Poslovni broj: Povrv-113/2024-24

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja KONSTRUKTOR-INŽENJERING d.d. u stečaju Split, Svačićeva 4, OIB: 81356391287, kojeg zastupa stečajni upravitelj Josip Hrga iz Splita, Bihaćka 15, protiv tuženika PIRSON MONTAŽA, d.o.o. Klis, Okuč 5, OIB: 92403658573, kojeg zastupaju punomoćnici Dragan Mijoč i Andrea Bakić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. Split, Velebitska 75, radi isplate iznosa od 22.430,22 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja IZ, zaposlenice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Vedrana Lambaše, odvjetnika u Splitu, 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Helena Dragun iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-744/2023 (sudski predmet: Ovrv-20946/2023) od 31. listopada 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 12.111,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.211,10 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 15. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 18. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 19. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 19. svibnja 2021. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 15. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 17,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. listopada 2023. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 31. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Helena Dragun iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-744/2023 (sudski predmet: Ovrv-20946/2023) od 31. listopada 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 10.319,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 630,43 EUR od 20. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 17. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 22. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 18. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 2.422,19 EUR od 20. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.211,10 EUR od 17. srpnja 2020. do isplate,

kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 205,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2023. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 21,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 249,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik Helena Dragun iz Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-744/2023 (sudski predmet: Ovrv- 20946/2023) od 31. listopada 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 22.430,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 222,88 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 20946/2023-14 od 21. studenog 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem, ujedno je odlučeno da će se predmet ustupiti ovom sudu te je po pravomoćnosti tog rješenja Općinski sud u Splitu dostavio spis ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja navodeći da nema bilo kakvih dugovanja prema tužitelju, kao i da je potraživanje tužitelja neosnovano i nezakonito. Računi koje je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu da su fiktivni i neosnovani te da nikakva usluga po tim računima nije pružena. Tuženik je naveo da opreza radi ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te neurednosti prijedloga za ovrhu u pogledu oznake tužitelja kao stranke u predmetnom postupku. Nadalje, tuženik je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da s tužiteljem nije bio u bilo kakvom pravnom odnosu, da od istog nije zaprimio bilo kakve račune te da je nejasno na temelju čega su utuženi računi uopće izdani. Tuženik je istakao i prigovor zastare utužene tražbine, a to pozivom na odredbe članka 229. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

4. Podneskom od 26. travnja 2024. tužitelj je osporio iznesene navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi navodeći da je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o zakupu dijela poslovnog prostora – proizvodne hale Remont, ukupne površine cca 850 m2, koji je položen u prizemlju objekta u Kaštel Sućurcu, Cesta dr. Franje Tuđmana bb, a koji ugovor da je sklopljen još 2013. Uz taj ugovor, tuženik da je sklopio i dva aneksa tom ugovoru i to I. Aneks iz 2015. i II. Aneks od 1. ožujka 2018. II. Aneks da je sklopljen zbog povećanja poslovnih potreba tuženika, jer je tuženiku bio potreban i dodatan kancelarijski prostor na prvom katu proizvodne hale Remont. Tužitelj ističe da je tuženik uredno zaprimio ispostavljene račune koji se odnose na najam poslovnog prostora, a koji računi da su dostavljeni tuženiku preporučeno putem pošte. II. Aneksom Ugovora o zakupu poslovnog prostora da je ugovorena mjesečna zakupnina u iznosu od 7.300,00 kn uvećano za pripadajući PDV-e. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik plaćao ispostavljene račune za zakupninu, ponekad u cijelosti, a ponekad djelomično te da je, zbog dogovora o plaćanju nepodmirenih dugovanja po ispostavljenim računima, tužitelj u više navrata dolazio na sastanke kod ranijeg stečajnog upravitelja tužitelja JZ, a kojim sastancima da je nazočio i zaposlenik tužitelj AZ. Stoga, očito je da su prigovori tuženika o promašenoj aktivnoj i pasivnoj legitimaciji u potpunosti neosnovane.

5. Tužitelj je također naveo da je u stečajnom postupku koji se nad njim vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem St-1196/2016 doneseno rješenje od 9. ožujka 2021., a kojim se nekretnine tuženika, između ostalog i proizvodna hala Remont, dosuđuju kupcu H-Abduco d.o.o. Zagreb. II. Aneksom Ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji između tužitelja i tuženika sklopljen 1. ožujka 2018., da je bilo ugovoreno da je krajnji rok korištenja zakupljenih prostora od strane tuženika rješenje o dosudi nekretnina nakon prodaje. Stoga da je 14. svibnja 2021. sastavljen primopredajni zapisnik o predaji predmetne nekretnine - proizvodne hale Remont kupcu H-Abduco d.o.o. Zagreb, u kojem zapisniku su navedeni zakupoprimci koji su se u trenutku predaje tu nalazili, a između ostalih da je u primopredajnom zapisniku naveden i tuženik.

6. U podnesku od 3. lipnja 2024. tuženik je naveo da ustraje u svim iznesenim navodima i prigovorima, a prvenstveno prigovoru zastare. Naveo je da je potraživanje tužitelja neosnovano i nezakonito te da ugovori o zakupu poslovnog prostora na koje se tužitelj poziva nisu od utjecaja na predmet ovog postupka. Tužitelj da je tako od svih ugovora na koje se poziva dostavio samo II. Aneks od 1. ožujka 2018., a u odnosu na koji tuženik navodi da isti nije potpisan od strane osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, odnosno zz tuženika PZ. Naime, zz tuženika da je u predmetno vrijeme boravio u inozemstvu te da nije niti mogao potpisati navedeni II. Aneks. Tuženik je nadalje naveo i da je tužitelj s više zakupnika imao sklopljen ugovor o zakupu za isti poslovni prostor, a u odnosu na račune koje je tužitelj dostavio u spis naveo je da se isti odnose na dio poslovnog prostora u kojem je u isključivom zakupu bilo društvo Oštro d.o.o. Radi navedenog, tuženiku da su neosnovano ispostavljeni računi, jer on taj dio poslovnog prostora nije koristio niti je bio u zakupu istog.

7. Podneskom od 13. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na naprijed iznesene navode tuženika, ističući da su u izvješćima koje je stečajni upravitelj dostavljao u stečajnom postupku nad tužiteljem navedene obavijesti o postojanju aktivnih ugovora o zakupu te da je, između ostalih, u tim izvještajima kao zakupnik poslovnog prostora

– proizvodne hale Remont naveden tuženik. Stečajni upravitelj tužitelja da je s tuženikom sklopio II. Aneks Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a koji da je tuženiku upućen na potpis putem preporučene pošiljke. Na tom II. Aneksu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. ožujka 2018. da se nesporno nalazi pečat tuženika te da ukoliko isti nije potpisan od ovlaštene osobe, činjenica je da je isti naknadno odobren, jer je tuženik plaćao tužitelju ugovoreni iznos zakupnine upravo po ispostavljenim računima temeljem tog Aneksa, ponekad u cijelosti a ponekad djelomično. Dakle, plaćanjem ispostavljenih računa od strane tuženika da je očito kako je zakonski zastupnik tuženika naknadno, konkludentnim radnjama, odobrio predmetni Aneks te da je Aneks bio izvršavan kroz dulje vrijeme upravo u dijelu koji se odnosi na plaćanje zakupnine. Tužitelj se pritom poziva i na odredbe članka 294. ZOO-a, navodeći da su ugovorne strane u pretežitom dijelu izvršile obveze iz predmetnog Aneksa, a zbog čega se isti ima smatrati pravovaljanim. Tužitelj ističe da na neosnovanost iznesenih navoda tuženika ukazuje upravo činjenica da je tuženik plaćao tužitelju dio ispostavljenih računa na ime zakupnine u skladu s II. Aneksom, jer da ugovor o zakupu odnosno navedeni Aneks nije sklopljen, onda ostaje nejasno zašto je tuženik kroz duži vremenski period plaćao tužitelju zakupninu za predmetni prostor. Tuženik da je temeljem sklopljenih ugovora s tužiteljem koristio otvoreni prostor, dio skladišta te kancelarijski prostor na prvom katu proizvodne hale Remont.

8. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao u iznesenim navodima kojima osporava utuženo potraživanje tužitelja, dodatno navodeći i da je iz primopredajnog zapisnika od 14. svibnja 2021. kojeg je tužitelj dostavio u spis razvidno da je u istom navedena tvrtka tuženika, uz koju je navedena i naznaka da se isti nalazi u posjedu nekretnina bez pravnog temelja, a što da također ukazuje na nepostojanje ugovornog odnosa između stranaka. Tužitelj je takve navode tuženika osporio, ističući da je navedena naznaka u primopredajnom zapisniku za tuženika navedena iz razloga što u trenutku primopredaje predmetne nekretnine u posjed kupcu H-Abduco d.o.o. tuženik nije zaključio ugovor o zakupu s novim vlasnikom odnosno kupcem. Tužitelj je također dodao i da ako bi se i utvrdilo da II. Aneks ugovora o zakupu nije osnovan, tuženik da bi bio dužan naknaditi vrijednost koristi koju je ostvario korištenjem predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, a sve to u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račune tužitelja broj 388/KSUPR/1 od 5.11.2019., broj 419/KSUPR/1 od 2.12.2019., broj 18/KSUPR/1 od 7.1.2020., broj 34/KSUPR/1 od 3.2.2020., broj 63/KSUPR/1 od 2.3.2020., broj 96/KSUPR/1 od 5.5.2020., broj 110/KSUPR/1 od 1.6.2020., broj 127/KSUPR/1 od 2.7.2020., broj 143/KSUPR/1 od 3.8.2020., broj 155/KSUPR/1 od 1.9.2020., broj 167/KSUPR/1 od 2.10.2020., broj 181/KSUPR/1 od 3.11. 2020., broj 201/KSUPR/1 od 2.12.2020., broj 2/KSUPR/1 od 4.1.2021., broj 17/KSUPR/1 od 2.2.2021., broj 29/KSUPR/1 od 2.3.2021., broj 42/KSUPR/1 od 1.4.2021., broj 65/KSUPR/1 od 4.5.2021. (stranice 24-41 i 98-114 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-1196/2016-1208 od 22. ožujka 2022. (stranice 42-44 spisa), II. Aneks uz Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. ožujka 2018. (stranica 89 spisa), izvadak o promjenama i stanju na računu tužitelja od 25.5.2021. (stranice 90-91 spisa), primopredajni zapisnik od 14. svibnja 2021. ( stranice 92-93 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 30. siječnja 2023. (stranica 94 spisa), preslika prijemne knjige Hrvatske pošte (stranica 95 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja-kartica kupca (stranice 96-97 spisa), preslike prijemne knjige Hrvatske pošte (stranice 115-132 spisa), rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-1196/2016-854 od 9. ožujka 2021. (stranice 133-136 spisa), presliku osobne iskaznice (stranica 144 spisa), račune tuženika (stranice 145-147 spisa), fotografije hale (stranice 148-149 spisa), izvješće o gospodarskom položaju tužitelja kao stečajnog dužnika iz siječnja-veljača 2018. (stranice 156-179 spisa), izvode prometa po računu tužitelja kod Imex banke d.d. i Hrvatske poštanske banke d.d. (stranice 180-189 spisa), presliku prijemne knjige Hrvatske pošte (stranica 190 spisa), tužiteljevu kartica kupaca (stranica 193 spisa), zapisnik s ispitnog i izvještajnog ročišta u stečajnom postupku nad tužiteljem od 15. ožujka 2018. (stranice 194-201 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Solin od 2. kolovoza 2024. (stranica 210 spisa). Izvedeni su i dokazi saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika PZ te, u svojstvu svjedoka, ranijeg stečajnog upravitelja tužitelja JZ i zaposlenika tužitelja AZ. Sud je odbio kao suvišne prijedloge tužitelja za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku ekonomsko-računovodstvene struke, a na okolnost knjiženja utuženih računa u poslovnim knjigama tuženika, te radi saslušanja svjedoka UZ na okolnost primopredaje nekretnine između tužitelja i kupca u stečajnom postupku, ocjenjujući izvođenje tih dokaza suvišnim. Isto tako, kao suvišni su odbijeni i prijedlozi tuženika za pribavu od MUP RH potpisnog kartona za zz tuženika te provođenje grafološkog vještačenja potpisa zz tuženika PZ na II. Aneksu Ugovora o zakupu, a imajući pri tom u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi s člankom 220. ZPP-a.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.430,22 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime zakupnine za korištenje dijela poslovnog prostora - skladišta površine cca 100 m2 i kancelarijskog prostora površine cca 30 m2 koji se nalaze u proizvodnoj hali Remont u Kaštel Sućurcu, Cesta dr. Franje Tuđmana bb, kao i 700 m2 otvorenog prostora ispred te hale, a sve to za razdoblje od listopada 2019. do travnja 2021.

12. U konkretnom slučaju tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja navodeći da stranke nisu bile u bilo kakvim poslovnim odnosima, da ne zna na što se utuženi računi odnose, da iste nije zaprimio te da se radi o neosnovanim i nezakonitim računima. Tuženik je istakao i prigovore nedostatka aktive legitimacije i promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare utužene tražbine te naveo da nema bilo kakvog dugovanja prema tužitelju. Tako iznesene navode i prigovore tuženika sud je ocijenio neosnovanim, osim u odnosu na prigovor zastare tražbine, a prigovor je ocijenjen djelomično osnovanim, sve iz slijedećih razloga.

13. Iz spisu priloženog II. Aneks uz Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. ožujka 2018. razvidno je da je isti sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika. U članku 1. istog je navedeno da su ugovorne stranke suglasno utvrdile da je između zakupodavca i zakupnika 30. travnja 2013. sklopljen ugovor o zakupu dijela poslovnog prostora-proizvodne hale Remont ukupne površine 850 m2 koji je položen u prizemlju objekta u Kaštel Sućurcu, Cesta dr. Franje Tuđmana bb. Nadalje, utvrđeno je da su stranke 1. svibnja 2015. sklopile I. Aneks uz ugovor o zakupu u kojem da je došlo do promjene predmeta zakupa i zakupnine po osnovnom ugovoru, tako da je tim I. Aneksom zakupodavac dao, a zakupnik primio u zakup dio poslovnog prostora - skladišta u sklopu pogona Remont površine cca 100 m2 te 700 m2 otvorenog prostora koji zakupnik koristi kao parkiralište za građevino- transportni park te da je za korištenje navedenih prostora ugovorena zakupnina u iznosu od 5.800,00 kn mjesečno, a na koju se obračunava pripadajući PDV-e. Nadalje, stranke su utvrdile da je uslijed povećanja poslovnih potreba zakupnika istome potreban dodatan kancelarijski prostor na prvom katu poslovnog prostora - proizvodne hale Remont, a što da je predmet tog II. Aneksa. Nadalje, u članku 2. stranke su suglasno utvrdile da ukupna mjesečna zakupnina sada iznosi 7.300,00 kn, uvećano za pripadajući PDV-e. Isto tako navedeno je da je krajnji rok korištenja svih zakupljenih prostora rješenje o dosudi nekretnina nakon prodaje, kao i da će se obračun iznosa mjesečne zakupnine, po tom II. Aneksu, vršiti počevši od 1. ožujka 2018.

14. Iz rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-1196/2016- 854 od 9. ožujka 2021. razvidno je da je tim rješenjem, u stečajnom postupku nad tuženikom, kupcu H-Abduco d.o.o. Zagreb dosuđeno više nekretnina tužitelja kao stečajnog dužnika koje se nalaze u k. o. [katastarska općina].

15. Uvidom u primopredajni zapisnik od 14. svibnja 2021., a koji je sastavljen i potpisan od strane tužitelja i društva H-Abduco d.o.o. utvrđeno je da su predmet tog zapisnika, odnosno primopredaje upravo nekretnine koje su navedene u rješenju o dosudi od 9. ožujka 2021., a koje nekretnine se predaju kupcu H-Abduco d.o.o. U zapisniku je konstatirano da se u trenutku primopredaje na nekretninama nalazi više zakupoprimaca, a između ostalih i tuženik (točka 7.), za kojeg je rukom dopisano da je u posjedu nekretnina te da je bez pravnog temelja unutar istih.

16. Uvidom u utužene račune tužitelja koji su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu utvrđeno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku s osnova zakupnine prema I. Aneksu Ugovora o zakupu od 1. svibnja 2015. i II. Aneksu od 1. ožujka 2018. Po navedenim računima tužitelj potražuje od tuženika isplatu mjesečnih iznosa zakupnine, a koje iznose 7.300,00 kn što uvećano za pripadajući PDV-e od 25% daje ukupno iznos od 9.125,00 kn, a na koji ukupan iznos su izdani gotovo svi utuženi računi. Jedino je račun broj 96/KSUPR/1 od 5. svibnja 2020. izdan na iznos od 18.250,00 kn, ali je iz tog računa razvidno da se isti odnosi na zakupninu za dva mjeseca i to 3. i 4. mjesec 2020. Isto tako razvidno je da se ti računi odnose na mjesečne zakupnine u razdoblju od listopada 2019. do travnja 2021., dakle za ukupno 19 mjeseci.

17. Na ročištu održanom kod ovog suda 1. listopada 2024. izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka AZ i JZ, ranijeg stečajnog upravitelja tužitelja, kao i zastupnika po zakonu tuženika PZ.

18. U svom iskazu, ĆZ u bitnom je naveo da je bio stečajni upravitelj tužitelja u razdoblju od otvaranja stečajnog postupka 2017. do mjeseca travnja 2022. U vrijeme otvaranja stečajnog postupka da je postojalo više sklopljenih ugovora o zakupu prostora u vlasništvu tužitelja, a između ostalih i ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg je tužitelj imao sklopljenog s tuženikom za korištenje dijela proizvodne hale "Remont" u Kaštel Sućurcu te otvorenog prostora odnosno dvorišta ispred te hale. Svjedok ĆZ je nadalje naveo da je, u skladu s odlukom skupštine vjerovnika te u dogovoru s tuženikom, sklopljen aneks ugovora o zakupu s tuženikom kojeg je potpisao. Vezano za sklapanje takvih ugovora, naveo je da je praksa bila takva da bi on ugovor potpisao te ga dao stručnim službama tužitelja da ga otpreme drugoj strani na potpis. Takav je slučaj da je bio i u odnosu s tuženikom. Napomenuo je da je predmetni ugovor o zakupu bio jedini poslovni odnos kojeg je tužitelj imao s tuženikom za vrijeme trajanja stečajnog postupka. Iskazao je da je tuženik prostore koji su predmet ugovora o zakupu i njegovog II. aneksa koristio za svo vrijeme dok je svjedok bio stečajni upravitelj tužitelja. U određenom trenutku da se nakupio dug tuženika prema tužitelja s osnova zakupnine te da je stoga on održao sastanak sa zz tuženika PZ i njegovom tajnicom, a na kojem sastanku da je dogovoren određeni rok otplate dugovanja tuženika, a sve kako bi se izbjeglo nepotrebno pokretanje ovršnog postupka. Sukladno tom dogovoru, tuženik da je određeno vrijeme podmirivao svoje dugovanje prema tužitelju. Što se tiče samog trajanja ugovora o zakupu, naveo je da je pravilo bilo da se takvi ugovori sklapaju na rok do prodaje prostora tužitelja u stečajnom postupku. Naveo je i da se ne sjeća primopredajnog zapisnika koji je dostavljen u spis, kao niti je li bio prisutan na licu mjesta prilikom primopredaje prostora.

19. Svjedok AZ je u svom iskazu naveo da je već 22 godine zaposlenik tužitelja. a poslovni odnos između stranaka da mu je poznat te da se isti odnosi na zakup poslovnog prostora u hali Remont u Kaštel Sućurcu. Taj poslovni odnos da je trajao od 2013., a isti da je nastavljen i nakon otvaranja stečajnog postupka, jer je tuženik zatražio dodatno korištenje jednog ureda u istoj remontnoj hali, radi čega je sklopljen aneks ugovora iz 2018. Naveo je i da mu je poznato da je tuženik koristio zakupljeni prostor svo to vrijeme, jer da je on jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca odlazio u remontnu halu u Kaštel Sućurcu, ispred koje se nalazi otvoreni prostor, te da svaki put kad je došao tuženik da je bio u zakupljenim prostorijama. Naveo je da je tu sam zaticao zz tuženika PZ, njegovog sina i tajnicu tuženika imena I. Također, u zakupljenim prostorijama da su se nalazili i strojevi tuženika. Tuženik da je predmetni zakupljeni prostor koristio do 4. mjeseca 2021., kada je doneseno rješenje o dosudi kupcu H-abduco d.o.o. Mjesec dana nakon toga da je sastavljen primopredajni zapisnik s kupcem H-abudco d.o.o. na licu mjesta, a svjedok da je tada bio prisutan te se tuženik i dalje nalazio u prostoru. Iskazao je i da je II. aneks ugovora o zakupu tuženiku dostavljen na potpis putem pošte, a kako ga je tuženik potpisanog vratio da se ne sjećam, odnosno da ne znam je li to bilo putem pošte ili osobno. Tuženik da nije redovno plaćao račune za zakupninu te da je od otvaranja stečajnog postupka platio samo dio od oko 199.000,00 kn. Svjedok je naveo da je često telefonom zvao gospodina PZ i slao opomene, radi neplaćenog duga, a zz tuženika da je obećavao kako će dug biti podmiren. Naveo je i da se sjeća da su gospodin PZ i njegova tajnica u prosincu 2021. došli u poslovne prostorije tužitelja radi dogovora sa stečajnim upraviteljem GZ oko načina i rokova podmirenja duga tuženika prema tužitelju. Na tom sastanku da je dogovoreno kako će tuženik postojeći dug podmiriti tužitelju u 12 rata, tijekom 2022., i to uplatama u iznosu od oko 20.000,00 kn. Tuženik da se tog dogovora držao četiri ili pet mjeseci, ali je nakon toga prestao s plaćanjem. Svjedok je iskazao i da je sve račune tuženiku slao putem pošte. Tužitelj da je s tuženikom imao sklopljen samo predmetni ugovor o zakupu, odnosno da se njihov poslovni odnos odnosio na zakup prostorija iz ugovora iz 2018., a drugih poslovnih odnosa stranke da nisu imale.

20. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, svjedok AZ je naveo da je tuženik koristio kancelariju na prvom katu hale Remont u Kaštel Sućurcu, zatim otvoreni prostor ispred te hale te manji dio zatvorenog prostora u prizemlju hale, kao i da su tuženiku redovito svaki mjesec ispostavljani računi temeljem sklopljenog II. aneksa ugovora o zakupu. U odnosu na napomenu koja je navedena uz tuženika na primopredajnom zapisniku, a u kojoj je navedeno da je tuženik u posjedu nekretnine bez pravnog temelja, svjedok AZ je naveo kako je tu napomenu na zapisniku rukom dopisala predstavnica društva H-Abudco d.o.o., a to iz razloga što u trenutku primopredaje nekretnine tuženik nije imao sklopljen bilo kakav ugovor s društvom H-Abduco d.o.o. za korištenje nekretnine, koja je tom društvu kao kupcu prethodno dosuđena rješenjem o dosudi u stečajnom postupku nad tužiteljem. Naveo je i da je tuženik bio neredovit u plaćanju računa za zakupninu te da u pravilu nije uplaćivao iznose iz ispostavljenih računa, već da bi s vremena na vrijeme uplatio određeni, veći iznos. Iskazao je i da mu nije poznato da bi zz tuženika u utuženom razdoblju boravio duže vrijeme u inozemstvu, ali da može navesti da je skoro svaki put kad je u utuženom razdoblju dolazio u halu u Kaštel Sućurcu vidio zz tuženika.

21. Zz tuženika PZ u svom iskazu je potvrdio da je između stranaka postojao sklopljen ugovor o zakupu poslovnih prostora u hali Remont u Kaštel Sućurcu. Naveo je da je tuženik do 2018. koristio i zatvoreni dio te hale od nekih 800 m2, čiji je korištenje da je tada prešlo na firmu Oštro d.o.o., a tada tuženik da je u toj hali koristio kancelariju te vanjski prostor ispred kancelarije. Navedene prostore tuženik da je koristio do 2021., odnosno do potpisivanja primopredajnog zapisnika s društvom H-abduco d.o.o. U odnosu na samo potpisivanje II. aneksa ugovora s tužiteljem, naveo je da nije bio upućen, jer da je u periodu od 2015. do 2021. pretežito boravio u [adresa] i Alžiru te da bi samo povremeno dolazio u Split. Za to vrijeme, a u odnosu na poslovanje tuženika, da mu je pomagao njegov sin. Iskazao je da je u tom periodu pretežito potpisivao dokumente za tuženika te koristio pečat tuženika, a povremeno da je isti koristila i njegova tajnica po odobrenju. U periodu od 2018. pa nadalje, tuženik da je imao oko 18 zaposlenih, dok su u uredima bili zaposleni tajnica i još jedna osoba. Zz tuženika je također potvrdio da je sa stečajnim upraviteljem GZ i zaposlenikom tužitelja AZ održao sastanak vezano za podmirenje dospjelih dugovanja tuženika prema tužitelju s osnova zakupnine te da je tada doista dogovoreno da će tuženik podmiriti dugovanja u 12 rata. Tuženik da se toga držao dok je bilo sredstava. Međutim, u toj vrijeme da je došlo do manjka posla te je zbog nedostatka sredstava tuženik prestao s plaćanjem iznosa zakupnine tužitelju. Naveo je i da nije obavijestio tužitelja da bi od 2018. netko drugi odnosno firma Oštro koristila dio zatvorenog prostora u hali Remont, a niti da je zbog navedenog tražio bilo kakvu izmjenu drugog aneksa ugovora s tužiteljem.

22. Iz iskaza saslušanih svjedoka JZ i HZ, a koji iskazi su međusobno suglasni, jasno proizlazi da je između stranaka i prije otvaranja stečajnog postupka postojao sklopljeni ugovor o zakupu poslovnih prostorija-dijela proizvodne hale Remont u Kaštel Sućurcu te da je nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem između stranaka sklopljen II. Aneks ugovora o zakupu poslovnih prostorija, a kojim je tuženik uzeo u zakup i dio kancelarijskog prostora u navedenoj proizvodnoj hali. Oba svjedoka su potvrdila da je tuženik za svo utuženo razdoblje koristio poslovne prostorije u proizvodnoj hali Remont, kao i dio otvorenog prostora ispred hale, a koje su sve navedene kao predmet zakupa u II. Aneksu ugovora o zakupu. Također, svjedoci su suglasno iskazali i da je nakon utuženog razdoblja, odnosno krajem 2021. zz tuženika pristupio u poslovne prostorije tužitelja radi dogovora o podmirenju preostalog duga s osnova zakupnine. Osim naprijed navedenih dvoje svjedoka, postojanje sklopljenog ugovora o zakupu poslovnih prostorija tužitelja potvrdio je i sam zz tuženika PZ, koji je u svom iskazu dodatno naveo i da je tuženik od 2018. koristio i kancelarijski prostor u predmetnoj hali. Također zz tuženika je potvrdio i da je tuženik zakupljene prostore koristio do 2021., odnosno do potpisivanja primopredajnog zapisnika s kupcem H-Abduco d.o.o. Također, zz tuženika je potvrdio i održavanje sastanka s ranijim stečajnim upraviteljem tužitelja GZ te svjedokom AZ, a na kojem sastanku da su stranke dogovorile način otplate duga kojeg je tuženik imao prema tužitelju s osnova zakupnine. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka i zz tuženika nedvojbeno proizlazi da je između stranaka postojao sklopljeni ugovor o zakupu poslovnog prostora, da je tuženik osim otvorenog dijela prostora ispred hale, od 2018. koristio i kancelariju u hali Remont, kao i da je nakon isteka ugovora o zakupu, odnosno nakon prestanka korištenja predmetnih prostora od strane tuženika, preostao dug tuženika prema tužitelju s osnova zakupnine.

23. Nadalje, navodi se da je iz spisu priloženih izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja - kartice kupaca razvidno da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 22.430,15 EUR. Nadalje, iz te kartice kupaca je razvidno i da je tužitelj evidentirao određene uplate tuženika, a koje se odnose na najam (zakup). Tako je prema toj kartici, a u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 4. svibnja 2021. evidentirano više računa koje je tužitelj izdao tuženiku, a po kojima potraživanje tužitelja iznosi ukupno 375.750,00 kn / 49.870,60 EUR, a isto tako evidentirano je i više uplata tuženika kojima su podmirivani odnosno zatvarani izdani računi te je tuženik ukupno platio tužitelju iznos od 206.750,00 kn / 27.440,44 EUR, a zbog čega proizlazi naprijed navedena razlika dugovanja tuženika, odnosno nepodmireno potraživanje tužitelja. Iz te kartice je također razvidno da je tuženik poslije utuženog razdoblja, odnosno u periodu od 25. svibnja 2021. pa do 25. travnja 2022. vršio određene uplate tužitelju. U toj kartici kupaca, evidentirani su svi utuženi računi tužitelja iz ovog postupka.

24. Isto tako, iz dostavljenih izvadaka o promjenama i stanju na računu tužitelja kod Imex banke d.d. i Hrvatske poštanske banke d.d. razvidno je da su na računu tužitelja u utuženom razdoblju evidentirane uplate od strane tuženika, a koje uplate su navedene u tužiteljevoj kartici kupaca. Dakle, iz istog proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o zakupu poslovnog prostora te da je tuženik, i nakon sklapanja II. Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora, vršio uplate tužitelju po izdanim računima za najam odnosno zakup.

25. Iz priloženih preslika prijemne knjige Hrvatske pošte razvidno je da je tužitelj u utuženom razdoblju dostavljao pismena tuženiku preporučeno putem pošte, a čime se potvrđuju navodi tužitelja da je tuženiku račune na ime mjesečnih zakupnina uredno dostavljao, odnosno ukazuju se neosnovanim navodi tuženika da utužene račune nije primio.

26. Neosnovanost takvih navoda tuženika prije svega proizlazi iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Solin od 2. kolovoza 2024., a kojim dopisom je, na traženje ovog suda u smislu odredbi članka 221.b ZPP-a, Porezna uprava obavijestila ovaj sud da je tuženik koristio pretporez po računu tužitelja broj 96/KSUPR/1 od 5.5.2020. a koji je izdan na ukupan iznos od 18.250,00 kn. Naime, sud je na prijedlog tužitelja za dostavom podataka o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po utuženim računima zatražio od Porezne uprave dostavu podataka u odnosu na naprijed navedeni račun tužitelja, budući da je taj jedini račun izdan na iznos koji prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR (10.000,00 kn), a to sukladno odredbama članka 221.b stavak 2. ZPP-a. Svi ostali utuženi računi tužitelja ne prelaze navedenu vrijednost pa je stoga sud, u odnosu na sve ostale utužene račune, pozvao tuženika da dostavi isprave iz kojih se može utvrditi je li tuženik te račune tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li koristio pravo na odbitak pretporeza po istima. Tuženik u ostavljenom roku od 15 dana, a niti nakon proteka tog roka, nije dostavio u spis bilo kakve isprave, odnosno izvatke iz svojih poslovnih knjiga, a slijedom čega se, sukladno članku 221.b stavak 4. ZPP-a, ima smatrati da je tuženik te račune knjižio i po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno ima se smatrati da tražbina tužitelja po utuženim računima postoji.

27. Slijedom navedenog, sud je ocijenio neosnovanim navode tuženika koji se odnose na to da stranke nisu bile u poslovnom odnosu te da su utuženi računi neistiniti i nezakoniti. S tim u svezi ističe se da je iz utuženih računa tužitelja razvidno da je u istima naveden iznos mjesečne zakupnine od 7.300,00 kn, na koji iznos je obračunat i dodan PDV-e, a koji iznos zakupnine je II. Aneksom ugovora i ugovoren između stranaka. Dakle, razvidno je da su utuženi računi tužitelja izdani u skladu s sklopljenim II. Aneksom ugovora.

28. Uzimajući u obzir da je tuženik utužene račune tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, kao i obzirom da je iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis razvidno da je tuženik vršio uplate tužitelju na ime izdanih računa za zakupninu, kao i obzirom da je sam zz tuženika PZ u svom iskazu potvrdio da je između stranaka postojao sklopljen ugovor o zakupu te da je tuženik od 2018. koristio i kancelarijski prostor na prvom katu tužiteljeve proizvodne hale Remont, a koji kancelarijski prostor, kao dodatni dio predmeta zakupa je bio predmet II. Aneksa ugovora o zakupu poslovnog prostora, to se samim time navodi tuženika da stranke nisu bile u poslovnom odnosu iz ugovora o zakupu ukazuju neosnovanim, a samim time se neosnovanim ukazuju i tuženikovi prigovori nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, odnosno promašene pasivne legitimacije.

29. U odnosu na navode tuženika da zz tuženika PZ nije potpisao II. Aneks ugovora o zakupu poslovnih prostora, odnosno da se na istom ne nalazi njegov potpis, ističe da je iz sadržaja II. Aneksa razvidno da je predmetni aneks na mjestu na kojem je predviđen potpis zakupnika potpisan te je na istom otisnut pečat tuženika. Kao što je to već naprijed navedeno, i sam zz tuženika je u svom iskazu potvrdio da je tuženik koristio otvoreni dio ispred hale te kancelariju u hali Remont, koji su navedeni u II. Aneksu ugovora o zakupu, navodeći da je kancelariju u hali tuženik počeo koristiti od 2018., a kada je zapravo II. Aneks ugovora između stranaka sklopljen. Isto tako razvidno je i da je utužene račune tužitelja tuženik zaprimio te ih knjižio u svojim poslovnim knjigama, a zbog čega se ima smatrati da ih je kao osnovane i prihvatio. Tuženik je također u utuženom razdoblju vršio plaćanja tužitelju s osnova najma (zakupnine). Stoga, sve i da zz tuženika nije potpisao taj II. Aneks, odnosno da ga je za tuženika potpisao netko drugi, a tko nije ovlašten za zastupanje tuženika, očito je da je tuženik na sklapanje tog II. Aneksa pristao, odnosno naknadno ga odobrio, a zbog čega se u smislu odredbi članka 312. stavak 1. ZOO-a te članka 249. stavak 1. ZOO-a ima smatrati da je taj II. Aneks ugovora između stranaka sklopljen. Samim tim sud je smatrao suvišnim, po prijedlogu tuženika, izvoditi dokaz grafološkim vještačenjem potpisa zz tuženika PZ na predmetnom II. Aneksu.

30. Sud je neosnovanim ocijenio i navode tuženika da bi se utuženi računi tužitelja odnosili na dio poslovnog prostora koje je u predmetnoj hali koristilo društvo Oštro d.o.o., odnosno da je tuženik od 2018. pa do 2021. u hali koristio samo kancelariju, a ne i dio skladišta. Naime, tuženik u odnosu na te svoje navode u spis nije dostavio bilo kakve pisane isprave, a odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka zz tuženika PZ je naveo da o tom (navodnom) korištenju dijela hale od strane društva Oštro d.o.o. nije obavijestio tužitelja, nije tražio izmjenu II. Aneksa ugovora s tužiteljem te je isto tako plaćao puni iznos zakupnine. Uzimajući u obzir takvo postupanje tuženika, ovaj sud je navode tuženika da od 2018. nije koristio dio zatvorenog prostora u hali Remont ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim. Takvi navodi tuženika ne prolaze niti iz fotografija koje je tuženik dostavio uz podnesak od 3. lipnja 2024. (stranice 148-149 spisa), jer iz tih fotografija nije razvidno tko taj dio hale koristi, već se iz istih može samo utvrditi da se radi o fotografijama hale u kojoj se nalaze određeni strojevi i materijali.

31. Ovdje valja navesti i da činjenica da tužitelj nije dostavio u spis sve ugovore o zakupu poslovnog prostora, odnosno da nisu dostavljeni ugovor o zakupu iz 2013. te I. Aneks tog ugovora iz 2015. ne utječe na utvrđenje suda da su stranke bile poslovnom odnosu iz ugovora o zakupu, a iz dostavljenog II. Aneksa ugovora je razvidno što je bio predmet zakupa u utuženom razdoblju i koliko je u tom razdoblju iznosila visina ugovorene zakupnine između stranaka.

32. Uzimajući u obzir da je iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza razvidno da je između stranaka postojao sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora te da je tuženik u utuženom razdoblju koristio prostore tužitelja koji su navedeni u II. Aneksu ugovora, kao i obzirom da se u smislu odredbi članka 221.b ZPP-a ima smatrati da tražbina tužitelja po utuženim računima postoji, to je stoga u ovom postupku teret dokaza da nema dugovanja prema tužitelju bio upravo na tuženiku. Međutim, tuženik tijekom ovog postupka nije dostavio dokaze, a kojima bi isti dokazao svoje navode o nepostojanju dugovanja prema tužitelju s osnova zakupnine.

33. Osim naprijed navedenih i iznesenih prigovora tuženika koje je sud ocijenio neosnovanim, tuženik je istakao i prigovor zastare utužene tražbine, a koji prigovor tuženika je djelomično osnovan. Naime, odredbom članka 229. ZOO-a propisano je da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova zakupnine to se stoga na predmetnu tražbinu tužitelja ima primijeniti trogodišnji rok zastare iz članka 229. ZOO-a.

34. Ovaj postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, kao povjereniku sudu, a koji prijedlog za ovrhu je podnesen 29. srpnja 2023. Stoga su u zastari sva ona potraživanja tužitelja koja su dospjela više od tri godine unatrag od podnošenja tog prijedloga, odnosno ona potraživanja koja su dospjela ranije od 29. srpnja 2020. Iz utuženih računa tužitelja razvidno je da je ukupno 8 računa dospjelo na naplatu prije 29. srpnja 2020. i to računi tužitelja broj 388/KSUPR/1 od 5.11.2019., broj 419/KSUPR/1 od 2.12.2019., broj 18/KSUPR/1 od 7.1.2020., broj 34/KSUPR/1 od 3.2.2020., broj 63/KSUPR/1 od 2.3.2020., broj 96/KSUPR/1 od 5.5.2020., broj 110/KSUPR/1 od 1.6.2020., broj 127/KSUPR/1 od 2.7.2020., od kojih računa je posljednji račun broj 127/KSUPR/1 dospio na naplatu 17. srpnja 2020., dok su svi ostali navedeni računi dospjeli na naplatu ranije od toga. Ukupno utuženo potraživanje tužitelja po tih 8 računa iznosi 10.319,22 EUR, a u kojem dijelu tražbine je dakle istaknuti prigovor zastare osnovan.

35. U odnosu na preostale utužene račune i to broj 143/KSUPR/1 od 3.8.2020., broj 155/KSUPR/1 od 1.9.2020., broj 167/KSUPR/1 od 2.10.2020., broj 181/KSUPR/1 od 3.11. 2020., broj 201/KSUPR/1 od 2.12.2020., broj 2/KSUPR/1 od 4.1.2021., broj 17/KSUPR/1 od 2.2.2021., broj 29/KSUPR/1 od 2.3.2021., broj 42/KSUPR/1 od 1.4.2021., broj 65/KSUPR/1 od 4.5.2021., a od kojih je najstariji račun broj 143/KSUPR/1 od 3. kolovoza 2020. dospio na naplatu 15. kolovoza 2020., dok su ostali navedeni računi dospjeli na naplatu kasnije od tog datuma, istaknuti prigovor zastare utužene tražbine nije osnovan. Potraživanje tužitelja pod tim preostalim računima koji nisu u zastari iznosi 12.111,00 EUR.

36. Odredbom članka 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" broj 125/11, dalje u tekstu: ZZKPP) propisano je da se ugovorom o zakupu poslovnog prostora zakupodavac obvezuje predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

37. Isto tako, prema odredbi članka 519. ZOO-a, ugovorom o zakupu zakupodavac se obvezuje predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a zakupnik se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.

38. Slijedom naprijed navedenog, a budući da je iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu utvrđeno da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o zakupu te da je tužitelj predao tuženiku na korištenje dio poslovnih prostorija u proizvodnoj hali Remont, kao i dio otvorenog prostora ispred te hale, a koji su navedeni u II. Aneksu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. ožujka 2018. i koje tuženik u utuženom razdoblju koristio, dok s druge strane tuženik nije dokazao da je platio tužitelju ugovorene iznose zakupnine koji su navedeni u utuženim računima tužitelja, to je stoga sud usvojio tuženi zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 12.111,00 EUR, na ime zakupnine, a koji iznosi zakupnine nisu u zastari. U preostalom dijelu utužene tražbine od 10.319,22 EUR, a za koji dio tražbine je istaknuti prigovor zastare osnovan, tužbeni zahtjev tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovan.

39. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze tužitelju su, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 12.111,00 EUR priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje pojedinih utuženih računa pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a sve kako je to tužitelj i zatražio, odnosno kako je to navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

40. Radi navedenog, a primjenom odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika održan je na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 12.111,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu i to za iznos tražbine od 10.319,22 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

41. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za dio nastalih troškova ovršnog postupka. U odnosu na troškove postupka potrebno je navesti da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku sa postavljenim tužbenim zahtjevom iz platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a sve to imajući u vidu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen za iznos od 12.111,00 EUR, a što čini 54% od ukupno utuženog iznosa od 22.430,22 EUR te stoga isti predstavlja uspjeh tužitelja u ovom postupku. S druge strane, a s obzirom na odbijeni dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10.319,22 EUR, uspjeh tuženika u ovom postupku iznosi 46%. Kada se od uspjeha tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je manjoj mjeri uspjela u sporu, dobije se postotak od 8%, a u kojem postotku je trebalo prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

42. Sud je ocijenio opravdanim nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 222,88 EUR, a koji se odnose na trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 178,30 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 44,58 EUR, sve sukladno člancima 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/22). Uzimajući u obzir naprijed navedeni uspjeh tužitelja u postupku, tužitelju je od ukupno opravdanih nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 222,88 EUR trebalo priznati 8% od tog iznosa, odnosno iznos od 17,83 EUR. Stoga je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika održan na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 17,83 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, jer se radi o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu tužitelj, sukladno uspjehu u sporu, ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ). Za preostali dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 205,05 EUR platni nalog je trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

43. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. te članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Već je prethodno navedeno da je, a s obzirom na uspjeh stranaka u postupku, tužitelju potrebno priznati zahtjev za naknadu troškova postupka u visini od 8% od osnovano zatraženih troškova parničnog postupka.

45. U zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, tužitelj je zatražio naknadu troškova s osnova sudske pristojbe za presudu u iznosu od 270,75 EUR, a koji zahtjev je opravdan u smislu odredbi Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi. Međutim, a s obzirom na uspjeh u sporu, tužitelju je trebalo priznati 8% od tih opravdano zatraženih troškova, odnosno iznos od 21,66 EUR, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev trebalo odbiti.

46. Radi navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka usvojen je za iznos od 21,66 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu i to za iznos od 249,09 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

47. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 17. travnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po stečajnom upravitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis