REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-978/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BMD d.o.o. iz Sesveta, Dobrodol, Dobrodolska 13a, OIB: 79273112873, upravitelj zgrade na adresi [adresa], zastupan po direktoru VK, oboje zastupani po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Bekavcu- Basiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 03. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar iz Sesveta, Vladimira Ruždjaka 8, poslovni broj Ovrv-44/21 od 19. ožujka 2021., kojim je naloženo tuženiku HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju BMD d.o.o. iz Sesveta, Dobrodol, Dobrodolska 13a, OIB: 79273112873, iznos od 854,13 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 40,67 eur od 16.02.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.03.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.04.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.05.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.06.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.07.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.08.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.09.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.10.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.11.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.12.2019.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.01.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.02.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.03.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.04.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.05.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.06.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.07.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.08.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.09.2020.,

-na iznos od 40,67 eur od 16.10.2020., do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.338,62 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod Javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar iz [adresa], podnio ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.435,45 kuna /854,13 eur s naslova neplaćenih iznosa zajedničke pričuve od mjeseca veljače 2019. do mjeseca listopada 2020. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, te je Javni bilježnik temeljem odredbe čl. 281 st. 1 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-44/21 dana 19. ožujka 2021.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik pravodobno podnosi prigovor i žalbu u kojem u bitnom navodi da pobija predmetno rješenje u cijelosti iz razloga jer javni bilježnik koji je donio platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi nije nadležan za ovršenika obzirom je sjedište javnog bilježnika u [adresa], a prebivalište ovršenika u [adresa], da prijedlogu za ovrhu nedostaje vjerodostojna isprava, da ovrhovoditelj nije naznačio sve suvlasnike zgrade pa stoga osporava aktivnu legitimaciju upravitelja zgrade za naplatu sredstava zajedničke pričuve suvlasnika zgrade, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, ističe kako ništa ne duguje ovrhovoditelju, opreza radi prigovara osnovanosti i visini dugovanja, da ovršenik nije obveznik plaćanja doprinosa sredstva pričuve suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa]. Tijekom postupka ističe kako tužitelj nije u roku od 15 dana dostavio cjelokupnu dokumentaciju, a što je sukladno zakonu bio obvezan zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je stoga rješenjem posl.br Povrv-2398/21-2 od 28. svibnja 2021. temeljem odredbe čl. 58 st. 3 OZ-a stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-44/2021 od 19. ožujka 2021. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je upozoren ovrhovoditelj, sada tužitelj, da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka navedenog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i preložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a u smislu odredbe iz čl. 461a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 21-41, 49-50 spisa), preslike računa (list 42-48 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list 51- 53 spisa), međuvlasnički ugovor (list 54-60 spisa), I Aneks međuvlasničkog ugovora (list 61-64 spisa), saslušan je zakonski zastupnik tužitelja (list 71-73 spisa).

5. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj nije u roku od 15 dana dostavio cjelokupnu dokumentaciju, a što je sukladno zakonu bio obvezan, valja navesti kako je tužitelj već u tužbi iznio odlučne činjenice – da tuženik duguje utuženi iznos na ime sredstava zajedničke pričuve za poslovni prostor - sklonište u naznačenoj zgradi. Uz prijedlog je dostavio izvod iz poslovnih knjiga u kome je tuženik označen kao vlasnik poslovnog prostora te je, u slučaju prigovora, predložio izvršiti uvid u račune, Međuvlasnički ugovor, Ugovor o upravljanju, financijsku karticu, vlasnički list te, po potrebi, saslušati stranke i predstavnika suvlasnika i provesti financijsko vještačenje. Time je tužitelj udovoljio svojoj zakonskoj obvezi da u sporu male vrijednosti, kakav je predmetni, već u tužbi odnosno najkasnije do isteka 15 dana od zaprimanja rješenja kojim se rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, iznese sve činjenice i predloži sve dokaze.

