REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-2558/2023-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nina Suhobilec-Ilić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nine Suhobilec-Ilić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Kristine Kalauz, odvjetnice, dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove - Zadužnice od 11. listopada 2012. godine potvrđene od javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-12322/2012, od 12. listopada 2012. godine, za korist računa tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., [adresa], OIB 23057039320.

Obvezuje se tuženik nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju OP da naknadi tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaključkom ovog suda posl. broj Ovr-505/2023 od 15.3.2023. godine upućen u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove - zadužnice od 11. listopada 2012. potvrđene od javnog bilježnika od poslovnim brojem OV-12322/12 od 12. listopada 2012. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona. Tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice OV-12322/12, izdane u Zagrebu, 11.10.2012. godine, javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić, na računima ovršenika. Po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika tužitelju su zaplijenjena sredstva u iznosu od 25.483,95 EUR. Tužitelj prvenstveno ističe da je protekao rok u kojem je tuženik mogao tražiti ovrhu temeljem zadužnice OV-12322/12 odnosno da je tražbina u zastari. S obzirom na to da je zadužnica temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu izdana 11.10.2012., a zahtjev je podnesen Financijskoj agenciji dana 13.2.2023. godine, temeljem čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima nastupila je zastara. Budući je zadužnica samostalan pravni posao, apstraktan i neovisan o pravnom poslu kojeg prati, te se tretira u pravnom prometu kao vrijednosni papir, a Pravilnikom o zadužnici nije propisana obveza unošenja podataka o osnovnom pravnom poslu, na nju se ne mogu primjenjivati zastarni rokovi koji se primjenjuju na tražbinu iz pravnog posla čija se naplata osigurava zadužnicom. Nadalje, Pravilnikom o zadužnici i Pravilnikom o bjanko zadužnici propisan je jedino datum izdavanja zadužnice, dok navođenje roka od kojeg je moguće zadužnicu podnijeti na naplatu, roka dospijeća i trenutka kad prestaje tražbina iz zadužnice nije propisano. Stoga smatra da se na zastaru u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 215. st. 1. i 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, iz zadužnice priložene uz zahtjev za izravnu naplatu razvidno je da istu nije potpisao ovršenik (ovdje tužitelj) OP, već ZP, pa stoga ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika OP, budući da uz zahtjev nije priložena isprava kojom se dokazuje da je tražbina iz zadužnice prešla na ovršenika, kao što je propisano čl. 32. st. 1. i 2. Ovršnog zakona.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u dijelu u kojem se navodi da tuženik nije dostavio zahtjev za naplatu od 13.2.2023. sa svim njegovim privitcima. Također smatra kako nije nastupila zastara prava na naplatu tražbine iz zadužnice pod br: OV-12322/12 od dana 11.10.2012., jer je zadužnica izdana radi osiguranja naplate tražbine koje nije dospjela u vrijeme izdavanja zadužnice, odnosno nije čak niti postojala. Zadužnica jest samostalan, formalan i apstraktan pravni posao neovisan od posla iz kojeg tražbinu osigurava. Predmetnom zadužnicom osigurana je tražbina tuženika po kreditu pod partijom br: 5107845749 od dana 11.10.2012. što jasno proizlazi iz činjenice da je ovim ugovorom korisnik istoga kreditiran iznosom od 25.000,00 EUR, a zadužnica pod br. OV-12322/12 je izdana upravo radi naplate tog iznosa i na isti dan kada je sklopljen Ugovor o kreditu pod partijom br. 5107845749. Tražbina tuženika po kreditu dospjela je istekom roka otplate dana 1.11.2020., a sukladno čl. 3. Ugovora, a protekom 96 mjeseci. Po prirodi stvari kada je zadužnica izdana nakon što je tražbina iz osnovnog posla dospjela, zastarni rok za naplatu po zadužnici počinje teći nakon izdavanja zadužnice, a u slučaju izdavanja zadužnice prije roka dospijeća, zastarni rok počinje teći tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla. Iz prometa po kreditu pod partijom br: 5107845749 je vidljivo kako su po kreditu vršene uplate sve do dana 29.6.2016. te je svakom ovom uplatom prekidan zastarni rok, a tražbina po kreditu nije niti mogla dospjeti. Budući je Zadužnica podnesena na naplatu dana 13.2.2023. jasno je kako nije protekao zastarni rok od 10 godina koji se primjenjuje na tražbinu iz zadužnice jer tražbina iz kredita nije dospjela sve do njegovog isteka, a sve i da zastara teče kako tužitelj smatra od dana izdavanja zadužnice, zastara je prekidana sve do dana posljednje uplate po kreditu te bi u tom slučaju mogla početi teći tek dana 30.6.2016., a ne s danom njena izdavanja. Nije sporno kako zadužnicu nije potpisao tužitelj. Zadužnicu je potpisao prednik tužitelja, a tužitelj je rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-1725/15, UPP-OS Velika Gorica-14/16 donesenom po javnom bilježniku Ranki Spevec utvrđen nasljednikom korisnika kredita partije br: 5107845749. Ovom ispravom utvrđen je prijenos tražbine sa osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik, te je Financijska agencija ispravno postupila kada je ovrhu provela protiv ovdje tužitelja iako on nije potpisao zadužnicu br. OV-12322/12. U slučaju da tuženik kao ovrhovoditelj nije dostavio ovu ispravu uz Zahtjev za naplatu od dana 13.2.2023., Financijska agencija ovrhu ne bi istu provela u cijelosti već bi tuženiku vratila zahtjev za naplatu sa priležećom pravnom osnovom zahtjeva za naplatu i svim privitcima zahtjeva za naplatu. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić pod brojem OV-12322/12 dana 12.10.2012. (list 5-7, 52-55 spisa), zahtjeva za izravnu naplatu (list 9-10 spisa), potvrdu FINA-e od 15.2.2023. (list 11 spisa), očevidnik neizvšenih osnova za plaćanje (list 12-13 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-12322/12 (list 14 spisa), ugovor o kreditu broj 5107845749 (list 24-34 spisa), nalog za isplatu kredita (list 35 spisa), poziv na plaćanje nasljednicima od 24.3.2022. (list 36-38 spisa), pregled prometa po kreditu (list 39-49 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 50-51 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj O-1725/15 od 19.4.2017. (list 56-58 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 59 spisa), rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj O-1725/15 od 28. svibnja 2021. (list 60-62 spisa), potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (list 65 spisa), dopis FINA-e od 26.4.2024. s prilozima (list 73-78 spisa) i dopis FINA-e od 14.2.2025. s prilozima (list 89-101 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među parničnim strankama nesporno je da je ZP, prednik tužitelja izdao zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić pod brojem OV-12322/12 dana 12.10.2012. te da je tužitelj u predmetu ovog suda posl. broj Ovr-505/2023 zaključkom od 15.3.2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, dok je sporno da li je tuženik bio ovlašten navedenu zadužnicu podnijeti na izravnu naplatu u odnosu na tužitelja te da li je tražbina tuženika zastarjela.

6. Tužitelj je nakon primitka obavijesti Financijske agencije o zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) podnio zahtjev za proglašenje izravne naplate nedopuštenom tvrdeći da tuženik nije ovlašten na temelju zadužnice provoditi izravnu naplatu te ističući prigovor zastare. Zaključkom od 15. ožujka 2023. tužitelj je upućen pokrenuti ovu parnicu iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a.

7. Sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi, koje odredbe se na odgovarajući način temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a primjenjuje i na pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Nadalje, temeljem toč. 11. istog čl. može podnijeti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Uvidom u ovršnu ispravu na temelju koje se provodi izravna naplata - zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić pod brojem OV-12322/12 dana 12.10.2012. utvrđeno je da je ista izdana vjerovniku, a ovdje tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., radi naplate iznosa od 25.000,00 EUR, uvećano za ugovorne kamate i ostale sporedne tražbine sa zateznom kamatom, izdanu od strane ZP kao dužnika. Ista je od javnog bilježnika potvrđena kao ovršni javnobilježnički akt.

9. Tuženik je kao vjerovnik podnio navedenu zadužnicu na izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja 13. veljače 2023.

10. U vrijeme izdavanja zadužnice (12. listopada 2012.) na snazi je bio Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, u daljnjem tekstu: OZ-96). Odredba čl. 183. st. 1. OZ-96 propisivala je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Sadržajno sličnu odredbu sadrži i čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a. Ovršna isprava na temelju koje se provodi izravna naplata je upravo isprava u smislu čl. 183. st. 1. OZ-96.

11. Uvidom u ugovor o kreditu br. 5107845749 od 11.10.2012. utvrđeno je da su isti sklopili tuženik kao banka i prednik tužitelja ZP kao korisnik kredita, a temeljem kojeg su ugovorili isplatu kredita u ukupnom iznosu od 25.000,00 EUR. Čl. 10. navedenog ugovora korisnik kredita obvezao se banci dati dodatna osiguranja plaćanja i to zadužnicu izdanu od strane korisnika kredita i potvrđenu kod javnog bilježnika.

12. Dakle, ovršna isprava temeljem koje se vodi izravna naplata odnosno zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić pod brojem OV-12322/12 dana 12.10.2012. je sredstvo osiguranja tražbine tuženika iz ugovora o kreditu br. 5107845749. Ista je izdana u smislu čl. 183. st. 1. tada važećeg OZ-96 te je tuženik ovlašten temeljem iste naplatiti tražbinu za čije je osiguranje ista i izdana - odnosno tražbinu iz ugovora o kreditu br. 5107845749.

13. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ističe se da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj O- 1725/15 od 19.4.2017. ovdje tužitelj utvrđen nasljednikom dužnika iz ovršne isprave ZP.

14. Temeljem odredbe čl. 209. st. 8. OZ-a Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavka 1. i 2. OZ-a. Temeljem odredbe čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a navedena odredba se na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

15. Tuženik je uz zahtjev za izravnu naplatu dostavio rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj O-1725/15 od 19.4.2017., koje predstavlja ispravu iz čl. 209. st. 8. OZ-a, a što proizlazi i iz činjenice da je FINA u odnosu na tužitelja provela postupak izravne naplate, kao i iz dopisa FINA-e od 14. veljače 2025.

16. Navodi tužitelja da iz dostavljene dokumentacije FINA-a ne proizlazi da je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno odmah uz zahtjev za izravnu naplatu jer nedostaje prijemni štambilj FINA-e kada je i koju dokumentaciju zaprimila te da u zahtjevnu za izravnu naplatu nije navedeno da je prilog rješenje o nasljeđivanju, ne mogu se prihvatiti. Da tuženik uz zahtjev za izravnu naplatu nije dostavio rješenje o nasljeđivanju koje predstavlja ispravu iz čl. 209. st. 8. OZ-a, tada FINA ne bi provela postupak izravne naplate u odnosu na tužitelja jer ovršna isprava ne glasi na istog dužnika. Nadalje, iz dopisa FINA-e od 14. veljače 2025. proizlazi da je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno uz zahtjev za izravnu naplatu, a vjerodostojnost navoda navedenog dopisa ničim nije dovedena u sumnju. Stoga nije ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da temeljem čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

18. S obzirom da je zadužnica sukladno odredbi čl. 183. st. 1. OZ-96 izdana u obliku javnobilježničkog akta to zastarni rok od deset godina tražbine koju ista osigurava počinje teći od dospijeća tražbine iz osnovnog ugovora, radi čijeg je osiguranja izdana. Iz čl. 6. ugovora o kreditu proizlazi da je rok ispunjenja ugovoren na 96 mjesečnih anuiteta (8 godina), dakle svi anuiteti kredita bi dospjeli 1.11.2020. Kako je postupak izravne naplate pokrenut 13. veljače 2023., a tražbina koja je osigurana izdanom zadužnicom je u cijelosti dospjela 1.11.2020. kada je dospio posljednji anuitet kredita, istaknuti prigovor zastare je neosnovan pa nije ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

19. Slijedom svega naprijed iznesenog, a budući nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a da bi pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate bili nedopušteni, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

20. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

23. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (25.000,00 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 23.5.2023. i 18.10.2023. po 100 bodova (tbr. 8/1) te za pristup na ročišta 18.4.2024. i 13.3.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 800,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.000,00 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište 27.1.2025. jer je isto odgođeno na prijedlog tuženika radi traženja dodatnog očitovanja FINA-e, a s obzirom na dokumentaciju dostavljenu po traženju suda. Stranke su rješenjem od 6. svibnja 2024. obaviještene da je u spis pristigla tražena dokumentacija te da se pozivaju u roku od 30 dana izvršiti uvid u istu u pisarnici ovog suda, a koje rješenje je tuženik zaprimio 6.5.2024. Tužitelj se na navedenu dokumentaciju očitovao podneskom od 3.6.2024. koji je tuženik zaprimio 14.6.2024. uz poziv za ročište za glavnu raspravu 27.1.2025. Iz navedenog proizlazi da je tuženik imao dovoljno vremena od primitka rješenja od 6.5.2024. i poziva za ročište zakazano za 27.1.2025. izvršiti uvid u dostavljenu dokumentaciju i predložiti traženje dodatnog očitovanja FINA-e. S obzirom da je to učinio tek na ročištu 27.1.2025. isto je odgođeno radi traženja dodatnog očitovanja od FINA-e pa navedeni trošak sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a ne može pasti na teret protivne strane.

25. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 296,45 EUR

2. tuženiku po pun.