Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-25/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku u Zagrebu, Jelenovac 38E, protiv tuženika Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, Donja Bistra, Bolnička 21, OIB: 19953159816, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-989/2020-27 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja TZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-989/2020-27 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 200,00 EUR (dvije stotine eura).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, KLASA: 510-06/20-01/06, URBROJ: 238/33-112-03/01-20-38 od 21. veljače 2020., nije dopuštena, da se kao dan prestanka radnog odnosa između tužitelja i tuženika odredi 23. travanj 2020., da se tuženiku naloži da tužitelju isplati neto iznos od 18.951,12 EUR na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, sa zateznim kamata od 22. veljače 2020. do isplate, u roku 15 dana te da mu naknadi (trošak) sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 200,00 EUR.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja.

4. Žalba je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj, kao liječnik specijalist i subspecijalist, bio zaposlen kod tuženika kao rukovoditelj medicinske službe,

- da je tužitelju odlukom tuženika od 21. veljače 2020., otkazan ugovor o radu, uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu, iz razloga što kod tuženika nisu bili ispunjeni uvjeti za postojanje Medicinske službe, na temelju Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu, organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 19. prosinca 2019. (dalje: Pravilnik/2019), kojim je izmijenjena unutarnja organizacija tuženika u odnosu na ranije stanje,

- da je u vezi s otkazivanjem navedenog ugovora o radu provedeno potrebno savjetovanje i da je postupak otkazivanja tužitelju proveden u skladu sa zakonom.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je tuženik u ovom postupku dokazao da je kod njega zaista došlo do promjene interne organizacije i sistematizacije, sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu, organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 19. prosinca 2019., kojim je, između ostaloga, ukinuta Medicinska služba, čiji je tužitelj bio ravnatelj, na koji način je prestala potreba za obavljanjem poslova navedenog radnog mjesta (ravnatelj Medicinske službe) te da su se stoga ostvarili uvjeti za redovito otkazivanje ugovora o radu (iz organizacijskih razloga), uz ponudu izmijenjenog ugovora.

7.1. Posljedično tome, odbio je tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu uz pripadajuću isplatu naknade štete.

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

9. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostaloga, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema čl. 123. ZR, odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

9.1. Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. veljače 2020. tuženik je donio na temelju čl. 123. ZR, čl. 103. Pravilnika o radu Specijalne Bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra od 9. studenoga 2016. i čl. 30. Statuta Bolnice (''Glasnik Zagrebačke županije'' broj 14/19). U odluci je, između ostaloga, navedeno da je zbog neispunjavanja uvjeta za postojeći broj odjela, kao niti za postojanje Službe, zbog nedostatka liječnika specijalista, nužno ukidanje radnog mjesta rukovoditelja medicinske službe, koje obavlja tužitelj, kao i da je Bolnica donijela novi Pravilnik/2019, kojim je broj Odjela smanjen na dva i ukinuta medicinska Služba, da je Bolnici rješenjem Ministarstva zdravstva naređeno usklađenje unutarnjeg ustrojstva s Pravilnikom za unutarnji ustroj općih i specijalnih Bolnica (''Narodne novine'', broj 145/13, 31/15, 49/16 i 62/18) iz razloga što ne zadovoljava uvjete za postojeći broj Odjela, niti za postojanje Službe, budući da ne zapošljava dovoljan broj liječnika specijalista te da je i čl. 101. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (''Narodne novine'', broj 100/18 i 125/19) propisano da se u općim i specijalnim bolnicama ustrojavaju odjeli, iz čega proizlazi da će sve opće i specijalne bolnice morati ili već jesu ukinule službe, koje su ih imale.

9.2. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je tuženik u postupku dokazao postojanje organizacijskih promjena, zbog kojih je prestala postojati potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta ravnatelja Medicinske službe, kojega je obavljao tužitelj jer je Služba ukinuta Pravilnikom/2019 te da je tuženik stoga imao opravdani razlog tužitelju otkazati ugovor o radu i istodobno mu predložiti sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima.

10. Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud uopće ne sumira bitne navode tužitelja iz tužbe i tijeka postupka, već paušalno navodi da ''tužitelj smatra da (otkaz) nije dopušten te ga stoga pobija u ovom postupku'' i da se presudu zbog toga ne može ispitati jer se bez toga ne mogu dovesti u vezu ni daljnja obrazloženja u presudi, kojih nema ili su krajnje paušalna te da pobijana presuda ne predstavlja logičku niti pravnu cjelinu. U odnosu na navedeno treba reći da je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud pravilno zaključio da je za ishod spornog odnosa među strankama odlučno samo pitanje zakonitosti pobijane odluke te da činjenice koje se tiču mogućih nezakonitosti u vezi s primjenom odnosno donošenjem Pravilnika/2019 i pitanje njegove eventualne neusklađenosti sa Statutom tuženika, nisu odlučne za ishod spornog odnosa među strankama. Naime, navedeno stajalište u skladu je s čl. 27. st. 6. ZR, kojim je propisano da radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnima, a tužitelj u postupku nije tvrdio, a posljedično tome ni dokazivao, da je radničko vijeće takav postupak pokrenulo. Naprotiv, predsjednica Radničkog vijeća tuženika, UZ, saslušana kao svjedok, navela je da se Radničko vijeće usuglasilo s time da su interni akti tuženika sukladni drugim propisima i da nisu imali primjedaba na iste (str. 356. spisa).

10.1. Isto tako, u odnosu na žalbene navode tužitelja da presuda ne sadrži razloge o tome da je kontinuirano ukazivao na nepravilnosti i nezakonitosti kod tuženika, da ga je ravnatelj neuspješno prijavljivao Časnom sudu Hrvatske liječničke komore, da mu je davao opomene zbog povreda iz radnog odnosa i da su takvi pokušaji utjecaja na kraj radnog odnosa kulminirali donošenjem odluke o otkazu, treba reći da je u odnosu na te tvrdnje sud također pravilno zaključio da u postupku nije utvrđeno da bi se radilo o šikanoznim, osvetničkim ili sličnim postupanjima tuženika, ali sve i da su navodi tužitelja o tim događajima točni, da isti ne bi bili od utjecaja na zakonitost otkazivanja od 21. veljače 2020. jer je u postupku utvrđeno da je do otkazivanja došlo zbog organizacijskih promjena kod tuženika.

10.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud je utvrdio da iz iskaza svjedoka UZ, predsjednice Radničkog vijeća, proizlazi da je, u vezi s otkazivanjem ugovora o radu tužitelju, provedeno potrebno savjetovanje te da je postupak otkazivanja proveden sukladno Zakonu, da je prestala postojati Medicinska služba i da je takvo ustrojstvo tuženika opstojalo i u vrijeme davanja njezina iskaza. Stoga, pored činjenice da je predsjednica Radničkog vijeća potvrdila da je radničkom vijeću dostavljen na očitovanje dopis od 13. veljače 2020. o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora zbog nužnosti usklađenja s Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu, organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (list 128 spisa), da je Radničko vijeće o tome raspravljalo i donijelo zaključak da poslodavac postupa sukladno s propisima te da su se jednoglasno suglasili s tom namjerom poslodavca, okolnost da Radničkom vijeću nije dostavljen tekst (nacrt) predložene odluke o otkazu, nije od odlučujućeg značaja za ishod spornog odnosa među strankama jer dopis od 13. veljače 2020. sadrži sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika u smislu čl. 150. st. 1. ZR.

10.3. S obzirom na sve navedeno, sud je naveo potrebne razloge o činjenicama za koje je ocijenio da su odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje zbog organizacijskih razloga, uz ponudu izmijenjenog ugovora, što predstavlja zakonom propisani razlog za otkaz ugovora o radu, u smislu čl. 115. st. 1. t. 1. ZR.

11.1. Kako je otkaz poslodavca dopušten, nije bilo osnove ni za primjenu čl. 125. st. 1. ZR pa je odluka prvostupanjskoga suda i u tom dijelu pravilna.

12. Ostali žalbeni navodi, kojima tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, koja nema podlogu u sadržaju spisa, nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o trošku nije ispitana jer tužitelj istu ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

15. Budući da nije uspio sa žalbom, tužitelju ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos