Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2902/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika Dom za odrasle osobe Bjelovar, kao pravne osobe i II okrivljenice EP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, odlučujući o žalbi I okrivljenika Dom za odrasle osobe Bjelovar i II okrivljenice EP podnesenoj putem branitelja Hrvoja Mladinića, odvjetnika iz ZOU Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 48. Pp-452/2022, od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika Dom za odrasle osobe Bjelovar i II okrivljenice EP i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik Dom za odrasle osobe Bjelovar i II okrivljenica EP su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna, I okrivljenik i od 100,00 eura / 753,45 kuna, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u roku za plaćanje plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura, svaki.

3. Protiv te presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da iz obrazloženja presude nije moguće utvrditi zašto su morali dostaviti promjenu vezanu za sklapanje ugovora o radu mirovinskom osiguranju, jer da kod navedene radnice nije došlo do promjene plaće niti do promjene visine u isplati bilo kakvih poreza ili doprinosa, te da u konkretnom slučaju uopće nije došlo do prestanka svojstva osiguranika, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nadalje, primijenjenim propisom, čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca i odgovorne osobe „ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka (članak 112. stavak 1. točke 2., 3. i 5.)“, s tim da sukladno odredbi čl. 112. st. 1. t. 5. istog Zakona, koja je citirana u obrazloženju pobijane presude, podatke za vođenje matične evidencije obveznici dostavljaju u rokovima, pored ostalog, prijave o promjeni tijekom osiguranja u roku od 24 sata od nastale promjene, a neprijeporno je utvrđeno da okrivljenici nisu u propisanom roku prijavili promjenu u mirovinskom osiguranju navedene radnice, vezano za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 27.10.2021. do 31.5.2022., kako im se činjenično i stavlja na teret, time da je suprotno tvrdnji žalitelja, i iz izreke i iz obrazloženja pobijane presude jasno da su trebali dostaviti prijavu o navedenoj promjeni tijekom osiguranja u propisanom roku, te nije odlučno što nije došlo do prestanka svojstva osiguranika radnici koja je ranije radila temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, niti je relevantno je li došlo do promjene plaće, poreza i doprinosa.

9. Slijedom navedenog neosnovan je i žalbeni navod da presuda ima nedostataka i zbog kojih se ne može ispitati i da iz obrazloženja nije moguće utvrditi koji propis određuje koje podatke treba dostaviti u Matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

10. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i protivno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ i I okrivljeniku i II okrivljenici znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 660,00 do 6.630,00 eura, poslodavcu i od 130,00 do 1.320,00 eura, odgovornoj osobi), a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

11. Stoga, iako žalitelji ponavljaju da je propust otklonjen 15.12.2021., te da nije bilo štetnih posljedica i bilo kakve namjere, ovaj sud nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni, kako to neosnovano u žalbi predlažu žalitelji.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

13. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.