Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-364/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 8, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-367/2022-24 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-367/2022-24 od 31. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.962.42 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.802,15 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.962,42 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, koji se odnosi na restitucijski zahtjev temeljem ništetne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz Ugovora o kreditu broj 146-68/2008 sklopljenog između stranaka 21. veljače 2008., a koji iznos je tužitelj isplatio tuženici anuitetnom otplatom kredita u razdoblju od listopada 2008. do lipnja 2014.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 146-68/2008 od 21. veljače 2008. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je banka odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.623,00 CHF za kupnju osobnog vozila, s ugovorenom promjenjivom kamatom sukladno odlukama tuženice i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit realizirao za kupnju vozila za osobne potrebe, da mu je u auto kući bilo rečeno da posluju s tuženicom, da ga je u banci čekao već pripremljen Ugovor o kreditu o čijim odredbama nije mogao pregovarati, te mu je bilo rečeno da se radi o najpovoljnijoj vrsti kredita i da je CHF stabilna valuta, te da nije upozoren od djelatnika tuženice na mogućnost rasta tečaja CHF do kojeg je došlo tijekom otplate kredita

- da tuženica nije dokazala da je u postupku pregovaranja prije sklapanja Ugovora o kreditu informirala tužitelja o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu u CHF

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF

- da presude iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača imaju direktan obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju primjenom čl. 502.c u vezi čl. 502.a st. 1. ZPP

- da je nalazom financijskog vještaka Matije Mikaca utvrđeno da je tužitelj s osnova promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita isplatio tuženici iznos od 2.962,42 EUR, te da je sud prihvatio nalaz i mišljenje jer je istim odgovoreno na predmet vještačenja jasno, određeno i u skladu s pravilima struke i da tuženica nije imala primjedaba na matematički izračun vještaka

- da zastara za individualni restitucijski zahtjev počinje teći od pravomoćnosti odluka iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, pa kako je odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017) dok je tužba podnesena u ovom postupku 9. prosinca 2022. to nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima,

slijedom čega sud utvrđuje, kao o prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, da je ništetan način ugovaranja ispunjenja kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, primjenom čl. 81. st. 1., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) kao i primjenom čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., u daljnjem tekstu: ZZP/07), radi čega je pod toč. I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.962,42 EUR primjenom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO), sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dana plaćanja do isplate primjenom čl. 1115. ZOO s obzirom da je tuženica nesavjesna stjecateljica novčanih iznosa koje je stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe.

7. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. To iz razloga što prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da tuženica nije na transparentan način objasnila tužitelju značajke valutne klauzule i da je izostalo pojedinačno pregovaranje o spornim odredbama Ugovora o kreditu, što nije osnovano jer su tužitelju objašnjene sve značajke ugovora i mogućnost sklapanja ugovora u različitim valutama, a uz to sud "nije dopustio izvođenje dokaza na tu okolnost“. Osim toga sud nije ocijenio nalaz i mišljenje vještaka, kao niti prigovore koje je tuženica iznijela na nalaz, s time da izrada nalaza i mišljenja prema početnoj kamatnoj stopi i tečaju ostvaruje dvostruku korist tužitelja na štetu tuženice. Osporava ocjenu neosnovanosti prigovora zastare, s obzirom da su potraživanja radi stjecanja bez osnove nastala prije 8. prosinca 2017. zastarjela jer je zastara nastupila pet godina prije podnesene tužbe. Tvrdi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti, da sud nije dao jasne i konkretne razloge zbog kojih su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u CHF ništetne s obzirom da je tužitelj imao mogućnost odabrati i kunski kredit, odnosno kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a što znači da je bio u mogućnosti odlučiti koja je vrsta kredita za njega najpovoljnija, da je tuženica aktivno radila na edukaciji i upoznavanju potrošača sa svim rizicima vezanim uz tečaj CHF "pa tuženica predlaže sudu izvesti dokaz saslušanjem djelatnika tuženice u svojstvu svjedoka", a da iz analize stručnjaka koji su dali mišljenje u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 proizlazi da tuženica nije mogla predvidjeti promjenu tečaja CHF jer je tečaj u razdoblju od 50 godina samo jednom promijenio vrijednost. U vezi svega navedenog osporava primjenu materijalnog prava, te dosudu zatezne kamate primjenom čl. 1115. ZOO, kao i odluku o troškovima postupka smatrajući da nije bilo mjesta primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) za radnje koje su poduzete prije no što je ista stupila na snagu.

8. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda kojima tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se nije osvrnuo na njezine tvrdnje o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule, ovaj sud utvrđuje da navedena povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u stanju u spisu i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženica tvrdeći da joj nije omogućeno dokazivati da su stranke pojedinačno pregovarale o sadržaju ugovora i da je tužitelj bio informiran o riziku ugovaranja valutne klauzule u CHF, s obzirom da tuženica na tu okolnost u prvostupanjskom postupku nije predlagala provođenje dokaza, dok u žalbi tuženica nije ovlaštena predlagati nove dokaze primjenom čl. 352. st. 1. ZPP, kako to čini na listu 9 žalbe predlažući "sudu da izvede dokaz saslušanjem djelatnika tuženice". Nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Kako iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/07 koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i da je sud pravilno utvrdio da tuženica nije informirala tužitelja kao potrošača o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, pa kako je ugovorna odredba u tom dijelu (čl. 4.) formirana jednostrano od tuženice bila nerazumljiva i da je protivno savjesnosti i poštenju uzrokovala neravnotežu na njegovu štetu, to proizlazi da je postupanje tuženice protivno čl. 96. st. 1. ZZP/07 i kao takvo ništetno primjenom čl. 102. st. 1. ZZP/07, a što je prvostupanjski sud pravilno istakao kao pravno odlučnu činjenicu za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva za isplatu, iako se pogrešno pozvao na ranije važeći ZZP/03.

10. Za ovaj sud nije sporno da je ugovaranje valutne klauzule propisano zakonom na način kako to opisuje tuženica, ali to ne znači da isto u konkretnom slučaju nije podložno provođenju testa transparentnosti i poštenosti.

11. Kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

12. Kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka, odnosno tuženica je odustala od saslušanja svojih djelatnika, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužitelja koji jasno navodi da je u konkretnom slučaju izostala potpuna obavijest (informiranost) o osporenoj ugovornoj odredbi.

13. Prvostupanjski sud je ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu pravilno utemeljio na čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. st. 1. ZOO, te kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je temeljem ništetne odredbe o načinu ispunjenja obveze uz valutnu klauzulu u CHF tužitelj preplatio tuženici iznos od 2.962,42 EUR, to je pravilnom primjenom materijalnog prava, nakon što je i pravilno otklonjen prigovor zastare, obvezao tuženicu isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene pod toč. I. izreke presude primjenom čl. 1115. ZOO, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se tuženica koja je stekla navedene novčane iznose temeljem ništetne odredbe koje je ugovorila mora smatrati nepoštenom stjecateljicom.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica ustraje u prigovoru zastare s obzirom da je prvostupanjski sud prigovor ocijenio pravilnom primjenom materijalnog prava, primjenjujući za to ustaljenu sudsku praksu po tom pravnom pitanju koja je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem VSRH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a koje prihvaća i ovaj sud.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP na način da je obvezao tuženicu naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.802,15 EUR, s time da je radnje za koje je priznat trošak i visinu dosuđenih troškova sud obrazložio pod toč. 49. obrazloženja.

17. U žalbi tuženica osporava odluku o troškovima postupka u vezi primjene Tarife, smatrajući da se radi o podzakonskom propisu koji ne može imati povratno djelovanje i da tužitelj za sve poduzete radnje do 1. studenog 2022. ima pravo na trošak primjenom vrijednosti boda od 10,00 kn.

18. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio i odmjerio dosuđene troškove (navedene pod toč. 49. obrazloženja) te je pritom pravilno primijenio Tarifu koja u čl. 52. st. 3. propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Osim toga predmetni postupak je započeo podnošenjem tužbe 9. prosinca 2022. pa već iz tog razloga nema pravo na trošak primjenom vrijednosti boda od 10,00 kn, kako to tvrdi tuženica.

19. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i u dijelu pobijane odluke o troškovima postupka i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. II. izreke.

20. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek