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu. Sve što mu je inkriminacijom stavljeno na teret oštećenoj je izgovorio jer se nije mogao pomiriti sa činjenicom da ona želi ići svojim putem bez njega. Međutim više to nikada ne bi to učinio jer je shvatio da je postupio pogrešno, pomirio se s tim i nastavio svojim putem. Ima novu suprugu i otac je četvero maloljetne djece. Od obiteljskih prilika ističe da živi sa novom suprugom u obiteljskoj kući oca, zarađuje povremenim radom na crno. Nema kreditnih obveza. Od obveza novčanih ima alimentaciju za dijete iz prvog braka, za kojeg izdvaja 165 EUR-a, a za zajedničko dijete sa oštećenom izdvaja za alimentaciju oko cca 100 EUR-a. Dodatno navodi da ga je žrtva prijavila samo jer ima interesa njega zatvoriti zbog još uvijek postupaka u svezi alimentacije oko maloljetnog djeteta koji su još u tijeku pred istim sudom. Potvrđuje da nema nikakvih kontakata sa žrtvom kao i da ne viđa njihovo zajedničko dijete jer se samo udaljilo od njega, vrijeđa mu novu suprugu i obitelj. Žali zbog navedenog, ali da je u tome nemoćan. Optuženik ni u jednom trenutku u postupku ni sa čime nije osporio zakonitost zapisnika o vlastitom iskazu.

10.Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u jedinstvenoj cjelini, a posebice je cijenio izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika i njegovu obranu. Cijeneći obranu optuženog, kojom načelno priznaje počinjenje ovog kaznenog djela, te dovodeći istu u korelaciju sa provedenim dokazima naročito iskazom oštećene PF, materijalnim dokazom i sudsko psihijatrijskim vještačenjem koje daje širu sliku o strukturi ličnosti optuženika u inkriminiranom razdoblju, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi ČF počinio kazneno djelo na način na koji se optužnicom tereti.

11.Člankom 4.st.1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019, – dalje OBZ-a ) je propisano da je solidarnost temeljno načelo obiteljskog života te se svi članovi obitelji moraju uzajamno poštivati i jedan drugom pomagati, dok je u stavku drugom istog članka propisano da nasilje u obitelji predstavlja posebno tešku povredu načela iz stavka 1.tog članka.

12.Žrtva PF i optuženi kao tadašnji bračni partneri te osobe koje imaju zajedničko dijete podliježu primjeni članka 179.s KZ/11.

12.1.Oštećena je jasno opisivala prirodu naravi njenog odnosa sa optuženikom čime je potvrdila bešćutnost optuženika i svoju patnju u inkriminirano vrijeme. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je okrivljenik svoju izvanbračnu suprugu PF verbalno napadao ( govorio joj da je kurva u više navrata, stavljao osjećaj krivnje da zanemaruje njihovo dijete, da će joj stući i slomiti glavu te će ju ubiti da ju je u fizičkim susretima jako stiskao za bedra i nadlaktice, šamarao, njene poznanike zastrašivao da im se može svašta dogoditi ukoliko se budu i dalje družili sa žrtvom , nazivao pogrdnim imenima ) a opetovanost optuženika i progresiji nedozvoljenog ponašanja prema žrtvi verbalnim zlostavljanjem odnosno vrijeđanjem pogrdnim riječima, prijetnjama i fizičkim nasiljem optuženik je time manifestirao nasilje prema bivšoj partnerici pa je i razumljivo da je kod iste sve naprijed nabrojeno izazvalo ponižavajući položaj a što bi izazvalo takvo stanje kod bilo koje prosječne osobe. Sve navedene radnje slijede jedna iza druge i tako u ukupnosti ponižavaju žrtvu. Navedeno prelazi granice uobičajenog ponašanje, a ta ponovljenost prije postupanja državnog odvjetništva predstavlja bitne elemente inkriminiranog kaznenog djela.

