Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj. Ppž-3726/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AJ, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pp-951/2024-6 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog AJ (Tino) Grkinića kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni AJ je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Šibeniku okrivljeni AJ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te mu je temeljem članka 37. PZ-a izrečena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja kao dva dana zatvora odnosno 79,63 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „C“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 50,44 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni AJ je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da radi kao vozač vozila za pružanje pomoći i uklanjanje vozila oštećenih u prometu, zaposlenik je autokluba u Šibeniku, a zbog čega mu je neophodna vozačka dozvola. Nadalje ističe da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, da je nesporno da je inkriminiranog dana upravljao teretnim vozilom kad ga je zaustavio policajac i proveo alkotestiranje ali nije sačekao 15 minuta od zadnje konzumacije pića do testiranja, a nije ni uvažena njegova molba da ga se vodi na vađenje krvi i urina. Ističe da nije točno navedeno u obrazloženju presude da je on priznao sve iz optužnog prijedloga jer nije znao da ima alkohola u organizmu jer da je toga bio svjestan zasigurno ne bi sjedao za volan. Okrivljenik navodi da nije osobno zaprimio presudu, niti netko od njegovih ukućana već da je pismeno ostavljeno na ulici pored vrata. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.

5. U odnosu na navode okrivljenika iz žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.

6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe u kojima okrivljenik ističe da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i da se s alkotestom nije pričekalo 15 minuta od zadnje konzumacije pića te da je okrivljenik tražio vađenje krvi i urina čemu se nije udovoljilo, ovaj je Sud stava da su takvi navodi okrivljenika paušalni, nedokazani i usmjereni umanjenju prekršajne odgovornosti.

6.1. Najprije valja naglasiti da spisu prileži zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od dana 24. ožujka 2024. u kojem je navedeno da je okrivljenik izjavio da je konzumirao alkoholna pića i to nekoliko piva od čega zadnje oko 21,15 sati. U istom zapisniku je navedeno da je ispitivanje prema okrivljeniku započelo 24. ožujka 2024. u 21:45 sati i obavljeno u 21:50 sati prilikom čega je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika od 1,91 g/kg. Okrivljenik nije imao primjedbi na zapisnik i isti je okrivljeniku uručen u ruke na licu mjesta što je on potvrdio vlastoručnim potpisom. Imajući na umu sve navedeno, jasno je da je okrivljenik bio upoznat sa sadržajem tog zapisnika, a ni tijekom provođenja prekršajnog postupka nije iznosio nikakve prigovore na isti, stoga su navodi iz žalbe ocijenjeni u cijelosti neosnovanima.

7. Tvrdnje iz žalbe okrivljenika koje se odnose na to da je u obrazloženju presude pogrešno navedeno da je on priznao sve iz optužnog prijedloga jer da on nije znao da ima alkohola u organizmu jer da jest ne bi upravljao vozilom su također neosnovane, usmjerene prema umanjenju prekršajne odgovornosti i kontradiktorne ostatku žalbe i obrani okrivljenika. Naime, uvidom u zapisnik o ispitivanju okrivljenika pred sudom dana 25. ožujka 2024., a koji je okrivljenik vlastoručno potpisao, razvidno je da je okrivljenik zaista priznao ne samo krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret već je istinitima potvrdio sve navode iz činjeničnog opisa prekršaja u optužnom prijedlogu. Također, takvi navodi žalbe kontradiktorni su ostalim navodima budući da je sam okrivljenik ranije u žalbi, kao i u obrani, naveo da je točno da je konzumirao alkoholna pića, stoga navodi da nije znao da ima alkohola u organizmu jer inače ne bi upravljao vozilom su netočni i neuvjerljivi.

8. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava, da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.200,00 eura, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Valja naglasiti da je izrečena novčana kazna ublažena ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa i blaža je vrsta kazne, jer zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika posebice imajući u vidu utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,91 g/kg, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.

9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima C kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima). Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a odredio u iznosu od 50,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.