Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-12292/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JP, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Požegi od 25. listopada 2022., broj: Pp-1176/2022, u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. JP kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi okr. JP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.300,00 eura / 437,99 eura, koju je dužan platiti u roku od šezdeset dana od dana pravomoćnosti odluke.
1.1. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 380,00 kuna / 50,43 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, kako to iz njezinog sadržaja proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Žalitelj ne spori događaj i upravljanje vozilom u prometu na cesti, a bez uspjeha dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog stupnja koncentracije alkohola u organizmu, budući da isto nesporno proizlazi iz na glavnoj raspravi izvedenih dokaza, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 24. kolovoza 2022. iz kojega je razvidno da je koncentracija alkohola (uz granicu dopuštene pogreška) iznosila 1,22 g/kg, da je ispitivanje prihvatio i da rezultat nije poricao. Pravilnost takvog zapisnika žalitelj u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje niti je na okolnosti provedenog alkotestiranja predlagao provođenje drugih dokaza, pa bez uspjeha sada dovodi u pitanje stupanj alkoholiziranosti, navodeći da mu policijski službenik nije predočio alkometar. Stoga je mišljenje i ovog drugostupanjskog suda da je na temelju rezultata provedenog postupaka prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, te već u dovoljnoj mjeri vrednovanih svih poznatih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za počinjeni prekršaj (od 5.000,00 do 15.000,00 kuna). Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna primjerena težini djela i stupnju prekršajne odgovornosti, te pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje počinitelja i ostalih da ne čine takve prekršaje, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti, niti doprinosi dokaze o materijalnim i životnim prilikama na koje upire u žalbi, pa nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni njezinim daljnjim ublažavanjem.
6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj (od 660,00 do 1.990,00 eura). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je prvostupanjski sud već odmjerio novčanu kaznu u velikoj mjeri ispod propisane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, koja i prema novom zakonu predstavlja značajno ublaženu novčanu kaznu. Stoga nema mjesta primjeni novog zakona, jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
