Poslovni broj: P-1651/2023-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 04.03.2025., dana 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici ĆS isplati iznos 1.830,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 2,06 EUR od 28.03.2008. do isplate;
- na iznos 8,34 EUR od 29.10.2008. do isplate;
- na iznos 3,96 EUR od 17.11.2008. do isplate;
- na iznos 3,65 EUR od 23.12.2008. do isplate;
- na iznos 7,91 EUR od 14.01.2009. do isplate;
- na iznos 9,12 EUR od 26.02.2009. do isplate;
- na iznos 7,01 EUR od 21.03.2009. do isplate;
- na iznos 7,00 EUR od 17.04.2009. do isplate;
- na iznos 7,12 EUR od 18.05.2009. do isplate;
- na iznos 5,96 EUR od 20.06.2009. do isplate;
- na iznos 6,23 EUR od 23.07.2009. do isplate;
- na iznos 5,49 EUR od 17.08.2009. do isplate;
- na iznos 5,98 EUR od 17.09.2009. do isplate;
- na iznos 5,29 EUR od 23.10.2009. do isplate;
- na iznos 5,98 EUR od 14.11.2009. do isplate;
- na iznos 6,74 EUR od 21.12.2009. do isplate;
- na iznos 8,38 EUR od 22.01.2010. do isplate;
- na iznos 8,86 EUR od 17.02.2010. do isplate;
- na iznos 10,70 EUR od 29.03.2010. do isplate;
- na iznos 10,33 EUR od 23.04.2010. do isplate;
- na iznos 10,09 EUR od 24.05.2010. do isplate;
- na iznos 14,75 EUR od 28.06.2010. do isplate;
- na iznos 15,34 EUR od 19.07.2010. do isplate;
- na iznos 18,92 EUR od 25.08.2010. do isplate;
- na iznos 19,01 EUR od 21.09.2010. do isplate;
- na iznos 17,73 EUR od 09.10.2010. do isplate;
- na iznos 22,20 EUR od 01.12.2010. do isplate;
- na iznos 21,74 EUR od 13.12.2010. do isplate;
- na iznos 23,02 EUR od 01.02.2011. do isplate;
- na iznos 23,18 EUR od 02.03.2011. do isplate;
- na iznos 22,07 EUR od 26.03.2011. do isplate;
- na iznos 22,35 EUR od 30.04.2011. do isplate;
- na iznos 28,76 EUR od 01.06.2011. do isplate;
- na iznos 29,67 EUR od 01.07.2011. do isplate;
- na iznos 37,04 EUR od 01.08.2011. do isplate;
- na iznos 34,83 EUR od 01.09.2011. do isplate;
- na iznos 30,19 EUR od 01.10.2011. do isplate;
- na iznos 30,04 EUR od 27.10.2011. do isplate;
- na iznos 29,73 EUR od 02.12.2011. do isplate;
- na iznos 30,83 EUR od 05.01.2012. do isplate;
- na iznos 32,80 EUR od 04.02.2012. do isplate;
- na iznos 32,53 EUR od 03.03.2012. do isplate;
- na iznos 31,85 EUR od 03.04.2012. do isplate;
- na iznos 31,91 EUR od 04.05.2012. do isplate;
- na iznos 32,81 EUR od 01.06.2012. do isplate;
- na iznos 32,06 EUR od 04.07.2012. do isplate;
- na iznos 32,26 EUR od 04.08.2012. do isplate;
- na iznos 31,63 EUR od 04.09.2012. do isplate;
- na iznos 30,08 EUR od 03.10.2012. do isplate;
- na iznos 31,79 EUR od 02.11.2012. do isplate;
- na iznos 32,07 EUR od 04.12.2012. do isplate;
- na iznos 32,20 EUR od 04.01.2013. do isplate;
- na iznos 30,13 EUR od 04.02.2013. do isplate;
- na iznos 31,03 EUR od 04.03.2013. do isplate;
- na iznos 32,00 EUR od 04.04.2013. do isplate;
- na iznos 31,13 EUR od 04.05.2013. do isplate;
- na iznos 29,16 EUR od 05.06.2013. do isplate;
- na iznos 28,53 EUR od 04.07.2013. do isplate;
- na iznos 29,10 EUR od 02.08.2013. do isplate;
- na iznos 30,07 EUR od 02.09.2013. do isplate;
- na iznos 31,43 EUR od 02.10.2013. do isplate;
- na iznos 30,74 EUR od 04.11.2013. do isplate;
- na iznos 31,18 EUR od 03.12.2013. do isplate;
- na iznos 31,55 EUR od 02.01.2014. do isplate;
- na iznos 32,24 EUR od 03.02.2014. do isplate;
- na iznos 32,71 EUR od 05.03.2014. do isplate;
- na iznos 32,31 EUR od 04.04.2014. do isplate;
- na iznos 31,83 EUR od 03.05.2014. do isplate;
- na iznos 31,68 EUR od 02.06.2014. do isplate;
- na iznos 31,88 EUR od 03.07.2014. do isplate;
- na iznos 32,54 EUR od 04.08.2014. do isplate;
- na iznos 33,26 EUR od 02.09.2014. do isplate;
- na iznos 33,48 EUR od 02.10.2014. do isplate;
- na iznos 33,94 EUR od 04.11.2014. do isplate;
- na iznos 34,28 EUR od 03.12.2014. do isplate;
- na iznos 34,25 EUR od 05.01.2015. do isplate;
- na iznos 34,50 EUR od 02.02.2015. do isplate;
- na iznos 34,27 EUR od 02.03.2015. do isplate,
i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici ĆS isplati iznos 80,92 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19.02.2008. do isplate, i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
III. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos 4,84 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici ĆS naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.900,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.04.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 13.06.2023. tužiteljica ĆS zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženiku Addiko Bank d.d. naložilo da joj vrati iznose 1.815,17 EUR i 81,06 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime onoga što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i tzv. ulaznoj naknadi u ugovoru o kreditu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Addiko Bank d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom ističući prigovor zastare i navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadu za obradu kredita nisu ništetne. Ujedno je istaknuo i prigovor radi prebijanja.
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 21.02.2025. (str. 850-853 spisa) povisila tužbeni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetne valutne klauzule za daljnjih 15,64 EUR, zahtijevajući sada isplatu 1.830,81 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (dok je zahtjev za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ništetne naknade za obradu kredita umanjen sa 81,06 EUR na sada 80,92 EUR). Sud je raspravnim rješenjem od 04.03.2025. (str. 861 spisa) u skladu sa čl. 190. st. 2. ZPP dopustio tu preinaku tužbe jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, a do nje je došlo nakon provedenog financijskog vještačenja.
4. U provedenom postupku pročitani su rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 181/2022 od 16.02.2022. (str. 10-12 spisa), ugovor o kreditu (str. 194-198 spisa), otplatni plan (str. 199-200 spisa), promet po kreditu (str. 201-207 spisa), Bilten o bankama (str. 335-427 spisa), Godišnje izvješće (str. 558-667 spisa), novinski članci (str. 670-673 spisa), Opći uvjeti poslovanja sa stanovništvom (str. 700-716 spisa), Izjava od 24.08.2020. (str. 717-720 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 831-839 spisa) te je saslušana tužiteljica (str. 847 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.
6. Predmet parnice je povrat iznosa koje je tuženik kao banka primio od prednice tužiteljice kao potrošača na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu od 15.02.2008., i to povrat iznosa:
- 1.830,81 EUR na ime onoga što je primljeno na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli;
- 80,92 EUR na ime onoga što je primljeno na temelju ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita.
7. U postupku nije sporno da je tuženik Addiko Bank d.d. (pod ranijom tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditor sa LS kao korisnicom kredita sklopio prethodno navedeni Ugovor o kreditu od 15.02.2008. (str. 194-198 spisa).
7.1. Nadalje u postupku nije sporno ni to da je tuženik LS isplatio ugovoreni iznos kredita, kojeg mu je potom ona u cijelosti otplatila u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle prema valutnoj klauzuli u CHF.
8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i naknadi za obradu kredita ništetne, a podredno je li nastupila zastara tužiteljičinog restitucijskog zahtjeva.
9. Na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-181/2022-4 UPP/OS-20/22 od 16.02.2022. (str. 13-15 spisa) sud utvrđuje da je tužiteljica ĆS jedina zakonska nasljednica pok. LS, kao njena kćer. Time tužiteljica sukladno čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) ima status sveopće pravne slijednice korisnice kredita pok. LS, pa je stoga aktivno legitimirana zahtijevati povrat onoga što je ona platila temeljem ništetnih ugovornih odredbi.
U odnosu na valutnu klauzulu u CHF
10. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., ovopredmetni tuženik.
10.1. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditu sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. kao valutu uz koju je vezana glavnica ugovarao švicarski franak, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Uvidom u Ugovor o kreditu od 15.02.2008. (str. 194-198 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika (sa ranijom tvrtkom Hpo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora i prednice tužiteljice LS kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa 9.038,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (čl. 2.), uz rok otplate 7 godina (čl. 4.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja (čl. 4.), s time da se radilo o kreditu za kupnju motornog vozila (čl. 2.).
13.1. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je prednica tužiteljice mogla shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.
14. Iz iskaza tužiteljice ĆS (str. 847 spisa), kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivala na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, proizlazi da je njena majka pok. LS predmetni kredit podigla radi kupnje automobila koji joj je trebao za osobne potrebe, s time da se tužiteljica sjeća kako joj je majka pričala da su joj u banci rekli da je najpovoljniji kredit u CHF, da je majka plakala kada su rate kredita počele rasti jer je bila u mirovini te je morala čistiti stubišta da bi dodatno zaradila.
15. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu sa prihvaćenim iskazom tužiteljice sud utvrđuje da je pok. LS u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u veljači 2008. godine sa tuženikom sklopila predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Iz ničeg ni u iskazu tužiteljice ni u samom tekstu ugovora o kreditu ne proizlazi da je pok. LS pritom od strane tuženika kao banke bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.
15.1. U odnosu na ovjerenu Izjavu ĆSU od 24.08.2020. koju je tuženik dostavio u spis (str. 717-720 spisa), valja istaknuti da iz njenog sadržaja proizlazi da je ĆSU u spornom periodu bila na radnom mjestu Regionalnog managera za poslovanje s građanstvom, a sadržajem dane Izjave objašnjava se poslovna politika banke u pogledu ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Takvo postupanje banke je već raspravljeno u pravomoćno okončanom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, dok se u ovoj parnici utvrđuje pojedinačno postupanje banke u odnosu na konkretnog potrošača (tužiteljicu) te je upravo u tom pogledu proveden dokazni postupak i utvrđeno da tužiteljica od strane tuženika kao banke bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.
15.2. U odnosu na razne novinske i druge stručne članke i brošure koje je tuženik dostavio u spis na okolnost da je tužiteljica bila informirana o rizicima valute CHF, valja istaknuti kako tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljicu konkretno upoznao sa sadržajem tih članaka i brošura, niti da joj je objasnio ekonomske pojmove koji su u njima sadržani, a sve kako bi ona kao potrošač bila potpuno i cjelovito informirana.
16. Iz tog razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između prednice tužiteljice i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10.1. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetna.
17. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu od 15.02.2008. koji je bio sklopljen između prednice tužiteljice i tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.
18. U postupku nije sporno da je prednica tužiteljice u cijelosti otplatila navedeni kredit, odnosno da je platila sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.
19. To znači da je prednica tužiteljice prilikom otplate kredita tuženiku vršila plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.
20. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
21. Stoga je tuženik dužan tužiteljici, kao univerzalnoj pravnoj slijednici pok. LS, vratiti novčane iznose koje je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je prednica tužiteljica isplatila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat prednici tužiteljice kao potrošaču prilikom ugovaranja kredita, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornog odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 06.01.2025. (str. 831-839 spisa) proizlazi da je prednica tužiteljica tuženiku isplatila 1.830,31 EUR više od onog što bi mu bila dužna platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (1 CHF=4,55000 HRK).
23. Sud navedeno mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilno jer je jasno, obrazloženo i neproturječnom sačinjeno je po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.
24. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je prilikom otplate kredita prednica tužiteljice tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatila 1.830,31 EUR, pa je tuženik tužiteljici na temelju čl. 323. ZOO taj iznos dužan vratiti.
25. Na navedeni iznos tužiteljici u skladu sa čl. 1115. ZOO pripadaju zatezne kamate od dana preplate svakog pojedinačnog anuiteta, jer se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka smatra nesavjesnim stjecateljem.
26. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 13.06.2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo. Nije zastarjelo ni potraživanje iz preinačenog – povišenog – zahtjeva (15,64 EUR), jer se radi o nepravoj preinaci tužbe pa je za prekid zastare mjerodavan dan podnošenja tužbe, a ne dan preinake tužbe povišenjem zahtjeva iz iste činjenične osnove (Rev- 422/2024 od 27.08.2024.).
27. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
28. Tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu 4,84 EUR nije osnovan. Naime tuženik taj prigovor temelji na tvrdnji da je prednica tužiteljice u pojedinim početnim mjesecima otplate kredita platila manje anuitete u odnosu na one koji bi trebala platiti po početnom tečaju CHF, jer u početku tečaj CHF nije rastao nego padao.
28.1. Financijski vještak je u nalazu od 06.01.2025. izračunao da bi potraživanje tuženika po ovoj osnovi iznosilo 4,84 EUR, jer je tužiteljica za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2008. platila 4,84 EUR manje anuiteta od onog što bi trebala platiti da se anuitet računao po tečaju CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.
28.2. Međutim, tužiteljica je na pa pripremnom ročištu od 03.12.2024. (str. 814 spisa) u odnosu na ovo potraživanje tuženika istaknula prigovor zastare. Taj prigovor zastare je osnovan, jer je od dospijeća svakog pojedinog anuiteta kojeg je tužiteljica platila manje (tijekom 2008.) pa do isticanja prigovora radi prebijanja (18.06.2024.) protekao trogodišnji zastarni rok koji se sukladno čl. 226. ZOO primjenjuje na anuitete. Pritom valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o procesnom prigovoru radi prebijanja, pa u svakom slučaju nema mjesta eventualnoj primjeni pravila iz čl. 198.
ZOO (Rev-x 966/2015 od 23.09.2020.).
28.3. Stoga je tuženikov prigovor radi prebijanja u pogledu iznosa 4,84 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.
U odnosu na naknadu za obradu kredita
29. Člankom 5. st. 2. Ugovora o kreditu od 15.02.2008. (str. 195 spisa) bilo je predviđeno plaćanje naknade za obradu kredita, i to u visini 1,5% iznosa kredita, što se naplaćuje prilikom isplate kredita.
30. Nije sporno da je prednica tužiteljice prilikom ishođenja kredita platila navedenu naknadu za obradu kredita.
31. Po čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).
32. S druge strane, po čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
33. Po stavu ovog suda, konkretna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita je jasna i lako uočljiva, ali za potrošača nije razumljiva, jer se iz njenog sadržaja ne može utvrditi na koje troškove se odnosi ta naknada, odnosno u čemu bi se sastojali troškovi obrade kreditnog zahtjeva koji se plaćaju tom naknadom. Tuženik ni u ovom postupku nije objasnio ni dokazao na koje stvarne troškove se odnosi naknada za obradu kredita.
34. Stoga se navedena ugovorna odredba za prednicu tužiteljice kao potrošača nije mogla smatrati razumljivom, pa je sukladno čl. 84. ZZP dopušteno ocjenjivati njenu poštenost u smislu čl. 81. ZZP.
35. Nema nikakve dvojbe da konkretni Ugovor o kreditu 15.02.2008. predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor banke, pa se stoga sukladno čl. 81. st. 2. ZZP presumira da se o ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu tuženik u tijeku postupka niti jednim dokazom nije oborio tu presumpciju u smislu čl. 81. st. 4. ZZP.
36. Nadalje, navedena ugovorna odredba predstavlja ugovornu odredbu koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, zbog same nerazumljivosti te odredbe prednica tužiteljice kao potrošač je bila doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom da je jedino mogala znati kolika je visina naknade koju je dužna platiti, no ne i shvatiti na što se ova naknada odnosi odnosno što se njome naknađuje, a notorno je da bez prihvaćanja takve ugovorne odredbe – jer je bila sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu – prednica tužiteljice ne bi uspjela ishoditi kredit koji joj je bio potreban. Iz tih razloga radi se o ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
37. Stoga konkretna ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP, pa je ništetna kako to propisuje čl. 87. ZZP
38. Na temelju čl. 323. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je od njene prednice stekao temeljem te ništetne ugovorne odredbe.
38.1. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan ni u ovom dijelu, jer je ništetnost konkretne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita po prvi puta ustanovljena ovom presudom, pa stoga u smislu citiranog pravnog shvaćanja VSRH od 30.01.2020. zastara restitucijskog zahtjeva do sada nije mogla nastupiti.
38.2. Neosnovano se tuženik poziva na čl. 326. ZOO jer u okolnostima konkretnog slučaja uzrok ništetnosti nije zabrana manjeg značenja, pa je irelevantno što je ugovor u cijelosti ispunjen.
39. Budući da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je prednica tužiteljice naknadu za obradu kredita platila 19.02.2008. u iznosu 80,92 EUR, sud utvrđuje da je po toj osnovi tuženik tužiteljici dužan vratiti utuženi iznos 80,92 EUR, i to sa zateznim kamatama od dana plaćanja (19.02.2008.) u skladu sa čl. 1115. ZOO jer se u okolnostima konkretnog slučaja banka smatra nesavjesnim stjecateljem.
40. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
41. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici, pa joj je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 1.911,73 EUR, a tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa joj sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podnesaka od 22.11.2024. i 21.02.2025. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 03.12.2024., 29.01.2025. i 04.03.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);
- financijsko vještačenje – 400,00 EUR,
što sveukupno iznosi 1.900,00 EUR (sa uračunatim PDV-om), pri čemu tužiteljici u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastava podneska od 25.04.2024. (jer je njime dostavljena punomoć koja je trebala biti priložena uz tužbu), ni podneska od 10.12.2024. (jer je njime samo dostavljena uplatnica). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Zagrebu 17. travnja 2025.
Sudac:
Ivo Đuratović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. odvjetnik Krešimir Loboja;
2. odvjetnik Zlatko Knezović.