13.Sud nije u postupku utvrdio da bi žrtvi bila namjera diskreditirati optuženika radi postizanja bolje procesne pozicije u parničnim postupcima u vezi maloljetnog djeteta o kojima je u obrani paušalno optuženik. Optuženik je svjestan da u pogledu činjenice je li postupanja iz činjenične naracije optužnice, a sada izreke odluke , nema neposrednih očevidaca, te na takav način koristi situaciju želeći prikazati prijavu žrtve osvetom. Razumljivo je da u situacijama koje opisuje žrtva ne postoje svjedoci koji bi to direktno potvrđivali, ali niti optuženik nije prigovarao njezinom iskazu. Osim toga iz nalaza vještaka spec.psihijatra proizlazi da je optuženik osoba sklona impulzivnom ponašanju bez razmišljanja o posljedicama, pa je za zaključiti da se nasilje upravo kod optuženika javilo zbog agresije kada nije mogao postići ono što želi. Konkretno, optuženik se kao što je i sam iskazao nije mogao pomiriti činjenicom da oštećena iako sada kao bivša izvanbračna partnerica želi život bez njega čime je baš on taj koji nije raščistio u vrijeme inkriminiranog događaja partnerske odnose sa oštećenom pa je na njegovoj strani više razlog kojim želi obezvrijediti njen iskaz. Baš jer se optuženik nije mogao izboriti za svoj položaj u smislu da bude i dalje dio života oštećene neovisno o novoj partnerici, jer to proizlazi i iz strukture ličnosti optuženika o čemu je vještačio spe.psihijatar, pa to čini nasiljem odnosno opisanim postupanjima za koje je osuđen. Vjerodostojnost iskaza žrtve ne narušava niti činjenica da svjedokinja ŠF u svom iskazu navodi da nije čula da je optuženik žrtvu vrijeđao jer takvim svjedočenjem želi svome suprugu olakšati procesnu poziciju u ovom postupku kroz manevar obrane usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti optuženika. Navedeno, jer iz same obrane optuženika, priznanjem činjeničnih navoda, se vidi motiv njegova postupanja.

14.Stoga su se u ovakvom ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.179. a KZ/11. Primijenjen je materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela jer je zakon na snazi u vrijeme donošenja presude jednako strog kao i zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

15.Naime, kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

16.Utvrđenje postojanja intelektualne komponente namjere u pravilu se temelji na utvrđenju objektivnih činjenica, na osnovi kojih se zaključuje o subjektivnom odnosu počinitelja prema djelu. U konkretnom slučaju se može reći da je optuženik bio svjestan svojeg agresivnog postupanja prema oštećenoj kao bivšoj partnerici i majci zajedničkog djeteta, te je u cijelosti htio tako i postupati pa je postupao s izravnom namjerom. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje, ponižavanje. Prijava predstavlja onu očajničku mjeru kada je žrtva shvatila da je nasilje kod optuženika poprimilo takav razmjer koji je izdominirao.

17.Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste a koja sankcija će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te korigirati svoje vrijednosne sudove, te se ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

17.1.Kao olakotne okolnosti sud je cijenio korektno, primjereno i suradljivo ponašanje tijekom postupka i u konačnici izraženo kajanje radi čega nije za zanemariti takvu činjenicu. Kao olakotno sud je uzeo u obzir i činjenicu da je optuženik otac četvero maloljetne djece. Pri tome je ovaj sud uzeo u obzir i činjenicu da je okrivljenik tempore criminis bio u blažoj mjeri smanjeno ubrojiv, a kako je to utvrdio sudski vještak spec .psihijatrije dr. Časlav Lončar. Isto tako prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne sud je uzo u obzir da se optuženik u potpunosti pridržavao mjera opreza koje su mu bile određene i da nakon njihovog ukidanja rješenjem od 7.listopada 2022 nije bilo novih kršenja prema žrtvi. Pridržavanje mjera opreza u tijeku postupka pokazuje i stav optuženika prema kaznenom djelu koje je počinio, kritičnost prema vlastitom ponašanju i spremnost uskladiti svoje ponašanje sa zakonskim propisima, a što je i u konkretnom slučaju utjecalo na izbor kazne da po vrsti i mjeri bude lakša.

17.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženiku cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost koja je utvrđena čitanjem kaznene evidencije za optuženika. Međutim, optuženik je prema izvatku višestruko kažnjavan za kaznena djela imovinskog karaktera od čeg posljednji put presudom Općinskog suda u Šibeniku K-138/14 od 21.travnja 2016. zbog kaznenog djela iz čl.229.st.1.toč.1. u vezi čl.228.st.1. KZ/11. ( teška krađa, krađa.) dakle, ne i za kaznena djela s elementima nasilja. Od otegotnih okolnosti sud je uzeo u obzir i količinu kriminalne aktivnosti (kroz tjelesno i verbalno nasilje). Drugih otegotnih okolnosti sud nije našao.

17.3.Uzimajući u obzir sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, kao i zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo, sud je okrivljenika na temelju članka 179a KZ/11 osudio na kaznu zatvora od jedne godine a potom mu je izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od pet godina računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo. Okrivljenik pokazuje da je ipak svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ponašanja inkriminirane prigode te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog svog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti prema počinjenom kaznenom djelu. Optuženiku je stoga potrebno pružiti šansu unatoč višestrukoj osuđivanosti za imovinske delikte što je utvrđeno čitanjem kaznene evidencije za optuženika pa sud smatra da se uvjetnom osudom, obzirom da u konkretnom slučaju nije riječ o specijalnom povratniku, ipak može ostvariti svrha kažnjavanja i to prvenstveno specijalne prevencije ali utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela. Dakle, ovaj sud je stajališta kako se činjenica dosadašnje osuđivanosti ne smije a priori sugerirati okrivljeniku kao posebno otegotna okolnost i da ne smije biti osnova za teže kažnjavanje konkretnog kaznenog djela jer bi predstavljalo stereotipni model prosudbe. Očito da je kritične prigode kod optuženika bilo riječi o situaciji potaknutoj prekidom partnerske veze što svakako ne opravdava protupravno ponašanje optuženika. Međutim, time što takvo njegovo ponašanje nije prešlo u patološki obrazac i nije se od utuženja više ponavljalo što je potvrdila i žrtva, proizlazi da je optuženik shvatio pogibeljnost počinjenja kaznenog djela, pa sud smatra da će ovakva prosudba izbora vrste i mjere kazne, u dovoljnoj mjeri utjecati da više ne čini takva i slična kaznena djela, te da će se ujedno ostvariti opća i posebna svrha izricanja kaznenih sankcija. Dužnost je suda da i na temelju prognoziranja budućeg ponašanja i mogućnosti resocijalizacije okrivljeniku izrekne kaznu koja će pružiti relativno optimalnu mogućnost ostvarene svrhe kažnjavanja, što je potkrijepljeno i dopunskim vještačenjem spec.psihijatra na koje nije bilo primjedbi.

17.4.Pružanjem nove šanse optuženiku, pri čemu optuženik apostrofira činjenicu da je otac četvero djece, strožom kaznom koju predlaže optužba pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja, jer obzirom na ukupnost svih konkretnih okolnosti vezanih za odlučivanje o vrsti i mjeri kazne, sud smatra da se okrivljeniku treba pružiti šansa da promjenom svog načina života uskladi svoje ponašanje sa društveno prihvatljivim normama. Zatvor ne bi poticajno djelovalo i na zajedničkog sina oštećene i optuženika u smislu njegovog psihofizičkog razvoja i korigiranja održavanja kontakata sa optuženikom kao roditeljem. Izricanjem kaznene sankcije individualizirane ličnosti optuženika utjecati će i na svijest o pravednosti kažnjavanja i omogućiti mu da se ponovno uključi u društvo i time stekne uvjete za nastavak života bez činjena kaznenih djela. Pretjerana retribucija nije svrha kažnjavanja pogotovo u situaciji kada optuženik danas ipak ima kontrolu emocionalnih reakcija a što je potvrđeno vještačenjem po sudskom vještaku spec.psihijatru time što je naveo da nema potrebe za izricanjem sigurnosne mjere psihosocijalnog liječenja. I prema usmenom pojašnjenju vještaka psihijatra dr. Lončara sud utvrđuje da ponašanje optuženika predstavlja optimističnu osnovu za budućnost a onaj stupanj ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela razine vjerojatnosti male do srednje će se upravo prevenirati time da su optuženik i oštećena organizirali svatko svoj život i da nema bivše nesuglasica među njima i u pogledu dogovora oko viđanja zajedničkog malodobnog djeteta.

17.5.U ovoj situaciji sud smatra da je na optuženog dostatno djelovati samo prijetnjom izvršenja kazne zatvora, unatoč nespornoj činjenici da doista bilježimo porast ovakve vrste kaznenog djela zbog svega naprijed elaboriranog, te će zasad istu biti dovoljno nadzirati kroz rok provjeravanja od pet godina, koje vrijeme se ukazuje dovoljnim i da će utjecati na istog da ne čini nova ili ponovi istovrsno kazneno djelo a istodobno dati odgovor je li izricanje uvjetne osude opravdalo povjerenje suda, je li izrečena sankcija dovela do očekivanih rezultata jer nasilje u obitelji predstavlja danas jedan od oblika povrede ljudskih sloboda i prava. Rok kušnje od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, je određen upravo radi osuđivanosti optuženika.

18.Donošenjem osuđujuće presude optuženiku je naloženo plaćanje sudskog troška ovog kaznenog postupka u iznosu od 100,00 EUR koji se odnosi na paušalnu svotu određenog prema dužini trajanja i složenosti postupka sve imajući u vidu imovinske prilike okrivljenika i njegove obiteljske prilike (nezaposlen, povremeno zarađuje radom na „crno“, otac četvero djece) te činjenicu da je protupravnim ponašanjem okrivljenika pokrenut kazneni postupak, dok je oslobođen troškova plaćanja sudsko psihijatrijskog vještačenja jer je nezaposlen

U Splitu 19.ožujka 2025.

SUTKINJA

Mirjana Stolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DOSTAVITI:

Okrivljeniku osobno

Odo u Splitu putem web na KO-DO-772/2021

Oštećenoj putem opunomoćenika Marine Mrklić, odvjetnice u Splitu

U spis