REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Psp-48/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Davoru Štorgi i Janji Maričić, odvjetnicima u Puli, protiv tuženika 1. JO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. NO, oboje na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, radi smetanja posjeda, nakon glavne javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 17. travnja 2025. objavio i

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici JO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i PO, smetali tužitelja BO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u posljednjem mirnom suposjedu natkrivenog spremišta na adresi [adresa], u dvorištu, gdje tužitelj drži drva za ogrjev, na način da su u noći 10. srpnja 2022. premjestili drva za ogrjev iz natkrivenog spremišta i onemogućili mu prolaz do garaže i garsonijere te pristup kantama za smeće, pa se tuženicima nalaže da uspostave ranije posjedovno stanje na način da u roku od 8 dana drva za ogrjev vrate na mjesto gdje su se ranije nalazila, te se zabranjuje tuženicima ubuduće takvo ili slično smetanje suposjeda predmetne nekretnine."

II U preostalom dijelu, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 526,54 eura sa zateznim kamatama od 18. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i prvotuženica suvlasnici nekretnina kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s tri stana i kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi tri garaže i garsonijera. Drugotuženik je suprug prvotuženice. Tužitelj je u posljednjem mirnom posjedu prava korištenja i raspolaganja natkrivenim prostorom ispred garaže i garsonijere na adresi [adresa]. U naravi se radi o prostoru na kojem se od 1982. nalaze drva za ogrjev, a koji ima funkciju spremišta za drva, jer je životno i logično da drva za ogrjev ne mogu biti izložena vremenskim prilikama. U noći 10. srpnja 2022. tuženici su premjestili drva za ogrjev iz navedenog natkrivenog spremišta za drva u posjedu tužitelja na kamenu stazu koja vodi od stana na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do garaže i garsonijere, čime su onemogućili prolaz do garaže i garsonijere. Također su tuženici drvenu ogradu koju su uzeli iz spremišta drva postavili ispred pet kanti za smeće i na taj način onemogućili odlaganja otpada u iste. Dakle, tuženici su premjestili drva koja se nalaze u prostoru u posjedu tužitelja, a tužitelj drži drva za ogrjev u spremištu ispred garaže od 1982. i na su taj način smetali njegov posjed. Stoga tužitelj zahtjeva da mu se pruži posjedovna zaštita naznačena u izreci. Potražuje i parnični trošak.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu ukazali da su u tužbi navedeni pogrešni podaci o vlasništvu i pogrešni brojevi, što proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka. Iz istih je razvidno da tužitelj nije vlasnik garaže koju spominje u tužbi, kao ni vlasnik dvorišta, već je to KO. Nadalje, ističu da tužitelj nema pravo korištenja i raspolaganja natkrivenim prostorom ispod garaže. Iz Ugovora dostavljenog uz odgovor na tužbu vidljivo je da prethodni vlasnici LO i ĆO te EO i TO koriste teren "jamu" ispod garaža, kao i sadašnji vlasnici LO i JO. LO i JO kao suvlasnici nikada nisu dali suglasnost tužitelju da drži drva za ogrjev ispod garaža, već su zahtijevali da se drva za ogrjev uklone iz njihovog prostora ispod garaže. Suprotno tvrdnjama tužitelja, drva se tamo ne nalaze od 1982., već tek od nedavno i unatoč njihovom zahtjevu nisu bila uklonjena. Također, RO nije bio vlasnik nekretnine 1982. (kako je vidljivo i iz Ugovora između prethodnih suvlasnika). Ističu da su u srpnju 2022. više puta zahtijevali od RO i ĐO da u roku od tjedan dana uklone drva iz njihovog prostora ispod garaže i sa stepeništa. Stepenište je RO potpuno obložio svojim drvom, čime je onemogućio prolaz do njihovog prostora ispod garaža "jame". Kako RO i KO nisu u roku uklonili drva za ogrjev, tuženici su bili prisiljeni sami ih ukloniti iz njihovog prostora i stepeništa te premjestiti u dio dvorišta kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Suprotno tvrdnji tužitelja, prolaz u garažu i garsonijeru ĐO te u dvorište kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uvijek je bio moguć kroz dvoja vrata koja vode u dvorište kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, imenovana kamena staza koja vodi od stana BO na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do garaže i garsonijere ĐO, za prolaz nije potrebna i također je bila napravljena bez suglasnosti suvlasnika. Policija koju je informirao RO, također je izvršila ogled i nije vidjela potrebu za postupanjem. Smatraju da tužbeni zahtjev nije osnovan te da posjedovnu zaštitu treba pružiti njima, jer tužitelj nema pravo korištenja spornim natkrivenim prostorom ispod garaže.

3. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, izveden je dokaz uviđajem, saslušani su svjedoci GO, BOP, KO i LO te tužitelj i prvotuženica JO kao parnične stranke. Nije izveden dokaz saslušanjem drugotuženika NO jer je njegova punomoćnica odustala od izvođenja tog dokaza, nakon što je sud na glavnoj raspravi utvrdio da navedeni svjedok ne govori hrvatskim jezik.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske posjedovne zaštite u pogledu posjeda natkrivenog spremišta na adresi u [adresa], koje spremište tužitelj, kako navodi, drži u posjedu i koristi za skladištenje ogrjevnih drva, a posjed mu je smetan od strane tuženika na način da su oni ta ogrjevna drva i druge predmete premjestili iz predmetnog prostora i bacili ih na stazu ispred tužiteljeve kuće, na kojoj se nalaze tužiteljeve kante za smeće i kojom stazicom tužitelj dolazi do garaže i garsonijere.

6. Prema čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

6.1. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

6.2. Prema čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom čl. 22. st. 2. ZVDSP propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.3. Odredbom čl. 24. st. 1. ZVDSP propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

6.4. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano čl. 21. st. 3. ZVDSP.

6.5. Odredbom čl. 10. st. 1. ZVDSP posjednik je definiran kao osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Sukladno odredbi čl. 13. ZVDSP posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

7. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, tužitelj u parnici zbog smetnja posjeda treba dokazati činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja, kao i okolnost da je sudska zaštita zatražena unutar subjektivnog i objektivnog roka određenog čl. 21. st. 3. ZVDSP.

8. U tijeku postupka pravodobnost podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda nije dovedena u pitanje. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je smetanje posjeda počinjeno u noći 10. srpnja 2022., a kako je tužba podnesena 8. kolovoza 2022., proizlazi da je podnesena unutar subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja. Pritom, tuženici nisu osporili da su upravo dana naznačenog u tužbi premjestili ogrjevna drva iz spornog prostora.

9. Radi utvrđenja jesu li ispunjene ostale pretpostavke za pružanje sudske posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušanjem svjedoka GO, JOP, ĐO i

MO te parničnih stranaka

10. Neposrednim opažanjem na uviđaju sud je utvrdio da se na adresi [adresa] nalaze dva odvojena objekta, tzv. lijevi i desni objekt, gledano s ceste. Lijevi objekt se sastoji od podrumskih stanova i prizemlja, pri čemu podrumske stanove (dva stana) koriste tuženici i svjedok LO, dok stan u prizemlju koristi tužitelj. Navedeni objekt nije predmet smetanja posjeda. Tzv. desni objekt (gledano s ceste) sastoji se od tri garaže i dvije garsonijere na prvom katu, a predmet smetanja je prostor ispod garaže i garsonijere u vlasništvu tužitelja i njegovog sina ĐO. Navedeni prostor kojeg tužitelj naziva natkriveno spremište ima površinu od približno 30 m2, a predmet smetanja je dio toga prostora, površine 3-4 m2, u kojem dijelu je tužitelj držao drva i ostale stvari, a koje su tuženici premjestili i na opisani način, prema mišljenju tužitelja, počinili smetanje posjeda. Mjesto smetanja vidljivo je na fotografijama na listovima 106-109 spisa, a stazica na koju su premještena ogrjevna drva prikazana je na fotografiji je na listu 110 spisa.

11. Svjedok UO u svom je iskazu naveo da stanuje u [adresa], ali u [adresa] ima kuću preko puta kuće tužitelja, kojeg poznaje dugi niz godina. Naveo je da je prošle li pretprošle godine u srpnju (dakle u srpnju 2022. ili 2023.) vidio dvije osobe, muškarca i ženu, misli da su to bili njegovi susjedi B, koji su ogrjevnim drvom natrpali prolaz ispred Borisove kuće. Ne zna odakle su nosili ogrjevno drvo, nisu izvana, pretpostavljam da su ga nosili "od tamo", pokazujući tzv. desni objekt, ispod kojeg se nalazi sporni spremišni prostor. On je odmah zvao RO (tužitelja), ali se on nije javio. Ne zna gdje RO drži svoja drva, kao ni koristi li on sporni spremišni prostor.

11.1. Iz iskaza svjedokinje JOP, supruge tužitelja, proizlazi da ona u [adresa] stanuje od 1982. te da su u spornom spremišnom prostoru uvijek držali svoja drva, koja je ona svako ljeto slagala. Ona je s tuženicima bila u jako dobrim odnosima, u takvim odnosima su i dalje i oni im nikada nisu branili da drže drva u tom prostoru. Ona je inače nastavnica, a kako radi u Italiji, nije svaki dan u [adresa]. Sjeća se da je jednom prilikom došla kući iz Italije i primijetila hrpu drva pobacanog preko ružmarina kojeg je posadila. Suprug joj je pojasnio da su to drva koja su bila složena u spremištu i da su ih tuženici pobacali. Ona je sljedećeg dana presložila drva na drugo mjesto. Nikad im nije nitko branio držanje drva u spornom prostoru niti tražio uklanjanje. O smetanju posjeda saznala je nekoliko dana nakon tog događaja, možda tjedan dana, sjeća se da je bilo vrijeme Covid-a pa nisu baš mogli putovati iz Italije kako su htjeli.

11.2. KO, sin tužitelja, u svom je iskazu naveo da je za smetanje posjeda saznao na način da je jedne noći htio ići u garažu, hodao je napamet jer mu je put dobro poznat i zabio se u drva koja su bila pobacana na ulazu i prolazu. Ne zna tko je ta drva pobacao, a kasnije je u razgovoru s ocem zaključio da su to bili njihovi susjedi. Od kad zna za sebe, drva su držali u spornom spremišnom prostoru ispod garaža.

11.3. Iz iskaza svjedoka MO, brata prvotuženice, proizlazi da on stanuje u [adresa], a u [adresa] dolazi na godišnji odmor i vlasnik je podrumskog stana na adresi [adresa], koji stan se nalazi u lijevom objektu ispod tužiteljevog stana. Krajem lipnja ili srpnja 2022., kad je došao u [adresa], uočio je da su stepenice koje vode ka spremišnom prostoru pune drva. Par dana je čekao i rekao KO da ta drva makne jer nisu mogli pristupiti spremišnom prostoru. Nakon par dana oni su drva zaista pomaknuli na desnu stranu i oslobodili stepenište da oni mogu proći do jame. Sporni prostor oni su koristili za druženje, tamo imaju stol pa su znali zajedno večerati i slično. Kada su drva premještena na gornji dio nekretnine, on je već bio u Sloveniji, a čuo je da su drva premjestili njegova sestra, ovdje tuženica, i njen sin. Tužitelj je u tom spornom prostoru držao drva, stare gume i slično. U vezi spornog prostora postojale su razmirice, jer su i oni i tužitelj smatrali da im pripada sporni prostor. Svakih par godina su u vezi toga pregovarali, ali ništa se nije promijenilo. Njegov otac je prije pet ili šest godina razgovarao s tužiteljem vezano za korištenje tog spornog dijela, prije 10-ak godina bio je problem s gumama, ali on i njegova sestra (ovdje tuženica) nakon toga nisu nešto posebno prigovarali tužitelju. Njemu osobno drva ne smetaju, ali mu je smetalo kada je tužitelj držao druge stvari, primjerice kauč i ostale stvari.

11.4. Okolnosno saslušan, tužitelj je u svom je iskazu naveo da je 1982. postao vlasnik predmetne nekretnine, a 1984. ili 1985. se doselio u [adresa] za stalno. Tada je s prethodnim vlasnicima dogovoren način korištenja prostora koji je predmet spora, a to su bili MO i ĆO, roditelji svjedoka MO, akademik EO i njegova žena TO. S njima je dogovoreno da će on (tužitelj) u tom prostoru držati drva, a da će tuženici koristiti drugi dio istog prostora, gdje se nalazi stol. I on je u tom dijelu držao svoje stvari iznad stola, a tuženicima to nije smetalo. Nikada nije bilo nikakvih problema, pa su se primjerice tuženikova djeca znala poslužiti drvima kada bi im trebala. Smetanje posjeda dogodilo se u srpnju 2022. kada je svjedok UO uočio da tuženici iznose drva i ostale stvari iz tog prostora i bacaju ih na gornji dio nekretnine po stazici i prostoru gdje je on držao kante za smeće. On ga je odmah pokušao nazvati, ali kako ga nije dobio, nazvao je njegovog sina i obavijestio ga o smetanju posjeda. Tuženici su pobacali oko metar i pol drva i još neke predmete. On je odmah kontaktirao pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, jer je 100 %-tni invalid, nakon toga je zvao policiju, a potom svog odvjetnika koji je fotografirao zatečeno stanje. Tuženici su počinili smetanje posjeda, a kako su pobacali drva po stazici između dvije zgrade, onemogućili su mu komunikaciju s garažom koja se nalazi u tzv. desnom objektu. On je načelno mogao ući u garažu i kroz drugi ulaz koji se nalazi ispred desnog objekta, međutim to je ulaz koji koriste tuženici, a on u garažu uvijek ulazi kroz njegov ulaz i potom preko stazice na koju su tuženici pobacali drva. Tu stazicu su sagradili upravo kako bi se u ljetnim mjesecima izbjegla opasnost jer je riječ o prometnoj ulici pa je opasno ulaziti s ceste. Od 1982. od kad drži sporni dio spremišta u posjedu, nikada ga nitko nije u tome sprječavao ili mu osporavao pravo na posjed, niti su tuženici ikada zahtijevali da makne drva. Sporni spremišni prostor nema neki poseban naziv, a na upit može li pokazati koji dio se naziva "jama" predočio je prostor između dvije zgrade, uz napomenu da "jama" nije prostor pod stambenim objektom. Stazicu između dva objekta te stepenice koje vode do spornog spremišnog prostora izgradio je on zajedno s ocem i suprugom, negdje u isto vrijeme kada su on i LO (otac svjedoka LO) gradili garsonijere u desnoj zgradi.

11.5. Prvotuženica JO u svom je iskazu navela da je sporni prostor ispod garaže na temelju Ugovora zaključenog između suvlasnika još 1982. pripao njima, a ne tužitelju. Riječ je o Ugovoru zaključenom između njenih roditelja LO i ŽO, EO i TO te VO koji je prednik tužitelja. Tužitelj je u tom prostoru držao stvari, ali to je bilo protivno Ugovoru. Situacija koja je predmet spora dogodila se na način da je tužitelj postavio ogrjevna drva po stepenicama koje vode do prostora ispod garaže i na taj način im onemogućio pristup tom prostoru. Oni su od njega zahtijevali da ta drva ukloni, dali su mu za to rok od tjedan dana, ali kako on taj rok nije ispoštovao, sami su uklonili drva i premjestili ih na zemljište koje tužitelj koristi. Premjestili su drva koja su bila na stepeništu i u prostoru ispod garaže. Nije točan dio iskaza tužitelja u kojem navodi da sporni prostor koristi od 1982., on tada nije ni bio suvlasnik već je to postao nedavno. U spornom prostoru on je gomilao drva, stare gume i druge stvari, a oni su ga više puta kroz godine upozoravali da te stvari ukloni. Inače, sporni prostor koristi njena obitelj, tamo imaju stol i stolice i taj prostor već 40 godina koriste za druženja. Potvrdila je da je tužitelj u spornom prostoru držao stvari, oni su više puta zahtijevali da on te stvari makne, ali bezuspješno. Tužitelj već godinama govori da je taj prostor njegov, ali to nije točno. Prije nego su uklonili drva, oni su pozvali tužitelja da to on učini i dali mu rok od tjedan dana, protekom kojeg su drva uklonili oni. Tuženica i njena obitelj su sporni prostor koristili i kad su stvari tužitelja bile tamo.

12. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka sud je utvrdio da su tužitelj i tuženici dugi niz godina (još od 1982.) suposjednici spornog natkrivenog spremišta, a suposjed su vršili na način da je tužitelj u dijelu toga spremišta držao drva za ogrijev i neke druge predmete, dok su tuženici u istom prostoru držali stol i taj prostor koristili za zajednička druženja. Navedeno proizlazi iz, u tom dijelu suglasnih, iskaza parničnih stranaka – tužitelja i prvotuženice te svjedoka MO, brata prvotuženice. Dakle, tužitelj nije isključivi posjednik toga prostora, već suposjednik, zajedno s tuženicima.

12.1. Očito među strankama postoji nesuglasje u pogledu toga kome pripada pravo korištenja predmetnog prostora, jer i tužitelj i tuženici, pozivajući se na Ugovor koji su njihovi prednici sklopili 1982. (list 39-42 spisa), smatraju da im pripada isključivo pravo korištenja spornog prostora te da ga druga strana koristi bez pravne osnove. U vezi toga su stranke i njihovi prednici u više navrata pregovarali, ali bezuspješno. Međutim, navedena sporna činjenica nije od utjecaja niti se utvrđuje u posjedovnoj parnici. U skladu s ranije citiranom odredbom čl. 22. st. 2. ZVDSP, rasprava u posjedovnoj parnici ograničena je samo na raspravljanje o posljednjem mirnom posjedu i nastalom smetanju, s ciljem uspostave posjedovnog stanja koje je postojalo prije smetanja, ne ulazeći u pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika. Stoga, eventualna pitanja glede prava korištenja predmetnog prostora nisu predmet ove parnice.

13. Čin smetanja je, prema stavu ovoga suda, također dokazan. Da su tuženici premjestili ogrjevna drva tužitelja iz natkrivenog spremišta i pobacali ih na stazicu ispred kuće tužitelja u svom je iskazu potvrdila sama tuženica, navodeći da su premjestili drva koja su bila na stepeništu i u spornom prostoru. Tuženike je u opisanom postupanju zatekao i svjedok UO, a posredna saznanja o tome imaju i ostali saslušani svjedoci.

13.1. Tuženica JO svoje postupanje, doduše, opravdava činjenicom da je sam tužitelj prethodno postavio ogrjevna drva na stepenište koje vodi ka spremišnom prostoru i onemogućio tuženicima pristup spornom prostoru, a kako na njihovo traženje nije u ostavljenom roku uklonio drva, da su ih tuženici sami uklonili i premjestili na zemljište koje koristi tužitelj. Međutim, sud takve navode nije prihvatio jer iz iskaza svjedoka MO, brata tuženice JO, proizlazi da su tužitelj i njegov sin KO na tražnje svjedoka nakon par dana maknuli drva i oslobodili stepenište te im omogućili pristup spornom prostoru.

14. Opisanim postupanjem tuženici su tužitelja potpuno isključili od dotadašnjeg (posljednjeg mirnog) suposjeda predmetnog spornog prostora, s obzirom na okolnost da je on faktičnu vlast nad tim prostorom izvršavao na način da je u istom držao ogrjevna drva i druge predmete, koje su tuženici izbacili, očito smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na suposjed te da sporni prostor pripada isključivo njima, što su tvrdili i u tijeku postupka.

14.1. S obzirom na to da su ispunjene sve pretpostavke za pružanje sudske posjedovne zaštite koju je tužitelj kao posljednji mirni suposjednik pravovremeno zatražio, valjalo je djelomično prihvatiti njegov tužbeni zahtjev i na temelju čl. 22. st. 1. u vezi s čl. 24. st. 1. ZVDSP odlučiti kao u izreci, utvrđenjem čina smetanja suposjeda, uspostavom posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabranom tuženicima takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

15. U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

15.1. Naime, sud je utvrdio da je tužitelj smetan u posljednjem mirnom suposjedu, dok je tužitelj zahtijevao da sud utvrdi čin smetanja posjeda. S obzirom na to da je suposjed manje od posjeda, sud je djelomično prihvatio, a u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja (tako i Županijski sud u Rijeci u odluci poslovni broj: Gž- 1596/2015-3 od 13. ožujka 2017.).

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelj je uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa su mu tuženici dužni u cijelosti naknaditi parnični trošak. Primjenom iste zakonske odredbe, tuženicima ne pripada pravo na trošak.

16.1. Tužitelju je sukladno Tbr. 7.2. u vezi sa Tbr. 52.4. Tarife (kojom je određeno da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan), priznata jednokratna nagrada za zastupanje u prvostupanjskom postupku u visini od 200 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda iznosi 400,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 500,00 eura. Također, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura i rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 13,27 eura. Ukupni trošak tužitelja, slijedom svega navedenog, iznosi 526,54 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

U Puli 17. travnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na rješenje o smetanju posjeda

- tuženicima po punomoćnici