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja valja navesti da se aktivna legitimacija tužitelja kao upravitelja na podnošenje predmetne tužbe temelji na odredbi čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP). Naime, pojmom "zastupanje" iz navedene odredbe podrazumijevaju se ovlasti upravitelja u poduzimanju svih onih radnji pa i pokretanju sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade, a što podrazumijeva ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve koja se sredstva polažu na, u tu svrhu otvoren poseban račun, budući da se radi o imovini odvojenoj od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj. Slijedom navedenoga, upravitelj zgrade je ovlašten samostalno pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, a time i dakle aktivno legitimiran kao stranka u postupku podnositi tužbu protiv suvlasnika na plaćanje dugujuće zajedničke pričuve, zbog čega se prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut od strane tuženika ukazuje neosnovan u cijelosti.

9. Obveza plaćanja zajedničke pričuve regulirana je odredbama ZVDSP-a. Tako je odredbom čl. 375. st.1 ZVDSP-a propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom st. 3 navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

10. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da su isti sklopili suvlasnici zajedničkih dijelova stambene zgrade u [adresa], sukladno odredbi čl. 375 st. 1 i st. 3 ZVDSP-a, a predmet tog ugovora je uređenje međusobnih odnosa suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju. Člankom 5. navedenog ugovora je propisano da suvlasnici za upravitelja određuju Poduzeće za upravljanje zgradama "BMD" d.o.o. [adresa]. Uvidom u Popis suvlasnika valja navesti kako je iz navedenog popisa vidljivo kako je Međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Nadalje je utvrđeno da je čl. 6 Međuvlasničkog ugovora propisano da se suvlasnički udio u smislu ovoga Ugovora utvrđuje tako da se površina pojedinog stana stavi u odnos sveukupne površine stanova u stambenoj zgradi korigiran za koeficijente korekcije i to za stambeni prostor koeficijent 1,00, za garažno parkirno mjesto koeficijent 0,75 i za poslovni prostor koeficijent 1,00. Odredbom čl. 7 st. 3 Ugovora propisano je da su suvlasnici suglasni da se površini posebnog dijela pribroji i površina koju suvlasnik koristi bez valjanog pravnog osnova (proširenje na zajednički prostor zgrade) te da se udio u troškovima upravljanja utvrđuje prema ukupnoj površini koju koristi, da udio u troškovima nije osnova za reguliranje vlasničkih prava. Nadalje odredbom čl. 8 Ugovora propisano je da je svaki suvlasnik obavezan mjesečno uplaćivati iznos 2,70 kn/m2 njegovog posebnog dijela, a sredstva se uplaćuju na račun zgrade do datuma naznačenog na uplatnicama, da je suvlasnik koji ne izvrši uplatu u roku dospijeća utvrđenom u navedenom članku dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu. Nadalje iz I Aneksa međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade [adresa] od 27.10.2015. kojem prileže suglasnosti suvlasnika utvrđeno je da se istim utvrđuje pričuva u iznosu od 5,00 kn/m2.

11. Iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 07.06.2013., proizlazi da su suvlasnici iste, po svom predstavniku VKI, zaključili navedeni Ugovor sa BMD d.o.o. iz [adresa], kojim ugovorom su povjerili navedenom upravitelju upravljanje svojom zgradom.

12. Slijedom navedenog utvrđena je aktivna legitimacija na strani tužitelja.

13. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja VK, kojem je sud poklonio vjeru obzirom je iskazivala životno i logično, sud je utvrdio da predmetni prostor povezuje dvije zgrade koje se nalaze na adresi [adresa] i [adresa], a iznad tog prostora se nalaze dvije etaže garaža iznad kojih se nalazi krov, a koji se održavaju iz zajedničke pričuve, da se sukladno zk izvatku predmetni poslovni prostor nalazi na istoj zk čestici na kojoj se nalaze i ostali suvlasnici te sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podliježe obvezi plaćanja zajedničke pričuve, da se predmetni prostor koristi, u njemu je smješten klub Admiral, a koristi ga tuženik te joj nikakve druge promjene u korištenju nisu poznate, da je dan prije davanja iskaza pred sudom posjetila predmetni prostor i da ljudi u njega uredno izlaze i ulaze, da koliko je njoj poznato navedeni prostor tuženik koristi osobno obzirom da im isti nije ništa dostavio, da navedeni prostor ima zajedničke dijelove i uređaje zgrade na adresi [adresa] u vidu zajedničkih odvodnih i dovodnih cijevi, konstrukciju, krov, fasadu, da predmetni poslovni prostor ima zaseban ulaz, kao uostalom i svi ostali prostori koji se nalaze u zgradi, a oni plaćaju veći koeficijent pričuve nego predmetni poslovni prostor, obzirom se isti u zemljišnim knjigama navodi kao sklonište, da su konstruktivni dijelovi predmetnog poslovnog prostora povezani sa zajedničkim zidom, da se u zemljišnim knjigama predmetni poslovni prostor vodi kao sklonište, a da li je tuženik radio kakvu prenamjenu iz skloništa u poslovni prostor nije joj poznato, ali misli da su trebali da bi dobili rješenje, da je Prigorka stanogradnja na području [adresa] izgradila 3 skloništa i to na adresi [adresa] i predmetno sklonište i da su u obvezi svi plaćati pričuvu, a jedino tuženik odbija plaćati pričuvu, da čak štoviše za sklonište na adresi [adresa] doktorica koja radi prenamjenu skloništa u poslovni prostor za ordinaciju treba suglasnost svih suvlasnika iz čega nesumnjivo proizlazi da tek po dobivanju suglasnosti od ostalih suvlasnika može izvršiti prenamjenu skloništa u poslovni prostor, da je predmetna zgrada izgrađena prije 30 godina, a atomsko sklonište je isto izgrađeno kad i zgrade i od temelja su skupa građene, da joj je navedeno poznato obzirom su temelji zgrade, da tuženik nije nikada plaćao pričuvu, da se u gruntovnici predmetni poslovni prostor vodi kao sklonište, da svaki stan i svaki poslovni prostor ima odvojeno brojilo za struju, da plaćaju čistačicu za čišćenje zajedničkih dijelova zgrade, pa tako ista čisti i sifone koji se nalaze na krovištu poslovnih prostora jer bi se isti zaštopali, da su suvlasnici pojedinačno dali punomoći za pokretanje predmetnog postupka svojim potpisom na međuvlasnički ugovor, da poseban zid između predmetnog poslovnog prostora i zgrada, koji bi bio izdvojen, ne postoji jer se između nalaze garaže, međutim, konstrukcija je zajednička i gore auti ne bi mogli proći ukoliko bi zid bio poseban.

14. Nadalje, odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

15. Iz svega gore navedenog proizlazi kako je plaćanje pričuve zakonska obveza svih suvlasnika stambene zgrade u [adresa], pa kako tuženik niti ne osporava da je u vlasništvu skloništa površine od 163,43 m2 koji prostor se u polovini ukupne kvadrature nalazi u zgradi [adresa], odnosno u površini od 81,72 m2, tako je i u obvezi podmirivanja sredstava pričuve. Iz navedenog je utvrđena pasivna legitimacija tuženika.

16. Kako je tuženik vlasnik skladišta na predmetnoj adresi površine 81,72 m2, njegova redovna mjesečna obveza u utuženom razdoblju od veljače 2019. do listopada 2020. na ime zajedničke pričuve obračunava se tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiveni iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima (5,00 kn/m2xkoeficijent 0,75x81,72m2=306,45 kn/40,67 eur).

17. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, te kako tuženik nije ničim dokazao da je platio potraživanje tužitelja s osnove pričuve u preciziranom ukupnom iznosu od 854,13 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, tako je sud u smislu odredbe čl. 451. stavak 3. ZPP-a, održao platni nalog u tom dijelu na snazi, pa je tako i odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o kamatama na dosuđene iznose temelji se na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

19. U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017.)

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje u tekstu: Pravilnik), a imajući u vidu troškovnik tužitelja, kao i vrijednost predmeta spora (854,13 eur). Tako mu je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 26,54 eur (čl. 7 st. 1 i 2 te čl. 6 Pravilnika), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 11/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 07.12.2021. i 10.03.2022. u iznosu od po 75 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 09.03.2022., 03.11.2022., 03.03.2025. u iznosu od po 75 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 05.11.2024. u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 bodova (Tbr. 10/1 Tarife), odnosno ukupno 506,25 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.012,50 eur po Tarifi i iznos od 26,54 eur po Pravilniku (ukupno 1.039,04 eur), te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46 Tarife i čl. 9 Pravilnika) daje ukupan iznos od 1.298,80 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos sudske pristojbe na presudu od 39,82 eur, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.338,62 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 17. travnja 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba o kojoj odlučuje županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. ZPP).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika