Poslovni broj: P-139/2022-21.

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužitelja I. B. iz P., P. 89, OIB:, kojeg zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika P. banka Z. d.d., Z., R. cesta 50, OIB:, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 12. listopada 2023. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, 10. studenog 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu broj: 9012315298 od dana 2. ožujka 2007., sklopljen između tužitelja I. B. i tuženika P. banka Z. d.d., a koji glasi: „koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila“.

 

II. Utvrđuje se ništetnim članak 6. točka 6.2. Ugovora o kreditu broj: 9012315298 od dana 2. ožujka 2007., sklopljen između tužitelja I. B. i tuženika P. banka Z. d.d., a koji glasi: „ U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ .

 

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točka 6.2. Ugovora o kreditu broj: 9012315298 od dana 2. ožujka 2007., sklopljen između tužitelja I. B. i tuženika P. banka Z. d.d., a koji glasi:„Kredit u iznos od 21.331,95 CHF (slovima: dvadesetjednutisućutristotridesetjedan CHF i devedesetpet C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 (slovima:osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora".

 

IV. Utvrđuje se ništetnim članak 9. Ugovora o kreditu broj: 9012315298 od dana 2. ožujka 2007., sklopljen između tužitelja I. B. i tuženika P. banka Z. d.d., a koji glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“

 

V. Utvrđuje se ništetnim članak 11. stavak 3. Ugovora o kreditu broj: 9012315298 od dana 2. ožujka 2007., sklopljen između tužitelja I. B. i tuženika P. banka Z. d.d., a koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00 % (slovima: dva posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“.

 

VI. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. da tužitelju I. B. isplati iznos od 2.950,61 EUR / 22.231,23 kn1 koji je tuženik bez osnove stekao, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose i to:

-iznos od 1,91 EUR / 14,41 kn od dana 01.04.2008. do isplate,

-iznos od 12,74 EUR / 95,99 kn od dana 01.11.2008. do isplate,

- iznos od 1,50 EUR / 11,29 kn od dana 01.12.2008. do isplate,

-iznos od 13,50 EUR / 101,69 kn od dana 01.01.2009. do isplate,

-iznos od 15,33 EUR / 115,51 kn od dana 01.02.2009. do isplate,

-iznos od 16,14 EUR / 121,57 kn od dana 01.03.2009. do isplate,

-iznos od 13,61 EUR / 102,52 kn od dana 01.04.2009. do isplate,

-iznos od 14,01 EUR / 105,55 kn od dana 01.05.2009. do isplate,

-iznos od 10,72 EUR / 80,74 kn od dana 01.06.2009. do isplate,

-iznos od 7,91 EUR / 59,57 kn od dana 01.07.2009. do isplate,

-iznos od 8,54 EUR / 64,31 kn od dana 01.08.2009. do isplate,

-iznos od 10,15 EUR / 76,51 kn od dana 01.09.2009. do isplate,

-iznos od 9,97 EUR / 75,15 kn od dana 01.10.2009. do isplate,

-iznos od 8,43 EUR / 63,50 kn od dana 01.11.2009. do isplate,

-iznos od 11,32 EUR / 85,28 kn od dana 01.12.2009. do isplate,

-iznos od 13,43 EUR / 101,17 kn od dana 01.01.2010. do isplate,

-iznos od 16,82 EUR / 126,73 kn od dana 01.02.2010. do isplate,

-iznos od 15,94 EUR / 120,07 kn od dana 01.03.2010. do isplate,

-iznos od 20,32 EUR / 153,07 kn od dana 01.04.2010. do isplate,

-iznos od 19,36 EUR / 145,85 kn od dana 01.05.2010. do isplate,

-iznos od 21,36 EUR / 160,91 kn od dana 01.06.2010. do isplate,

-iznos od 34,62 EUR / 260,81 kn od dana 01.07.2010. do isplate,

-iznos od 31,38 EUR / 239,47 kn od dana 01.08.2010. do isplate,

-iznos od 39,43 EUR / 297,05 kn od dana 01.09.2010. do isplate,

-iznos od 36,97 EUR / 278,54 kn od dana 01.10.2010. do isplate,

-iznos od 31,76 EUR / 239,33 kn od dana 01.11.2010. do isplate,

-iznos od 41,83 EUR / 315,15 kn od dana 01.12.2010. do isplate,

-iznos od 54,36 EUR / 409,56 kn od dana 01.01.2011. do isplate,

-iznos od 45,72 EUR / 344,49 kn od dana 01.02.2011. do isplate,

-iznos od 48,86 EUR / 368,10 kn od dana 01.03.2011. do isplate,

-iznos od 44,64 EUR / 336,37 kn od dana 01.04.2011. do isplate,

-iznos od 45,28 EUR / 341,14 kn od dana 01.05.2011. do isplate,

-iznos od 62,02 EUR / 467,31 kn od dana 01.06.2011. do isplate,

-iznos od 63,15 EUR / 475,80 kn od dana 01.07.2011. do isplate,

-iznos od 77,60 EUR / 584,68 kn od dana 01.08.2011. do isplate,

-iznos od 70,59 EUR / 531,89 kn od dana 01.09.2011. do isplate,

-iznos od 62,87 EUR / 473,69 kn od dana 01.10.2011. do isplate,

-iznos od 61,91 EUR / 466,43 kn od dana 01.11.2011. do isplate,

-iznos od 61,22 EUR / 461,25 kn od dana 01.12.2011. do isplate,

-iznos od 64,61 EUR / 486,83 kn od dana 01.01.2012. do isplate,

-iznos od 68,19 EUR / 513,74 kn od dana 01.02.2012. do isplate,

-iznos od 68,45 EUR / 515,76 kn od dana 01.03.2012. do isplate,

-iznos od 66,06 EUR / 497,73 kn od dana 01.04.2012. do isplate,

-iznos od 67,24 EUR / 506,65 kn od dana 01.05.2012. do isplate,

-iznos od 68,36 EUR / 515,08 kn od dana 01.06.2012. do isplate,

-iznos od 66,59 EUR / 501,70 kn od dana 01.07.2012. do isplate,

-iznos od 67,18 EUR / 506,20 kn od dana 01.08.2012. do isplate,

-iznos od 66,18 EUR / 498,66 kn od dana 01.09.2012. do isplate,

-iznos od 63,64 EUR / 479,50 kn od dana 01.10.2012. do isplate,

-iznos od 66,33 EUR / 499,74 kn od dana 01.11.2012. do isplate,

-iznos od 67,81 EUR / 510,89 kn od dana 01.12.2012. do isplate,

-iznos od 67,29 EUR / 507,00 kn od dana 01.01.2013. do isplate,

-iznos od 61,54 EUR / 463,67 kn od dana 01.02.2013. do isplate,

-iznos od 66,44 EUR / 500,58 kn od dana 01.03.2013. do isplate,

-iznos od 66,67 EUR / 502,36 kn od dana 01.04.2013. do isplate,

-iznos od 64,61 EUR / 486,84 kn od dana 01.05.2013. do isplate,

-iznos od 59,13 EUR / 445,52 kn od dana 01.06.2013. do isplate,

-iznos od 58,98 EUR / 444,42 kn od dana 01.07.2013. do isplate,

-iznos od 527,69 EUR / 3.975,91 kn od dana 23.07.2013. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

VII. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. da tužitelju I. B. isplati iznos 194,64 EUR / 1.466,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teku od 7. ožujka 2007. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

VIII. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. da tužitelju I. B. isplati iznos 311,43 EUR / 2.346,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2007. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IX. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. da tužitelju I. B. isplati iznos 68,48 EUR / 515,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

X. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi: "6. Utvrđuje se ništetnim članak 11. točka .9. Ugovora o kreditu broj: 9012315298 od dana 02. ožujka 2007.g., sklopljen između tužitelja, I. B. iz P., P. 89, /OIB: / i tužene, P. B. Z. D..D. iz Z., R. cesta 50, /OIB: /, a koji glasi: Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.

 

XI. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

 

"7. Nalaže se tuženoj, P. B. Z. D..D. iz Z., R. cesta 50, /OIB: /da tužitelju I. B. iz P., P. 89, /OIB: / isplati iznos od 1.223,20 € koji je bez osnove stekla, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose i to:

- iznos od 5,75 EUR od dana 01.09.2007. do isplate

- iznos od 5,65 EUR od dana 01.10.2007. do isplate

- iznos od 5,64 EUR od dana 01.11.2007. do isplate

- iznos od 5,72 EUR od dana 01.12.2007. do isplate

- iznos od 5,68 EUR od dana 01.01.2008. do isplate

- iznos od 5,78 EUR od dana 01.02.2008. do isplate

- iznos od 13,37 EUR od dana 01.03.2008. do isplate

- iznos od 13,60 EUR od dana 01.04.2008. do isplate

- iznos od 13,22 EUR od dana 01.05.2008. do isplate

- iznos od 13,14 EUR od dana 01.06.2008. do isplate

- iznos od 13,26 EUR od dana 01.07.2008. do isplate

- iznos od 13,01 EUR od dana 01.08.2008. do isplate

- iznos od 13,03 EUR od dana 01.09.2008. do isplate

- iznos od 13,17 EUR od dana 01.10.2008. do isplate

- iznos od 14,39 EUR od dana 01.11.2008. do isplate

- iznos od 13,57 EUR od dana 01.12.2008. do isplate

- iznos od 14,45 EUR od dana 01.01.2009. do isplate

- iznos od 14,58 EUR od dana 01.02.2009. do isplate

- iznos od 14,64 EUR od dana 01.03.2009. do isplate

- iznos od 14,46 EUR od dana 01.04.2009. do isplate

- iznos od 14,49 EUR od dana 01.05.2009. do isplate

- iznos od 14,25 EUR od dana 01.06.2009. do isplate

- iznos od 14,04 EUR od dana 01.07.2009. do isplate

- iznos od 14,09 EUR od dana 01.08.2009. do isplate

- iznos od 14,20 EUR od dana 01.09.2009. do isplate

- iznos od 14,19 EUR od dana 01.10.2009. do isplate

- iznos od 14,08 EUR od dana 01.11.2009. do isplate

- iznos od 14,29 EUR od dana 01.12.2009. do isplate

- iznos od 14,44 EUR od dana 01.01.2010. do isplate

- iznos od 14,69 EUR od dana 01.02.2010. do isplate

- iznos od 14,63 EUR od dana 01.03.2010. do isplate

- iznos od 14,95 EUR od dana 01.04.2010. do isplate

- iznos od 14,88 EUR od dana 01.05.2010. do isplate

- iznos od 15,02 EUR od dana 01.06.2010. do isplate

- iznos od 15,99 EUR od dana 01.07.2010. do isplate

- iznos od 15,79 EUR od dana 01.08.2010. do isplate

- iznos od 16,35 EUR od dana 01.09.2010. do isplate

- iznos od 16,17 EUR od dana 01.10.2010. do isplate

- iznos od 15,79 EUR od dana 01.11.2010. do isplate

- iznos od 16,52 EUR od dana 01.12.2010. do isplate

- iznos od 17,44 EUR od dana 01.01.2011. do isplate

- iznos od 16,81 EUR od dana 01.02.2011. do isplate

- iznos od 17,04 EUR od dana 01.03.2011. do isplate

- iznos od 16,73 EUR od dana 01.04.2011. do isplate

- iznos od 16,77 EUR od dana 01.05.2011. do isplate

- iznos od 18,00 EUR od dana 01.06.2011. do isplate

- iznos od 18,08 EUR od dana 01.07.2011. do isplate

- iznos od 19,14 EUR od dana 01.08.2011. do isplate

- iznos od 18,63 EUR od dana 01.09.2011. do isplate

- iznos od 18,06 EUR od dana 01.10.2011. do isplate

- iznos od 17,99 EUR od dana 01.11.2011. do isplate

- iznos od 17,94 EUR od dana 01.12.2011. do isplate

- iznos od 18,19 EUR od dana 01.01.2012. do isplate

- iznos od 18,45 EUR od dana 01.02.2012. do isplate

- iznos od 18,47 EUR od dana 01.03.2012. do isplate

- iznos od 18,29 EUR od dana 01.04.2012. do isplate

- iznos od 18,38 EUR od dana 01.05.2012. do isplate

- iznos od 18,46 EUR od dana 01.06.2012. do isplate

- iznos od 18,33 EUR od dana 01.07.2012. do isplate

- iznos od 18,38 EUR od dana 01.08.2012. do isplate

- iznos od 18,30 EUR od dana 01.09.2012. do isplate

- iznos od 18,12 EUR od dana 01.10.2012. do isplate

- iznos od 18,31 EUR od dana 01.11.2012. do isplate

- iznos od 18,42 EUR od dana 01.12.2012. do isplate

- iznos od 18,38 EUR od dana 01.01.2013. do isplate

- iznos od 17,96 EUR od dana 01.02.2013. do isplate

- iznos od 18,32 EUR od dana 01.03.2013. do isplate

- iznos od 18,34 EUR od dana 01.04.2013. do isplate

- iznos od 18,19 EUR od dana 01.05.2013. do isplate

- iznos od 17,79 EUR od dana 01.06.2013. do isplate

- iznos od 17,78 EUR od dana 01.07.2013. do isplate

- iznos od 138,75 EUR od dana 23.07.2013. do isplate

po stopi koja na pojedinačne iznose dospjele u razdoblju od 01. rujna 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

 

XII. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. naknaditi tužitelju I. B. troškove parničnog postupka u iznosu od 810,29 EUR / 6.105,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

          

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da su stranke 2. ožujka 2007. sklopile Ugovor o kreditu, broj ugovora: 9012315298 kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 21.331,95 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a istim ugovorom se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se sukladno članku 6. Ugovora obvezao tuženoj iznos kredita platiti u anuitetima uz redovnu kamatnu stopu koja je bila određena kao promjenjiva (članak 4.), a u trenutku ugovaranja iznosila je 5,10 % godišnje. Ujedno je člankom 4. Ugovora ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopa Banke. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,10 %, a zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio i onih sadržanih u početnom planu kredita. Tužitelj smatra da je zbog navedenog dio odredbi predmetnog ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naveo je da su ugovornim odredbama kamatne stope mijenjane na način da se ona temelji isključivo na odluci jednog ugovaratelja - tuženika te da je time uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja, neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i tužitelju je nanesena šteta. Naveo je da nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamatne stope te nije mogao niti provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima. Naveo je i da mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, da mu je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se kamata, obračunata po ugovorenoj kamatnoj stopi, naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Prema Zakonu o zaštiti potrošača, banke su dužne upozoriti na sve moguće rizike ugovaranja određene valutne klauzule. S time u vezi razvidna je činjenica, kako u označenom ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), koji sami po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Naveo je da je imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu njegovu egzistenciju, nikada ne bi preuzeo takvu obvezu. Pozvao se na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2023. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2023. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Naveo je da pod točkama 1. do 6. tužbenog zahtjeva traži od suda da utvrdi ništetnim dijelove Ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tužene, dio kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te dio kojim su ugovorene nezakonite naknade. Osim ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, smatra da je ništetna i odredba o naknadi za korištenje kredita i naknada za osiguranje kredita iz članka 11. stavak 3. Ugovora o kreditu. Naveo je da mu je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita od 1,50 % (jedan i pol posto), a što je iznosilo 319,98 CHF, odnosno na dan 6. ožujka 2007. 1.466,55 kn (319,98 CHF × 4,583255 kn (srednji tečaj banke), naknadu za osiguranje kredita i to dana 6. ožujka 2007. u iznosu od 511,97 CHF, odnosno 2.346,48 kn te da mu je temeljem članka 9. Ugovora o kreditu, pri zatvaranju kredita naplaćena izlazna naknada i to dana 22. srpnja 2013. u iznosu od 85,00 CHF, odnosno 515,97 kn. Smatra da su predmetne ugovorne odredbe o naknadama protivne odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i Zakona o zaštiti potrošača. Članak 11. stavak 3. i članak 9. Ugovora o kreditu ništetni su jer isti ne sadrže nikakva objašnjenja na što bi se naknade konkretno odnosile, ne sadrže parametre po kojima su određene, tužitelju nije objašnjeno na što se one odnose kao i zašto iznosi upravo toliko koliko su iznosile. Na tu odredbu kao niti na ostale odredbe, tužitelj nikako nije mogao utjecati. Predmetne ugovorne odredbe u suprotnosti su sa Direktivom 93/13 jer stvaraju, na štetu potrošača, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobe vjere, a sve jer banka nije tužitelju objasnila koje su to usluge sa njene strane pružene i koji su to nastali troškovi za obradu kredita, za osiguranje i za zatvaranje koje je banka naplatila. Naveo je da pod točkama 7. do 10. tužbenog zahtjeva traži od suda da tuženiku naloži da mu vrati iznos od 34.733,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pozivajući se na odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 15. ožujka 2023. (kojeg je ispravio na ročištu održanom 12. listopada 2023.) postavio konačan zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 4.748,36 EUR / 35.776,52 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te je istaknuo da je tužba u cijelosti neosnovana. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Naveo je da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odnosno da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se moga primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Istaknuo je da iz svih relevantnih zakona i ostalih propisa koji uređuju poslovanje banaka, zaštitu potrošača, obvezne odnose te sukladno pravu Europske unije te dosadašnje sudske prakse VSRH i nižih sudova, jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa promjenjiva kamatna stopa nije i ne može biti ništetna, a u konkretnom slučaju volja ugovornih strana bila je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope, da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom te je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanima uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja. Naveo je da je u članku 11.9. ugovora o kreditu određeno da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužitelj , solidarni dužnik i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, da se radi o nedvojbeno jasnim odredbama koje su unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. Smatra da tužitelj neosnovano i pogrešno ističe da su odredbe ugovora o kreditu kojima su ugovorene predmetne naknade ništetne jer su odredbe članka 9. i članka 11.3. Ugovora o kreditu sastavljene na jasan i razumljiv način, a zbog čega je tužitelj razumio doseg i posljedice, a što je u konačnici potvrđeno u pisanom obliku; predmetne odredbe nedvojbeno su jasna te unesene u ugovor o kreditu na uočljivom mjestu i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. Tuženik je istaknuo i da je točkom 3.8. Općih uvjeta poslovanja s građanima koji su bili na snazi u vrijeme na koje se odnosi tužbeni zahtjev, određeno da korisnik kredita plaća naknadu za obradu kreditnog zahtjeva utvrđenu odlukom o naknadama i drugim troškovima Banke i ugovorom o kreditu. Također je određeno i da su važeće naknade iskazane u pisanom obliku i dostupne klijentima u poslovnoj mreži i drugim distribucijskim kanalima Banke. Naveo je da sama naknada za obradu kredita predstavlja naknadu za sam proces odobravanja kredita, da je tužitelj je pristao platiti iznos određen sukladno predmetnoj odredbi članka 11.3. Ugovora o kreditu te da su predmetne odredbe jasno su koncipirane ugovorom o kreditu te je jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih strana kao i da je prije sklapanja ugovora o kreditu tužitelj od strane službenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana predmetnu odredbu. Smatra da tužitelj nema pravni interes i ne može tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju obzirom da je ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao. Predložio je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:32 Su325/2022.-3 od 1. lipnja 2022. ovaj sud je određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te isti ustupljen ovom sudu (ranije predmet Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-429/2021).

4. Ovaj sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9012315298 od 2. ožujka 2007. (str. 13-20 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (str. 18-19 spisa), plan otplate (str. 22-23 spisa) pregled uplata po kreditu na dan 30.30.2021. (str. 24-25 spisa), nalaz i zaključke (str. 26-49, 66-89 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 50-65 spisa), Opće uvjete poslovanja (str. 110-119 spisa) i pojašnjenje analize rizika Hrvatske narodne banke (str. 57 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo mr.sc. Jasmini Fijačko (str. 66-75 spisa) i saslušanje tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, odredbi o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za osiguranje kredita te odredbe članka 11. točka 9. sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 9012315298 od 2. ožujka 2007. te zahtjev za isplatom iznosa od 1.223,20 EUR / 9.216,20 kn po osnovi pretplaćenih kamata, iznosa od 2.950,61 EUR / 22.231,23 kn po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, iznosa od 194,64 EUR / 1.466,55 kn po osnovi plaćene naknade za obradu kredita, iznosa od 311,43 EUR / 2.346,49 kn s osnove plaćene naknade za osiguranje kredita i iznosa od 68,48 EUR / 515,97 kn s osnove plaćene naknade za zatvaranje kredita sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka (kreditor) sklopili Ugovor o kreditu broj 9012315298 od 2. ožujka 2007. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 21.331,95 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju vozila (članak 2. ugovora), s kamatom na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10 % godišnje (članak 4. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (članak 6.1. ugovora) te je ugovoreno da se kredit i kamata iz točke 4. tog ugovora otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora kao i da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. tog ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (članka 6.2. ugovora). Također je ugovoreno da je u slučaju prijevremene otplate kredita korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate (članak 9. ugovora), da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00 % sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila (članak 11.3. ugovora) te da potpisom tog ugovora korisnik kredita, solidarni dužnik i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (članak 11.9. ugovora). Nije sporno da je tužitelj prijevremeno otplatio predmetni kredit te da mu je tuženik po toj osnovi naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita kao i da je tuženik naplatio tužitelju naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje kredita.

8. Sporno je među strankama da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom kreditora i vezanost za valutu CHF, odredbe o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje kredita te odredbe članka 11. točka 9. ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuje se odredba članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranjuugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

11. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem broj P1401/2012 utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da su te odredbe ništetne, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012315298 od 2. ožujka 2007. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 4. i članka 6. (t. 6.2.) predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i s obzirom da je njime da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi te da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

14. U odnosu na navode tuženika da se ne može tražiti utvrđenje ništetnim odredaba ugovora koji je u cijelosti izvršen (ispunjen), valja navesti da tužitelj može tražiti utvrđenje ništetnosti dijela predmetnog ugovora iako je ugovor ispunjen s obzirom da je isticanje ništetnosti neograničeno prema čl. 328. ZOO prema kojem se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

15. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužitelja koji je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit podigao za kupnju automobila za osobne potrebe te da nikada nije imao otvoren obrt niti neku firmu. Naveo je da je automobil kupio u autokući Lav auto Popec u Sisku gdje su ga uputili u Privrednu banku u Sisku. U banci su mu ponudili samo kredit u švicarskom franku, nisu mu rekli zašto mu ne nude u nekoj drugoj valuti. Ne sjeća se što su mu u banci govorili vezano uz kredit odnosno da li su mu spominjali da bi mu se rata mogla promijeniti, sjeća se da su mu rekli koja mu je početna rata. Ne sjeća se da su mu govorili o rizicima takvog kredita. To je bilo 2007. te se zbog toga ne sjeća detalja. Rata mu se s vremenom povećala i to za par godina na duplo, odnosno sa 1.100,00 kn na 2.200,00 kn. Kada je sklapao ugovor o kreditu nije mogao pregovarati o odredbama ugovora, bilo je uzmi ili ostavi. Naveo je da je kredit otplatio u cijelosti, da je sam uplaćivao rate u početku, a kasnije je ugovorio trajni nalog. Nije očekivao da bi mu rata kredita mogla toliko porasti, ne sjeća se da bi ga u banci na to upozorili, a nije ga upozorio niti javni bilježnik kod koga je ovjerio potpis. Obzirom da je prijevremeno otplatio kredit u banci su mu rekli da će mu zbog toga naplatiti i neke naknade. Odgovarajući na posebna pitanja tuženika tužitelj je iskazao da je prije predmetnog kredita imao kredite u kunama i u eurima te da su mu za predmetni ugovor u banci vjerojatno rekli da ugovor ima valutnu klauzulu.

16. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom, prijepisom knjigovodstvene kartice), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. Iz navoda tužitelja da su mu u banci ponudili samo kredit u švicarskom franku, da mu nisu rekli zašto mu ne nude u nekoj drugoj valuti, da se ne sjeća da su mu u banci govorili o rizicima takvog kredita, da nije očekivao da bi mu rata kredita mogla toliko porasti, da se ne sjeća se da bi ga u banci na to upozorili, a nije ga upozorio niti javni bilježnik kod koga je ovjerio potpis, također proizlazi da tuženik nije obavijestio tužitelja o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u CHF, odnosno da nije upozorio tužitelja da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja CHF i promjene kamatne stope. Tužitelj (po zanimanju elektrotehničar) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

17. U odnosu na odredbu članka 11.9. ugovora o kreditu na koju se tuženik poziva kada tvrdi da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF, posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, valja navesti da tuženik u postupku nije dokazao da su njegovi zaposlenici pri sklapanju ugovora protumačili i objasnili tužitelju značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima i to ne samo formalno i gramatički već razumljivima i suštinski, odnosno da je tužitelju kao korisniku kredita pruženo dovoljno informacija kako bi mogao donositi valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

18. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužitelj i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je zahtjev tužitelja s osnova utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi (članak 4. ugovora) te u dijelu u kojem ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (članak 6.2. ugovora), ocijenio osnovanim.

19. Isto tako, sud je utvrdio da je stavljanjem ugovornih odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, za osiguranje kredita i prijevremenu otplatu kredita u predmetni ugovor o kreditu tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu pri čemu je tužitelj doveden u neravnopravni položaj jer nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora (tipski ugovor). Naime, tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora, pa tako niti o odredbama o naknadama, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi”. Tuženik tužitelju nije prezentirao koje on to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita, osiguranja kredita i prijevremenu otplatu kredita pa da bi tužitelj iste morao naknaditi, niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži (1,50 % od iznosa kredita kod naknade za obradu kreditnog zahtjeva i 2,00% kod naknade za osiguranje kredita). Također u ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju obračunati sporna naknada, a dodatno nije precizirano niti da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan.

20. Slijedom toga, sud je ocijenio da su odredbe članka 9. i 11. stavak 3. predmetnog ugovora u dijelu kojim je ugovorno plaćanje predmetnih naknada nepoštene, budući da nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora, s obzirom da su činile sadržaj unaprijed pripremljenog, tipskog obrasca ugovora, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a zbog čega su iste ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

21. U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zahtijevano utvrđenje ništenosti odredbe članka 11. točka 9. predmetnog ugovora (kojim je ugovoreno da potpisom tog ugovora korisnik kredita, solidarni dužnik i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF) valja navesti da tužitelj u tužbi te tijekom postupka nije iznio razloge zbog kojih bi navedena ugovora bila ništetna, a imajući u vidu da utvrđenje ništetnosti u tom dijelu izlazi iz okvira dosega pravomoćne presude iz postupka kolektivne zaštite na konkretan predmet spora, pa je u tom dijelu sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

23. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju navela da razlika između iznosa koji su plaćeni po kamatnoj stopi koju je tuženik svojom jednostranom odlukom povisio i onoj koja je ugovorena, odnosno preplaćeni iznos s osnove jednostrano povišene kamatne stope u anuitetima iznose 1.668,81 CHF, odnosno 1.223,20 EUR (9.216,22 HRK), a razlika kamate u anuitetima uslijed promjene kamatne stope iznosi 1.6681,81 CHF, odnosno 1.156,15 EUR (8.711,13 HRK). Navela je da razlika prilikom otplate kredita između iznosa tečaja na dan isplate kredita te tečaja prema datumima dospijeća iznosi ukupno 2.866,07 EUR (21.594,18 HRK), pri čemu pozitivne tečajne razlike iznose 2.950,61 EUR (22.231,23 HRK), a negativne 84,54 EUR (637,05 HRK) te da su za usporedbu korišteni tečajevi na dan dospijeća. Naknade koje je tužitelj platio s osnove naknade za korištenje kredita i naknade za osiguranje kredita iz članka 11. stavak 3. Ugovora te naknada pri zatvaranju kredita iznose ukupno 574,55 EUR-a, odnosno 4.329,01 HRK (naknada za obradu kredita u iznosu 194,64 EUR, naknada za osiguranje kredita u iznosu od 311,43 EUR i naknada pri zatvaranju kredita u iznosu od 68,48 EUR). Naknade vezena uz članak 11.3. Ugovora naplaćene su 6.3.2007. godine u iznosima 511,97 CHF i 319,98 CHF, a naknada vezana za prijevremenu otplatu kredita je naplaćena 22.7.2013. godine u iznosu 515,97 HRK.

24. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi zbog čega sud nije pozivao vještaka na očitovanje odnosno na dopunu nalaza i mišljenja. Naime, tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je nije osnovan prigovor tuženika da se izračun vještaka u kojem se promatraju samo pozitivni iznosi u nalazu i mišljenju treba zanemariti. Osim toga, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ništa primio, niti je išta stekao bez osnove pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

25. Valja dodati da je tužitelj podneskom od 15. ožujka 2023. (ispravljenog na ročištu održanom 12. listopada 2023.) uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećao. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci tužbe, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

26. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja navesti da je odredbom članka 225. ZOO propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba u CHF od 1. ožujka 2022., zastarni rok će početi teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. pa je zastara u odnosu na zahtjev za isplatu s te osnove nastupila tek 15. lipnja 2023. U odnosu na zahtjeve za isplatu s osnova plaćenih naknada, zastara još nije niti počela teći.

27. Međutim, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., pa je zastara zahtjeva za isplatu s te osnove nastupila 14. lipnja 2019. Budući je tužba u ovom postupku podnesena 6. listopada 2021., tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu pretplaćene kamate je odbijen.

28. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 2.950,61 EUR / 22.231,23 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja do isplate. Tužitelju su također dosuđeni iznosi naknada koje platio tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi koje su predmet ovog postupka i to iznos od 194,64 EUR / 1.466,55 kn na ime naknade za obradu kredita, iznos od 311,43 EUR / 2.346,49 kn na ime naknade za osiguranja kredita i iznos od 68,48 EUR / 515,97 kn na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

29. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a prema uspjehu stranaka u parnici. Tužitelj je u osnovi uspio sa 9 od 11 zahtjeva, odnosno sa 82 %. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (4.748,36 EUR / 35.776,52 kn) tužitelj je u visini zahtjeva uspio u sporu sa 74 %, pa kada se postotak od 156 % podijeli sa 2 (osnov i visina), dobije se 78 % uspjeh tužitelja i 22 % uspjeha tuženika. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, tuženik je tužitelju dužan nadoknaditi 56 % priznatih troškova.

30. Tužitelju je priznat trošak zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 15. ožujka 2023. i 16. ožujka 2023. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. siječnja 2023. 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 15. rujna 2022. i 12. listopada 2023. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 525 bodova, odnosno 1.045,19 EUR / 7.875,00 kn. Tužitelju je priznat i materijalni trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 46,25 EUR / 348,50 kn.

31. S obzirom na uspjeh u sporu tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi iznos od 611,21 EUR / 4.605,13 kn na ime zastupanja i troškova sudske pristojbe te iznos od 199,08 EUR / 1.500,00 kn na ime troškova vještačenja, odnosno ukupno iznos od 810,29 EUR / 6.105,13 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

 

U Kutini 10. studenog 2023.

 

   S u d a c

Lovorka Grahek

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku