Poslovni broj Povrv. 150/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, dana 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stipe Mustapića iz Stona poslovni broj Ovrv-3163/2024 od 27. lipnja 2024.g. kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 1077,38€, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos
- 210,62€ od 17.02.2024
-866,76€ od 14.03.2024
pa sve do isplate, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici na ime naknade troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 427,32 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. travnja 2025. do isplate po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj Eos Matrix d.o.o. Zagreb (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženice ŽM iz [adresa] (dalje: tuženica), prije ovršenice, podnio je 29. svibnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Stipi Mustapiću iz Stona koji je 27. lipnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3163/2024, UPP/OS-Ovrv-355/2024 kojim je tuženici naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1077,38 Eur- a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kao i naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eura.
2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik ranije ovršenica podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku rješenjem poslovni broj Povrv- 150/2024-2 od 21. listopada 2024. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3163/2024, UPP/OS-Ovrv-355/2024 od 27. lipnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu sada tužbi i podnesku 05.11.2024. navodi da je ugovorom o cesiji sklopljenim sa Hrvatskim telekomom postao vlasnik spornog potraživanja. Obrazlaže da mu tuženik duguje za kupnju mobilnog uređaja koji je kupljen za iznos 866,76€, uz ugovoreno obročno plaćanje na 24 mjeseca, od po 36,11€, temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana. Tužena je uređaj dobila po povoljnijoj cijeni jer je sklopila ugovor uz obvezno trajanje od 24 mjeseca dok je puna cijena uređaja 1398,00€. Budući nije podmirivala uopće mjesečne obveze za predmetni uređaj po ugovoru tužitelj je ztražio isplatu svih obroka koje su dospjele na naplatu jednokratno u iznosu od 866,76€. Kamatu potražuje od 13.03.2024, odnosno otkupa nadalje.
Dalje u odnosu na račun br. 6301204648240100 pojašnjava da se odnosi na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovornog odnosa do kojeg je došlo u veljači 2024,a trebao je trajati do 18.07.2025. Stoga je tuženoj naplaćena naknada zbog promjene tarife od 391,29€, sukladno toč.12 i 14. Posebnih uvjeta HT-a.
Tužena je djelomično podmirila ovaj račun pa preostali dug iznosi 210,62€. Potvrđuje da je tužena uplatila iznos od 258,29€ koja uplata je proknjižena u poslovnim knjigama HT-a, no pored toga preostali dug iznosi još 1.077,38€, koji je dug HT dana 03.04.2024 prodao tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se održava na snazi predmetni platni nalog u cijelosti.
4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu tuženica navodi da je podmirila sva dugovanja te dostavlja potvrdu o isplati 258,29€ od dana 15.ožujka 2024.g.
5. U dokaznom je postupku sud pročitao izvod iz otvorenih stavki dužnika ŽM na dan 28. svibnja 2024. (list spisa 6), ispis naloga HPB platitelja UM od 15.03.2024.g. (list 25), Okvirni Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 sklopljen između Hrvatski telekom d.d. Zagreb kao prodavatelja/cedenta i Eos Matrix d.o.o. Zagreb kao otkupitelja/cesionara dana 20. listopada 2015. s prilozima (list spisa 43-61), zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma broj 2002863673 (list 62-64), Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan (list 66-71), račun sa specifikacijom (list spisa 71-74), Opći uvjeti poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. (75-96), izvadak otvorenih stavaka (list 87).
6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje ugovorne obveze tuženika u vidu isplate naknade za prijevremeni raskid ugovora te za plaćanje cijene za kupnju mobilnog uređaja.
8.Tužitelj svoj zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na računima, a čija je vjerodostojnost nije osporena po tuženiku. Pri tome valja istaknuti da je račun vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje OZ), a kada se dovede u vezu sa zahtjevom za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma (list 62-65), Ugovorom o kupnji uređaja i otplatni plan (list 66-71), tada iz ukupnosti ovih pregledanih isprava proizlazi osnovanost potraživanja. Tužena s druge strane nije predložila provođenje niti jednog dokaza kojim bi osporila ove isprave,a što je bila dužna oslonom na čl.7 i čl. 219. Zakona o parničnom postupku.
7.U odnosu na valjanost ugovora o cesiji odredbom čl.80 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.
7.1.Naime, cesija je prema navedenoj odredbi članka 80. stavka 1. ZOO-a dvostran, a ne trostran pravni posao i za valjanost tog posla nije potreban pristanak dužnika. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju, a prema stavku 2. tog članka ispunjenje izvršeno ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti primaocu.
Dakle, jedino u slučaju kad bi vjerovnik i dužnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugog ili da je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika, uvjet za valjanost ugovora bi bio pristanak dužnika, a što nije ovdje slučaj. Nadalje, obavijest o ustupanju ima pravni učinak samo u odnosu na to kome je dužnik obvezan ispuniti činidbu, odnosno na valjanost ispunjenja, jer od trenutka obavijesti dužnik može valjano ispuniti obvezu samo cesionaru-novom vjerovniku, a ispuni li dužnik obvezu starom vjerovniku nakon ustupa tražbine, ali prije obavijesti, oslobađa se obveze prema novom vjerovniku samo ako nije znao za ustupanje.
8.Odredba čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje.
9.U postupku tuženica nije sporila da je sa prednikom tužitelja Hrvatski telekom d.d. zasnovala pretplatnički odnos temeljem zahtjeva za mobilnim uslugama u obveznom trajanju od 24 mjeseca. Nadalje nije sporila da je prilikom ugovaranja pretplatničkog odnosa tužena sklopila kupoprodajni ugovor sa Hrvatskim teklekomom d.d. od kojeg je kupila mobilni uređaj za iznos od 1398,00€ za koji je ugovoreno obročno plaćanje od 24 mjeseca odnosno po cijeni od od 866,76€, sa ostvarenim popustom. Nije sporila da su ugovorni odnosi raskinuti po predniku tužitelja zbog tuženikovog neplaćanja.
9.1.Sve navedeno proizlazi i iz zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma, Ugovora o kupnji uređaja i otplatni plan te računu tužitelja.
10.Kako je u predmetnom računu nesporno obračunate, promjene tarife nakon kupnje uređaja time i rate za kupljene uređaje prema Ugovoru o kupnji uređaja koji Ugovor kao osnovu predmetnog potraživanja označava sam tužitelj, sud je kao nedvojbeno dalje utvrdio da tuženica, koja nije posebno osporila osnov i visinu ovog potraživanja, dužna na ime kupoprodajne cijene uređaja i naknade za prijevremeni raskid isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1077,38€. Tužitelj potražuje zatezne kamate od dana otkupa predmetnog dugovanja.
11.U odnosu na naknadu za prijevremeni raskid treba istaknuti da prema toč.12 i 14 Posebnih uvjeta je propisano da u slučaju kupnje uz pogodnost niže cijene dođe do prijevremenog raskida krivnjom korisnika, kupac je dužan platiti razliku do pune kupoprodajne cijene. U konkretnom slučaju, a sukladno Tablici na str. 5 Zahtjeva za mobilnim uslugama, razlika između mjesečne rate ukupne cijene uređaja bez pogodnosti (stupac 2.: 58,25 €) i one s pogodnostima (stupac 6.: 36,11 €) iznosi mjesečno 22,14 € (58,25-36,11€). S obzirom da je ukupno 17,67 nedospijelih rata počev od raskida ugovornog odnosa 02/24 pa do isteka ugovornog odnosa 18.07.2025. godine naknada zbog promjene na tarifi uzrokovane prijevremenim isključenjem korisnika ovdje tuženika iznosi 391,29 € (17,67 x 22,14 €).
12.Odredba čl.41. st. 5 Zakona o elektroničkim komunikacijama propisuju da sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa. Pretplatnički ugovor mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima. Obvezno trajanje pretplatničkog ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nuditi i pretplatničke ugovore u trajanju od jedne godine. (5) Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. zakona o elektroničkim komunikacijama. Dalje je čl.18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma propisano da kada je pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju sukladno toč.18. općih uvjeta, a krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a što će biti detaljno utvrđeno posebnim uvjetima tarifnog modela ili cjenikom usluga.
12.1.Obzirom da je popust na uređaj iznosio 531,24 €, jer je puna cijena uređaja bila 1.398,00 €, kako proizlazi iz dostavljenih isprava, a tužena ga je kupila za 866,76 €, te s obzirom da bi mjesečna naknada (24,49€) za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora od 17,5 mjeseci iznosila 428,57 € (24,49€ x 17,5), tuženoj je osnovano naplaćena gore označena naknada sukladno Posebnim uvjetima. Isto je u skladu sa navedenim općim uvjetima i odredbama zakona o elektroničkim komunikacijama te je stoga tužbeni zahtjev u ovom dijelu kvalificiran osnovanim.
12.2.Zatezna kamata na dug za mobilni uređaj od 866,76€ teče od 14.ožujka 2024.g. koji dan je dan otkupa predmetnog dugovanja kako proizlazi iz dostavljanog ugovora o cesiji koji su navedenog dana za otkup predmetnog duga zaključili Hrvatski telekom d.d. i tužitelj, pri čemu odluku o zakonskoj zateznoj kamati sud temelji na čl. 29. st. 1. ZOO kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate te čl. 29. st. 2. ZOO kojima je regulirana visina zakonske zatezne kamate tekuće na dugovanu glavnicu. Kamata za dug koji s odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovornog odnosa je u skladu sa dospijećem računa broj 6301204648240100.
13.U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog iz rješenja o ovrsi nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se taj trošak razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom ovršnog odnosno parničnog postupka s tim u svezi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (tako i Zaključak 3.1. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. Su-IV-204/17).
14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema vrijednosti predmeta spora.
14.1.Stoga tužitelju pripadaju troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku s osnove naknade za sastav podneska od 5. studenoga 2024. (75 b, Tbr. 8/1) i zastupanje na ročištu dana 25. ožujka 2025 (75 b, Tbr. 9/1), imajući na umu vrijednost jednog boda od 2,00 Eur, iznosi 300,00 Eur-a. Tome valja dodati trošak PDV-a od 25% i sudske pristojbe za presudu (39,82 Eur) i predujam naknade javnog bilježnika 12,50 Eur, pa sveukupni trošak iznosi 427,32 Eur.
15. Odredbom čl.451.st.3. ZPP-a je propisano da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida pa je stoga odlučeno kao u izreci.
U Dubrovniku, 17. travnja 2025. godine
S U T K I NJ A
Jadranka Klečak
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisani u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu
2. Tuženici