Poslovni broj: P-1070/2023-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 04.03.2025., dana 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju RŠ isplati iznos 1.987,07 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 0,46 EUR od 12.3.2008. do isplate;
- na iznos 2,45 EUR od 12.10.2008. do isplate;
- na iznos 4,71 EUR od 12.11.2008. do isplate;
- na iznos 8,05 EUR od 12.1.2009. do isplate;
- na iznos 10,43 EUR od 12.2.2009. do isplate;
- na iznos 12,08 EUR od 12.3.2009. do isplate;
- na iznos 7,41 EUR od 12.4.2009. do isplate;
- na iznos 8,08 EUR od 12.5.2009. do isplate;
- na iznos 5,87 EUR od 12.6.2009. do isplate;
- na iznos 6,76 EUR od 12.7.2009. do isplate;
- na iznos 4,56 EUR od 12.8.2009. do isplate;
- na iznos 6,70 EUR od 12.9.2009. do isplate;
- na iznos 4,87 EUR od 12.10.2009. do isplate;
- na iznos 6,11 EUR od 12.11.2009. do isplate;
- na iznos 5,69 EUR od 12.12.2009. do isplate;
- na iznos 9,49 EUR od 12.1.2010. do isplate;
- na iznos 11,30 EUR od 12.2.2010. do isplate;
- na iznos 10,75 EUR od 12.3.2010. do isplate;
- na iznos 13,61 EUR od 12.4.2010. do isplate;
- na iznos 16,36 EUR od 12.5.2010. do isplate;
- na iznos 18,41 EUR od 12.6.2010. do isplate;
- na iznos 22,85 EUR od 12.7.2010. do isplate;
- na iznos 19,21 EUR od 12.8.2010. do isplate;
- na iznos 29,43 EUR od 12.9.2010. do isplate;
- na iznos 25,01 EUR od 12.10.2010. do isplate;
- na iznos 27,21 EUR od 12.11.2010. do isplate;
- na iznos 32,03 EUR od 12.12.2010. do isplate;
- na iznos 38,76 EUR od 12.1.2011. do isplate;
- na iznos 30,63 EUR od 12.2.2011. do isplate;
- na iznos 33,87 EUR od 12.3.2011. do isplate;
- na iznos 29,86 EUR od 12.4.2011. do isplate;
- na iznos 36,24 EUR od 12.5.2011. do isplate;
- na iznos 44,12 EUR od 12.6.2011. do isplate;
- na iznos 52,66 EUR od 13.7.2011. do isplate;
- na iznos 74,27 EUR od 12.8.2011. do isplate;
- na iznos 48,36 EUR od 14.9.2011. do isplate;
- na iznos 43,29 EUR od 12.10.2011. do isplate;
- na iznos 43,31 EUR od 12.11.2011. do isplate;
- na iznos 43,79 EUR od 12.12.2011. do isplate;
- na iznos 47,99 EUR od 12.1.2012. do isplate;
- na iznos 50,00 EUR od 14.2.2012. do isplate;
- na iznos 48,58 EUR od 15.3.2012. do isplate;
- na iznos 48,45 EUR od 12.4.2012. do isplate;
- na iznos 49,12 EUR od 15.5.2012. do isplate;
- na iznos 50,41 EUR od 12.6.2012. do isplate;
- na iznos 48,94 EUR od 12.7.2012. do isplate;
- na iznos 48,82 EUR od 14.8.2012. do isplate;
- na iznos 44,19 EUR od 16.9.2012. do isplate;
- na iznos 47,75 EUR od 13.10.2012. do isplate;
- na iznos 49,16 EUR od 12.11.2012. do isplate;
- na iznos 48,11 EUR od 12.12.2012. do isplate;
- na iznos 48,47 EUR od 12.1.2013. do isplate;
- na iznos 46,66 EUR od 12.2.2013. do isplate;
- na iznos 45,88 EUR od 12.3.2013. do isplate;
- na iznos 49,35 EUR od 13.4.2013. do isplate;
- na iznos 44,53 EUR od 13.5.2013. do isplate;
- na iznos 44,55 EUR od 14.6.2013. do isplate;
- na iznos 44,20 EUR od 15.7.2013. do isplate;
- na iznos 44,35 EUR od 12.8.2013. do isplate;
- na iznos 45,37 EUR od 12.9.2013. do isplate;
- na iznos 46,98 EUR od 12.10.2013. do isplate;
- na iznos 47,19 EUR od 13.11.2013. do isplate;
- na iznos 48,97 EUR od 15.12.2013. do isplate,
i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 23,70 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom I. izreke).
III. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos 77,02 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju RŠ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.900,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.04.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
11. Tužbom od 12.06.2023. tužitelj ĆŠ zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. naložilo da mu vrati iznos 2.010,77 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime onoga što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Zagrebačka banka d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom ističući prigovor zastare i navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorna odredbe o valutnoj klauzuli nije ništetna. Ujedno je istaknuo i prigovor radi prebijanja.
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 24.01.2025. (str. 211-213 spisa) snizio tužbeni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetne valutne klauzule za 23,70 EUR, i to sa prvotno utuženih 2.010,77 EUR na 1.987,07 EUR, a tuženik se na ročištu od 29.01.2025. (str. 217 spisa) usprotivio takvom smanjenju tužbenog zahtjeva.
3.1. Navedeno smanjenje visine tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 26.04.2021.), pa kako se tuženik tome usprotivio u smislu čl. 193. st. 2. ZPP, navedena dispozicija tužitelja ostala je bez pravnog učinka, zbog čega je sud ovom presudom odlučivao o onakvom tužbenom zahtjevu kakav je podnesen u tužbi od 12.06.2023., dakle za isplatu iznosa 2.010,77 EUR.
3.1. Nadalje sud nije uzeo u obzir preinaku tužbe koju je tužitelj izvršio podneskom od 16.12.2024. (str. 191-192 spisa) isticanjem dodatnog zahtjeva za isplatu 138,87 EUR na ime povrata stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita. Naime u skladu sa čl. 190. ZPP tužba se može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka (st. 1.), a iznimno i nakon toga ako ju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti ranije (st. 2.). Budući da je prethodni postupak zaključen 03.12.2024., a tužitelj je u navedenom smislu tužbu preinačio podneskom od 16.12.2024., takva preinaka je nedopuštena i ne proizvodi pravne učinke u skladu sa čl. 190. st. 1. ZPP. Iako iz priloženog dopisa (str. 193 spisa) proizlazi da je banka tužitelju tek 05.12.2024. (u izvansudskom postupku) dostavila podatke o naplaćenoj ulaznoj naknadi, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je u ovoj parnici svakako mogao prije zaključenja prethodnog postupka istaknuti činjenice na kojima temelji ovo potraživanje, a mogao je postaviti i neodređen zahtjev u skladu sa čl. 186.b st. 3. ZPP (ako mu je tuženik odbijao na vrijeme dostaviti potrebne podatke), pa se stoga nikako ne može smatrati da tužitelj nije mogao ranije izvršiti preinaku bez svoje krivnje, odnosno nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 190. st. 2. ZPP.
4. U provedenom postupku pročitani su ugovor o kreditu (str. 15-19 spisa), otplatni plan (str. 11-14 spisa), promet po kreditu (str. 20-25 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 196-203 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 217-218 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan, dok tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.
6. Predmet parnice je povrat iznosa 2.010,77 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime onoga što je tuženik kao banka primio od tužitelja kao potrošača na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu od 08.12.2006.
7. U postupku nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio ugovoreni iznos kredita, kojeg je potom tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle prema valutnoj klauzuli u CHF.
8. Sporno je prije svega je li ugovorna odredba navedenog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, a podredno je li nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva.
9. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bila i Zagrebačka banka d.d., ovopredmetni tuženik.
10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditu sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. kao valutu uz koju je vezana glavnica ugovarao švicarski franak, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Uvidom u Ugovor o kreditu od 08.12.2006. (str. 15-19 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Zagrebačka banka d.d. kao kreditora i tužitelja ĆŠ kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa 15.114,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (čl. 1.), uz rok otplate 84 mjeseci (čl. 3.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja (čl. 6.), s time da se radilo o kreditu za kupnju vozila (čl. 5.).
13.1. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on, osim paušalne konstatacije o tome da je korisnik kredita upoznat sa valutnom klauzulom, u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.
14. Iz iskaza tužitelja RŠ (str. 217-218 spisa), kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, proizlazi da je predmetni kredit podigao za osobne potrebe radi kupnje većeg auta nakon rođenja djeteta, s time da je kredit podigao kod tuženika jer je auto kupovao od autokuće koja je surađivala samo sa tuženikom. Po njegovom iskazu u banci mu je ponuđen jedino kredit u CHF, a nije mu se ništa objašnjavalo pod kojim uvjetima se tečaj može mijenjati te je on mislio da se rata može samo malo mijenjati.
15. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u prosincu 2006. godine sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te da pritom od strane tuženika kao banke nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.
16. Iz tog razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 8. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetna.
17. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu od 08.12.2006. koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.
18. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.
19. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.
20. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
21. Stoga je tuženik u dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužitelju kao potrošaču prilikom ugovaranja kredita, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornog odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 17.01.2025. (str. 196-203 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 1.987,07 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (1 CHF=4,615078 HRK).
23. Sud navedeno mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilno jer je jasno, obrazloženo i neproturječno, sačinjeno je po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.
24. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je prilikom otplate kredita tužitelj tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio 1.987,07 EUR, pa mu je tuženik na temelju čl. 323. ZOO taj iznos dužan vratiti.
25. Na navedeni iznos tužitelju u skladu sa čl. 1115. ZOO pripadaju zatezne kamate od dana preplate svakog pojedinačnog anuiteta, jer se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka smatra nesavjesnim stjecateljem.
26. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 12.06.2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.
27. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti za iznos 1.987,07 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbiti za daljnjih 23,70 EUR kao previsoko postavljen, pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.
28. Tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu 77,02 EUR nije osnovan. Naime tuženik taj prigovor temelji na tvrdnji da je tužitelj u pojedinim početnim mjesecima otplate kredita platio manje anuitete u odnosu na one koji bi trebao platiti po početnom tečaju CHF, jer u početku tečaj CHF nije rastao nego padao.
28.1. Financijski vještak je u nalazu od 17.01.2025. izračunao da bi potraživanje tuženika po ovoj osnovi iznosilo 77,02 EUR, jer je tužitelj za cijelu 2007. te za siječanj, veljaču, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i prosinac 2008. platio 77,02 EUR manje anuiteta od onog što bi trebao platiti da se anuitet računao po tečaju CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.
28.2. Međutim, tužitelj je u podnesku od 16.06.2024. (str. 161 spisa) u odnosu na ovo potraživanje istaknuo prigovor zastare. Taj prigovor je osnovan, jer je od dospijeća svakog pojedinog anuiteta kojeg je tužitelj platio manje (tijekom 2007. i 2008.) pa do isticanja prigovora radi prebijanja (05.06.2024.) protekao trogodišnji zastarni rok koji se po čl. 226. ZOO primjenjuje na anuitete. Pritom valja napomenuti da se ovdje radi o procesnom prigovoru radi prebijanja, pa u svakom slučaju nema mjesta eventualnoj primjeni pravila iz čl. 198. ZOO (Rev-x 966/2015 od 23.09.2020.).
28.3. Stoga je tuženikov prigovor radi prebijanja u pogledu iznosa 77,02 EUR sa zateznim kamatama valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.
29. Tužitelj u parnici nije uspio samo sa neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka. Tužitelj je uspio sa iznosom 1.987,07 EUR, a zastupao ga je punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podnesaka od 16.06.2024. i 24.01.2025. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 03.12.2024., 29.01.2025. i 04.03.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);
- financijsko vještačenje – 400,00 EUR,
što sveukupno iznosi 1.900,00 EUR (sa uračunatim PDV-om). Tužitelju na temelju čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak „zahtjeva u mirnom postupku“ (tužitelj u spis nije dostavio takav zahtjev, dok se e-mail od 14.02.2023. – str. 6 spisa – ne može smatrati podneskom iz Tbr. 32 Tarife jer je njime tužitelj od banke zahtijevao dostavu isprava kojima je kao korisnik kredita morao od ranije sam raspolagati), podneska od 07.06.2024. (jer je njime samo zatraženo odobrenje za pisano očitovanje od 16.06.2024.), podneska od 16.12.2024. (jer je njime samo dostavljena uplatnica i izvršena nedopuštena preinaka tužbe), podneska od 23.01.2025. (jer je njega sadržajno opozvao podneskom od 24.01.2025.) ni podneska od 03.02.2025. (jer su u njemu izneseni isključivo navodi o ulaznoj naknadi, glede koje je preinaka tužbe bila nedopuštena). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
U Zagrebu 17. travnja 2025.
Sudac:
Ivo Đuratović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. odvjetnica Marija Maričević;
2. odvjetnik Kruno Knežević.
