Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-2069/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Strojopromet – Zagreb d.o.o., Šenkovec, Zagrebačka 6, OIB: 97994010225, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade imovinske štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 3. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, dne 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I Dužan je tuženik na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, za period počev od 01. srpnja 2017.g. do 31.11.2018.g isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 7.812,41 eura (58.862,57 kn) sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 280,67 eura (2.114,73 kn)

od 10.08.2017.g. do isplate

- 443,16 eura (3.338,97 kn)

od 10.09.2017.g. do isplate

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 10.10.2017.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

od 10.11.2017.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

od 10.12.2017.g. do isplate

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 10.01.2018.g. do isplate

- 443,16 eura (3.338,97 kn)

od 10.02.2018.g. do isplate

- 512,82 eura (3.863,85 kn)

od 10.03.2018.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

od 10.04.2018.g. do isplate

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 10.05.2018.g. do isplate

- 443,16 eura (3.338,97 kn)

od 10.06.2018.g. do isplate

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 10.07.2018.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

od 10.08.2018.g. do isplate

- 443,16 eura (3.338,97 kn)

do 10.09.2018.g. do isplate

- 512,82 eura (3.863,85 kn)

do 10.10.2018.g. do isplate

- 443,17 eura (3.339,05 kn)

do 10.11.2018.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

do 10.12.2018.g. do isplate

i obračunava se od dana dospijeća pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Dužan je tuženik na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, za period počev od 01. srpnja 2018.g. do 31.12.2019.g isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 6.155,70 eura (46.380,13 kn) sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 01.01.2019.g. do isplate

- 443,08 eura (3.338,37 kn)

od 01.02.2019.g. do isplate

- 512,82 eura (3.863,85 kn)

od 01.03.2019.g. do isplate

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 01.04.2019.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

od 01.05.2019.g. do isplate

- 443,05 eura (3.338,17 kn)

od 01.06.2019.g. do isplate

- 512,82 eura (3.863,85 kn)

od 01.07.2019.g. do isplate

- 443,16 eura (3.338,97 kn)

od 01.08.2019.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

od 01.09.2019.g. do isplate

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 01.10.2019.g. do isplate

- 443,16 eura (3.338,97 kn)

od 01.11.2019.g. do isplate

- 489,60 eura (3.688,89 kn)

od 01.12.2019.g. do isplate

- 466,38 eura (3.513,93 kn)

od 01.01.2020.g. do isplate

i obračunava se od dana dospijeća pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presuda do isplate, a obračunava se po stopi koja je određena člankom 29.st.2.ZOO-a i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 15. veljače 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade izgubljene zarade zbog ozljede na radu od 14. 9. 2016., a za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 30. studenoga 2018. u ukupnom iznosu od 25.742,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, koja tužba je podvedena pod broj Pr-2069/2022 (raniji broj spisa Pr- 254/2020), a dne 21. listopada 2021. podnio je tužbu radi naknade izgubljene zarade zbog privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 46.380,13 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, koja tužba je podvedena pod br. Pr- 7175/2021. U tužbama se navodi da je tužitelj djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 13. 2. 2006. te obavlja poslove pomoćnog skladištara, dok je dana 14. 9. 2016., prilikom obavljanja poslova preslagivanja čeličnih cijevi složenih na konzolnom regalu, a koji spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, prema čl.3.toč.16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, kada je na tužitelja pala cijev zadobio tešku ozljedu na radu, koja se dogodila u vanjskom otvorenom skladištu društva Strojopromet-Zagreb d.o.o. u Poslovnici Split u Kaštel Sućurcu, Put Brižina 11. Do ozljeđivanja tužitelja došlo je prilikom manipulacije tereta uređajem za dizanje kada je uslijed premještanja cijevi sa polica regala putem viličara, jedna cijev težine 130kg pala sa police regala i ozlijedila tužitelja. Na mjestu događaja obavljen je očevid od strane inspektora zaštite na radu o čemu je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 26. 9. 2016. U navedenoj ozljedi na radu tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede, kvalificirane kao ozljede na radu, detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji (kompresivni prijelom VIII grudnog kralješka, potres mozga, istegnuće struktura vrata, rane-razderotine na glavi, udarac-nagnječenje prsnog koša), a kao posljedica predmetne ozljede na radu nastala je posttraumatska radikulopatija C5, C6, C7 u L5, kompresivna lezija oba nervusa ulnarisa, lezija lijevog nervusa peroneusa, angulacija stražnje linije uz smanjenje dijametra spinalnog kanala u području Th-8-9, oštećenje plućne funkcije sa smanjenjem vitalnog kapaciteta, PTSP

– (psihologijsko testiranje). Ozljeda na radu koju je radnik (tužitelj) pretrpio obavljajući poslove za poslodavca (tuženika) smatra se da potječe od rada i poslodavac (tuženik) za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, po kriteriju uzročnosti, temeljem odredbe članka 25. Zakon o zaštiti na radu, a tuženik, kao poslodavac tužitelja, povrijedio je niz odredaba Zakona o zaštiti na radu, zbog koji povreda je odgovoran za nastanak predmetne ozljede na radu.

Nadalje, navodi se kako je kod tužitelja zbog ozljede na radu došlo do teže povrede prava osobnosti, te tužitelj u predmetu ovoga suda broj Pr-718/18 potražuje naknadu neimovinske štete, u kojem predmetu je stalni sudski vještak za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara Jerko Novaković, dipl. ing. stroj. sačinio vještačenje dana 6. 6. 2019. okolnost utvrđenja odgovornosti tuženika, a zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj ozljedi na radu tužitelj je trpio i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, i to na ime razlike primanja koja bi ostvario iz redovnog radnog odnosa da radi, i ostvarene naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) u periodu od 1. 7. 2017. do 30.11.2018. u ukupnom iznosu od 25.742,48 kn, te za razdoblje od 1.12.2028. do 31.12.2019. u ukupnom iznosu od 46.380,13 kn.

Temeljem prednjeg, tužitelj, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 21. listopada 2021. potražuje od tuženika na ime izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. 7.2017. do 30.11.2018. isplatu iznosa od 7.812,41 eura (58.862,57 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a za razdoblje od 1.12.2018. do 31.12.2019. isplatu iznosa od 6.155,70 eura (46.380,13 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Raspravnim rješenjem ovog suda pod br. Pr-2069/2022 od 7. listopada 2024. pripojen je spis ovog suda pod br. Pr-7175/2021 spisu ovog suda pod br. Pr-2069/2022 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te donošenje jedinstvene odluke pa je odlučeno da će se postupak voditi pod zajedničkim poslovnim brojem Pr-2069/2022.

2. U odgovoru na tužbu od 19. 6. 2020. i 12. studenoga 2021. tužena navodi kako nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljenog 13. 2. 2006. na radnom mjestu pomoćnog skladištara, te da je ozlijeđen na radu dana 14. 9. 2016. na način da je u vanjskom otvorenom skladištu tuženika na istoga pala metalna cijev prilikom manipulacije teretom uređajem za dizanje tereta kojom prilikom je tužitelj zadobio tjelesne ozljede kako je to opisano pod točkom 2 i 3 tužbe. Točno je i da je nakon štetnog događaja dana 26. rujna 2016. na licu mjesta obavljen očevid od strane inspektora zaštite na radu kojom prilikom je sačinjen zapisnik o inspekcijskom nadzoru, međutim, nije točno da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja. Naime, u vrijeme štetnog događaja je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima pomoćnog skladištara više od deset godina, bio je osposobljen za rad na siguran način te upoznat sa svim tehnikama i procesima rada, kao i činjenicom da se u vrijeme manipulacije teretom, uređajem za dizanje tereta, odnosno viličarom ne smije zadržavati u prostoru manipulacije. Na predmetnu činjenicu upozoreni su svi radnici tuženika više puta i to bilo usmenim upozorenjima odgovornih osoba te na način da u prostoru skladišta postoji natpis iz kojeg proizlazi i predmetna zabrana. Isto tako radnici tuženika BG, kao voditelj skladišta te GG kao voditelj poslovnice te ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu nisu dali nalog bilo tužitelju bilo radniku CG da predmetnog dana poslove preslagivanja tereta u skladištu obavljaju na način kako je to obavljeno, odnosno oba radniku su uredno upozoreni, a znali su to i zbog prirode posla te temeljem ranijih uputa i naloga da se ne smiju zadržavati u prostoru manipulacije teretom viličarem, odnosno dizanja tereta na visinu. Osim toga iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru ovlaštenog inspektora zaštite na radu proizlazi da nije moguće sa sigurnošću utvrditi na koji način je došlo do štetnog događaja, odnosno što je uzrokovalo pad cijevi s police, a što je za utvrđenje odgovornosti za nastanak štetnog događaja odlučna činjenica.

Nadalje, navodi se kako je tužitelju zbog zadobivenih ozljeda priznata ozljeda na radu, te je isti po ozljeđivanju do 30. lipnja 2017. bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu pod šifrom bolovanja BO. Tužitelju je dakle za vrijeme nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu priznata i isplaćena naknada plaće u punom iznosu, odnosno kao da je i radio pa nisu točni navodi tužitelja da bi zbog ozljede zadobivene 14. 9. 2016. pretrpio bilo kakvu imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade. Rješenjem HZZO-a, Regionalnog ureda Split od 12. srpnja 2017., klasa UP/I-502- 03/17-01/74 dijagnoza poremećaj cervikalnog diska s radiokulopatijom tužitelju nije priznata kao posljedica ozljede na radu zadobivene 14. 9. 2016. s obrazloženjem da se radi o kroničnom stanju s MR dokazanim degenerativnim promjenama u području vratne kralježnice uz proturziju diska C6-C7 te EMNG dokazanim kroničnim radikulopatijama na više nivoa zbog čega se ista ne može dovesti u isključivu uzročno

– posljedičnu vezu s ozljedom na radu od 14. 9. 2016., a upravo navedena dijagnoza je razlog privremene nesposobnosti za rad tužitelja u utuženom periodu, što je vidljivo i iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja u kojima je kao šifra bolovanja u utuženom razdoblju navedena ostala bolest pod šifrom AO. Tužitelj u utuženom periodu nije koristio bolovanje zbog bolesti koja bi bila posljedica štetnog događaja od 14. 9. 2016. slijedom čega su neosnovani navodi da je pretrpio štetu u vidu umanjenja imovine zbog izgubljene zarade. Nadalje, tuženik navodi kako ne osporava da bi prosječna plaća tužitelja u zadnjih 6 mjeseci prije ozljeđivanja bila 5.414,86 kn, a ne osporava ni obračun razlike naknade plaće koju je tužitelj ostvario u utuženom periodu s plaćom koja bi mu bila isplaćena da je radio, ali osporava da je za mjesec srpanj 2017. tužitelju isplaćena plaća umanjena za 30% zbog bolovanja, već je tužitelju u srpnju 2017. isplaćena plaća od 100% kao za ozljedu na radu u iznosu od 5.248,32 kn, što predstavlja punu plaću ovisnu o fondu sati za taj mjesec pa je netočno da bi tužitelju bila isplaćena umanjena plaća od 166,54 kn. Osim toga, tužitelju je u srpnju 2017. isplaćen i regres u iznosu od 2.400,00 kn. Predlaže odbiti tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko - dalmatinske, Policijska postaja Kaštela broj: 511- 12-28-D-35/16 od 17.10.2016., Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Klasa: UP/I-116-02/16- 41/32, Ur. broj: 524-10-04-02/9-16-4 od 26. 9. 2016., prijave od ozljedi na radu od 21.9.2016., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. 2. 2006., izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 23-51 spisa), obračuna isplaćene plaće (list 52-74 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/I-502-03/17-01/74, Ur. broj: 338-17-81-17-4 od 12. 7. 2017., potvrde o plaći u 2016. godini, ispis isplaćenih primanja tužitelja u 2017. i 2018. godini, dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 6. 4. 2020., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara Jerka Novakovića, dipl. ing. stroj. od 6. 6. 2019. danog u predmetu ovog suda u pod br. Pr-718/18, obavijesti Sektora za vještačenje, Područni ured u Splitu od 22.04.2021., preslika spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/I-502-03/17-01/174, spisa ovog suda pod br. Pr-718/18, nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Marije Muše - Danielov, dr. med. spec. med. rada od 28. 4. 2023., saslušanjem sudske vještakinje Marije Muše - Danielov, pregledom nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med. spec. medicine rada od 4. 7. 2024., saslušanjem sudske vještakinje Milane Varinac- Barač, obavijesti Sektora za vještačenje, Područni ured u Splitu od 8.01.24., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I- 141-02/24-01/03382066754, Ur. broj: 341-18-05/3-24-1303 od 26. 2. 2024., medicinske dokumentacije za tužitelja (list 253-264 spisa), obračuna isplaćene plaće (list 7-37 pripojenog spisa Pr-7175/2021), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/I-502-03/17-01/74, Ur. broj: 338-17-81-18-9 od 26. 9. 2018., zdravstvenog kartona tužitelja, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po specijalisti ortopedu, specijalisti neurokirurgu i specijalisti psihijatru, budući da je navedeni prijedlog predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao te dokaze predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a posebice da ih nije mogao predložiti nakon provođenja dokaza medicinskim vještačenjem po prvo određenoj vještakinji medicine rada dr. Mariji Muše Danielov, spec. med. rada, na koje vještačenje i unatoč očitovanju vještakinje na prigovore je tužitelj imao primjedbe i tražio novo vještačenje po vještaku medicine rada pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. veljače 2006. na radnom mjestu pomoćnog skladištara,

- da je dana 14. rujna 2016. zadobio ozljedu na radu,

- da je temeljem izvješća o bolovanju tužitelj od 14. rujna 2016. do 31. prosinca 2019. bio neprekidno na bolovanju i to u razdoblju od 14. rujna 2016. do 30. lipnja 2017. pod šifrom BO ozljeda na radu, a od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. pod šifrom AO bolest,

- da tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. srpnja 2017. dijagnoza poremećaj cervikalnog diska s radikulopatijom, šifre prema MKB-10 (M50.1) nije priznata posljedicom ozljede na radu od 14. rujna 2016.,

- da se pred ovim sudom vodi postupak pod br. Pr-718/2018 radi naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći nastale tužitelju u predmetnoj radnoj nezgodi od 14. rujna 2016.

-da se pred ovim sudom vodi postupak pod br. Pr-1395/2019 radi naknade štete s osnova izgubljene zarade izvan radnog odnosa (zbog nemogućnosti obavljanja poljoprivredne djelatnosti) za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

5. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019., a koja šteta mu je nastala zbog posljedica ozljede na radu od 14. rujna 2016.

8. Članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

9.1. Nadalje, ZZR propisuje u članku 25. stavak 1. da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. U članku 25. stavak 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

10. Dakle, tužitelj je kritične prigode obavljao poslove svog radnog mjesta, pomoćnog skladištara, bio je osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto pomoćnog skladištara, međutim, unatoč tome kritične prigode došlo je do ozljeđivanja tužitelja na način da je prilikom preslagivanja čeličnih cijevi složenih na konzolnom regalu zadobio tešku tjelesnu ozljedu kada je na njega pala cijev težine 130 kg.

11. Pregledom prijave o ozljedi na radu od 21. rujna 2016. utvrđeno je da je tužitelj uz pomoć kolega slagao materijal na dvostruku konzolnu policu (čistili su otvoreno skladište) i prije čišćenja otvorenog skladišta podigli su okruglu cijev dimenzija 6 m dužine, polumjera 219.1 mm, stjenke 4 mm na najviši konzolni ispust police na visinu od 4 m, u postupku im se pridružio u pomoć kolega s viličarem da bi u jednom trenutku navedena cijev otkotrljala se s najvišeg konzolnog ispusta, jednim krajem udarila u vilice viličara, a drugim krajem pala radniku-tužitelju na glavu.

12. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 26. rujna 2016. proizlazi kako se tužitelju dogodila teška ozljeda na radu dana 14.rujna 2016. u 10.50 u otvorenom vanjskom skladištu društva, površine 24x24, u Poslovnici Split, u Kaštel Sućurcu u kojem poslodavac obavlja poslove trgovine svim vrstama metala, metalnih proizvoda, te u tu svrhu skladišti razne cijevi, limove, šipke, profile, cijevni pribor od čelika, bakra, olova, mesinga i sl., a unutar kojeg su smješteni konzolni regali za skladištenje cijevi raznih profila i dužina izrađenih od različitih materijala dok se ozljeda tužitelju dogodila pored dvostranog konzolnog regala za skladištenje cijevi okruglih profila dimenzija 4x4m. konzolni regal izveden je kao metalna konstrukcija koja se sastoji od tri vertikalna pravokutna stupa, svaki visine 4 m, međusobno povezani s dvije poprečne ukrute u obliku slova v, međusobna udaljenost između stupova je 2m, a na svakom stupu okomito na stupove pričvršćeno je po 5 dvostranih konzola međusobnog razmaka 59,5 cm i na taj način gledajući vodoravno po tri konzole pričvršćene za stupove u svakom redu čine ukupno 5 regalnih polica (svaku policu čine tri konzole). Konzole su izrađene kao I profili, te su na ovoj strani regala na lijevom i desnom stupu dužine 1,2 m, a na srednjem stupu dužine 1,1 m, širina svake konzole je 7,5 cm, a visina 16 cm.

Također, iz zapisnika proizlazi da je tužitelja i drugog radnika CG, koji su započeli s radom u 7.00 sati, rasporedio na obavljanje poslova preslagivanja i čišćenja sjevernog dijela konzolnog regala na čijim su policama bile složene čelične cijevi raznih profila prosječen dužine 6 m, voditelj skladišta BG. CG upravljajući diesel viličarom prvo je podizao cijevi smještene na dnu konzolnog regala i premještao ih na slobodnu površinu pored regala potom su isti premještene cijevi po potrebi sortirali, vezivali i ručno premještali na druge police regala i nakon što su oslobodili dio regala od cijevi očistili su prostor na dnu regala u kojem su ranije bile smještene cijevi. Neposredno prije nezgode CG je upravljajući viličarom odložio jedan vez (snop) cijevi na drugu regalnu policu nakon čega je počeo vilicama zahvaćati cijevi smještene na prvoj polici, i do trenutka ozljede uspio je zahvatiti samo jedan dio cijevi (u dužini vilica od 50 cm), dok je ostatak dužine vilica bio slobodan kada je sa zadnje police regala pala čelična cijev okruglog profila promjera 21,9 cm, debljine stjenke 4 mm, težine 130 kg koja je ozlijedila tužitelja. A potom pala na vilice viličara. Tužitelj je za vrijeme pada cijevi stajao pored lijevog ruba (istočna strana) gledano u police regala koje su isti preslagivali, odnosno u prostoru između regala kojeg su preslagivali i susjednog regala. Prema izjavi samog tužitelja, isti je stojeći na tom mjestu uzeo tanju cijev manjeg promjera i težine s prve police kako bi ju ručno premjestio, odnosno prebacio bliže konstrukciji viličara prije nego drugi radnik CG viličarom podigne cijeli snop cijevi i za to vrijeme viličar nije podizao niti spuštao teret, a prema izjavi CG cijev koja je pala sa zadnje police regala i ozlijedila tužitelja prije pada stajala je na zadnjoj, petoj regalnoj polici, te na toj polici prije pada nije bilo drugih cijevi. Iz snimke video nadzora moglo se utvrditi da je cijev stajala na zadnjoj polici i da je kotrljajući se s iste pala na tužitelja, a nije se moglo utvrditi razlog pada cijevi.

Zbog utvrđenih nedostataka u provedbi odredbi Zakona o zaštiti na radu tuženiku je izrečeno usmeno rješenje kojim mu je zabranjeno obavljanje radnog zadatka skladištenja cijevi u vanjskom otvorenom skladištu prilikom manipulacije teretom uređajima za dizanje, a pri kojem postoji opasnost od visećeg i stršećeg tereta, bez uporabe zaštitne kacige za zaštitu glave i ostale propisane zaštitne opreme koje je poslodavac dužan radnicima osigurati na vlastiti trošak, a ujedno mu je naređeno prema odredbama čl. 18. Zakona o zaštiti na radu izraditi procjenu rizika za poslove na mjestu rada skladištara, te je učini dostupnim radnicima na mjestima rada, a na mjestu rada u vanjskom otvorenom skladištu, u kojem se obavljaju poslovi skladištenja cijevi različitih materijala na vidljivo mjesto postaviti upute i oznake o opasnostima vezanima za mjesto rada skladištara, odnosno osigura da iste budu dostupne radnicima na tom mjestu rada sukladno čl. 62, st.1. Zakona o zaštiti na radu.

13. Iz iskaza svjedoka BG, voditelja skladišta, saslušanog u predmetu ovog suda pod br. Pr-718/2018 na ročištu od 11. travnja 2019., a koji iskaz se uz suglasnost stranaka koristi u ovom predmetu, proizlazi kako su i tužitelj i svjedok CG osposobljeni za rad na siguran način i za korištenje viličara. Samu nezgodu nije vidio, ali se ista dogodila na vanjskom dijelu skladišta i kada je čuo pomutnju izašao je vani i našao tužitelja u sjedećem položaju CG ga pridržavao. Ističe kako je on tog dana dao nalog tužitelju i RG da pospreme dio skladišta te cijevi određenih profila ostave na mjestu predviđenom za njih, kontrolirao ih je 2 do 3 puta, prošao pokraj mjesta njihova rada, dakle radi se o uobičajenom poslu i nalogu koji se obavlja od strane skladištara u skladištu. Cijev koja je pala na polici malog nagiba nije se smjela nalaziti već se trebala nalaziti na nižim policama regala. U skladištu postoje znakovi opasnosti, a na samim regalima ne postoji taj znak. Po pravilu se radnici ne smiju nalaziti blizu viličara koji diže ili spušta cijev s regala tj. polica. Radnici kacige nisu zaduživali, dok su imali radno odijelo, cipele, rukavice, a za polove brušenja imali su zaštitne naočale.

14. Iz iskaza svjedoka CG, voditelja skladišta, saslušanog u predmetu ovog suda pod br. Pr-718/2018 na ročištu od 11. travnja 2019., a koji iskaz se uz suglasnost stranaka koristi u ovom predmetu, proizlazi kako je kritične prigode zajedno s tužiteljem dobio nalog šefa za preslagivanje cijevi s polica regala, jer su se na policama nalazile cijevi različitih profila pa ih je trebalo složiti po istim profilima radi lakšeg manipuliranja i skladištenja robe. I tužitelj i on bili su obučeni za rad na siguran način, kao i za upravljanje viličarem, s time da je prije nezgode on upravljao viličarem dok je tužitelj obavljao druge pomoćne poslove. U momentu pada cijevi s više police regala nalazio se u viličaru, a tužitelj se nalazio 4 do 5 m udaljen u lijevo. Cijev, profila 190-200 mm, pala je s najviše police i udarila u jednu od vilica viljuškara, te se odbila i udarila tužitelja, s time da on udarac nije vidio, ali je vidio tužitelja na podu krvave glave. U momentu pada cijevi viličar je bio u stanju mirovanja nekih 10-20 sekundi, najviše 50 sek. jer se s tužiteljem dogovarao što će dalje raditi. Police regala su počeli sređivati odozdo prema gore, tako da nisu dirali cijevi s gornje police, a cijev koja je udarila tužitelja stajala je sama na najvišoj polici. Imali su na sebi radnu odjeću, obuću, rukavice dok kacigu nisu imali.

15. Tužitelj u svom stranačkom iskazu danom na ročištu od 11. travnja 2019. u predmetu ovog suda pod br. Pr-718/2018, koji iskaz se koristi uz suglasnost stranaka i u ovom predmetu, navodi kako je viličarem upravljao CG, da je viličar bio u stanju mirovanja, ugašen, a znajući da su cijevi dužine oko 6 m on se nalazio udaljen od viličara 3,5 do 4 m. Police regala nisu bile nagnute prema unutra, a cijev koja ga je udarila težine je oko 150 kg i nalazila se na najvišoj polici. Taj dan radili su na uobičajen način po nalogu nadređenog, a radili su poslove preslagivanja cijevi na regalu sortirajući ih po vrsti cijevi, počevši slaganje odozdo, a cijev koja ga je ozlijedila nisu ni dirali.

16. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara Jerku Novakoviću, dipl.ing.str. od 6. lipnja 2019., provedenog u predmetu ovog suda pod br. Pr-718/2018, a koje vještačenje se uz suglasnost stranaka koristi i u ovom predmetu, proizlazi kako za ugrađeni metalni skladišni regal s kojeg se otkotrljala cijev i pala sa skladišnog regala i udarila tužitelja u glavu nema izrađene tehničke dokumentacije, nema podataka da je izvršena izgradnja na temelju valjane projektne dokumentacije i da su obavljena ikakva ispitivanja niti tehničkim propisom predviđena ispitivanja regala, nije utvrđena nosivost regala niti je na regalu navedena nosivost, nema podataka da su utvrđeni uvjeti korištenja i način punjenja regala s obzirom na dvostranost regala i mogućnost prevrtanja, nema podataka o načinu zaštite od pada predmeta s regala što je u suprotnosti sa Zakona o zaštiti na radu, Pravilnikom o zaštiti na radu za mjesta rada, Pravilnikom o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore i Tehničkog propisa za čelične konstrukcije. Nadalje, izrađena procjena opasnosti radnih mjesta tuženika za radno mjesto skladištara nije predviđena uporaba zaštitne kacige pa radniku nije niti dodijeljena sukladno zahtjevu čl. 5. Pravilnika o uporabi osobnih zaštitnih sredstava. Bez izrađene propisane tehničke dokumentacije čelične konstrukcije dvostranog skladišnog regala nije moguće poduzeti odgovarajuće mjere zaštite na radu u skladu s važećim propisima za obavljanje radova i uporabu regala, a time i davanja odgovarajućih uputa koje mogu proizaći iz projektiranih rješenja s obzirom na osiguranje od pada predmeta skladištenja i dozvoljene nosivosti skladišnog regala. Nema uputa, provedenih ispitivanja i postupaka dokazivanja nosivosti i uporabljivosti čelične konstrukcije sukladno čl. 19. Tehničkog propisa za čelične konstrukcije.

17. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, postoji pravna osnova odgovornosti tuženika za ozljedu nastalu tužitelju dana 14. rujna 2016. Predmetna ozljeda tužitelju je nastala u svezi s procesom rada koji se obavlja kod poslodavca, jer je tužitelju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, a kako nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, kojem iskazu sud nije imao razloga ne povjerovati, već i iz iskaza svjedoka CG i BG, a isto proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu, pisanog vještačenja vještaka zaštite na radu Jerka Novakovića, kao i iz inspekcijskog nalaza, i to preslagivanja čeličnih cijevi okruglog profila promjera 21,9 cm, debljine stjenke 4 mm, težine 130 kg s polica regala. Na policama su se nalazile cijevi različitih profila pa ih je trebalo složiti po istim profilima radi lakšeg manipuliranja i skladištenja robe, kako ističe tužitelj i svjedok CG, te je neposredno prije nezgode svjedok CG upravljajući viličarem zahvatio jedan dio cijevi u dužini vilica 50 cm, dok je ostatak vilice bio slobodan kada je sa zadnje police regala (što je utvrđeno i snimkom video nadzora) pala čelična cijev težine 130 kg i udarila u jednu od vilica viličara, te se odbila i udarila tužitelja u glavu, a koji se nalazio oko 4 m udaljen u lijevo od viličara (po tužitelju je bio udaljen 3,5 do 4 m, po svjedoku CG 4 do 5 m, a i iz inspekcijskog zapisnika proizlazi da je prema uočenim tragovima krvi utvrđeno da je tužitelj za vrijeme pada cijevi stajao pored lijevog ruba /istočna strana/ gledano u police regala koje su isti preslagivali, odnosno u prostoru između regala kojeg su preslagivali i susjednog regala).

18. Činjenica da iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru ovlaštenog inspektora zaštite na radu proizlazi da nije moguće sa sigurnošću utvrditi na koji način je došlo do štetnog događaja, odnosno što je uzrokovalo pad cijevi s police, a što je za utvrđenje odgovornosti za nastanak štetnog događaja odlučna činjenica, kako tvrdi tuženik, samim time ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Zbog čega je došlo do pada cijevi s police, odnosno je li viličar, kojim je upravljao radnik CG, udario u policu, je li cijev na polici bila pravilno položena, je li uslijed micanja tereta s nižih polica ormara došlo do pada cijevi koja se nalazila na najvišoj polici u ovom slučaju ne oslobađa tuženika odgovornosti za ozljede nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju.

19. Imajući u vidu dokaze provedene u predmetu ovog suda pod br. Pr-718/2018 (materijalne isprave, vještačenje vještaka zaštite na radu Jerka Novakovića, iskaz tužitelja, kao i svjedoka BG i CG, a koji se koriste i u ovom predmetu, kao i dokaze provedene u ovom postupku (materijalne isprave i dr.) nesumnjivo je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen pri obavljanju uobičajenog radnog zadatka, a u ponašanju tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo nepravilnosti koje bi dovele do ozljede tužitelja, već je tužitelj u svemu postupao s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način.

20. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljao na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, jer radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način i u njegovom radu nije bilo nepravilnosti, dok s druge strane poslodavac-tuženik nije organizirao radni proces, jer kako proizlazi i iz inspekcijskog nalaza, kao i iz prijave o ozljedi na radu do ozljede je došlo zbog neispravnosti sredstava rada, konzolne police na koje je slagan materijal nisu izvedene u skladu s pravilima struke, ne postoje osigurači od pada ni drugi načini na koje bi se osigurao materijal od pada. Osim toga, kritične prigode tužitelj je na sebi imao radno odijelo, cipele, rukavice, ali ne i zaštitnu kacigu jer mu ista od strane tuženika nije ni dodijeljena (prema procjeni opasnosti radnih mjesta tuženika za radno mjesto skladištara nije bila predviđena uporaba zaštitne kacige), a samim time tuženik nije osigurao adekvatnu zaštitu svojih radnika.

20.1. Tuženik je morao organizirati i osigurati uvjete rada da radnik može obavljati poslove koji su mu povjereni na mjestu rada na siguran način i da pri tome ne bude ugrožen njegov tjelesni integritet, kao što je dužan osigurati radnicima da upravljaju ispravnim sredstvima rada koji će im omogućiti ispravno korištenje istih, a čega u ovom slučaju nije bilo. I zaključak vještaka Jerka Novakovića je kako bez izrađene propisane tehničke dokumentacije čelične konstrukcije dvostranog skladišnog regala nije moguće poduzeti odgovarajuće mjere zaštite na radu u skladu s važećim propisima za obavljanje radova i uporabu regala, a time i davanju odgovarajućih uputa.

20.2. Tužitelj je tjelesnu ozljedu zadobio na mjestu rada, tijekom trajanja radnog procesa, a do štetnog događaja došlo je isključivo uslijed propusta tuženika u organizaciji rada. Iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastanku štete, već naprotiv za nastalu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

21. Kako tuženik nije dokazao u čemu bi se sastojao propust tužitelja u obavljanju konkretne radne operacije, odnosno nije dokazao postojanje razloga za isključenje odgovornosti poslodavca, stoga tuženik kao tužiteljev poslodavac odgovora za svu štetu koju je tužitelj pretrpio na radu dne 14. rujna 2016.

22. Međutim, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. neosnovanim.

23. Naime, naknada štete na ime izgubljene zarade pripada oštećeniku ako je zbog zadobivenih ozljeda njegovo zdravlje u toj mjeri narušeno da on ne može raditi već se nalazi na bolovanju i prima naknadu.

24. Zakon o obveznim odnosima u članku 1046. (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

24.1. Odredbom članka 1085. st.1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3. čl.1085.).

24.2. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1.), a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja ili napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu (st.2. čl.1095.).

24.3. Dakle, obveza tuženika na naknadu izgubljene zarade temelji se na odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO, budući da tuženik kao poslodavac odgovorna za štetu nastalu tjelesnom ozljedom tužitelja.

25. Na okolnost uzročno posljedične veze između ozljede i privremene nesposobnosti za rad, kao i šifre bolovanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Mariji Muše-Danielov, spec. med. rada koja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 28. travnja 2023. navodi kako kompresivni prijelom 7. grudnog kralješka sa šifrom dijagnoze po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i ozljeda (dalje: MKB), S22, udarna ozljeda grudnog koša sa šifrom dijagnoze po MKB-a S20,2 otvorena rana glave sa šifrom dijagnoze S01.1, potres mozga sa šifrom dijagnoze po MKB-a S06,0, i istegnuće mišića i tetiva vrata sa šifrom dijagnoze po MKB-a S16 su ozljede koje je tužitelj zadobio u radnoj nesreći i koje je priznalo povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje HZZO) ozljedama na radu. Konzervativno liječenje je uzrokovalo privremenu radnu nesposobnost tužitelja, koje je trajalo od dana ozljeđivanja 14. rujna 2016. do 30. lipnja 2017., međutim, privremena radna nesposobnost od 1. srpnja 2017. uzrokovana degenerativnom bolešću vratne (torakalne i leđne kralježnice) nije u uzročno posljedičnoj svezi s priznatim ozljedama na radu. Za vrijeme liječenja bila je opravdana privremena radna nesposobnost duže nego što je za ovu vrstu ozljeđivanja potrebno, jer je tužitelj radio na poslovima koji su opisani, između ostalih, i točkom 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima na radu, (NN 5/84), koja opisuje poslove koji "traže teško fizičko naprezanje", a nakon privremene radne nesposobnosti nisu zaostale trajne posljedice ozljeđivanja na radnu sposobnost za radno mjesto na kojem je tužitelj radio u trenutku ozljeđivanja. Navodi kako je liječnica obiteljske medicine koja je vodila tužiteljevo bolovanje, označila privremenu radnu nesposobnost zbog ozljede na radu šifrom S22 u periodu od 14. rujna do 30. lipnja 2017. BO i to prema zahtjevu liječničkog povjerenstva koje kontrolira bolovanje iznad očekivanog trajanja za tip i vrstu ozljede i to potpuno utemeljeno, na pravilima struke.

Nadalje, vještakinja navodi kako je tužitelju za vrijeme liječenja ozljeda na radu, opsežnom dijagnostičkom obradom utvrđena degenerativna bolest vratne, grudne i leđne kralježnice sa politopnim prolapsima međukralježničkih diskova i utvrđena radikulopatija u razinama od C5-C-7 L5-S1 kralješka, kompresija oba lakatna živca u ulnarnom kanalu i lijevostrana pareza lisnog živca, artroza oba koljena, a sve kao posljedica kronične degenerativne bolesti sustava za kretanje, te je u cilju provođenja detaljnije dijagnostike i liječenja višekratnom fizikalnom terapijom, liječnica obiteljske medicine od 1. srpnja 2017. otvorila bolovanje sa šifrom M50 AO kojom je opisana degenerativna bolest vratne kralježnice. Poradi dužine bolovanja tužitelj je upućivan na trajnu ocjenu radne sposobnosti u sustavu mirovinskog osiguranja, ali je u rujnu 2018. i siječnju 2020. utvrđeno da još nema invalidnosti i da je potrebno nastaviti daljnje liječenje bolesti po neurologu, psihijatru i pulmologu. Prema podacima iz zdravstvenog kartona koji je preslikan do 31. svibnja 2021., bolovanje još nije bilo zaključeno, što je veliki propust struke, s obzirom na to da je prema nalazima funkcijske dijagnostike (3 EMNG nalaza od listopada 2016. – do prosinca 2017., koja su praktički identična), i nalazima fizijatra i traumatologa, u rujnu 2018. opisana funkcija sustava za kretanje je bila stacionirana, trajna, te se detaljnim liječenjem nije moglo očekivati poboljšanje. Vještakinja je mišljenja da ovako dugotrajno bolovanje, za vrijeme kojeg se u sustavu mirovinskog osiguranja ne utvrđuje tužiteljeva preostala radna sposobnost u odnosu na zahtjeve radnog mjesta i što prije uključivanje u radni proces, uzrokuje i podržava njegove brojne psihičke tegobe.

25.1. Sudska vještakinja dr. Marija Muše - Danielov u dopuni vještačenja danoj usmeno na ročištu od 20. svibnja 2024., a vezano za primjedbe tužitelja, u cijelosti je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 28. travnja 2023. i to da je privremena radna nesposobnost tužitelja nakon predmetne ozljede na radu trajala od 14. 9.2016.- 30. 6.2017. s obzirom na to da se radilo o ozljedama koje nisu ostavile trajnih posljedica na radnu sposobnost. Prema pravilniku HZZO ovakav tip ozljeđivanja trajao bi privremeno kao radna nesposobnost najviše 90 dana, ali s obzirom na to da je tužitelj, prema opisu poslova i radnih zadataka, imao točku 16. iz Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima na radu koja predstavlja teški fizički napor to je bolovanje u ovom slučaju trajalo opravdano duže do 30.6.17. Sva kasnija bolovanja koje je vodila i kontrolirala liječnica obiteljske medicine vođena su pod šifrom M50-AO, a koja se šifra nalazi na doznakama i koja označava degenerativnu bolest tužiteljeve kralježnice i koja nije u svezi s ozljeđivanjem, jer se radi o degenerativnoj bolesti vratne i leđne kralježnice, a tužitelj je od težih ozljeda imao prijelom 7. grudnog kralješka bez posljedičnog oštećenja pripadajućih živaca. Vještakinja navodi kako u medicinskoj dokumentaciji ne postoji dokaz da je tužitelj imao nakon prijeloma 7. grudnog kralješka neurološka oštećenja s obzirom na to da je neposredno nakon ozljede na radu hospitalno liječen pri čemu je napravljena dijagnostička indicirana obrada. Šifra bolovanja promijenjena je temeljem kliničke slike koju je tužitelj opisivao svojoj liječnici, temeljem podataka zdravstvenog kartona od 2008. gdje je liječnica upisala šifru Cerviho brahijalnog sindroma (M50) i subjektivnih tegoba bolove u nogama i mišićima i temeljem nalaza EMNG iz listopada 2016. kojom je opisana teška do teža radikulopatija (oštećenje živaca) u razini C5 i C7 a što se odnosi na vratnu kralježnicu i to više lijevo i ista lezija u razini L5-S1 koja se odnosi na leđnu kralježnicu.

26. S obzirom na primjedbe tužitelja na vještačenje vještakinje dr. Marije Muše- Danielov provedeno je novo vještačenje po sudskoj vještakinji dr. Milani Varinac – Barač, spec. med. rada koja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. srpnja 2024. navodi kako je pregledom medicinske dokumentacije u spisu ovog suda pod br. Pr- 718/18 razvidno da je tužitelj dana 14. 9. 2016. za vrijeme obavljanja radnih zadataka kod tuženika zadobio tjelesne ozlijede ( Fractura compressiva th VIII, VLC capitis, Contusio thoracis, Commotio cerebri i Distensio mm paravertebralis colli). Zaključak vještakinje je da je bolovanje tužitelja s osnova predmetnih ozljeda nastalih 14. 9. 2016., s motrišta specijaliste medicine rada, opravdano od 14. 9. 2016. do 30. 6. 2017. iz razloga jer nakon provedenog liječenja ozljeda, prema medicinskoj dokumentaciji, stanje je postalo trajno 30. 6. 2017., te nisu zaostale trajne posljedice koje imaju utjecaja na poslove radnog mjesta tužitelja na kojem je radio do nastanka ozljeđivanja.

Vještakinja Varinac-Barač navodi kako je tužitelj kod tuženika radio na poslovima skladištara – viličariste – plinsko rezanje, a koji poslovi su označeni kao oni s posebnim uvjetima rada sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada čl. 3. t.2, 16, 18 (23,21,41,43) (NN br. 5/894), te je tužitelj prema zakonskim propisima upućen od strane tuženika na periodični pregled za navedeno radno mjesto kod nadležnog specijaliste medicine rada koji je u Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 15. 9. 2015. ocijenio da je tužitelj zdravstveno sposoban za poslove navedenog radnog mjesta. Tužitelj je u predmetnoj nesreći na radu od 14. rujna 2016. zadobio kompresivni prijelom 7. grudnog kralješka šifre: S 22 prema MKB-10, kontuziju grudnog koša šifre S20,2 prema MKB-10, potres mozga šifre S06,0 prema MKB-10, te istegnuće mišića i tetiva vrata šifre S16 prema MKB-10, koje ozljede su priznate ozljedama na radu od strane nadležnog tijela HZZO-a. Nakon dobivenih ozljeda tužitelj je liječen najprije bolnički konzervativnom terapijom, a nakon toga u ambulantnom tretmanu po traumatologu, ortopedu, neurologu, kirurgu, fizijatru, te psihijatru (razvidno iz nalaza nadležnih specijalista), te je provedena dijagnostička obrada (RTG snimke čitave kralježnice, MRI kralježnice i koljena, EEG, psihologijska obrada), a nakon što je u siječnju 2017. odstranjena D za prijelom Th7. te ovratnik za vratnu kralježnicu, započeto je provođenje liječenja fizikalnom terapijom. Tijekom provođenja liječenja s osnova predmetnih ozljeda u nekoliko navrata je izvršena iscrpna dijagnostička obrada, kojom je utvrđeno postojanje degenerativnih promjena na vratnoj, grudnoj i slabinskoj kralježnici s politopnim protruzijama međukralježničkih diskova te radukulopatije u razini od C5-C7 te L4-S1 kralješka. Uz navedene promjene na kralježnici utvrđena je i artroza oba koljena zgloba te Bekerova cista unutar koje se nalaze kacifikati, lijevostrana pareza lisnog živca kao i obostrana kompresija lakatnog živca u ulnarnom kanalu. Sve navedene promjene su kronične kao i obostrana kompresija lakatnog živca u ulnarom kanalu i nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim ozljedama nastalim 14. 9. 2016. Unatoč činjenici da se tužitelj u periodu od 2008. do 2016. nije liječio zbog bilo kakvih smetnji od strane kralježnice, a što se niti ne bilježi u zdravstvenom kartonu, tužitelj je i prije nastanka predmetnih ozljeda sigurno imao degenerativne promjene jer one ne nastaju u kratkom vremenskom razdoblju, već je za njihov nastanak, a i manifestnu kliničku sliku potreban dulji vremenski period, što upravo potvrđuje navedena dijagnostička obrada i pojava kliničke slike kod tužitelja. Nadalje, navodi kako je za narav i težinu ozljeda koje je tužitelj pretrpio 14. 9. 2016. u redovnom tijeku stvari, prema Pravilniku HZZO-a, predviđena duljina trajanja bolovanja maksimalno do 90 dana, međutim u ovom slučaju, odredila je dulje trajanje bolovanja zbog uvjeta rada tužitelja na radnom mjestu skladištara-viličara na kome je sukladno čl.3. t.16. tužitelj izložen teškim tjelesnim naprezanjima, a što je kontraindicirano za ozljedu Th7 kakvu je tužitelj pretrpio. Prema medicinskoj dokumentaciji u spisu stanje tužitelja postalo je trajno s osnova predmetnih ozljeda 30. 6. 2017., a kasnije bolovanje od 1. 7. 2017. pa nadalje, koje je vodila izborna liječnica tužitelja, vodi se s osnova degenerativne bolesti kralježnice pod šifrom M50-AO, a što je razvidno iz priloženih hranarinskih doznaka u spisu Pr- 718/18 i kako je to pravilno ocijenilo sukladno medicinskoj doktrini liječničko povjerenstvo HZZO, a koje nisu u svezi s predmetnim ozljedama.

26.1. S obzirom na primjedbe tužitelja na vještačenje vještakinje Varinac-Barač, vještakinja se usmeno očitovala na ročištu od 27. siječnja 2025. na način da je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja koje je izradila u pisanom obliku dne 4. srpnja 2024. jer je isto izradila na temelju medicinske dokumentacije u spisu koja je pokazala tijek liječenja tužitelja s osnova predmetnih ozljeda, kao i druge bolesti prisutne kod tužitelja, a u odnosu na poslove i radne zadatke koje je obavljao tužitelj do nastanka štetnog događaja.

Ističe, vezano za prigovore tužitelja da je svoj nalaz i mišljenje dala kao neovisan sudsko medicinski vještak, te da ju kao vještaka ne obvezuju rješenja donesena od nadležnog tijela HZMO-a. Omjer uzroka invalidnosti tužitelja na način sa 60% participira ozljeda na radu, a 40% bolest nema uporišta u medicinskoj dokumentaciji koja je priložena u ranije citiranim sudskim spisima i koja joj je bila dostupna za davanje nalaza i mišljenja. U toj medicinskoj dokumentaciji nigdje se ne navodi da je prijelom 7. grudnog kralješka ostavio bilo kakve neurološke posljedice, a to nije niti slučaj sa trzajnom ozljedom vrata koju je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi na radu. Da bi se kazalo da su pretrpljene ozljede na radu ostavile bilo kakve posljedice to mora biti verificirano u medicinskoj dokumentaciji, što ovdje nije slučaj, a u iscrpnoj medicinskoj dijagnostici (EMNG donjih i gornjih udova, MR kralježnice) nigdje se ne navodi da su zabilježene promjene posttraumatske naravi što je uobičajeno napisati kada postoji posttraumatsko oštećenje, dok se svugdje navode degenerativne promjene kao uzrok. Vještakinja navodi kako iz priloženog rješenja HZMO-a nije razvidno obrazloženje na temelju kojih medicinskih činjenica i dokumentacija je ocijenjena radna sposobnost tužitelja, a posebno uzrok invalidnosti, a niti postoje podaci da je navedenu medicinsku dokumentaciju ako ne ocijenio, bar pregledao spec. med. rada koji je jedini nadležan za donošenje ocjene radne sposobnosti.

27. Tužitelj je i nadalje ustrajao u prigovorima na vještačenje dr. Milane Varinac-Barač, koje prigovore ovaj sud smatra neutemeljenim. Naime, ovaj sud je proveo na okolnost uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u radnoj nezgodi od 14. rujna 2016. i privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještakinjama medicine rada dr. Mariji Muše - Danielov i dr. Milani Varinac-Barač i iste su suglasne kako je stanje tužitelja postalo trajno s osnova ozljeda zadobivenih na radu dne 30. lipnja 2016, a kasnije bolovanje od 1. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2019. nije u svezi s ozljedama zadobivenih na radu, već se radi o degenerativnim bolestima kralježnice pod šifrom M50-AO, kako je izabrana liječnica i vodila bolovanje u tom razdoblju.

27.1. Vještakinje su dale svoje stručne nalaze i potom stručna mišljenja na temelju priložene medicinske dokumentacije u ovom spisu, kao i priložene medicinske dokumentacije u spisu ovog suda pod br. Pr-718/18, kao i ostale dokumentacije u spisu. Budući da ovaj sud cijeni vještačenje kao i svaki drugi dokaz u postupku primjenom načela slobodne ocjene dokaza, ali imajući u vidu stručni karakter vještačenja, te s obzirom da se ovdje radi o dugogodišnjim stalnim sudskim vještakinjama, te imajući u vidu da su iste potpuno, jasno i detaljno obrazložile svoja mišljenja, kod ovoga se suda nije pojavila osnovana sumnja u stručnost danih mišljenja. Stoga je sud i odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza po liječnicima ortopedu, neurokirugu, psihijatru radi utvrđenja trajne funkcionalne oštećenosti nakon ozljede na radu i u kolikom su stupnju degenerativne promjene utjecale na stupanj tjelesnog oštećenja s neurokirurškog geldišta, sve kao suvišan i nepotreban dokaz koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova, a osim toga navedeni dokaz je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje te dokaze nije mogao prije predložiti (pa čak ni nakon prvo provedenog vještačenja vještakinje Marije Muše – Danielov, spec.med.rada na koje vještačenje je imao primjedbe i tražio novo vještačenje po vještaku medicine rada, a koje je po njegovom prijedlogu i provedeno).

27.2. Vještakinje dr. Muše-Danielov i dr. Varinac-Barač suglasne su u cijelosti da je privremena nesposobnost za rad (bolovanje) bilo opravdano od 14. rujna 2016. do 30. lipnja 2017. jer je nakon provedenog liječenja ozljeda stanje kod tužitelja postalo trajno s osnova predmetne ozljede na radu i nisu zaostale trajne posljedice koje imaju utjecaja na poslove radnog mjesta na kojem je radio do trenutka ozljeđivanja, a kasnije bolovanje vodilo se s osnova degenerativne bolesti kralježnice koje nisu u svezi s predmetnim ozljedama i koje bolovanje se vodilo pod šifrom M50-AO.

27.3. Za navesti je da je vještačenje jedno dokazno sredstvo u ovom postupku kojem se pribjeglo zbog toga što je bilo potrebno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između bolovanja i ozljede na radu, a za što je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a ni ne treba raspolagati, a sudske vještakinje su svoj nalaz i mišljenje dale u nedvosmislenom sadržaju, određeno, s iscrpnim obrazloženjem, logično i uvjerljivo, tako da nije bilo razloga sumnjati u njihovu objektivnost i stručnost.

28. Imajući u vidu prednje dokaze, a posebice vještačenje vještakinja dr. Muše- Danielov i dr. Varinac-Barač, ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je opravdano bolovanje s osnova ozljede na radu bilo do 30. lipnja 2017., za koje razdoblje je tužitelju isplaćena puna naknada (rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ozljede tužitelja i to kompresivni prijelom 7. grudnog kralješka šifre: S22 prema MKB- u, kontuzija grudnog koša šifre S20.2 prema MKB-u, otvorena rana glave šifre S01.1, potres mozga šifre S06.0 prema MKB-u, te istegnuće mišića i tetiva vrata šifre S16 prema MKB-u, priznate su kao ozljede na radu i zbog njih je bio na bolovanju do 30. lipnja 2017.), dok za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. nije opravdano bolovanje s osnova ozljeda na radu, već se radilo o bolovanju s osnova bolesti (degenerativne promjene kralježnice, a ne ozljede na radu, kako je u izvješću o privremenoj nesposobnosti za rad napisala i tužiteljeva izabrana liječnica, koja bolovanje za utuženo razdoblje nije vodila pod ozljedom na radu, već pod šifrom "bolest AO".

29. Dakle, kako proizlazi iz vještačenja vještakinja dr. Muše-Danielov i dr. Varinac- Barač postoji uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih na radu i tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad, kao i šifre bolovanja, u razdoblju od 14. rujna 2016. do 30. lipnja 2017., međutim, za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. ne postoji uzročno posljedična između ozljeda tužitelja zadobivenih u predmetnoj radnoj nezgodi i privremene nesposobnosti za rad, odnosno privremena radna nesposobnost od 1. srpnja 2017. uzrokovana degenerativnom bolešću vratne (torakalne i leđne) kralježnice nije u uzročno-posljedičnoj svezi s priznatim ozljedama na radu.

30. Kako u konkretnom slučaju ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih na radu i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019., to se tužiteljev zahtjev za naknadom štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (koja bi se očitovala kao razlika između plaće koju bi primao da je radio na svom radnom mjestu i naknade koju je primao za vrijeme bolovanja u vidu izgubljene zarade) za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. ukazuje neosnovanim i isti je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 125/22, 138/23; dalje Tarifa), VPS, te popisu parničnog troška priznat sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu u ovom predmetu i predmetu pod br. Pr- 7175/2021 po 100 bodova, za sastav podneska od 4. 2. 2022., 19. 5. 2023. i 23. 12.2024. po 100 bodova, za sastav žalbe od 20. 4. 2022. 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 14. 3. 2022., 28. 2. 2023., 12. 2. 2024., 27. 3. 2024., 20. 5. 2024., 10. 6. 2024., 7.10.2024., 27. 1. 2025. i 3. 3. 2025. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.900,00 eura, na ime PDV-a iznos od 725,00 eura, ukupno iznos od 3.625,00 eura, a kao u točki II. izreke presude. Punomoćniku tuženika nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, jer na to ročište punomoćnik tuženika nije pristupio.

U Splitu 17. travnja 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika