Pn-60/2021-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3 FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkoga društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri iz Splita, protiv tuženika pod 1 IRK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Željku Gulišiji, odvjetniku u Splitu i pod 2 DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 05. veljače 2025. god. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja od 1 do 3, zamjenika opunomoćenika tuženika pod 1., tuženika pod 2 i opunomoćenika tuženika pod 2, dne 17. travnja 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku pod 1 TRK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, ispaliti tužitelju pod 1 IR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 43.798,53 EUR, tužiteljici pod 2 TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 43.798,53 ER i tužiteljici pod 3 FR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.926,74 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. srpnja 2017. god. do isplate, dok se za više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku pod 1 TRK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade imovinske štete (grobno mjesto, grobnica, nadgrobni spomenik, karmine), isplatiti tužitelju pod 1 IR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.636,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. srpnja 2017. god. pa do isplate, dok se za više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao nesnovan.

III. U odnosu na tuženika pod 2 DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] tužbeni se zahtjev odbija kao neosnovan.

r j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka (povećanje) tužbenoga zahtjeva tužitelja iz podneska tužitelja od 19. travnja 2021. god..

II. Nalaže se tuženiku pod 1, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljima od 1 do 3 parbeni trošak u iznosu od 24.318,61 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. travnja 2025. god do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućega polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tužiteljima od 1 do 3 solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku pod 2 parbeni trošak u iznosu od 13.487,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. travnja 2025. god do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućega polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je dne 19. studenoga 2016. god., oko 20,45 sati, u Splitu, na Obali kneza Branimira, kod kućnog broja 8 tuženik pod 1 IRK, bez ikakvoga razloga i povoda, u cilju da ga usmrti, ubo nožem BR u predjelu prsiju zadavši mu ubodnu ranu lijeve strane prsnog koša s oštećenjem srca zbog čega je BR preminuo. Tuženik pod 1 je potom pobjegao, u čemu mu je pomogao tuženik pod 2 DR koji je uklonio tragove krvi s noža, oprao i obrisao nož i potom ga bacio s ciljem da počinitelj ubojstava ne bude pronađen. Poticatelj i pomagatelj, te onaj koji je pomogao da se odgovorne osobe ne otkriju, odgovaraju solidarno s njima, na temelju čl. 1107. ZOO.,

2. U tužbi s dalje navodi da je pok. BR bio sin tužitelja IR i tužiteljice TR, te brat tužiteljice FR. Tužitelji na ime neimovinske štete zbog smrti bliske osobe potražuju isplatu i to tužitelj pod 1 i tužiteljica pod 2 zbog smrti sina iznose od po 230.000,00 kn, a tužiteljica pod 3 zbog smrti brata iznos od 80.000,00 kn. Tužitelj pod 1 traži i isplatu uobičajenih troškova pogreba-cvijeća, odjeće, karmina i sl. u visini od 10.000,00 kn, te troškove nabavke grobnog mjesta, grobnice i nadgrobnog spomenika u visini od 40.000,00 kn. Na zatražene iznose tužitelji potražuju zakonsku zateznu kamatu počev od 19. studenoga 2016. god. pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik pod 1 osporio je navode iz tužbe kao neosnovane. Osporio je da je kriv za smrt BR, a osobito navode iz tužbe da je bez ikakvoga razloga i povoda, u cilju da ga usmrti, ubo nožem BR u predjelu prsiju, zadavši mu ubodnu ranu lijeve stane prsnog koša s oštećenjem srca, jer da činjenice nisu takve kako ih tužitelji prikazuju. Kazneni postupak na koji se tužitelji pozivaju da još uvijek nije pravomoćno okončan, niti je tuženik pod 1 proglašen krivim za bilo kakvo kazneno djelo, pa da se ne može niti govoriti o nekakvoj utvrđenoj kaznenoj odgovornosti tuženika pod 1. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik pod 2 se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Istaknuo je prigovor litispendencije jer da se pred Županijskim sudom u Splitu vodi adhezijski postupak pod posl. br. Kmp-3/17, u kojemu su tužitelji postavili imovinsko-pravni zahtjev o kojemu još nije odlučeno, pa da je predmetna tužba preuranjena. Prigovara nadalje promašenoj pasivnoj legitimaciji na svojoj strani jer da ni na koji način nije sudjelovao u predmetnom štetnom događaja, a koji događaj osporava i da se dogodio na način opisan u tužbi. Štetni događaj također da je predmet kaznenog postupka te će se tek u tom postupku eventualno utvrditi tijek i nastanak štetnog događaja pa i eventualnu odgovornost dionika događaja. Tvrdi da uopće nije sudjelovao u štetnom događaju, a kamoli da je nanio bilo kakvu ozljedu pok. BR, a niti je znao što se uopće dogodilo kritične prigode. Upravo suprotno navodima tužitelja, tuženik pod 2 je čak i bitno i značajno doprinio rasvjetljavanju okolnosti predmetnoga događaja. Ni na koji način nije odgovoran za nastalu štetu tužiteljima.

5. Tuženik pod 2 nadalje prigovora i nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja ističući da oni nisu priložili uz tužbu nikakvo rješenje o nasljeđivanju kojim bi se legitimirali kao nasljednici pok. BR. Uz to osporavaju i visinu tužbenog zahtjeva jer da je previsoko postavljen.

6. Rješenjem od 15. studenoga 2018. god. predmetni je parnični postupak prekinut do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se pod posl. br. Kmp-3/17 vodio pred Županijskim sudom u Splitu.

7. Rješenjem od 21. rujna 2020. god. parnični je postupak nastavljen jer je kazneni postupak br. Kmp-3/17 pravomoćno okončan.

8. U podnesku od 04. prosinca 2019. god. tužitelji su naveli da su u međuvremenu izgradili grobnicu na gradskom groblju Lovrinac, koju su platili 29.397,50 kn, dok su na ime troškova ekshumacije i premještanja, otvaranja i zatvaranja grobnice pok. sina i brata platili iznos od 1.298,00 kn.

9. U podnesku od 19. travnja 2021. god. tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev, sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, koji je zauzeo pravno shvaćanje na način da je mijenjao orijentacijske kriterije te su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, naznačeni novčanim jedinicama, povećani za 50%. Tužitelj pod 1 i tužiteljica pod 2 sada potražuju na ime naknade neimovinske štete s osnove duševnih boli zbog smrti sina iznose od po 330.000,00 kn a tužiteljica pod 3 iznos od 120.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.studenoga 2016. god.

10. Tuženik pod 2 protivio se navedenom preciziranju tužbenog zahtjeva jer da su tužitelji povećali i proširili svoj zahtjev i izvršili objektivnu preinaku tužbenoga zahtjeva. Predložili su da sud ne dopusti preinaku tužbenoga zahtjeva kako su to tužitelji učinili u podnesku od 19. travnja 2021. god.

11. Na ročištu od 11. travnja 2024. god. tuženik pod 1 je, a s obzirom na pravomoćnost presude iz kaznenog predmetna br. Kmp-3/17 Županijskoga suda u Splitu, učinio neprijepornom pasivnu legitimaciju na svojoj strani, ali se i dalje protivio visini tužbenog zahtjeva tvrdeći da nije izazvao predmetni događaj već da ga je izazvao pok. BR inicirajući fizički sukob, a tijekom kaznenog postupka da je utvrđeno kako je BR osuđivan za nasilje i iznudu, te je istaknut prigovor suodgovornosti tužitelja.

12. Na ročištu od 05. veljače 2025. god. tužitelji su, u skladnu sa sada važećom valutom u Republici Hrvatskoj, precizirali tužbeni zahtjev te tužitelji pod 1 i 2 potražuju od tuženika na ime naknade neimovinske štete zbog smrti sina isplatu od po 43.798,53 EUR a tužiteljica pod 3 iznos od 15.926,74 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. studenoga 2016. god. Tužitelj pod 1 potražuje na ime imovinske štete iznos od 6.636,14 EUR s kamatom također od 19. studenoga 2016. god.

13. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Županijskoga suda u Splitu posl. br. Kmp-3/17, smrtnoga lista za pok. BR od 17.07.2017. god., rodnoga lista za IR, TR i FR, sve od 17.07.2017., vjenčanoga lista za IR i TR rođ. I od 17.07.2017. god., potvrde Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje iz Domovinskoga rata Klasa 562-02/17-01/001 od 17.07.2017., uvjerenja o prebivalištu za pok. BR te za IR, TR i FR priloženih spisu, računa Lovrinac d.o.o., Split br. 187/001/1 od 11.06.2019., br. 2433/002/2 od 23.09.2019., univerzalnoga naloga za plaćanje od 10.06.2019., preslušanjem tužitelja pod 1 i tuženika pod 2.

14. Stranke su zatražile trošak postupka.

15. Tužbeni je zahtjev u odnosu na tuženika pod 1 osnovan, a u odnosu na tuženika pod 2 nije.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1 i 2 kao roditelja i tužiteljice pod 3 kao sestre sada pok. BR za naknadu neimovinske štete koju trpe zbog smrti bliske osobe, sina i brata. Tužitelj pod 1 potražuje i naknadu imovinske štete s osnove troškova pogreba, troškova nabavke grobnog mjesta, grobnice i nadgrobnog spomenika.

17. Tuženik pod 1 je u postupku učinio neprijepornim da je pasivno legitimiran, a nije osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja. Prigovorio je suodgovornosti prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja te je osporavao visinu tužbenoga zahtjeva.

18. Tuženik pod 2 osporavao je pasivnu legitimaciju na svojoj strani, a i aktivnu legitimaciju tužitelja te osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva. Protivio se povećanju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 19. travnja 2021. god. Istaknuo je prigovor litispendencije, tvrdeći da su tužitelji u postupku pred Županijskom sudom u Splitu br. Kmp-3/17 postavili imovinsko-pravni zahtjev.

19. Prigovor listispendencije koji je istaknuo tuženik pod 2 nije osnovan. Naime, u postupku vođenom pred Županijskim sudom u Splitu pod posl. br. Kmp-3/17 nisu se izvodili nikakvi dokazi u pogledu neimovinske i imovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti sina odnosno brata u predmetnom štetnom događaju, niti je u tom postupku donesena bilo kakva odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu štete.

20. Glede protivljenja tuženika pod 2 povećanju tužbenoga zahtjeva tužitelja s osnove naknade neimovinske štete, ističe se da su tužitelji doista u podnesku od 19. travnja 2021. povećali tužbeni zahtjev s navedene osnove i da nisu tražili pristanak tuženika za tu radnju. Pristanak tuženika na takvu preinaku, međutim, nije potreban. Građanski odjel Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 05. ožujka 2020. god. zauzeo je stajalište: "Mijenjaju se orijentacijski kriteriji i iznosi utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VS RH od dana 29. studenoga 2002. god. broj Su-1331-VI/02 i 1392-11/02 u primjeni Zakona o obveznim odnosima, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi za 50% u primjeni Zakona o obveznim odnosima kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. god. i stupanja na snagu ZOO." Tužitelji su tužbeni zahtjev s osnove potraživanja neimovinske štete povećali u podnesku od 19. travnja 2021. god., dakle nakon što je VS RH zauzeo navedeno stajalište.

21. Odredba čl. 191. toč. 2. Zakona o parničnom postupku propisuje da ukoliko tužitelj preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe i zahtijeva iz iste činjenice osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

22. Radi navedenoga protivljenje tuženika pod 2 povećanju tužbenoga zahtjeva od 19. travnja 2021. god. nije osnovano, odnosno nema nikakav pravni učinak. Tužitelji su tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje neimovinske štete s osnove duševnih boli pretrpljenih zbog smrti bliske osobe postavili sukladno stajalištu VS RH od 05. ožujka 2020. god.

23. Pregledom spisa Županijskoga suda u Splitu posl. br. Kmp-3/17 utvrđeno je da su presudom toga suda od 15. siječnja 2019. god. optuženici mlađi punoljetnici pod 1 IRK i pod 2 DR proglašeni krivim što su 19. studenoga 2016. god., oko 20,45 sati u Splitu, Obala kneza Branimira kod kućnog broja 8, ispod hotela Marjan, gdje su došli po pozivu SR koji je tražio pomoć, navodeći da mu neki mladići prijete, pa je prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK tijekom prepirke i tjelesnog sukoba ER i BR s mlađim punoljetnikom DR, u cilju da BR usmrti, nožem duljine oštrice 8,50 cm ubo dotičnog u predjelu prsiju zadavši mu ubodnu ranu lijeve strane prsnog koša s oštećenjem srca, zbog koje je osobito teške tjelesne ozljede BR preminuo, nakon čega su prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK i drugooptuženik mlađi punoljetnik DR zajedno pobjegli u [adresa], u podrumske prostorije zgrade na br. 23 u kojoj stanuje prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK, gdje je drugooputežnik mlađi punoljetnik DR, znajući da je prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK prethodno počinio kazneno djelo ubojstava BR i to baš ubodom nožem, u cilju da s navedenoga noža ukloni tragove krvi istoga očistio, a potom na traženje prvooptuženika mlađeg punoljetnika IRK nož bacio u grmlje u ulici biskupa Jurja Dobrile kod kućnog br. 18, sve u cilju da nož kao sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo ubojstva ne bude pronađen i da na taj način spriječi otkrivanje prvooptuženika mlađeg punoljetnika IRK kao počinitelja spomenutog kaznenog dijela i njegovo uhićenje.

24. Dakle, prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK je ubio drugoga, drugooptuženik mlađi punoljetnik DR prikrivanjem sredstva kojim je kazneno djelo počinjeno i tragova kaznenog djela, pomogao je počinitelju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina da ne bude otkriven i uhićen, čime su počinili po jedno kazneno djelo i to prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK kazneno djelo protiv života i tijela-ubojstvo-djelo označeno i kažnjivo po čl. 110, KZ/11, a drugooputežnik mlađi punoljetnik DR kazneno djelo protiv pravosuđa-pomoć počinitelju nakon počinjena kaznenog djela-djelo označeno i kažnjivo po čl. 303. st. 1 KZ/11.

25. Stoga je prvooptuženiku mlađem punoljetniku FRK za počinjeno kazneno djelo ubojstva temeljem odredbi čl. 110 KZ/11, te čl.105. st. 1. i 4. i čl. 25. Zakona o sudovima za mladež izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 5 godina, a drugooptuženiku mlađem punoljetniku DR za počinjeno kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog dijela temeljem odredbi čl. 303. st.1 KZ/11, te čl. 105. st. 1. i 4. i čl. 28. Zakona o sudovima za mladež pridržano je izricanje kazne maloljetničkog zatvora.

26. Presudom i rješenjem Vrhovnoga suda RH posl. br. Gžm-9/2019-8 od 31. listopada 2019. god. djelomično je preinačena navedena prvostupanjska presuda Županijskoga suda u Splitu na način da je preinačena odluka o kazni te je optuženom FRK za kazneno djelo ubojstva za koje je u postupku prvoga stupnja oglašen krivim izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 4 godine. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda br. Kmp-3/17 od 15. siječnja 2019. god. je potvrđena.

27. Tuženik pod 1 nije prigovarao aktivnoj legitimaciji tužitelja. Tuženik pod 2 osporavao je njihovu aktivnu legitimaciju ističući da u parnični spis nije priloženo rješenje o nasljeđivanju iza smrti BR.

28. Prigovor tuženika pod 2 nedostatku aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan. Naime, naknada štete zbog smrti bliske osobe ne ostvaruje se na temelju rješenja o nasljeđivanju ili oporuke već na temelju dokaza o srodstvu, a iz, u spis dostavljenih rodnih, listova, vjenčanoga lista i smrtnoga lista (stranice 21-26 spisa) razvidno je da su tužitelji pod 1 i 2 roditelji pok. BR i da je tužiteljica pod 3 njegova sestra. Kao najbliži srodnici , svo troje tužitelja aktivno su legitimirani potraživati naknadu štete zbog smrti bliske osobe od osobe odgovorene za smrt njihova srodnika.

29. Tuženik pod 1 nije osporavao pasivnu legitimaciju na svojoj strani dok je tuženik pod 2 prigovarao pasivnoj legitimaciji na svojoj strani.

30. U kaznenom spisu Županijskog suda u Splitu posl. br. Kmp-3/17 opisan je štetni događaj i ponašanje sudionika u tom događaju. Utvrđivalo se eventualno postupanje počinitelja kaznenog dijela u nužnoj obrani i moguće prekoračenje nužne obarane. U pravomoćnoj prvostupanjskoj odluci kaznenoga suda navodi se, između ostaloga, sljedeće:

"Ključno je pitanje kada ER i BR nogama udaraju drugooptuženika mlađeg punoljetnika DR u područje glave, odnosno vrata i kada u toj prilici priskače prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK, te nožem u lijevi dio prsišta snažno udara BR nanijevši mu smrtonosnu ozljedu, je li prvooptuženik postupao u nužnoj obrani.

Prije odgovora na to pitanje treba navesti kako je prema odredbi čl. 21. st. 2 KZ/11 nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Pri tome valja napomenuti kako je dopuštena zaštita svakog pravnog dobra, ali ne i svakim sredstvom, već u granicama koje je odredio zakon, ali i sudska praksa. Obrana mora biti nužna, odnosno prijeko potrebna za odbijanje protupravnog napada. A kako bi se moglo reći da je obrana prijeko potrebna, mora postojati proporcionalnost između intenziteta i opasnosti napada u odnosu na samu obranu, s tim da se ne može pozivati na nužnu obranu onaj koji je sam želio fizički sukob.

Pa kada se sve ono što je navedeno u svezi nužne obrane dovede u kontekst činjenice da su dva osamaestogodišnja mladića, pokojni BR i njegov prijatelj ER, a nakon prethodne prepirke i naguravanja udarili, svaki po jedan put, u područje glave i vrata osamnaestogodišnjeg drugooptuženika mlađeg punoljetnika DR, jasno je da nije bilo nikakve potrebe da se u taj sukob umiješa, odnosno da taj sukob razriješi prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK zadavanjem nožem smrtonosne ozljede BR. Kada je dotični već imao potrebu pomoći svome prijatelju drugooptuženiku mlađem punoljetniku DR, onda je to kao mlad, visok i jak mladić, vršnjak sa sukobljenim mladićima, mogao učiniti na način kako to mladi inače čine, tj. mogao se umiješati koristeći se tjelesnom snagom, a bez korištenja noža kao smrtonosnog oruđa. Prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK kako je u kritičnom trenutku bio smanjeno ubrojiv, a moguće i bitno smanjeno ubrojiv, kako to navodi sudska vještakinja za psihijatriju bio je svjestan svog postupanja, te je i došao na Zapadnu obalu gdje se očekivao fizički sukob u kojem će sudjelovati njegov prijatelj prvooptuženik mlađi punoljetnik DR. Sa sobom je nosio nož, kojega je posve neočekivano upotrijebio u odnosu na golorukog vršnjaka BR, pa sve navedene okolnosti bez ikakave dvojbe opravdavaju zaključak sudskog vijeća za mladež kako postupanje prvooptuženika mlađeg punoljetnika IRK nije bilo u nužnoj obrani.

Dakle, prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK je usmrtio nožem BR čime su se u njegovu postupanju ostvarila obilježja kaznenog dijela ubojstva iz čl. 110 KZ/11.

Kao što je već prije spomenuto prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK je tempore criminis bio pod utjecajem alkohola, s tim da je, kako to sam navodi, prije kritičnoga događaja popio oko litru vina, a poslije je opet nastavio piti alkohol. Već je navedeno kako je u trenutku prvog uzimanja uzroka krvi i urina, što je bilo 20. studenoga 2016. god. u 02,32 sata kod njega u krvi utvrđena koncentracija alkohola od 0,61g/kg, a u mokraći od 1,01 g/kg. Prema navodima vještaka toksikologa u trenutku vađenja krvi dotični je bio pripit, dok se ne može dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja jer nedostaje podatak o količini popijenoga alkoholnog pića nakon događaja. Prema sudskopsihijatrijskoj vještakinji prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK bio je smanjeno ubrojiv. Međutim, ako je dotični bio u stanju pijanstva, a što odgovara koncentraciji alkohola u krvi iznad 1,0 g/kg, onda bi u vrijeme počinjenja dijela njegova ubrojivost bila bitno smanjena. No, kolika je koncentracija alkohola u krvi prvooptuženika mlađeg punoljetnika TRK bila baš u vrijeme počinjenja kaznenoga dijela 19. studenoga 2016. oko 20,45 sati, ne može se znati. Tj. ne može se znati je li bio pripit ili u pijanom stanju, poradi činjenice jer je nakon počinjenja kaznenog djela, a prije uhićenja i uzimanja uzorka krvi za analizu nastavio piti alkohol. Prema tome sa sigurnošću se ne može utvrditi je li dotični tempore criminis bio smanjeno ubrojiv.

Dakle, prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK iako smanjeno ubrojiv, a moguće i bitno smanjeno ubrojiv, znači da je bio ubrojiv. Prema tome svjesno je i s namjerom usmrtio BR, pa kako nije bilo drugih razloga koji bi isključili njegovu krivnju, to je dotičnog za počinjeno kazneno djelo ubojstva iz čl. 110 KZ/11 trebalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

Po stanovištu sudskog vijeća za mladež i drugooptuženik mlađi punoljetnik DR je počinio radnje koje predstavljaju obilježja kaznenog dijela za koje je optužen tj. kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11. Naime, dotični optuženik priznaje objektivne činjenice da je na traženje prvooptuženika mlađeg punoljetnika IRK očistio nož, a potom ga i bacio u grmlje, s tim da mu je prvooptuženik prethodno kazao da je mladića uboo u trbuh, a i sam je vidio stradalog BR kako leži na cesti. Nadalje, još tijekom puta sa Zapadne obale prema Splitu 3 gdje su se vraćali u Krivecov podrum, prema navodima obrane prvooptuženika mlađeg punoljetnika IRK, drugooptuženik mlađi punoljetnik DR primao je telefonske pozive u kojima se prijetilo njima obojici. K tome i iz uvjerljivog svjedočkog iskaza RR proizlazi kako je dotični nazvao mobitelom prvooptuženika mlađeg punoljetnika IRK kojemu je rekao da mu je ubio prijatelja, te da se prijavi policiji. Upravo navedene okolnosti na posve jasan i logičan način upućuju na zaključak da je drugooptuženik mlađi punoljetnik DR znao da je prvooptuženik mlađi punoljetnik IRK ubio BR. Uostalom postavlja se pitanje zašto bi prvooptuženik mlađi punoljetnik od drugooptuženika mlađeg punoljetnika tražio da obriše i baci nož i zašto je to drugooptuženik učinio, a da nije bilo razloga da se na taj način pomogne prvooptuženiku mlađem punoljetniku FRK u smislu sprječavanja otkrivanja dotičnog kao počinitelja kaznenog djela ubojstva.

Kako nije bilo sumnje da je drugooptuženik mlađi punoljetnik IRK tempore criminis bio ubrojiv, a ni kod dotičnog nije bilo drugih razloga koji bi isključili njegovu krivnju i njega je za počinjeno kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kazneno djelo iz čl. 303. st. 1 KZ/11 trebalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu."

