REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 4. ožujka 2024., broj: Pp-1846/2023, u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog KN kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni KN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni KN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura te prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 dana na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 12 mjeseci, a u izrečenu kaznu zatvora će se u slučaju da bude opozvana, uračunati vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajem u trajanju od dva dana.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca u koju je uračunato trajanje mjere opreza od 2 dana, te je istome naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 543,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni KN je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je točno da je inkriminiranog dana upravljao vozilom, tog je dana gledao s prijateljima kolonu sjećanja i konzumirali su alkohol nakon čega ga je zvao otac da dođe po njega da ga vozi na hitnu i on se pozivu odazvao misleći da nije konzumirao previše alkohola. Ističe da se on nije prestrojavao jer za time nije imao potrebe jer bi ionako za 300-400 metara išao skrenuti desno. Nadalje navodi da je on obiteljski čovjek, otac mu živi u selu udaljenom 30 km od Splita kao i pomajka koja ima 86 godina i bolesni su, supruga mu je srčani bolesnik i 2-3 puta tjedno ju vozi doktoru te posjećuju sinov grob, zbog čega svega mu je neophodna vozačka dozvola.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio zbog čega su navodi iz žalbe neosnovani.

5.1. Naime, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke o krivnji okrivljenika, ispitao je svjedoka u svojstvu vozača autobusa koje vozilo je sudjelovalo kao oštećeno u prometnoj nesreći, a koji vozač je neposredno svjedočio inkriminiranom događaju i koji je u bitnim činjenicama iskazivao suglasno sa spisu priležećom materijalnom dokumentacijom koju je sud čitao među kojima je zapisnik o očevidu i prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dok je obrana okrivljenika bila kontradiktorna tim dokazima zbog čega ju pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio.

6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a izrekao novčanu kaznu u iznosu od 260,00 eura, a koja je minimalna zakonom propisana novčana kazna za taj prekršaj, dok je za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 dana na koju je primijenjena uvjetna osuda kao mjera upozorenja s rokom provjeravanja od 12 mjeseci. S obzirom da uvjetna osuda nije kazna već mjera upozorenja, ovaj Sud se slaže s odlukom prvostupanjskog suda da će se na taj način ostvariti svrha kažnjavanja, dok žalitelj ne dokumentira navode iz žalbe, a isti se u konkretnom slučaju ne mogu smatrati naročito olakotnim okolnostima koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 2,40 g/kg. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti dokumentirao svoje navode, a s obzirom na težinu počinjenog prekršaja bilo je neophodno izricanje zaštitne mjere.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.