REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2062/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Plevnjak, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja SI, zaposlenice tužitelja, te tuženice osobno uz zamjenika punomoćnice Juricu Tončića, odvjetnika, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici ČI da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje plati iznos od 499,48 eur zajedno sa zateznom kamatom od 12. rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica bila korisnica dopunskog zdravstvenog osiguranja po polici br. [broj police] u razdoblju od 31.12.2014. do 30.12.2022., a da je predmetni ugovor raskinut 11.9.2022. sukladno čl. XI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju pa kako je tuženica u ugovarateljnom razdoblju od 31.12.2014. do 30.12.2022. ostvarila trošak u iznosu od 583,06 eur, a premija u osigurateljnom razdoblju do dana raskida iznosi 77,82 eur te kako je tuženica dana 21.9.2023. uplatila iznos od 5,77 eur, to dug iznosi 499,48 eur imajući u vidu odredbu iz točke XVI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju kojom je propisano da je ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor, obvezan Zavodu platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, osim u slučaju kad je osigurateljno razdoblje trajalo godinu dana. Stoga tužitelj temeljem odredbi čl. 142. i 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju od tuženice potražuje isplatu iznosa od 499,48 eur kao naknadu pretrpljene štete. Na navedeni iznos potražuje zatezne kamate od 12.9.2022. tj. od raskida predmetnog ugovora do isplate s time da u tužbi potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Međutim, konačno je izjavio da ipak ne potražuje naknadu parničnog troška.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da iz tužbe i priloženih dokaza nije jasno na što se odnosi utuženi iznos niti zašto ga tužitelj od nje potražuje s obzirom na to da je ona redovito plaćala i imala aktivan ugovor dopunskog zdravstvenog osiguranja do 11.9.2022., kada je isti raskinut, dok je već 5.10.2022. sklopila novu policu, a u međuvremenu nije koristila usluge zdravstvene zaštite. Pri tome napominje da se svi računi (troškovi) koje je tužitelj priložio uz tužbu odnose na razdoblje važenja predmetne police dopunskog zdravstvenog osiguranja. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te potražuje naknadu parničnog troška.

3. Napominje se da je tuženica tek na ročištu za glavnu raspravu od 12.3.2025. (stranica 81-83) istakla da ju tužitelj nije obavijestio o raskidu predmetnog ugovora te da ju prije toga nije opomenuo da bi moglo doći do raskida zbog neplaćanja premije kao i to da se ovdje radi o višegodišnjem osiguranju te da bi bilo potrebno obračunati sve premije koje su uplaćene od 2014. pa kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, a iz odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) proizlazi da su stranke u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te da mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo na pripremnom ročištu i to samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, a tuženica je navedene činjenice iznijela tek na ročištu za glavnu raspravu, to sud ove činjenice sukladno odredbi čl. 461.a st. 10. ZPP-a nije uzeo u obzir.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 3- 68) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 73-75), a proveden je i dokaz saslušanjem tuženice kao stranke (stranica 81 i 82), dok dokaz financijskog vještačenja nije proveden iz razloga što je tužitelj od toga dokaznog prijedloga odustao na ročištu 12.3.2025. (stranica 82).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju br. police 14134398 s važenjem od 31.12.2014. do 30.12.2022. koji ugovor je raskinut 11.9.2022. od strane tužitelja zbog neplaćene dospjele premije. Nije sporno niti to da su sastavni dio predmetnog ugovora Opći uvjeti ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (stranica 28) kao niti da je tuženica u utuženom razdoblju od 31.12.2021. do 11.9.2022. koristila usluge zdravstvene zaštite ostvarivši ukupan trošak upravo u iznosu od 583,06 eur, kako to tužitelj i navodi u tužbi, pri čemu nije sporno da je uplatom premije za razdoblje do raskida ugovora tuženica u preplati s osnova premije za iznos od 5,77 eur pa da razlika između ostvarenog troška od 583,06 eur i uplaćene premije do raskida ovoga ugovora iznosi upravo utuženih 499,48 eur (583,06 eur umanjeno za plaćenu dospjelu premiju za razdoblje do raskida ugovora od 77,82 eur te umanjeno za preplatu s osnova premije od 5,77 eur).

7. Međutim, sporno je, je li tuženica u obvezi platiti navedenu razliku imajući u vidu da je usluge navedene zdravstvene zaštite čiji je trošak 583,06 eur, koristila isključivo u razdoblju važenja predmetne police osiguranja.

8. Tuženica u svom iskazu (stranica 81 i 82) ne osporava da je s tužiteljem 2014. sklopila predmetnu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja te da je taj ugovor raskinut 11.9.2022. s time da ju tužitelj nije obavijestio o tom raskidu niti ju je prethodno opomenuo da bi moglo doći do raskida zbog neplaćanja premije pri čemu ne osporava da je kasnila s plaćanjem premije, ali tvrdi da je istu ipak u cijelosti platila za razdoblje do raskida ugovora i to tek 15.9.2022., a kako tada još nije znala da je ugovor raskinut, to je premiju platila za cijeli rujan 2022. tako da je došla u preplatu. Stoga smatra da je tužitelj s danom 21.9.2022. samo evidentirao njene dotadašnje uplate jer toga dana nije vršila nikakve uplatu. U svakom slučaju navodi da je u utuženom razdoblju od 31.12.2021. do 11.9.2022. ostvarivala zdravstvenu zaštitu te ne osporava da se radilo o ukupnom trošku od 583,06 eur, ali smatra da je to sve bilo pokriveno predmetnom policom osiguranja pa da utuženo potraživanje nije dužna podmiriti s time da je 5.10.2022. sklopila policu dopunskog zdravstvenog osiguranja s Allianz Hrvatska d.d., a u razdoblju od 11.9.2022. do 5.10.2022. nije koristila usluge zdravstvene zaštite s osnova dopunskog zdravstvenog osiguranja. Inače navodi da je za raskid ove police saznala od svoje liječnice kada je krajem rujna 2022. došla po neke recepte te je odmah sklopila ovu drugu policu, a na pitanje svog punomoćnika je li od 2014. sklapala više polica osiguranja ili se cijelo vrijeme radilo o jednoj polici kao višegodišnjem osiguranju, navodi da se radilo o jednoj polici s time da je ona sve ove godine redovno plaćala premiju osiguranja, dok je u zakašnjenje s plaćanjem premije došla tek u ovom razdoblju neposredno prije raskida predmetnog ugovora. Na pitanje tužitelja je li u srpnju i rujnu 2022. boravila na adresi [adresa], tuženica je navela da od 2015. ima prijavljeno prebivalište u [adresa] te da je ta adresa odmah navedena i u evidenciji HZZO-a.

9. Ovakav iskaz tuženice sud je prihvatio kao istinit u dijelu u kojem ista priznaje da je s tužiteljem sklopila predmetnu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, da je taj ugovor raskinut 11.9.2022. jer je kasnila s plaćanjem premije te da je u utuženom razdoblju od 31.12.2021. do 11.9.2022. ostvarivala zdravstvenu zaštitu i da se radilo o ukupnom trošku od upravo 583,06 eur s osnova dopunskog zdravstvenog osiguranja. Naime, taj dio iskaza tuženice iznesen je logično i sukladno navodima tužitelja kao i priloženoj dokumentaciji, dok preostali dio iskaza tuženice ovaj sud, sve da je i istinit, ne smatra relevantnim u ovom postupku jer je tuženica tek u tom svom iskazu, dakle na ročištu za glavnu raspravu, istakla da ju tužitelj nije obavijestio o raskidu predmetnog ugovora te da ju prije toga nije opomenuo da bi moglo doći do raskida zbog neplaćanja premije kao i to da se ovdje radi o višegodišnjem osiguranju pa sud ove činjenice sukladno odredbi čl. 461.a st. 10. ZPP-a nije uzeo u obzir.

10. Kako je odredbom točke XVI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (stranica 28), koji su sastavni dio predmetne police osiguranja, a što tuženica ne osporava, propisano da je ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor obvezan Zavodu platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, osim u slučaju kada je osigurateljno razdoblje trajalo godinu dana, te kako nije sporno da je predmetni ugovor raskinut 11.9.2022. iz čega proizlazi da osigurateljno razdoblje počev od 31.12.2021. do 11.9.2022. nije trajalo godinu dana, te kako nije sporno da je tuženica u tom utuženom razdoblju od 31.12.2021. do 11.9.2022. koristila usluge zdravstvene zaštite ostvarivši ukupan trošak upravo u iznosu od 583,06 eur, kako to tužitelj i navodi u tužbi, pri čemu nije sporno da je uplatom premije za razdoblje do raskida ugovora tuženica u preplati s osnova premije za iznos od 5,77 eur pa da razlika između ostvarenog troška od 583,06 eur i uplaćene premije do raskida ovoga ugovora iznosi upravo utuženih 499,48 eur (583,06 eur umanjeno za plaćenu dospjelu premiju za razdoblje do raskida ugovora od 77,82 eur te umanjeno za preplatu s osnova premije od 5,77 eur), to je valjalo obvezati tuženicu da tužitelju plati iznos od 499,48 eur zajedno sa zateznom kamatom od 12.9.2022. tj. od dana raskida predmetnog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju do isplate i to temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

11. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- punomoćnici tuženice