31. Prema odredbi čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Prema odredbi st. 2. istoga članka, poticatelj i pomagatelj te onaj koji je pomagao da se odgovorne osobe ne otkriju odgovaraju solidarno s njim.

32. Iz kaznenog spisa, osobito iz pravomoćne presude, proizlazi da je tuženik pod 1 IRK bio ubrojiv prilikom počinjenja kaznenog djela ubojstva, da njegovo postupanje nije bilo u nužnoj obrani, te je razvidno da je tuženik pod 1 odgovoran za kazneno djelo ubojstva BR.

33. U kaznenom postupku nije utvrđeno da je tuženik pod 2 DR sudjelovao u ubojstvu BR niti da je počinitelj kaznenog djela ubojstva. On, neposredno prije samog ubojstva, nije komunicirao s tuženikom pod 1, nije bio naoružan niti je utvrđeno u kaznenom postupku da je imao namjeru lišiti života BR. Utvrđeno je, a zbog čega je i osuđen, da je pomogao počinitelju ubojstva, nakon počinjenja kaznenog djela, u uklanjanju tragova krvi i čišćenju noža te bacanju noža u grmlje tj. prikrivanju sredstva kojim je počinjeno kazneno djelo ubojstva. Tuženik pod 2 nije osuđen za pomaganje u ubojstvu niti je tako nešto utvrđeno u pravomoćno okončanom kaznenom postupku.

34. Čitanjem kaznenog spisa nije utvrđeno da je pok. BR maltretirao tuženike pod 1 i 2 i da je inicirao fizički sukob, a proizlazi da ga je tuženik pod 1 ubo nožem u prsni koš iznenada, sa strane i bez da je prethodno imao fizički kontakt s njime.

35. Ovaj sud zaključuje, analizirajući dokaze izvedene u kaznenom postupku i odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog kaznenog suda, da je za smrt BR odgovoran tuženik pod 1 dok na strani tuženika pod 2 ne postoji odgovornost za Vidićevu smrt. Naime, tuženik pod 2 nije pomagao tuženiku pod 1 u izvršenju čina ubojstva niti iz kaznenog spisa proizlazi da se s tuženikom pod 1 prethodno dogovarao oko izvršenja takvoga kaznenog dijela nego je tuženiku pod 1 pomagao u prikrivanju sredstva s kojim je počinjeno kazneno djelo ubojstva. Ovaj tuženik nije osuđen za kazneno djelo ubojstva niti za pomaganje u izvođenju toga kaznenog djela već za pomaganje u skrivanju sredstava s kojim je izvršeno kazneno djelo pa nije odgovoran za samo ubojstvo i za štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti bliske osobe.

36. Radi svega navedenoga tužbeni zahtjev je prihvaćen u odnosnu na tuženika pod 1 dok je u odnosu na tuženika pod 2 odbijen.

37. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

38. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

39. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO-a, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Prema odredbi st. 2. istoga članka, takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih u umrlog, odnosno ozlijeđenog, postojala trajnija zajednica života.

40. Tužitelji pod 1 i 2 izgubili su sina s kojim su bili jako emocionalno povezani jer su bili u najbližem srodničkom odnosu, a tužiteljica pod 3 bila je sestra pok. BR, s njime je i s roditeljima živjela u istom kućanstvu te je između nje i pok. BR postojala trajnija zajednica života.

41. S obzirom na izneseno, a primjenjujući citirane zakonske odredbe, tužiteljima pod 1 i 2, kao roditeljima ubijenog BR pripada pravična novčana naknada za duševne boli zbog smrti sina u iznos od po 43.798,53 EUR, a tužiteljici pod 3, kao sestri umrloga iznos od 15.926,74 EUR. Dosuđeni iznosi predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smrti bliske osobe, imajući u vidu s jedne strane značenje povrijeđenog dobra-gubitak sina i brata je za tužitelje nedvojbeno težak životni gubitak koji uzrokuje najjače duševne boli, a s druge strane, imajući u vidu cilj kojem služi naknada, jer ona ne može u potpunosti nadoknaditi gubitak već pruža samo jedan novčani oblik satisfakcije. Tužitelji su i u vrijeme ubojstava i gubitka sina i brata osjećali bol zbog gubitka najbliže osobe, a tu će bol trpjeti tijekom cijeloga života. Visinu naknade neimovinske štete sud je dosudio prema orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. ožujka 2020. god., kojima su do tada prihvaćeni iznosi povećani za 50%.

42. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljima je određena zakonska zatezna kamata počev od 20. srpnja 2017. god., kao od dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, dok je za više zatražene kamate njihov zahtjev odbijen kao neosnovan.

43. Što se tiče visine imovinske štete, tužitelj pod 1 je sudu priložio račun Lovrinca d.o.o. Split br. 187/001 od 11. lipnja 2019. god. na iznos od 23.397,50 kn, koji se odnosi na plaćanje zemljišta, izradu nacrta, kamenoklesarske radove i građevinske radove izgradnje grobnice te račun br. 2433/002/2 od 23. rujna 2019. god., koji se odnosi na troškove ekshumacije i prebacivanja pok. sina tužitelja u novosagrađenu grobnicu.

44. Iz iskaza tužitelja pod 1 koji je dao sudu proizlazi da tužitelji nisu imali svoju grobnicu pa su za pokop sina i brata grobnicu posudili, a 2019. god kupili svoju te prebacili posmrtne ostatke sina i brata u kupljenju grobnicu. Troškovi ekshumacije iznosili su oko 1.200,00 kn a nova grobnica nešto više od 20.000,00 kn, o čemu su u spis priložili račune. Postavljanje slike, vaza i drugi troškovi oko uređenja grobnice koštali su još oko 5.000,00 kn. Zbog velikog broja ljudi koji im je dolazio u kuću nisu uspjeli napraviti karmine, a za ugošćavanje ljudi koji su dolazili izraziti sućut potrošeno je 2.000,00 do 4.000,00 kn. Troškovi lijesa, cvijeća, trubača i samog pogreba iznosili su oko 12.000,00 kn.

45. Uzevši u obzir u spis priložene račune ta iskaz tužitelja pod 1, kojemu je sud u potpunosti poklonio vjeru, te da tužitelj potražuje uobičajene troškove pogreba-cvijeća, odjeće, karmina i slično, ovaj sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete u iznosu od 6.636,14 EUR (ranijih 50.000,00kn).

46. Zakonska zatezna kamata određena je na dosuđeni iznos od dana podnošenja tužbe dok je za više zatražene kamate zahtjev tužitelja pod 1 odbijen.

47. Tužiteljima je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na šest ročišta (15.11.2018., 21.04.2021., 11.04.2024., 18.07.2024., 22.10.2024., 05.02.2025.) i sastav dva podneska (18.10.2018., 19.04.2021.) po 830 bodova te za pristup na ročišta od 02.09.2021. 415 bodova. Ukupno je tužiteljima priznato 7 885 bodova. Broj bodova uvećan je za 20% na ime zastupanja tri osobe (Tbr. 36. toč. 1. OT) pa je tužiteljima konačno priznato 9 462 boda. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, te uvećano za PDV i 663,61 EUR troška pristojbe presude, to je dalo dosuđeni iznos troška od 24.318,61 EUR. Trošak tužiteljima dužan je nadoknaditi tuženik pod 1 koji je, osim u dijelu zatražene kamate, izgubio spor (čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

48. Tuženiku pod 2 priznat je trošak za odgovor na tužbu i za pristup na pet ročišta (15.11.2018., 21.04.2021., 11.04.2024., 18.07.2024., 05.02.2025.) po 830 bodova te za pristup na ročište od 02.09.2021. 415 bodova. Ukupno je tuženiku pod 2 priznato 5395 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT i uvećano za PDV daje dosuđeni iznos troška tuženiku pod 2 od 13.487,50 EUR. Trošak su mu dužni naknaditi tužitelji koji su u odnosu na njega izgubili parnični spor (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U Splitu, dne 17. travnja 2025. godine

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis