P-138/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice, OIB: 84924656517, iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, kojeg zastupa punomoćnica KĆ, djelatnica tužitelja, protiv tuženika PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Alan Čurik, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja JĆ, djelatnice tužitelja i privremenog zastupnika tuženika ĐĆ, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŠĆ isplatiti tužitelju Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, izvod otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2024., tražbinu u iznosu 1.456,65 EUR (slovima: tisuću četiri stotine pedeset šest eura i šezdeset pet centi) uvećanu za zatezne kamate koje teku:

- na iznos 15,52 EUR od 3. studenog 2023.,

- na iznos 237,21 EUR od 17. kolovoza 2023.,

- na iznos 1.203,92 EUR od 25. listopada 2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku ŠĆ isplatiti tužitelju Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu 625,32 EUR (slovima: šest stotina dvadeset pet eura i trideset dva centa), sa zateznom kamatom koja teče od 17. travnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelja Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice u iznosu 393,99 EUR (slovima: tri stotine devedeset tri eura i devedeset devet centi) kao i zatezne kamate na navedeni iznos, sud je odbio kao neosnovan.

IV. Nalaže se računovodstvu ovog suda iz položenog predujma isplatiti privremenom zastupniku tuženika Alanu Čuriku, iznos 500,00 EUR (slovima: pet stotina eura).

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, izvod otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2024., od 1. listopada 2024. navodeći da mu je ovršenik obvezan platiti iznos 1.456,65 EUR s pripadajućim kamatama te je zatražio i naknadu odmjerenih troškova postupka.

1.1. S obzirom da je vanjskim uvidom u podatke JRO MUP RH utvrđeno da tuženik nema aktivnu adresu u Republici Hrvatskoj, to je javni bilježnik spis proslijedio nadležnom sudu na postupanje sukladno članku 281. stavku 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.).

1.2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pl-310/2024-2 od 2. prosinca 2024. tuženiku ŠĆ postavio privremenog zastupnika u osobi Alana Čurika, odvjetnika u Osijeku.

1.3. Rješenjem poslovni broj Pl-310/2024-6 od 27. siječnja 2025. sud je izdao platni nalog kojim je naložio tuženiku ŠĆ isplatiti tužitelju Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice ukupan iznos kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu. Na navedeno rješenje izjavljen je prigovor od strane privremenog zastupnika tuženika u kojemu isti navodi kako pobija platni nalog u cijelosti obzirom da tuženik ne duguje utuženi novčani iznos tužitelju. Vjerodostojna isprava-izvod otvorenih stavaka, interni knjigovodstveni dokument tužitelja ne dokazuje da je zdravstvena usluga zaista pružena tuženiku. Ističe da tuženik nikada nije od tužitelja zaprimio račune koji su navedeni u izvodu otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2024. pa ih nije niti mogao ranije osporiti. Osporava platni nalog jer smatra da nije u obvezi platiti utužene novčane iznose koje tužitelj neosnovano pokušava naplatiti od tuženika jer tužitelj nije dokazao da je pružio zdravstvene usluge tuženiku.

2. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvod otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2024. (list spisa 8-9), Vanjski uvid u podatke JRO MUP RH (list spisa 15), račun za učešće br. 20231534369 od 25. listopada 2023. (list spisa 36), uplatnicu na iznos 15,52 EUR (list spisa 37), račun broj: 20231166059 od 16. kolovoza 2023. (list spisa 38-39), uplatnicu na iznos 237,21 EUR (list spisa 40), račun broj: 20231529349 od 24. listopada 2023. (list spisa 41-43) te e-mail komunikaciju između Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i KBC Sestre Milosrdnice (list spisa 51-52).

2.1. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

3. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja po osnovi izdanih, a neplaćenih računa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama je sporna osnova potraživanja odnosno predstavlja li izvod otvorenih stavaka dokaz da je zdravstvena usluga zaista pružena tuženiku.

6. Iz elektroničke pošte Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list spisa 51-52) proizlazi da tuženik nije imao osnovno niti dopunsko zdravstveno osiguranje u trenutku pružanja usluge odnosno u trenutku izdavanja računa, a to je 25. listopada 2023.,16. kolovoza 2023. i 24. listopada 2023. Stoga postojanje duga u utuženim iznosima za utuženo razdoblje proizlazi iz računa za učešće broj 20231534369 (list spisa 36-37), zatim iz računa broj 20231166059 (list spisa 38-40) te računa broj 20231529349 (list spisa 41-43), a koji računi, nesporno, predstavljaju vjerodostojnu ispravu. Nadalje, iz predmetnih računa vidljivo je i za koju vrstu usluge je izdan račun, odnosno što je sve od zdravstvenih usluga tužitelj pružio tuženiku. Osnovno pravilo je da se račun izdaje u trenutku isporuke dobra ili usluge. Sukladno rečenom ne stoji tvrdnja tuženika kako tužitelj nije dokazao da je doista i pružio zdravstvenu uslugu tuženiku s obzirom da je tužitelj u spis predmeta dostavio valjanju, vjerodostojnu dokumentaciju koja sadrži sve sastavne dijelove pa tako i ime osobe koja je obvezu dužna podmiriti. U konkretnom slučaju na gore navedenim računima jasno je istaknuto da je obveznik plaćanja PĆ odnosno tuženik. Stoga je jasno da se u konkretnom slučaju radi o obveznom odnosu, a sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. U predmetnom slučaju tužitelj je ispunio svoju obvezu iz obveznog odnosa, a to je pružanje zdravstvene usluge dok tuženik kao primatelj zdravstvene usluge nije ispunio svoju obvezu plaćanja navedene usluge. Kako je nesporno da tuženik nije imao niti osnovno niti dopunsko zdravstveno osiguranje, a primio je zdravstvenu uslugu, iste je u obvezi podmiriti samostalno te je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci presude.

7. Sud je o zahtjevu za isplatu zatezne kamate odlučio na temelju članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a i dosudio zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako je to tužitelj i tražio, a što tuženik nije učinio spornim.

8. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP), s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu.

8.1. Slijedom navedenog tužitelju pripada nagrada za predujam naknade javnog bilježnika u iznosu 12,50 EUR, predujam za objavu oglasa u Narodnim novinama u iznosu 59,73 EUR, predujam za rad privremenog zastupnika u iznosu 500,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,09 EUR na koje plaćanje će tužitelj biti pozvan što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu 625,32 EUR.

8.2. Privremenom zastupniku tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pripada trošak sastava prigovora protiv platnog naloga u iznosu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), trošak zastupanja na ročištu 12. ožujka 2025. u iznosu 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife) pa sukladno gore navedenom privremenom zastupniku tuženika pripada iznos 200 bodova plus PDV 25%. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da privremenom zastupniku tuženika pripada pravo na 400,00 EUR. Na navedeni iznos privremenom zastupniku tuženika treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25%, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa sveukupno priznati i dosuđeni trošak iznosi 500,00 EUR o čemu je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

8.3. Sud je tužitelja odbio sa razlikom zahtjeva za naknadu troška javnog bilježnika u iznosu 12,50 EUR s obzirom da u spisu predmeta nema dokaza o tome da je navedeni trošak doista i nastao. Sud je odbio tužitelja i sa naknadom troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 EUR s obzirom da navedeni trošak nije nastao. Zaključno sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu putnih troškova u vidu troškova putovanja i cestarine u ukupnom iznosu 328,40 EUR s obzirom da podnoseći zahtjev za trošak parničnog postupka tužitelj nije naveo činjenice iz kojih proizlazi da na relaciji Zagreb-Osijek i obrnuto ne prometuju sredstva javnog prijevoza ili da je bilo neophodno korištenje osobnog vozila. Sukladno članku 6. stavku 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine", broj: 8/1988., 3/1994. i 150/2005.- dalje u tekstu: Pravilnik) putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a člankom 7. Pravilnika je određeno da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. Tek u slučaju da na navedenoj relaciji ne prometuju sredstva javnog prometa ili da ne prometuju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno korištenje sredstva javnog prometa, na temelju članka 8. Pravilnika tužitelju bi se mogli priznati troškovi u vidu kilometraže i to vlastitim prijevoznim sredstvom u smislu članka 9. Pravilnika. Kako navedene činjenice nisu iznesene nije niti dokazano da je tužitelj imao opravdan trošak prijevoza osobnim automobilom pa se stoga tužitelju ne mogu priznati troškovi postupka koji se odnose na troškove prijevoza osobnim automobilom u iznosu 293,00 EUR te trošak cestarine u iznosu 35,40 EUR i to primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 219. u vezi s člankom 221.a ZPP-a). Slijedom navedenog sud je odbio tužitelja sa ukupno 393,99 EUR o čemu je odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

8.4. S obzirom da je tužitelj uplatio predujam na ime troška rada privremenog zastupnika u iznosu 750,00 EUR sud je naložio računovodstvu da iznos 500,00 EUR isplati privremenom zastupniku tuženika, o čemu je odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude. Napominje se da će po pravomoćnosti ove presude, sud rješenjem naložiti povrat viška uplaćenih sredstava tužitelju u iznosu koji će biti naknadno utvrđen. Sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-148/2018 od 21. studenog 2018. navedeni iznos troška rada privremenog zastupnika pribrojen je trošku koji je tuženik dužan platiti tužitelju.

8.5. Privremeni zastupnik tuženika je zatražio trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu 25 bodova plus PDV 25%. Sud će o istom odlučiti posebnim rješenjem, ovisno o činjenici hoće li privremeni zastupnik tuženika pristupiti na ročište za objavu presude ili neće.

8.6. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 17. travnja 2025. pa do isplate.

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 17. travnja 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

u.z. SUDAC

Davor Liščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice

2. Privremenom zastupniku tuženika Alanu Čuriku, odvjetniku u Osijeku

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Računovodstvu ovog suda