Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S p l i t
Poslovni broj: P Ob-516/2019-117
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik FE, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. veljače 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice-protutužene Marije Jerončić Mandić, odvjetnice u Splitu, tuženika-protutužitelja osobno i pun. tuženika – protutužitelja FE, odvjetnika u [adresa], objavljene 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nekretnina opisana kao 104/1246 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZU 18310, kat. čest. [katastarska čestica]-dvorište, stambena zgrada ukupne površine 844 m[2] od čega dvorište 491 m , stambena zgrada 353 m , KO [katastarska općina], na kojem je uspostavljeno i s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-etažno vlasništvo (E-1), što u naravi čini stan ST-1, koji se nalazi na etaži prizemlje – 1, a koji se sastoji od hodnika, dvije kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, površine poda 63,30 m[2] , sporedni dijelovi: natkrivene terase 1a površine poda 16,15 m[2] , otkrivene terase 1b površine poda 18,60 m (oba sporedna dijela na južnom dijelu prizemlja-1) i dvora 1c na istočnom dijelu prizemlja-1, površine poda 20,40 m[2] ; pripadak: istočnog bazena p1a na etaži prizemlje-1 površine vode 19,75 m[2] , s pripadajućom strojarnicom p1a površine poda 12,20 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, zatim zelene nadstrešnice p1b površine poda 15,50 m[2] na južnom dijelu prizemlja-1 i garaže PM po1-14 površine poda 12,60 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, u suvlasništvu tužiteljice-protutužene za ½ dijela, pa se nalaže tuženiku-protutužitelju trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice-protutužene u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da bi naprijed navedena nekretnina predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja.
II. Utvrđuje se da nekretnina opisana kao 641/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, ZU 2591, kat. čest. [katastarska čestica] - Gajeva ulica, dvorište Gajeva ulica, zgrada mješovite uporabe, Sesvete, Gajeva ulica 2/a Gajeva ulica, ukupne površine 883 m[2] , od čega dvorište Gajeva ulica površine 688 m , a zgrada mješovite uporabe, Sesvete, Gajeva ulica 2/a Gajeva ulica površine 195 m[2] K. O. [katastarska općina] na kojem je uspostavljeno i s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu - etažno vlasništvo (E-8), što u naravi čini stan oznake F, u potkrovlju stambeno- poslovne građevine, ukupne podne površine 41,46 m[2] , koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, ostave i predulaza, kojem pripada terasa podne površine 5,04 m[2] i parkirališno mjesto oznake P1 u dvorištu površine 12,00 m[2] , predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka za 51/85 dijela, te je u suvlasništvu tužiteljice-protutužene za 51/170 dijela, pa se nalaže tuženiku-protutužitelju trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice- protutužene u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana. Za više traženi suvlasnički udio i to za 34/170 dijela, tužbeni zahtjev se odbija.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici- protutuženoj ½ dijela životnog osiguranja."
IV. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 2.972,06 eur (iz osnova plaćenih kreditnih kartica) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."
V. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 13.941,18 eur (iz osnova ulaganja u predmetne nekretnine) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate uvećanjem prosječne kamatne stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."
VI. Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 2.515,01 eur iz osnova troškova plaćanja poreznog duga tužiteljice-protutužene iz njenog obrta sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Za više traženo i to za iznos od 30.484,99 eur protutužbeni
zahtjev se odbija.
VII. Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 10.724,76 eur iz osnova ulaganja u vikendicu tužiteljice-protutužene u [adresa] kod ZE sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Za više traženo i to za iznos od 29.275,24 eur protutužbeni zahtjev se odbija.
VIII. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu:
"Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 19.000,00 eur iz osnova ulaganja u apartman tužiteljice-protutužene na adresi [adresa] sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3% poena."
IX. Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici- protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 33.514,72 eur zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 5. studenog 2019. tužiteljica – protutužena je navela da su parnične stranke bile u braku od 6. listopada 2012., a isti da je razveden Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 26. rujna 2019. Tijekom trajanja bračne zajednice stranke da su kupile nekretninu opisanu kao 104/1246 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZU 18310, kat. čest. [katastarska čestica]-dvorište, stambena zgrada, ukupne površine 844 m[2] od čega dvorište 491 m[2] , stambena zgrada 353 m , KO [katastarska općina], na kojem da je uspostavljeno i s kojim da je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-etažno vlasništvo (E-1), što da u naravi čini stan ST-1, koji da se nalazi na etaži prizemlje – 1, a koji da se sastoji od hodnika, dvije kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, površine poda 63,30 m[2] , sporedni dijelovi: natkrivene terase 1a površine poda 16,15m , otkrivene terase 1b površine poda 18,60 m[2] (oba sporedna dijela na južnom dijelu prizemlja-1) i dvora 1c na istočnom dijelu prizemlja-1, površine poda 20,40 m[2] ; pripadak: istočnog bazena p1a na etaži prizemlje-1 površine vode 19,75 m[2] , s pripadajućom strojarnicom p1a površine poda 12,20 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, zatim zelene nadstrešnice p1b površine poda 15,50 m[2] na južnom dijelu prizemlja-1 i garaže PM po1-14 površine poda 12,60 m[2] koja se nalazi u podrumu-1. Predmetni stan da je stečen kupoprodajnim ugovorom s tvrtkom Valentin 1 d.o.o. Budući da je predmetna nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno da potječe iz te imovine, to da su stranke kao bivši bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, slijedom čega da tužiteljici-protutuženoj pripada suvlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, tužiteljica-protutužena je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da nekretnina opisana kao 104/1246 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZU 18310, kat. čest. [katastarska čestica]-dvorište, stambena zgrada, ukupne površine 844 m[2] od čega dvorište 491 m[2] , stambena zgrada 353 m , KO [katastarska općina], na kojem da je uspostavljeno i s kojim da je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-etažno vlasništvo (E-1), što da u naravi čini stan ST-1, koji da se nalazi na etaži prizemlje – 1, a koji da se sastoji od hodnika, dvije kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, površine poda 63,30 m[2] , sporedni dijelovi: natkrivene terase 1a površine poda 16,15m[2] , otkrivene terase 1b površine poda 18,60 m (oba sporedna dijela na južnom dijelu prizemlja-1) i dvora 1c na istočnom dijelu prizemlja-1, površine poda 20,40 m[2] ; pripadak: istočnog bazena p1a na etaži prizemlje-1 površine vode 19,75 m[2] , s pripadajućom strojarnicom p1a površine poda 12,20 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, zatim zelene nadstrešnice p1b površine poda 15,50 m[2] na južnom dijelu prizemlja-1 i garaže PM po1-14 površine poda 12,60 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, predstavlja bračnu stečevinu stranaka u suvlasništvu tužiteljice-protutužene za ½ dijela, te kojom će se naložiti tuženiku-protutužitelju da trpi upis prava vlasništva tužiteljice-protutužene u zemljišnim knjigama. Nadalje, predloženo je obvezati tuženika-protutužitelja da naknadi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka.
2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 13. prosinca 2019. tuženik-protutužitelj je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu uz prijedlog da isti bude odbijen. Među strankama da nije sporno da su zaključile brak 5. listopada 2012., a koji da je razveden Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj R1 Ob-988/2019 od 26. rujna 2019. Također, da nije ni sporno da je tuženik-protutužitelj kao kupac s Valentin 1 d.o.o. kao prodavateljem zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine i to baš stana koji je predmet ovog postupka za ukupan iznos kupoprodajne cijene od 190.018,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Člankom 36. Obiteljskog zakona da je određeno kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Predmetna nekretnina da je protivno navodima tužiteljice-protutužene, većim dijelom financirana sredstvima koja predstavljaju posebnu imovinu tuženika-protutužitelja, a radi čega da nisu osnovani tužbeni navodi da ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po ½ dijela svakog. Nadalje, da se ističe kako je tuženik-protutužitelj, a nakon prekida bračne zajednice sredstvima koja u cijelosti predstavljaju njegovu posebnu imovinu, podmirio nužne troškove opremanja predmetnog stana, u visini od 70.082,03 kn. Tuženik-protutužitelj da je svojim sredstvima podmirio i dugove tužiteljice-protutužene nastale prije braka te drugove bračne zajednice.
3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 20. studenog 2020. tuženik- protutužitelj je naveo da je bračna zajednica između stranaka prestala 25. ožujka 2019. Prije zaključenja braka tuženik-protutužitelj da je bio vlasnik stana i garaže u [adresa] na adresi [adresa], a što da je kupio još 2003., te je isto prodao u veljači 2011. i to za iznos od 87.000,00 eur. Nakon toga tuženik-protutužitelj da je u rujnu 2011. kupio stan u [adresa], na adresi [adresa] za iznos od 121.000,00 eur, a da bi isplatio u cijelosti tu kupoprodajnu cijenu on da je uplatio sve što je dobio od prodaje stana u [adresa], tj. 87.000,00 eur i još da je formalno dignut kredit kod banke na ime tužiteljice-protutužene u visini od 50.000,00 eur. Tužiteljica-protutužena da je tada bila i formalno zaposlena u knjigovodstvenom servisu IMSI d.o.o. Split na rok od 5 mjeseci, s tim da je sve njene doprinose podmirivao tuženik-protutužitelj. Taj kredit da je u cijelosti isplatio tuženik-protutužitelj, koji da je i kupio namještaj za taj stan u vrijednosti od 7.000,00 eur. U vrijeme zaključenja braka tužiteljica-protutužena da je imala vlastiti frizerski obrt, ali već tada da je obrt bio opterećen velikim poreznim dugom zajedno sa svim troškovima. Tada da su stranke odlučile da se taj obrt zatvori i osnuje novo trgovačko društvo, ali ovaj put na ime njenog brata SE. Da bi se to moglo ostvariti tuženik-protutužitelj da je morao pokriti sva dugovanja obrta tužiteljice- protutužene što da ga je koštalo 33.000,00 eur, a pored toga da joj je još dao 20.000,00 kn kao temeljni kapital za osnivanje novog trgovačkog društva. Tuženik-protutužitelj i njegov otac (koji živi u [adresa]) da su u lipnju 2015. prodali jednu zemlju zv. Velena za 74.748,00 KM što da iznosi 37.374,00 eur, a od toga da je tuženik-protutužitelj na ime svog suvlasničkog dijela dobio 22.800,00 KM odnosno 11.400,00 eur. Otac da mu je od svog dijela dao još 5.000,00 eur, tako da je od prodaje te zemlje dobio sveukupno iznos od 16.400,00 eur. Tužiteljica-protutužena da je još prije braka bila upisana kao vlasnica vikendice u [adresa] kod ZE koja da je kupljena za iznos od 30.000,00 eur. Ta vikendica da nije bila legalizirana, da je bila u lošem stanju, tako da je imala slabu tržišnu vrijednost. Tada da su stranke odlučile da se ta vikendica uredi i legalizira kako bi ju mogli bolje prodati. Da bi to mogli ostvariti tuženik-protutužitelj da se angažirao i oko postupka legalizacije, a da je uložio u vikendicu i značajna svoja sredstva. Naime, da je prodao stan u [adresa] i garažu (koji da su bili njegova vlastita imovina) u lipnju 2014. za iznos od 144.000,00 eur, a dio od tog novca i od iznosa koji je tuženik-protutužitelj dobio za prodaju zemljišta u BIH, tuženik- protutužitelj da je uložio u uređenje vikendice tužiteljice-protutužene u [adresa] kod [adresa] iznos od 40.000,00 eur. Dakle, taj iznos da je bio uložen u uređenje i legalizaciju vikendice isključivo iz posebne imovine tuženika-protutužitelja. Na taj način on da je značajno povećao vrijednost vikendice, te da su je stranke uspjele prodati za iznos od 190.000,00 eur koji da je bio u cijelosti uplaćen na račun tužiteljice-protutužene. Prije uređenja vikendice stranke da su pokušale istu prodati u stanju u kakvom je bila, ali da je najveća ponuda bila 70.000,00 eur. Također, dio novca dobiven od naprijed navedene vlastite imovine tuženik-protutužitelj da je uložio u uređenje poslovnog prostora-ranije frizerskog salon tužiteljice-protutužene (na adresi GE [adresa]) iznos od 19.000,00 eur. Taj prostor da je preuređen u apartman gdje da su jedno vrijeme stranke i živjele i gdje da su imale prijavljeno prebivalište. Isto tako da su od iznosa koji predstavlja vlastitu imovinu tuženika-protutužitelja (prodaja stana i zemlje u BIH) stranke dio potrošile na svakodnevni zajednički život, a dio u visini od 120.000,00 eur da su uložile u kupnju stana sa parkirnim mjestom koji da je predmet ovog postupka. Predmetni stan da je kupljen 28. prosinca 2018. od tvrtke Valentin 1 d.o.o. Split za ukupnu cijenu od 190.018,00 eur. Da bi se ispunila ugovorna obveza glede kupoprodajne cijene tuženik-protutužitelj da je bio prisiljen uzeti kredit od HPB Split u iznosu od 70.000,00 eur. U to vrijeme stranke da već nisu živjele zajedno jer kao što je već navedeno tužiteljica-protutužena da je napustila bračnu zajednicu u ožujku 2019., a tuženik-protutužitelj da je, da se stan ne bi izgubio, 11. listopada 2019. sklopio Ugovor o hipotekarnom kreditu sa HPB Split u iznosu od 70.000,00 eur, koji da on do danas isplaćuje. Predmetni stan da je kupljen u stanju djelomične završenosti. Npr. bazen da je bio samo iskopan (beton), ali sve drugo da je tuženik-protutužitelj naknadno sam sredio, nabavio materijal i platio radnike. On da je sve to radio u vrijeme kada tužiteljica-protutužena već više nije živjela s njim, ali prema svemu onom kako je ona to htjela, tj. kako je tražila za vrijeme dok je živjela s njim. Tako da je samo za postavljanje keramike oko bazena platio 14.500,00 kn, pločice u bazenu da je platio 5.200,00 kn, za izolaciju bazena 2.200,00 kn, za bazensku tehniku da je platio 30.000,00 kn, instalaciju vode, vanjskog tuša i sudopera i vode za hladnjak da je platio 3.200,00 kn, stepenice od inoxa za bazen da je platio 3.400,00 kn, postavljanje kamena na bazenu da je platio 11.300,00 kn, za oblaganje stepenica na terasi da je platio 4.299,00 kn, zatim za unutarnje radove u stanu kao što su spuštanje stropa s knaufom kako bi se mogla staviti plafonska led rasvjeta da je platio 8.500,00 kn, montažu rasvjetnih tijela 1.700,00 kn, za rasvjetu na terasi da je platio 2.500,00 kn, podno grijanje u dnevnom boravku da je platio 7.500,00 kn, kupnja i montaža kuhinje s aparatima tuženik-protutužitelj da je platio 68.000,00 kn, dodatno za frižider da je platio 6.500,00 kn, kuhinjsku ploču 3.000,00 kn, komodu u dnevnom boravku 4.000,00 kn uvećano za bojanje te komode u iznosu od 2.000,00 kn, silikati na terasi 400,00 kn, za drveni stol na terasi da je dao 4.300,00 kn, za postavljanje keramike u strojarnici da je platio 1.000,00 kn, za staklenu ogradu na terasi 23.500,00 kn, stavljanje specijalnih utičnica (po traženju tužiteljice-protutužene) da je platio 1.700,00 kn, stavljanje kerlit ploča na zid da je platio 8.500,00 kn, televiziju u iznosu od 9.483,00 kn, kutnu garnituru da je platio 12.300,00 kn, stavljanje žive ograde koju da je tuženik-protutužitelj bio dužan staviti po projektu da je platio 3.340,00 kn i još je k tome da je imao niz manjih troškova za razne radove i materijale (gletanje, električarski radovi i dr.) u ukupnom iznosu od cca 4.500,00 kn, kao i niz manjih troškova za dodatno uređenje stana (npr. nabijanje žala, postavljanje karniša, tapeciranje, postavljanje stolića u kupatilu zajedno sa umivaonikom itd.) u ukupnom iznosu od 11.915,00 kn. Nadalje, prilikom napuštanja bračne zajednice tužiteljica-protutužena da je ostavila nepodmirene dugove prema kreditnim karticama i to prema PBZ u iznosu od 10.912,94 kn, prema Addiko banci u iznosu od 3.914,00 kn, prema Sber banci u iznosu od 10.926,01 kn i prema Poštanskoj banci u iznosu od 24.032,62 kn, dakle u ukupnom iznosu od 49.785,57 kn. Tuženik- protutužitelj da priznaje da bi to bio zajednički trošak tj. na svaku od stranaka da otpada po iznos od 24.892,78 kn. Tuženik-protutužitelj da je u cijelosti podmirio dugovanja prema bankovnim karticama tako da bi mu tužiteljica-protutužena dugovala po tom osnovu 24.785,57 kn. Ona da mu je međutim prilikom napuštanja bračne zajednice ostavila 2.500,00 kn tako da njeno dugovanje prema tuženiku-protutužitelju po tom osnovu iznosi 22.393,00 kn. Konačno tuženik-protutužitelj da plaća i porez na promet nekretnina za predmetni stan sukladno rješenju Porezne uprave od 28. veljače 2020. u iznosu od 56.382,40 kn. Za vrijeme braka da su stranke zajedno napravile niz privatnih dugova, kako radi kupnje stana tako i radi podmirenja određenih troškova života. Ukupno da su se zadužile kod privatnih osoba za iznos od 25.550,00 eur, od čega da je polovina dužnost tužiteljice-protutužene da vrati. Tuženik-protutužitelj da je sam do sada isplatio po tom osnovu vjerovnicima iznos od 11.500,00 eur u protuvrijednosti u kunama, od čega da mu je tužiteljica-protutužena dužna isplatiti polovinu. Iz svega navedenog da proizlazi da su predmetne nekretnine stečene za vrijeme braka samo do visine vrijednosti od 120.000,00 eur, dok da je preostali iznos do pune vrijednosti kupljenog stana od 190.018,00 eur, odnosno 70.000,00 eur stan kupljen iz posebne imovine tuženika-protutužitelja, tj. bankovnim kreditom koji da je tuženik-protutužitelj digao nakon prestanka braka stranaka. Da tuženik-protutužitelj nije digao taj kredit i da nije tako plaćena razlika u cijeni stana sa svim pripadnostima, stranke da bi izgubile te nekretnine. Slijedom navedenog bračnu stečevinu u predmetnim nekretninama da može predstavljati najviše 2/3 dijela tih nekretnina, dok da je 1/3 posebna imovina tuženika-protutužitelja, stoga tužbeni zahtjev tužiteljice- protutužene upravljen na utvrđenje bračne stečevine glede predmetnih nekretnina da ne može nikako ići preko 2/3 dijela, odnosno 2/3 predmetnih nekretnina da su bračna stečevina stranaka, a kako od te 2/3 svaka stranka ima pravo na 1/2 to da proizlazi da svakoj od njih po osnovi bračne stečevine pripada po 1/3. Tuženik-protutužitelj k tome da ima pravo još na 1/3 iz osnova svoje posebne imovine. S obzirom da je tuženik- protutužitelj za vrijeme i nakon prestanka braka uložio znatna sredstva na uređenje stana, zatim da je podmirio određene dugove tužiteljice-protutužene, njemu da pripada i obveznopravni zahtjev za naknadu tih troškova. Što se tiče potrošnje po kreditnim karticama, s obzirom da se radilo o troškovima koje da je tužiteljica-protutužena napravila za vrijeme braka i za koje se može smatrati da su napravljeni za tekuće potrebe bračne zajednice tužiteljica-protutužena da je dužna naknaditi tuženiku- protutužitelju polovinu iznosa koji je on po tom osnovu platio tj. iznos od 22.393,00 kn. Što se tiče troškova uređenja stana, garaže, bazena i drugo, nabave namještaja i plaćanje poreza, ukupni troškovi koje da je tuženik-protutužitelj imao da iznose 315.119,40 kn. Od tog iznosa da 1/3 iznosi 105.039,80 kn koliko da je tužiteljica- protutužena s obzirom da ima pravo na 1/3 dužna naknaditi tuženiku-protutužitelju iz osnova troškova koje je on imao za uređenje, opremu predmetnih nekretnina i plaćanje poreza za predmetnu nekretninu. Nadalje, tuženik-protutužitelj da potražuje od tužiteljice-protutužene i iznos koji je on osobno dao za podmirenje njenih poreznih dugovanja njenog obrta i troškova u vrijeme kada su sklopili brak, i to u iznosu od 33.000,00 eur, a što da u protuvrijednosti daje iznos od 247.500,00 kn. Konačno, tuženik-protutužitelj da potražuje od tužiteljice-protutužene i iznos koji je on osobno uložio u uređenje njene vikendice u [adresa] kod [adresa] čime da je znatno porasla vrijednost te nekretnine što da se vidi i iz cijene koju je postigla na tržištu. Radi se o iznosu od 40.000,00 eur što da u protuvrijednosti daje iznos od 300.000,00 kn. Slijedom navedenog, tuženik-protutužitelj je postavio glavni protutužbeni zahtjev kojim je zatražio da mu tužiteljica-protutužena iz osnova plaćenih kreditnih kartica isplati iznos od 22.393,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, iz osnova ulaganja u predmetne nekretnine iznos od 105.039,80 kn sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, iz osnova troškova plaćanja poreznog duga tužiteljice-protutužene iz njenog obrta iznos od 247.500,00 kn kao protuvrijednosti iznosa od 33.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, iz osnova ulaganja u vikendicu tužiteljice-protutužene u [adresa] iznos od 300.000,00 kn kao protuvrijednost iznosa od 40.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, te iz osnova ulaganja u apartman tužiteljice- protutužene na adresi [adresa] iznos od 142.500,00 kn, kao protuvrijednosti iznosa od 19.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate. Nadalje, tuženik-protutužitelj je naveo da ukoliko sud eventualno usvoji tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje prava vlasništva tužiteljice-protutužene za ½ dijela predmetnih nekretnina, tuženik-protutužitelj da postavlja protutužbeni zahtjev na isplatu polovine svih gore navedenih isplata i troškova, a osim toga tada da nastaje i obveza tužiteljice- protutužene da naknadi tuženiku-protutužitelju i polovinu dugovanja sa svima kamatama i troškovima po osnovi bankovnog hipotekarnog kredita. Tuženik- protutužitelj da je isplatio po osnovu tog kredita 2.333,92 eur, a od čega da polovina iznosi 1.166,96 eur, odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od 8.752,20 kn, dok da mjesečna rata po tom kreditu iznosi 353,77 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju eur i kn kod HNB na dan isplate. Slijedom navedenog tuženik- protutužitelj je postavio podredni protutužbeni zahtjev kojim je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tužiteljici-protutuženoj da mu iz osnova plaćenih kreditnih kartica isplati iznos od 22.393,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, iz osnova ulaganja u predmetne nekretnine iznos od 157.559,70 kn sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, iz osnova troškova plaćanja poreznog duga tužiteljice-protutužene iz njenog obrta iznos od 123.750,00 kn kao protuvrijednosti iznosa od 33.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, iz osnova ulaganja u vikendicu tužiteljice-protutužene u [adresa] kod [adresa] iznos od 150.000,00 kn kao protuvrijednost iznosa od 40.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, te iz osnova ulaganja u apartman tužiteljice-protutužene na adresi [adresa] iznos od 71.250,00 kn, kao protuvrijednosti iznosa od 19.000,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate te po osnovu Sporazuma broj 9916769959-259 o osnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini sa Hrvatskom poštanskom bankom d.d. Zagreb zaključenog između tuženika-protutužitelja i navedene banke 11. listopada 2019. isplati na ime do sada isplaćenih obroka polovinu, odnosno iznos od 8.752,20 kn sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate te počev od 1. prosinca 2020. pa nadalje sve do potpune isplate navedenog kredita polovinu mjesečnih obroka, tj. 176,88 eur u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. Nadalje, tuženik-protutužitelj je predložio ovom sudu obvezati tužiteljicu-protutuženu na naknadu troškova parničnog postupka.
4. U podnesku zaprimljenom kod ovog 2. veljače 2021. tužiteljica-protutužena je navela da osporava protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kao neosnovan. Parnične stranke da su živjele u izvanbračnoj zajednici od kraja 2010. koja da je nastavljena sklapanjem braka 6. listopada 2012. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranke da su Ugovorom o kupoprodaji od 13. rujna 2011. stekle na dva jednaka dijela stan u [adresa] na adresi [adresa] pa da se osporava navod tuženika- protutužitelja da bi taj stan bio njegova posebna imovina. Stan da je kupljen za iznos od 121.000,00 eur. Stan u [adresa] da je prodan Ugovorom o kupoprodaji od 06. lipnja 2014. za iznos od 144.000,00 eur, odnosno prodajom da je ostvarena viša cijena za 23.000,00 EUR-a nego što su stranke ranije platile za isti stan. Iznos od 23.000,00 eur koji da su zaradile prodajom stana stranke da su koristile za plaćanje najamnine za podstanarski stan naredne dvije godine te za svakodnevne životne potrebe. Netočni da su navodi da bi tuženik-protutužitelj podmirio dugovanja obrta tužiteljice-protutužene u iznosu od 33.000,00 eur. Iz rješenja Porezne uprave od 5. studenoga 2013. kojim da je odobren zahtjev za otpis dijela duga uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga da je razvidno da se porezni dug ne odnosi na poslovanje obrta tužiteljice-protutužene već da su reprogramom obuhvaćeni i drugi porezi, a koji da se odnose na promet nekretnine koja je stečena u braku, porez na kuću za odmor koja je iznajmljivana u braku, porez na promet cestovnih motornih vozila koja su također stečena za vrijeme trajanja braka pa da bi se porezni dug po tim osnovama dijelio na dva dijela. Tuženik-protutužitelj da nije dokazao da je predmetni dug po citiranom rješenju porezne uprave platio u bilo kojem dijelu, a pogotovo ne u cijelosti. Tužiteljica-protutužena da je redovito podmirivala sve svoje obaveze. Slijedom navedenog u cijelosti da se osporava da bi tužiteljica-protutužena bila dužna tuženiku-protutužitelju s osnova poreznog duga bilo kakav iznos. Tužiteljica- protutužena da osporava da bi tuženik-protutužitelj njoj dao 20.000,00 kn na ime temeljnog kapitala za osnivanje novog trgovačkog društva. Tužiteljica-protutužena da nikada nije osnivala trgovačko društvo niti da joj je tuženik-protutužitelj ikada dao bilo koji novac na ime temeljenog kapitala. Poznato joj je da je njen brat SE osnovao trgovačko društvo međutim odnos između tuženika-protutužitelja i njenog brata da nije predmet ovog postupka. Tužiteljica-protutužena da je Ugovorom o prodaji od 17. siječnja 2007., dakle puno prije početka izvanbračne zajednice s tuženikom- protutužiteljem, stekla nekretninu, stambenu zgradu u [adresa] kod [adresa]. Kupoprodajnu cijenu nekretnine da je isplatila novcem koji joj je darovao njen otac KE. Predmetnu nekretninu tužiteljica-protutužena da je iznajmljivala za vrijeme trajanja braka od čega da je zaradila značajna novčana sredstva koja da su potrošena na svakodnevne životne potrebe stranaka te na podmirenje tužiteljičinih dospjelih dugova. Tužiteljica-protutužena da osporava navode da bi tuženik- protutužitelj uložio vlastita sredstva u uređenje vikendice tužiteljice-protutužene u [adresa] kod [adresa], budući da je tu nekretninu u cijelosti uredio njezin otac KE koji da je angažirao i vlastitim sredstvima platio radnike koji da su radili na kući te snosio trošak priključka objekta na električnu mrežu. Njezin otac da je za radove na kući angažirao i platio JE koji da je izveo radove rušenja starog dijela kuće, nalijevanja i pojačavanja ploče prve etaže, podizanje druge etaže, žbukanje, nalijevanje podloge i betoniranje okućnice, da je angažirao i platio radnika Meter Antu koji da je ugradio PVC stolariju na cijelom objektu, da je angažirao i platio BE koji da je obavio poslove termo izolacije objekta na način da je isti obložen stiroporom te da je u cijelosti uredio fasadu (sep cijelog objekta). Neosnovani da su navodi iz podneska tuženika-protutužitelja da su parnične stranke pokušale prodati kuću u [adresa] prije uređenja. Kuća da se nije prodavala već da je za istu bila dana ponuda za kupnju na iznos od 70.000,00 eur i to od strane prijatelja tuženika- protutužitelja, međutim tužiteljica-protutužena da je tu ponudu odbila jer da u tom trenu nije bila zainteresirana za prodaju kuće. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 07. siječnja 2016. tužiteljica-protutužena da je prodala vlastitu imovinu - stambenu zgradu u [adresa] kod [adresa] za iznos od 190.000,00 eur, a koji iznos da je isplaćen na njezin račun otvoren u Raiffeisen bank d.d., a potom da je novac podignut u gotovini i uplaćen u korist tuženikova-protutužiteljeva računa u Sberbank d.d. Ostvarena kupoprodajna cijena kuće u cijelosti da je utrošena na kupnju i opremanje stana u [adresa] u [adresa]. Nadalje, da se osporavaju navodi da je tuženik-protutužitelj vlastitu imovinu uložio u uređenje poslovnog prostora, ranije frizerskog salona tužiteljice-protutužene na adresi [adresa]. Inventar frizerskog salona koji da je bio posebna imovina tužiteljice-protutužene da je prodan za iznos od 2.500,00 eur, a novac da je uložen u uređenje prostora kako bi isti bio podoban za stanovanje. U predmetnom prostoru da su stranke jedno vrijeme besplatno stanovale, a jedno vrijeme ga iznajmljivale od čega da su ostvarile značajne prihode. Uloženi novac u preuređenje dijelom da predstavlja posebnu imovinu tužiteljice (stečen prodajom inventara frizerskog salona). Predmetni poslovni prostor da je vlasništvo Hrvatske poštanske banke d.d. na koju da je preneseno pravo vlasništva sa roditelja tužiteljice-protutužene radi osiguranja novčane tražbine, pa da se ne radi o ulaganju u nekretninu tužiteljice-protutužene. Parnične stranke da nisu nikada platile nikakav iznos za stanovanje u predmetnom apartmanu roditeljima tužiteljice-protutužene, štoviše od iznajmljivanja istog prostora da su ostvarivale zaradu. To da je upravo razlog zbog kojega parnične stranke nisu od roditelja tužiteljice-protutužene potraživale iznos uložen u uređenje apartmana. U cijelosti da se osporavaju navodi da je tuženik-protutužitelj po traženju tužiteljice- protutužene uređivao stan u [adresa] u [adresa]. Tuženik-protutužitelj da je po vlastitom nahođenju i željama kupovao opremu u stanu. Međutim tužiteljica- protutužena niti da ne traži suvlasništvo nad kuhinjskim aparatima, kuhinjom, komodom u dnevnom boravku i svim pokretninama koje su kupljene za opremanje stana (novcem stečenim prodajom kuće u [adresa]) pa da je u tom dijelu protutužbeni zahtjev upravljen prema tužiteljici-protutuženoj na ime snašanja dijela troškova za uređenje stana u cijelosti neosnovan. Osim toga tuženik-protutužitelj da nije ni dokazao cijenu radova, materijala i opreme kao ni to da bi ista bila ugrađena odnosno uložena u stan. U cijelosti da se osporavaju navodi da bi tužiteljica-protutužena ostavila nepodmirene dugove po kreditnim karticama prilikom napuštanja bračne zajednice. Navodi tuženika-protutužitelja u ovom dijelu da su nejasni i neodređeni te da se u cijelosti osporavaju u osnovu i visini. U prilogu podneska da je dostavljeno Rješenje o ovrsi JB Dalibora Pavlovića broj Ovrv-339/2013 iz 2013. pa da nije jasno što se njime dokazuje obzirom da je bračna zajednica prestala 2019. Dio dostavljene dokumentacije da je nečitljiv obzirom da su prilikom skeniranja stranica rubni dijelovi na kojima se navode iznosi pojedinih stavki izostali pa da se u tom dijelu ne može dati očitovanje. Svakako, da je vidljivo da je tuženik-protutužitelj prouzročio dug po kreditnim karticama i to u svrhu svog poslovanja, pa iako bi novac koji je stečen radom kao i troškovi koji su nastali za potrebe obavljanja posla predstavljali bračnu stečevinu, tuženik-protutužitelj tako stečen novac da smatra vlastitom imovinom, a s druge strane da traži od tužiteljice-protutužene da snosi polovicu troška. Tužiteljica-protutužena da ništa ne duguje tuženiku-protutužitelju, dapače, upravo da je iz sredstava koji su njena posebna imovina isplaćen veći dio kupoprodajne cijene za stan u [adresa] u [adresa], pa da je time što tužiteljica-protutužena traži utvrđenje suvlasništva za 1/2 dijela predmetnog stana tuženik-protutužitelj dobio drugu polovicu, odnosno više nego što ga pripada s naslova bračne stečevine. Tužiteljica-protutužena da je za vrijeme trajanja braka primala naknadu za nezaposlene, a od prodaje vlastite imovine da je ostvarila značajna novčana sredstva koja da je ulagala najvećim dijelom u kupnju stana u [adresa], a manjim dijelom na podmirenje vlastitih dugova. Tužiteljica-protutužena da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 29. ožujka 2018. prodala vlastitu imovinu
- garažno mjesto upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-39) za iznos od 20.000,00 eur. Radi smanjenja porezne obveze u ugovor da je unesena cijena nekretnine 15.000,00 eur. Od dobivene kupoprodajne cijene tužiteljica-protutužena da je svom ocu kupila automobil marke Honda za iznos 11.000,00 eur dok da je ostatak novca dijelom uložen u kupnju stana u [adresa] u [adresa], a dijelom na svakodnevne životne potrebe parničnih stranaka. Tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranke da su Ugovorom o prodaji nekretnine od 27. srpnja 2011. stekle vlasništvo stana u [adresa], u [adresa] koji da se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetni stan da predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Za vrijeme trajanja braka stan u [adresa] da je renoviran na način da su izvedeni opsežni građevinski radovi i to zatvaranje jedne terase tako da je ista postala sastavni dio stana čime da je povećana podna površina stana za 12,63 m[2] tako da stan nakon završetka radova ima površinu 41,46 m[2] . Stan da je za vrijeme trajanja bračne zajednice kompletno opremljen novim namještajem. Tuženik-protutužitelj da je za vrijeme trajanja braka plaćao životno osiguranje tj. štednju u Sberbank d.d. Tužiteljici-protutuženoj da nije poznato na koji vremenski period se ova štednja plaća kao niti je li ista već dospjela na isplatu i je li isplaćena tuženiku-protutužitelju pa da se predlaže da sud zatraži podatke o štednim računima koji su na ime tuženika-protutužitelja otvoreni u Sberbank d.d. U navedenom podnesku tužiteljica-protutužena je preinačila tužbu na način da je uz postojeći tužbeni zahtjev istakla i tužbeni zahtjev kojim je zatražila utvrđenje da nekretnina opisana kao 641/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] - Gajeva ulica, dvorište Gajeva ulica, zgrada mješovite uporabe, [adresa], ukupne površine 883 m[2] , od čega dvorište Gajeva ulica površine 688 m , a zgrada mješovite uporabe, [adresa][2] k. o. [katastarska općina] na kojem je uspostavljeno i s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu - etažno vlasništvo (E-8), što u naravi čini stan oznake F, u potkrovlju stambeno-poslovne građevine, ukupne podne površine 41,46 m[2] , koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, ostave i predulaza, kojem pripada terasa podne površine 5,04 m[2] i parkirališno mjesto oznake P1 u dvorištu površine 12,00 m[2] , predstavlja bračnu stečevinu stranaka u suvlasništvu tužiteljice-protutužene za 1/2 dijela te kojom će se naložiti tuženiku- protutužitelju da trpi upis prava vlasništva tužiteljice-protutužene u zemljišnim knjigama, te kojom će se naložiti tuženiku-protutužitelju da isplati tužiteljici- protutuženoj ½ dijela životnog osiguranja, a koji iznos će tužiteljica-protutužena precizno označiti nakon što sud pribavi podatke od Sberbanke d.d. o iznosu i razdoblju na koje je policu životnog osiguranja tuženik-protutužitelj sklopio.
5. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 27. kolovoza 2021. tuženik- protutužitelj je naveo da se protivi preinačenom tužbenom zahtjevu tužiteljice- protutužene. Naime, vanbračna zajednica stranaka da je počela početkom 2012., a ne krajem 2010. kako to navodi tužiteljica-protutužena. Tuženik-protutužitelj da je kupio stan u [adresa] u [adresa] kao potpuno prazan te da ga je sam kompletno opremio i uredio, dok tužiteljica-protutužena da nije ni koji način sudjelovala u kupnji tog stana, te potom da je tuženik-protutužitelj navedeni stan prodao zajedno s namještajem i postigao veću cijenu od one za koju je kupio. Glede ulaganja u kuću u [adresa], UE tuženik-protutužitelj da je o svom trošku izravnao, izolirao, betonirao, zatim kompletno ogletao prizemlje, struja da je izmještena kao i voda, kompletno da su namješteni donji i gornji kat kuće zajedno s aparatima, da je postavljena keramika u kuhinji i kupaonicama, a u sobama laminat, te da je spušten strop u prizemlju. Na katu kuće da su samo bili postavljeni laminat i pločice, dok da je sve ostalo napravio tuženik- protutužitelj, a koji da je postavio dva klima uređaja, satelitsku antenu, kamenu ogradu na dvije terase, kamin ispred kuće, vanjsku rasvjetu, benkovački kamen za popločavanje, novu hidroizoloaciju na koju da su postavljene kamene stepenice. Pri tom da je kompletnu kamenu ogradu na stepenicama postavila firma Luketin d.o.o., a uz to da je još izgrađena kamena ograda oko kuće i kovana pocinčana ograda. Glede kupovine stana u [adresa], tuženik-protutužitelj da je istu dogovorio s investitorom još 2010. na način da je 22. prosinca 2010. dao svoj automobil marke BMW 330XD za iznos od 19.000,00 eur koji da je ušao u račun te da mu je isplatio još 5.000,00 eur u gotovini na ime kapare, dakle ukupno 24.000,00 eur na ime kapare. Kako da je kupoprodajna cijena stana iznosila 42.500,00 eur, to da je tuženik-protutužitelj za isplatu preostalog iznosa uzeo kredit u Sber banci u iznosu od 37.500,00 eur te stoga što je došlo do pretplate kod investitora, isti da je vratio tuženiku-protutužitelju iznos od 19.000,00 eur od kojih da je novaca tuženik-protutužitelj zatvarao naprijed navedene dugove tužiteljice-protutužene. Predmetni stan da je kupljen puno ranije nego su stranke stupile u izvanbračnu zajednicu pa isti da ne predstavlja izvanbračnu, odnosno bračnu stečevinu. Navedeni stan da je kupljen kao garsonijera, a tuženik- protutužitelj da je zatvaranjem jedne terase od 17 m[2] napravio sobu i povećao površinu stana te navedeno legalizirao, a sve naprijed opisano da je izvršeno odmah po sklapanju kupoprodajnog ugovora, odnosno u svinju 2011. Glede plaćanja životnog osiguranja tuženika-protutužitelja, a ne štednje kako to navodi tužiteljica-protutužena, tuženik-protutužitelj je iskazao kako je prilikom dizanja kredita za kupnju stana u [adresa] morao na zahtjev banke sklopiti navedeni Ugovor kako bi mogao realizirati kredit, a tuženik-protutužitelj da i danas plaća i navedeni kredit i životno osiguranje.
6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 18310 KO [katastarska općina], Rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl.br. R1 Ob-988/2019 od 26. rujna 2019., izjava GE, EE, ME, HE, PE, ĆE, IE, ŠE, preslika računa, Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tuženika-protutužitelja kao prodavatelja i TE kao kupca **.**.2011., Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tuženika-protutužitelja kao prodavatelja i RE kao kupca **.**.2011., Ugovora o kupoprodaji zaključenog između tužiteljice-protutužene zastupane po tuženiku-protutužitelju i tuženika-protutužitelja kao prodavatelja te VE kao kupca **.**.2014., Aneksa ugovora o kupoprodaji zaključenog između tužiteljice-protutužene zastupane po tuženiku-protutužitelju i tuženika-protutužitelja kao prodavatelja te VE kao kupca **.**.2014., Rješenja Porezne uprave PU Split KLASA UP/I 415-02/2013-007/1201 Ur. broj 513-07-17-13-02 "Split 5. studenog 2013.", stanja računa poreznog obveznika NE na dan 5. lipnja 2017., Porezne uprave PU Split, preslika naloga za nacionalna plaćanja, Opomene Porezne uprave PU Split KLASA: 415/01/2014-002/08805 Ur. broj 5133-007-17-08/214-01 "Split, 4. prosinca 2014.", uvida u stanje računa poreznog obveznika Porezne uprave Ispostave Split za tužiteljicu-protutuženu, Rješenja o ovrsi Porezne uprave Ispostave Split Klasa UP/I-415-02/2012-001/03975 Ur. broj 513-007-17-08/2012-01 "Split, 10. studenog 2012.", prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o. Zagreb naspram ovršenika ZE " [adresa], **.**.2013.", Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-339/2013 javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz Splita, informacija o platnoj transakciji PBZ d.d. od 23. lipnja 2014., preslika temeljnica prije knjiženja Projekt Muše d.o.o., Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između CE kao prodavatelja i ZE i ŽE kao kupaca **.**.2011., Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između AE kao kupca te OE i ŽE kao prodavatelja 16. lipnja 2015., Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između NE i ČE kao kupca **.**.2016., Privremenog poreznog rješenja Porezne uprave PU Split KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00689 Ur. broj 513- 007-17-01-2020-0004 od 28. veljače 2020., Izjave DE od 8. ožujka 2020., prometa po računu Sber bank d.d. za tuženika-protutužitelja, prometa po računu HPB d.d. za tuženika-protutužitelja, Obavijesti o učinjenim transakcijama Addiko bank za tuženika-protutužitelja, Sporazuma broj 9916769959-259 o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini zaključenog između Hrvatske poštanske banke d.d. i tuženika- protutužitelja kao korisnika kredita te Z 1 d.o.o. za turizam kao protivnika osiguranja 11. listopada 2019., Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu broj 9916769959 zaključenog između Hrvatske poštanske banke d.d. i tuženika- protutužitelja kao korisnika kredita 11. listopada 2019., Ugovora o prodaji zaključenog između LE kao prodavatelja i tužiteljice-protutužene kao kupca 17. siječnja 2007., uplatnice broj 185/08, Potvrde Turističke zajednice Split, Potvrde RBA bank od 5. ožujka 2020., Ugovora o priključenju broj 401302-080289-00110104 HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između tužiteljice-protutužene kao prodavatelja i ĐE kao kupca **.**.2018., Zapisnika o utvrđivanju porezne osnovice posebnog porezna na motorna vozila Carinske uprave Područni carinski ured Split od 1. lipnja 2016., Izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2591 KO [katastarska općina], Ugovora o prodaji nekretnine zaključenog između Elektron-Trg d.o.o. [adresa] kao prodavatelja i tuženika- protutužitelja 27. srpnja 2011., preslika fotografija, ZK izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17298 KO [katastarska općina], Rješenja o pravu na novčanu naknadu Hrvatskog zavoda za zapošljavanju RU Split od 22. ožujka 2018., Izjave CE "U [adresa] **.**.2011.", Ugovora o kupoprodaji broj 05/12 Zaključen između Quatro Company d.o.o. Split kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca 24. veljače 2012., Obavijesti Porezne uprave PU Dalmacija od 22. srpnja 2015., Poreznog rješenja PU Split od 8. kolovoza 2014., Rješenja Hrvatskih voda od 8. rujna 2014., Potvrde Hrvatskih voda od 22. travnja 2015., Zahtjeva za izdavanja Rješenja o izvedenom stanju od 31. prosinca 2012., Rješenja Općine Marina od 16. srpnja 2013., Izjave Bent bazeni d.o.o., potvrde ZU, potvrde ŽU, potvrde FU, potvrde SU, izjave GU, izjave KU, potvrde JU, izjave BU, izjave UU, EU, MU, ŠE, HU, UE, Tužbe protiv valjanosti ženidbe podnesene od strane tužiteljice-protutužene 22. listopada 2019., Rješenja o privremenom odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji Služba za gospodarstvo Ispostava Trogir Klasa: UP/I-335-02/13- 01/581 Ur. broj 2181-01/09-13-3-SŠ "Trogir, 18. srpnja 2013.", Ugovora o ideal štednji zaključenog između Sberbank d.d. i tuženika-protutužitelja, Specijalne punomoći izdane tužiteljici-protutuženoj od strane tuženika-protutužitelja na računu otvorenom kod Sberbank 28. siječnja 2016., preslika naloga za uplatu Hypo group, izlista prometa po računima tuženika-protutužitelja u HPB banci, izlista prometa po računu PU kod PBZ d.d., ispisa prometa po računu tužiteljice-protutužene u Raiffeisen banci, Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između Z 1 d.o.o. kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca 28. prosinca 2018., Aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između Z 1 d.o.o. kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca 13. rujna 2019., Izjave Valentin 1 d.o.o., Potvrde Ministarstva Financija Porezne uprave PU Split Klasa: 034-04/24-10/21980 Ur. broj 513-07-17-01-242 od 19. rujna 2024., Uvida u stanje računa poreznog obveznika (zbrojni podaci) Ministarstva financija Porezne uprave PU Split od 19. rujna 2024. za tužiteljicu-protutuženu za 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016., Potvrda o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija Porezna uprava PU Split za tužiteljicu-protutuženu i tuženika-protutužitelja, dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. od 17. listopada 2024. i 11. studenog 2024., Ugovora o kreditu broj 234406 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama zaključenog između Volksbank d.d. kao kreditora i Agencije za ppravni promet i posredovanje nekretninama tuženika-protutužitelja kao korisnika kao kredita i Elektron-Trg d.o.o. kao založnog dužnika 9. kolovoza 2011., te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice – protutužene i tuženika – protutužitelja u svojstvu parničnih stranaka te dokaz saslušanjem ĆU, JU, PU, IU, ŠU, ZU, TU, RU, VU, ZEČ, NU, ŽEČ, SE, CU, AU, OU, ČU, DU i DE u svojstvu svjedoka.
7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Glavni protutužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
9. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
10. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su iste sklopile brak 6. listopada 2012., da je do prekida bračne zajednice došlo 25. ožujka 2019., a da je brak razveden pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1 Ob- 988/2019 od 26. rujna 2019.
11. Među strankama u ovom postupku je sporno pitanje predstavlja li bračnu stečevinu nekretnina i to stan u [adresa] u [adresa] (čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]), te je li tužiteljica-protutužena suvlasnica istog za ½ dijela kao i predstavlja li stan u [adresa], anagrafske oznake Gajeva ulica 2/a Gajeva ulica, izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka te je li tužiteljica-protutužena suvlasnica istog za ½ dijela. Nadalje, spornim se ukazuje potraživanje tuženika-protutuženika s naslova plaćenih dugova po kreditnim karticama, s naslova ulaganja u stan u [adresa] (stan, garaža, bazen, nabave namještaja, plaćanja poreza), s naslova plaćanja poreznog duga tužiteljice-protutužene iz njezinog obrta, s naslova ulaganja u vikendicu tužiteljice- protutužene u [adresa], te s osnova ulaganja u apartman na adresi [adresa].
12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno valja istaknuti da se prilikom utvrđivanja bračne stečevine primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet postupka. U konkretnom se slučaju, a s obzirom na vrijeme stjecanja imovine i to stana u [adresa] (čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 ObZ). Odredbom čl. 35. ObZ propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 36. ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 36. st. 3. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 39. st. 1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 36. ovoga Zakona.
13. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između Valentin 1 d.o.o. kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca 28. prosinca 2018. utvrđeno je da je istim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje pravo vlasništva sa svim pripadcima i služnostima i to odgovarajući suvlasnički dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] (zgrada, pašnjak, 824m[2] ) KO [katastarska općina], s kojim suvlasničkim dijelom će biti povezana samostalna uporabna cjelina-stan oznake S1 s pripadajućom spremom (i strojarnicom bazena u sklopu te spreme) u podrumu zgrade, te pripadajućim bazenom s hidroizolacijom korisne površine 19,75 m[2] i zelenim krovom (nadstrešnicom) korisne površine 15,50 m[2] , odnosno neto korisne površine uz koeficijent 3,88 m .[2] Stan da se nalazi na Prizemlju 1, orijentacije istok-jug, ukupne obračunske površine 80,11m , koji se sastoji od hodnika, dviju kupaonica, dviju soba, kuhinje i dnevnog boravka, stvarne površine zatvorenog dijela 63,30 m[2] kojem pripada natkrivena terasa korisne površine 16,15 m[2] , odnosno neto korisne površine uz koeficijent 8,08 m , otkrivena terasa korisne površine 18,60 m[2] sa betonskom školjkom za roštilj, odnosno neto korisne površine uz koeficijent 4,65 m[2] i dvor korisne površine 20,40 m , odnosno neto korisne površine uz koeficijent 4,08 m[2] , a sve kako je prikazano u tlocrtnom prikazu u glavnom projektu dipl. ing. arh. LU temeljem kojega je ishođena građevinska dozvola sa svim izmjenama i dopunama, te parkirno mjesto u garaži zgrade oznake PMpol-14, površine 12,60 m[2] te da su ugovorne strane suglasne da kupac kupuje predmetni stan u stupnju dovršenosti "ključ u ruke", za kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 190.018,00 eur od čega za stan 175.897,50 eur te za parkirno mjesto u iznosu od 14.120,50 eur. Nadalje, ugovorne strane potvrđuju da je kupac na ime kapare do sada platio 18.897,50 eur, na ime predujmova da je do sada platio iznos od 87.000,00 eur, a na ime preostalog dijela kupoprodajne cijene da se obvezuje platiti iznos do 84.120,50 eur i to iznos od 14.120,50 eur do 1. ožujka 2019., a iznos od 70.000,00 eur najkasnije u roku od 45 dana od dana provedbe elaborata o etažiranju u zemljišnim knjigama.
14. Pregledom Aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između Valentin 1 d.o.o. kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca 13. rujna 2019. utvrđeno je da stranke navedenim Aneksom kao predmet prodaje označavaju 8. suvlasnički dio: 104/1246 dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ZU 18310 (E-1) povezane sa stanom ST.1.-nalazi se na etaži prizemlje – 1, a koji da se sastoji od hodnika, dvije kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, površine poda 63,30 m[2] ; sporedni dijelovi: natkrivene terase 1a površine poda 16,15m[2] , otkrivene terase 1b površine poda 18,60 m[2] (oba sporedna dijela na južnom dijelu prizemlja-1) i dvora 1c na istočnom dijelu prizemlja-1, površine poda 20,40 m[2] , pripadak: istočnog bazena p1a na etaži prizemlje-1 površine vode 19,75 m[2] , s pripadajućom strojarnicom p1a površine poda 12,20 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, zatim zelene nadstrešnice p1b površine poda 15,50 m[2] na južnom dijelu prizemlja-1 i garaže PM po1-14 površine poda 12,60 m[2] koja se nalazi u podrumu-1. Nadalje ugovorne strane potvrđuju da je kupac na ime preostalog neplaćenog dijela kupoprodajne cijene pravovremeno uplatio prodavatelju iznos od 14.000,00 eur, dok da je u obvezi isplatiti prodavatelju na ime preostalog neplaćenog iznosa kupoprodajne cijene putem kredita podignutog kod Hrvatske poštanske banke d.d. iznos od 70.000,00 eur.
15. Pregledom Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu broj 9916769959 zaključenog između Hrvatske poštanske banke d.d. i tuženika-protutužitelja kao korisnika kredita 11. listopada 2019. utvrđeno je da se istim tuženiku-protutužitelju odobrava dugoročni nenamjenski kredit za kupnju stambene nekretnine u iznosu od 70.000,00 eur s rokom otplate 264 mjeseca.
16. Pregledom Izjave Valentin 1 d.o.o. ovjerene u potpisu zz Valentin 1 d.o.o. ĐU po javnom bilježniku Zrinki Milić Štrkalj pod brojem OV-10729/2019 od 17. listopada 2019. utvrđeno je da se istom potvrđuje da je tuženik-protutužitelj u cijelosti namirio kupoprodajnu cijenu za nekretninu označenu kao 8. suvlasnički dio:
104/1246 dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ZU 18310 (E-1) povezane sa stanom ST.1. - nalazi se na etaži prizemlje – 1, a koji da se sastoji od hodnika, dvije kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, površine poda 63,30 m[2] ; sporedni dijelovi: natkrivene terase 1a površine poda 16,15m[2] , otkrivene terase 1b površine poda 18,60 m (oba sporedna dijela na južnom dijelu prizemlja-1) i dvora 1c na istočnom dijelu prizemlja- 1, površine poda 20,40 m[2] , pripadak: istočnog bazena p1a na etaži prizemlje-1 površine vode 19,75 m[2] , s pripadajućom strojarnicom p1a površine poda 12,20 m koja se nalazi u podrumu-1, zatim zelene nadstrešnice p1b površine poda 15,50 m[2] na južnom dijelu prizemlja-1 i garaže PM po1-14 površine poda 12,60 m[2] koja se nalazi u podrumu-1.
17. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 18310 KO [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj upisan kao vlasnik 104/1246 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZU 18310, kat. čest. [katastarska čestica]-DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA ukupne površine 844 m[2] od čega DVORIŠTE 491 m[2] , STAMBENA ZGRADA 353 m , KO [katastarska općina], na kojem da je uspostavljeno i s kojim da je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-etažno vlasništvo (E-1), što da u naravi čini stan ST-1, koji da se nalazi na etaži prizemlje – 1, a koji da se sastoji od hodnika, dvije kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, površine poda 63,30 m[2] , sporedni dijelovi: natkrivene terase 1a površine poda 16,15m[2] , otkrivene terase 1b površine poda 18,60 m (oba sporedna dijela na južnom dijelu prizemlja-1) i dvora 1c na istočnom dijelu prizemlja-1, površine poda 20,40 m[2] ; pripadak: istočnog bazena p1a na etaži prizemlje-1 površine vode 19,75 m[2] , s pripadajućom strojarnicom p1a površine poda 12,20 m koja se nalazi u podrumu-1, zatim zelene nadstrešnice p1b površine poda 15,50 m[2] na južnom dijelu prizemlja-1 i garaže PM po1-14 površine poda 12,60 m[2] koja se nalazi u podrumu-1. Nadalje, utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo temeljem Sporazuma br. 9916769959-259 o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini 11. listopada 2019. u iznosu od 70.000,00 eur, uvećano za ugovorene naknade, troškove i kamate u skladu sa Sporazumom, u korist Hrvatske poštanke banke d.d.
18. Pregledom Ugovora o prodaji zaključenog između LE kao prodavatelja i tužiteljice-protutužene kao kupca 17. siječnja 2007. utvrđeno je da je predmet istog nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] i kuća sagrađena na istoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 3467 K. O. [katastarska općina].
19. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između NE i ČE kao kupca **.**.2016. utvrđeno je da je predmet navedenog Ugovora nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa], površine 71 m2 i dvorište [adresa] površine 59 m2, ZU 3467 K. O. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 190.000,00 eur od čega je 10.000,00 eur već isplaćeno prodavatelju na ime kapare te da se kupac obvezuje uplatiti na račun prodavatelja preostali iznos od 180.000,00 eur do 12. siječnja 2016. na račun prodavatelja otvoren kod Raiffeisen Austria d.d. Pregledom izlista prometa po računu tužiteljice-protutužene otvorenom kod Raiffeisen bank utvrđeno je da je na račun iste 9. studenog 2015. uplaćen iznos od 10.000,00 eur, a potom 11. siječnja 2016. iznos od 180.000,00 eur, obje uplate od strane ČE.
20. Sukladno iskazima parničnih stranaka te sadržaju naprijed navedenih isprava proizlazi da je tijekom trajanja bračne zajednice stranaka tuženik-protutužitelj zaključio Ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] (čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) uključujući sporedne dijelove istog i to natkrivene terase, otkrivene terase i istočnog bazena s pripadajućom strojarnicom, zelene nadstrešnice i garaže. Na okolnost stjecanja navedene nekretnine tužiteljica-protutužena je navela da je za kupovinu iste uplaćen iznos od 190.000,00 eur, a koji predstavlja njezinu vlastitu imovinu stečenu prodajom kuće u [adresa], dok da je preostali iznos kupoprodajne cijene financiran kompenzacijom kroz automobile koje je tuženik- protutužitelj dao prodavatelju stana i kroz kredit kojeg je podigao tuženik-protutužitelj za isplatu posljednje rate navedenog stana. S druge pak strane tuženik-protutužitelj je naveo u svom iskazu da je od novca od prodaje kuće u [adresa] plaćen dio kupoprodajne cijene za stan u [adresa] i to visini od 120.000,00 eur, a za otplatu ostatka kupoprodajne cijene do 190.000 eur on da je sam podigao kredit na 70.000,00 eur i to nakon prekida bračne zajednice. Imajući u vidu da pregledom Ugovora o prodaji zaključenog između LE kao prodavatelja i tužiteljice-protutužene kao kupca 17. siječnja 2007. proizlazi da je kuću u [adresa] stekla sama tužiteljica- protutužena u razdoblju u kojem među strankama nesporno nije postojala izvanbračna zajednica, to je očito da je navedena kuća u [adresa], UE predstavljala vlastitu imovinu tužiteljice-protutužene pa s tim u vezi i novac ostvaren prodajom iste predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice-protutužene. Slijedom naprijed iznijetog, očito je da je kupovina stana u [adresa] (čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) financirana dijelom vlastitom imovinom tužiteljice-protutužene, a dijelom vlastitom imovinom tuženika-protutužitelja (ishođenim kreditom nakon prestanka bračne zajednice) pa sukladno tome navedeni stan sa sporednim dijelovima ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Ipak, uzimajući u obzir okolnosti navedene kupoprodaje, činjenicu da su u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji te isplate dijela kupoprodajne cijene (ne uračunavajući iznos kredita) stranke još živjele u bračnoj zajednici, to je razvidno da je postajala volja obje stranke za stjecanjem vlasništva nad navedenom nekretninom, dakle da činjenica što je sukladno iskazima parničnih stranaka tužiteljica-protutužena iznos ostvaren prodajom kuće u [adresa], UE prenijela na račun tuženika-protutužitelja te je isti upotrijebljen za kupovinu, nije imalo karakter pozajmice istom, već je imalo za cilj da obje stranke u kupljenom stanu zajedno i žive. Imajući u vidu da je kupoprodajna cijena za predmetni stan sa sporednim dijelovima iznosila 190.018,00 eur, te da sukladno sadržaju Ugovora o kupoprodaji nekretnine i Aneksa istom zaključenih između Valentin 1 d.o.o. kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca, proizlazi da je s naslova kupoprodajne cijene isplaćen dio u iznosu od 119.897,50 eur, a da će se preostali dio financirati sredstvima kredita u iznosu od 70.000,00 eur, to neuvjerljivim proizlaze tvrdnje tužiteljice-protutužene kako bi s naslova kupovine predmetne nekretnine ista dala iznos od 190.000,00 eur stečenog od njezine vlastite imovine budući da u tom slučaju tuženik-protutužitelj svakako ne bi imao razlog za dizanje kredita u navedenu svrhu u iznosu od 70.000,00 eur. S druge pak strane, uvjerljivim i argumentiranim se ukazuju navodi tuženika-protutužitelja kako je kupovina navedene predmetna realizirana dijelom od novca tužiteljice-protutužene i to u visini od 120.000,00 eur, a što je iznos približan visini iznosa od 119.897,5 eur, koliko i prodavatelj Valentin 1 d.o.o. konstatira kao izvršenu uplatu u Ugovoru o kupoprodaji i Aneksu istom. Slijedom svega naprijed iznijetog, a uzimajući u obzir iznos novca koji je tužiteljica-protutužena uložila u kupovinu predmetne nekretnine sud je osnovanim ocijenio zahtjev iste za utvrđenjem da bi bila vlasnica za ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao 104/1246 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZU 18310, kat. čest. [katastarska čestica]-dvorište, stambena zgrada ukupne površine 844 m[2] od čega dvorište 491 m[2] , stambena zgrada 353 m , KO [katastarska općina], na kojem da je uspostavljeno i s kojim da je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-etažno vlasništvo (E-1), što da u naravi čini stan ST-1, koji da se nalazi na etaži prizemlje – 1, a koji da se sastoji od hodnika, dvije kupaonice, dvije sobe, kuhinje i dnevnog boravka, površine poda 63,30 m[2] , sporedni dijelovi: natkrivene terase 1a površine poda 16,15m[2] , otkrivene terase 1b površine poda 18,60 m (oba sporedna dijela na južnom dijelu prizemlja-1) i dvora 1c na istočnom dijelu prizemlja-1, površine poda 20,40 m[2] ; pripadak: istočnog bazena p1a na etaži prizemlje-1 površine vode 19,75 m[2] , s pripadajućom strojarnicom p1a površine poda 12,20 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, zatim zelene nadstrešnice p1b površine poda 15,50 m[2] na južnom dijelu prizemlja-1 i garaže PM po1-14 površine poda 12,60 m[2] koja se nalazi u podrumu-1, dok je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da bi navedena nekretnina predstavljala bračnu stečevinu parničnih stranaka. Sukladno svemu naprijed iznijetom odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.
21. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene za utvrđenjem da bi stan s parkirališnim mjestom u [adresa] anagrafske oznake Gajeva ulica 2/a Gajeva ulica, predstavljao bračnu stečevinu stranaka, te utvrđenjem tužiteljičinog-protutuženinog suvlasničkog udjela na to nekretnini, valjalo je primijeniti odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ/2003), važećeg u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine. Odredbom čl. 247. ObZ/2003 propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ/2003 propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st. 1. ObZ/2003 je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Stavkom 2. istog članka određeno je da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Odredbom čl. 250. ObZ/2003 određeno je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ/2003 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.). Odredbom čl. 258. Obz/2003 je određeno da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz čl. 3. ObZ/2003 stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ/2003 o imovinskim odnosima bračnih drugova Nadalje, prema odredbi čl. 3. ObZ/2003, određeno je da se odredbe Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
22. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tuženika- protutužitelja kao prodavatelja i TE kao kupca **.**.2011. utvrđeno je da je istim tuženik-protutužitelj prodao TE stan u [adresa] označen kao kat. čest. [katastarska čestica] ZU 5 K. O. [katastarska općina] za iznos od 77.000,00 eur. Nadalje, pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između tuženika- protutužitelja kao prodavatelja i RE kao kupca **.**.2011. utvrđeno je da je istim tuženik-protutužitelj prodao RE garažno mjesto označeno kao kat. čest. [katastarska čestica] ZU 85 K. O. [katastarska općina] za iznos od 30.000,00 kn.
23. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između CE kao prodavatelja i ZE i ŽE kao kupaca **.**.2011. utvrđeno je da istim parnične stranke kupuju, svaka za po ½ dijela nekretninu anagrafske oznake [adresa], zk oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 20295 K. O. [katastarska općina], u naravi stan zajedno s razmjernim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, zemljišta ispod zgrade te zemljišta koje služi redovnoj upotrebi iste, za kupoprodajnu cijenu od 121.000,00 eur s tim da će ŽE iznos od 71.000,00 eur isplatiti prodavateljici trenutkom potpisa ovog Ugovora, dok da će preostali iznos od 50.000,00 eur kupci isplatiti nakon što NE ostvari kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. na način što će navedena banka taj iznos uplatiti na račun prodavateljice najkasnije do 1. studenog 2011.
24. Pregledom Ugovora o prodaji nekretnine zaključenog između Elektron-Trg d.o.o. [adresa] kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca 27. srpnja 2011. utvrđeno je da predmet navedenog Ugovora 641/10000 suvlasničkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] ZU 7247 K. O. [katastarska općina] i to s istim povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu – stan 8. etaža, što u naravi čini stan oznake F, u potkrovlju koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka i blagovaone, predprostora i kupaonice površine 28,83 m2, sa dvoje terase površine 16,77 m2 kojem pripada parkirališno mjesto oznake P1 povšine 12,00 m2, zajedno s pripadajućim idealnim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i uređaja zgrade, za kupoprodajnu cijenu od 42.500,00 eur, a od kojeg iznosa 5.000.00 eur da je plaćeno temeljem Predugovora (za kojeg se u naslovu Ugovora o prodaji nekretnine navodi da je zaključen 6. svibnja 2011.) dok da se preostalih 37.500,00 eur plaća kreditom banke najkasnije do 20. kolovoza 2011.
25. Pregledom Ugovora o kreditu broj 234406 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama zaključenog između Volksbank d.d. kao kreditora i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, tuženika-protutužitelja kao korisnika kao kredita i Elektron-Trg d.o.o. kao založnog dužnika 9. kolovoza 2011., utvrđeno je da se istim tuženiku-protutužitelju odobrava namjenski kredit u iznosu od 37.500,00 eur i to za kupnju nekretnine u [adresa], uz ugovoreni rok otplate od 360 mjeseci te uz osiguranje navedene tražbine kreditora osnivanjem založnog prava na nekretnini upisanoj u ZU 7247 [broj poduloška] koju čini 641/10000 suvlasničkog dijela kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], stan oznake F.
26. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2591 K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj upisan kao vlasnik 641/10000 suvlasničkog dijela čest zem. 2707/2 - Gajeva ulica, dvorište Gajeva ulica, zgrada mješovite uporabe, [adresa], ukupne površine 883 m[2] , od čega dvorište Gajeva ulica površine 688 m , a zgrada mješovite uporabe, [adresa][2] k. o. [katastarska općina] na kojem je uspostavljeno pravo vlasništva na posebnom dijelu - etažno vlasništvo (E-8), što u naravi čini stan oznake F, u potkrovlju stambeno-poslovne građevine, ukupne podne površine 41,46 m[2] , koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, ostave i predulaza, kojem pripada terasa podne površine 5,04 2,
m[2] i parkirališno mjesto oznake P1 u dvorištu površine 12,00 m te da je na navedenom etažnom vlasništvu upisano pravo zaloga na nekretnine upisane u PU-8 radi osiguranja tražbine u iznosu od 37.500,00 eur sa svim nuzgredicama u korist Volksbank d.d., a sve temeljem Ugovora o kreditu br. 234406.
27. Imajući u vidu okolnost da je predmetni stan u [adresa] zajedno s parkirališnim mjestom tuženik-protutužitelj stekao dok parnične stranke još nisu bile u braku, to je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo utvrditi je li u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine postojala izvanbračna zajednica među strankama te je li ista stvarala imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ/2003 o imovinskim odnosima bračnih drugova.
28. Saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 12. travnja 2022. tužiteljica-protutužena je navela da su parnične stranke prije braka bile u izvanbračnoj zajednici i to od studenog 2010., a početkom izvanbračne zajednice tužiteljica-protutužena da se doselila stanovati u tuženikovom-protutužiteljevom stanu u [adresa], a po prodaji istog oni da su otišli stanovati kod njezinih roditelja u Krilo Jesenice, a potom u [adresa], te da su nakon toga i to krajem 2011. kupili stan u [adresa] za 118.000,00 eur, na kojem da su bili upisani kao vlasnici svaki za po ½ dijela. Tuženik-protutužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da su stranke prije sklapanja braka živjele u izvanbračnoj zajednici i to od početka 2012. na način da su prvo stanovale u u [adresa], a potom u stanu u [adresa]. U rujnu 2011. da je kupio stan u [adresa] za iznos od 120.000 eur, a navedeni stan da je financiran s iznosom od 71.000 eur kojeg da je dobio od prodaje stana u [adresa] (stan da je prodan s garažom za 87.000 eur), a ostatak kupoprodajne cijene da je financiran kreditom koji je tužiteljica-protutužena digla kod PBZ-a u iznosu od 50.000 eur, pa kako da je banka inzistirala da i nositelj kredita bude upisan kao kupac to da je naknadno sastavljen kupoprodajni ugovor u kojem da je i tužiteljica-protutužena navedena kao kupac, odnosno svatko od njih kao kupac ½ dijela stana. Dok taj stan nije namješten tuženik-protutužitelj da je sam živio na relaciji između sestrinog stana u [adresa] u [adresa] i svog stana u [adresa]. Svjedok ĆU je naveo u svom iskazu da tužiteljica-protutužena nije živjela u stanu tuženika-protutužitelja u [adresa], a to da mu je poznato jer da su tuženik-protutužitelj i on zajedno izlazili, a dok se uređivao stan na [adresa] ([adresa]), da je moguće da su oni živjeli par mjeseci u stanu/kući u [adresa], te također, da su zajedno živjeli u kući u [adresa] par mjeseci i to baš u vrijeme kada su se izvodili radovi uređenja navedene kuće koje je financirao tuženik-protutužitelj. Svjedokinja JU, sestra tuženika- protutužitelja je navela da su parnične stranke prije sklapanja braka i to od proljeća 2012. živjele zajedno u kući u [adresa] i tu da su stanovale jer da su čekale da se završi stan u [adresa] ili da stigne namještaj za stan u [adresa], a u to vrijeme da je tuženik-protutužitelj već prodao stan u [adresa]. Svjedok KE, otac tužiteljice-protutužene je naveo u svom iskazu da ga je polovinom 2010. tužiteljica- protutužena upoznala s tuženikom – protutužiteljem kao svojim dečkom, a u drugoj polovini te iste godine oni da su započeli zajedno stanovati u stanu tuženika- protutužitelja u [adresa]. Tamo da su živjeli par mjeseci nakon čega da su taj stan prodali te prešli stanovati u apartman u svjedokovom vlasništvu u [adresa], gdje da su stanovali besplatno, a nakon par mjeseci da su se preselili u kuću tužiteljice-protutužene u [adresa] gdje da su živjeli na gornjem katu te kuće par mjeseci. U to vrijeme oni da još nisu stupili u brak, a nakon toga da su kupili stan u [adresa] u [adresa], gdje da su prešli stanovati. Majka tuženika-protutužitelja, ZU saslušana u svojstvu svjedoka navela je u svom iskazu da su parnične započele sa zajedničkim životom 5-6 mjeseci prije zaključenja braka. Svjedokinja FEČ je navela u svom iskazu da je na dočeku Nove godine i to 2011. tužiteljica – protutužena predstavljena kao djevojka tuženika-protutužitelja i tada da su im oni rekli da su i počeli živjeti zajedno. Pritom je toj svjedokinji poznato da su oni prvo živjeli u [adresa] i to u nekretnini ZN koju je isti poslije prepustio sinu SE, a poslije da su stanovali u [adresa] i to kući ZN koju da je on prepisao na UE. Također, svjedokinja je navela da su ona i suprug posjećivali stranke u [adresa], međutim da se ne sjeća točno kada, te u kući u [adresa], a gdje da su ih posjećivali tijekom 2011. Svjedokinji da je poznato da su parnične stranke živjele zajedno do sklapanja njihovog braka. Naime u tom periodu oni da su se intenzivno družili, svako ljeto da bi zajedno ljetovali, te Božić provodili u Bosni odakle su svjedokinjin suprug i tuženik – protutužitelj, a i redovito da su se čuli telefonom. Svjedok NU je naveo da se s parničnim strankama družio tijekom njihovog boravka u [adresa], gdje da i on stanuje. Naime, KE, otac tužiteljice – protutužene da je u [adresa] kupio kuću 2003. ili 2004. i istu renovirao, te da su tamo ŽN i njegova supruga te djeca SE i UE dolazili ljetovati. Tamo da je počeo dolaziti i tuženik – protutužitelj kao momak tužiteljice-protutužene, a to da je bilo prije 2010. međutim da svjedoku nije poznato da bi parnične stranke stanovale u [adresa], već da bi tamo dolazile po par dana prije ili poslije ljeta i to da su prakticirale od 2009. sve do prekida njihove bračne zajednice. Tijekom tog razdoblja kada bi parnične stranke bile u [adresa] s istima da se znao družiti, popili bi piće zajedno i sl., a on da je stekao dojam, a i pričalo se po selu da parnične stranke žive zajedno prije sklapanja braka. Svjedok da nije bio u tuženikovom-protutužiteljevom stanu u [adresa] ali sa sigurnošću da može reći da su u istom stranke živjele, odnosno to da pretpostavlja jer da je od svoje supruge i FN koja je Marinina prijateljica, čuo da je ona tamo s ŽE. Brat tužiteljice-protutužene SE saslušan u svojstvu svjedoka naveo je u svom iskazu da su parnične stranke počele živjeti zajedno krajem 2010. i to u stanu tuženika-protutužitelja u [adresa], a navedeno da mu je poznato jer da su otac, majka i on bili pozvani jedne prilike kod njih na večeru. Tamo da su stanovali 5- 6 mjeseci, a potom da su prodali stan te da su došli stanovati u očevu kuću u [adresa], gdje da su stanovali u apartmanu kojeg je svjedok koristio u svrhu iznajmljivanja pa da im je dozvolio da tamo stanuju do početka sezone 2011. Na početku te sezone oni da su prešli stanovati u kuću u [adresa], a gdje da su stanovali par mjeseci te da su potom kupili stan u [adresa] u [adresa] gdje da su se preselili. Svjedok ČU je naveo u svom iskazu da se s tuženikom- protutužiteljem nije viđao često, možda jednom-dva puta godišnje, a u razdoblju dok je tuženik-protutužitelj u [adresa] da su znali češće navraćati kod njega pa da mu je tako poznato da je on u to vrijeme živio sam. Svjedokinja DE je navela da je tužiteljicu-protutuženu upoznala na dočeku Nove godine 2011. koju da su slavili u svjedokinjinom stanu i gdje ju je doveo tuženik-protutužitelj. Tada da je od njih čula da oni žive zajedno u stanu tuženika-protutužitelja u [adresa]. Tamo da ih nije nikada posjetila, a poslije da su se preselili u [adresa] u kuću oca ili brata tužiteljice- protutužene, međutim tamo da nisu dugo stanovali jer da su ih na ljeto 2011. suprug i svjedokinja prilikom njihovog putovanja u [adresa] posjetili u [adresa] gdje da su oni živjeli i to na prvom katu kuće.
29. Uzimajući u obzir sadržaj naprijed navedenih iskaza stranaka i svjedoka, sud je cijenio uvjerljivim i argumentiranim navode tužiteljice-protutužene glede postojanja i trajanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka, a koji navodi su i potvrđeni od strane saslušanih svjedoka SE, PU, NU, te posebice svjedokinja FEČ i DE. Naime, navedene dvije svjedokinje su se u predmetnom razdoblju intenzivno družile s parničnim strankama, iste posjećivale, te svakako imaju relevantna saznanja o prirodi veze i načinu ostvarivanja iste između parničnih stranaka u razdoblju prije zaključenja braka istih, dok uz to obje stranke nisu zainteresirane za ishod ovog postupka. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik-protutužitelj prodao svoj stan na [adresa] u ožujku 2011., da nakon prodaje tog stana još nije kupio stan u [adresa] u [adresa] sve do rujna 2011., a da je stan u [adresa] nakon kupnje (srpanj 2011.) još bio neadekvatan za stanovanje s obzirom da su se u istom izvodili radovi adaptacije (pregledom Naloga za uplatu-list 311. utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj u srpnju i kolovozu 2011. vršio plaćanje DU koji je vršio radove u stanu u [adresa]), sasvim uvjerljivim proizlaze navodi saslušanih svjedoka PU, FEČ, SE te DE iz kojih proizlazi da su stranke nakon zajedničkog života u stanu u [adresa] nastavili svoj zajednički život u apartmanu u [adresa] ([adresa]), potom u kući u [adresa], a nakon čega su se preselili stanovati u stan u [adresa] u [adresa]. S druge pak strane, navode tuženika-protutužitelja da je po prodaji svog stana u [adresa] u ožujku 2011. živio na relaciji između sestrinog stana u [adresa] ulici u Splitu i svog stana u [adresa], nitko od saslušanih svjedoka, a prvenstveno njegova sestra JU, njegova majka ZU kao ni prijatelj ĆU nisu potvrdili u svojim iskazima, a koja okolnost, da se zbila, bi im svakako trebala biti poznata. Ovo posebice u situaciji što je tuženik-protutužitelj mogao koristiti stan u [adresa] tek nakon nekoliko mjeseci od prodaje stana u [adresa]. Također, sud nije cijenio uvjerljivim ni iskaz svjedoka ČU koji je i sam potvrdio da se s tuženikom-protutužiteljem viđao tek jednom-dva puta godišnje, pa okolnost što taj svjedok u stanu tuženika-protutužitelja nije znao zateći tužiteljicu-protutuženu nije dovoljna za formiranje zaključka o nepostojanju zajedničkog života stranaka u navedenom razdoblju. Nadalje, valja istaknuti da iako je u Tužbi protiv valjanosti ženidbe, a koju je Crkvenom interdijecezanskom sudu prvog stupnja (list 288. spisa) podnijela tužiteljica-protutužena protiv tuženika-protutužitelja, ista navela "Naša prava veza počinje početkom 2012., tj. od trenutka kada smo počeli živjeti u izvanbračnoj zajednici, a do tada me je praktično skrivao od svih i nitko nije smio znati za nas", sud takve navode tužiteljice-protutužene nije ocijenio uvjerljivim. Naime, ne ulazeći u motive takvih navode, iz dokaza izvedenih u ovom postupku isti ne proizlaze istinitim. Ovo prvenstveno uzimajući u obzir naprijed iznijete iskaze svjedoka FEČ i DE, a iz kojih proizlazi da je veza parničnih stranaka istima bila vrlo dobro poznata, štoviše svjedočile su njihovom zajedničkom životu značajno prije vremena za koje tužiteljica-protutužena u Tužbi iskazuje kao početak njihovog zajedničkog života. Štoviše, neuvjerljivost takvih navoda tužiteljice-protutužene iz Tužbe proizlazi i imajući u vidu činjenicu da su parnične stranke još u rujnu 2011. zaključile Ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], a temeljem kojeg su postale suvlasnici istog, svaka za po ½ dijela iako je tužiteljica-protutužena sufinancirala cijenu navedenog stana u značajno manjem iznosu od tuženika- protutužitelja i to kreditom, a što dodatno upućuje na zaključak da među njima u tom periodu nije bila tek površna veza (kako bi to proizlazilo iz navoda tužiteljice- protutužene iz navedene Tužbe), već životna zajednica koja je u sebi uključivala i ekonomsku zajednicu. Slijedom svega naprijed iznijetog, sud je osnovanim i uvjerljivim ocijenio navode tužiteljice-protutužene iznijete u ovom postupku, a koji su potkrijepljeni iskazima svjedoka FEČ i DE, a iz kojih proizlazi da je među parničnim strankama uistinu od studenog 2010. (kako to navodi tužiteljica- protutužena) postojala zajednica života neoženjenog muškarca i neudane žene koja je uključila zajedničko stanovanje, emotivnu povezanost ali i ekonomsku zajednicu, te koja je rezultirala sklapanjem braka. Pritom valja navesti da u situaciji kada je postojala izvanbračna zajednica koja je promijenila oblik sklapanjem braka, dakle, kada ista prerasta u bračnu zajednicu i time dolazi samo do promjene pravnog statusa zajednice, iako prije sklapanja braka nije ostvareno potrebno vrijeme trajanja izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 3. ObZ/2003, postoji kontinuitet zajednice stranaka. Stoga treba smatrati da se radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja stečevinu prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova (takvo shvaćanje je izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1364/10-2 od 21. studenog 2012., te Rev-26/24-2 od 24. siječnja 2024.) Sukladno tome, u slučaju izvanbračne zajednice kakva jest u ovom konkretnom predmetu analogno se primjenjuju odredba čl. 248. ObZ/2003, kojom je propisano da je bračna stečevina i imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine, te odredba čl. 249. st. 1. ObZ/2003 kojom je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.
30. Saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 12. travnja 2022. tužiteljica-protutužena je navela da je 2011. kupljen stan u [adresa], ali da ne zna za koji iznos, međutim dio cijene da je subvencioniran od strane države, te da je tuženik-protutužitelj u ime isplate kupoprodajne cijene dao prodavatelju automobil koji je stekao prije početka izvanbračne zajednice i to na ime isplate dijela kupoprodajne cijene stana u visini od 20.000,00 eur. Ostatak kupoprodajne cijene da je isplaćen od kredita kojeg je podigao tuženik-protutužitelj, ali da ne zna na koji iznos. U navedenom stanu da su vršili ulaganja na način da je garsonijera pretvorena u jednosobni stan, te da je isti opremljen namještajem, a da je cjelokupno ulaganje i kupovina namještaja iznosila cca. 10.000,00-15.000,00 eur što da je otplaćeno novcem koji su tuženik- protutužitelj i ona stekli radom. Kredit za navedeni stan da su tuženik-protutužitelj i ona otplaćivali tijekom trajanja bračne zajednice od novca stečenog radom, a isti da je tuženik-protutužitelj nastavio otplaćivati nakon prekida bračne zajednice i da je on u međuvremenu otplaćen. Tuženik-protutužitelj je naveo u svom iskazu da je krajem 2009. ili početkom 2010. počeo sam plaćati u više rata kupoprodajnu cijenu stana u [adresa] koja da je sveukupno iznosila 42.500,00 eur i to na način da je prvo na ime kapare dao 5.000,00 eur, zatim da je dio kupoprodajne cijene od 24.500,00 eur kompenzirao s BMW-om kojeg je dao prodavatelju, a potom da je on tuženiku- protutužitelju dao stari BMW u vrijednosti 5.000,00 eur, a ostatak razlike da je isplatio kroz kredit koji je digao na iznos od 37.500,00 eur te da mu je prodavatelj vratio razliku onog što je više platio s naslova kredita i to u visini od 150.000,00 kn - 160.000,00 kn. Ugovor za taj stan da je sklopljen 2011. Saslušani svjedok SN je naveo da mu je poznato da je tuženik-protutužitelj prije 10-12 godina (iskaz dan na ročištu održanom 5. srpnja 2022.) kupio stan u [adresa] od prijatelja iz BIH, te da je navedenu kupovinu financirao što automobilima, a što gotovinom od novca ostvarenog trgovinom automobilima te da da je navedeni prodavatelj bio poprilično fleksibilan što se tiče isplate kupoprodajne cijene, a što da znači da je izlazio tuženiku-protutužitelju u susret. Saslušana svjedokinja JU je navela da joj je poznato da je tuženik- protutužitelj 2010. kupio stan u [adresa], te da je navedeni stan platio dajući prodavatelju automobil. Navedeni stan isti da je namještao 2010.-2011. Saslušani svjedok KE je na prednje okolnosti naveo da u razdoblju dok su stranke živjele zajedno (ne zna jesu li tada bile u braku ili ne), da su išle u Zagreb kako bi tamo uredile stan kojeg su kupili, a u kojem da su nadogradile jednu sobu. Taj stan da su kupile tijekom zajedničkog življenja. Svjedok SE je naveo da su parnične stranke kupile stan u [adresa] dijelom od kredita, a dio novca da je kompenziran automobilom BMW kojeg je tuženik-protutužitelj dao prodavatelju, a navedena prodaja da je izvršena 2011. Svjedok ČU je naveo da je tuženiku-protutužitelju prodao stan u [adresa], a dogovor oko prodaje da je bio tijekom 2010., a realizacija kupoprodaje da je bila 2011. Tužiteljica-protutužena da nije ni u kom pogledu sudjelovala u navedenoj kupoprodaji, niti da ju je viđao u Zagrebu kada je tuženik- protutužitelj u tu svrhu tamo dolazio. Taj stan da je prodao tuženiku - protutužitelju za iznos od četrdeset i nešto tisuća eura, a isti da je tu cijenu podmirio na način da mi je dao vozilo marke BMW vrijednosti 24.000,00 eur, a prodavatelj da mu je dao vozilo marke BMW manje vrijednosti (vrijednosti 6.000,00-8.000,00 eur), tuženik-protutužitelj da mu je s naslova kapare na račun uplatio iznos od 5.000,00 eur, dok da je ostalo isplaćeno novcem odobrenog kredita podignutog u Volksbank, međutim tim kreditom da je preplaćena kupoprodajna cijena pa da je razliku vratio tuženiku-protutužitelju (ne sjeća se koji je bio iznos) uplatom na njegov račun. Isplata novca s naslova kapare te predaja vozila BMW-a da su izvršeni u 2010., a kredit da je realiziran u srpnju 2011. Nakon što da je zgrada u kojoj se nalazi navedeni stan prošla tehnički pregled, taj stan da je adaptiran na način da je velika terasa pretvorena u sobu čime da je povećana površina stana. Svjedok DU je u svom iskazu naveo da je u stanu u [adresa] obavljao radove rušenja pregradnog zida i zatvaranja terase koja je pretvorena u sobu, te radove da je obavljao po nalogu tuženika-protutužitelja, ne sjeća se točno koje godine, međutim to da je bilo u vrijeme kada je zgrada izgrađena, a još nije bila useljena. Za materijal i za naprijed navedene radove da je ispostavljena cijena od 15.000,00 kn-20.000,00 kn, pri tom da nije izdan račun za radove, ali da su tuženiku - protutužitelju predočeni računi za materijal, a isti da je svjedoku dio isplatio u gotovini, dio preko računa, a nešto novca da mu je poslao po nekim osobama.
31. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene za utvrđenjem da stan u [adresa] s pripadajućim parkirališnim mjestom i terasom predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, te u kojem suvlasničkom dijelu bi tužiteljica-protutužena bila vlasnica istog, sud je utvrdio i to sukladno sadržaju Ugovora o kupoprodaji navedenog stana od 27. srpnja 2011., da je Predugovor za isti zaključen 6. svibnja 2011, a ne kako su to tuženik-protutužitelj te svjedoci JU i ČU tvrdili, da bi isti bio sklopljen tijekom 2010. Nadalje, sukladno iskazima tuženika-protutužitelja, svjedoka ČU te sukladno sadržaju Ugovora o kupoprodaji od 27. srpnja 2011. proizlazi da je tuženik-protutužitelj isplatio prodavatelju temeljem Predugovora kaparu u iznosu od 5.000,00 eur, a sukladno iskazima tužiteljice-protutužene, tuženika-protutužitelja, svjedoka ČU, JU i SE proizlazi da je dio kupoprodajne cijene kompenziran na način da je tuženik-protutužitelj dao vlastito vozilo BMW vrijednosti 24.000,00 eur (sukladno iskazu ČU) prodavatelju, da mu je prodavatelj zauzvrat odnosno u zamjenu dao svoje vozilo marke BMW vrijednosti 6.000,00 eur – 8.000,00 eur (sukladno iskazu ČU), a iz čega proizlazi da je kompenzacije izvršena razlikom cijene navedena dva vozila, a ostatak kupoprodajne cijene da je isplaćen sredstvima odobrenog kredita koji je dignut u većem iznosu od potrebne razlike kupoprodajne cijene, te je iznos iznad potrebnog iznosa za isplatu kupoprodajne cijene prodavatelj vratio tuženiku-protutužitelju. Sukladno naprijed iznijetim utvrđenjima, a uzimajući u obzir da je predmetna nekretnina stečena tijekom trajanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka za kupoprodajnu cijenu u visini od 42.500,00 eur (sukladno Ugovoru o kupoprodaji od 27. srpnja 2011.), proizlazi da ista u suvlasničkom dijelu od 34/85 dijela predstavlja vlastitu imovinu tuženika-protutužitelja s obzirom na okolnost da je dio kupoprodajne cijene stana u vrijednosti 17.000,00 eur kompenzirano vozilom BMW koje predstavlja vlastitu imovinu tuženika-protutužitelja (24.000,00 eur – 7.000,00 eur koliko je sukladno iskazu svjedoka ČU iznosila otprilike vrijednost vozila kojeg je dao tuženiku-protutužitelju). U preostalom suvlasničkom dijelu od 51/85 dijela navedena nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka, a sve s obzirom da je prestali dio kupoprodajne cijene financiran iznosom od 5.000,00 eur, te novcem odobrenog kredita kojeg je tuženik-protutužitelj digao tijekom trajanja izvanbračne zajednice u svrhu kupovine navedene nekretnine. Pritom valja navesti da tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi prije početka izvanbračne zajednice imao novčanu ušteđevinu visine 5.000,00 eur, a uzimajući u obzir okolnost da je tuženik-protutužitelj neznatno prije kupovine ove nekretnine prodao stan i garažu na području [adresa] te iznos ostvaren tom prodajom uložio u kupovinu stana u [adresa] u [adresa] te uređenje istog (sukladno iskazu tuženika-protutužitelja), a razliku kupoprodajne cijene za navedeni stan isplatio kreditom kojeg je podigla tužiteljica-protutužena, to nije za očekivati da bi iznos od 5.000,00 eur kojim je plaćena kapara stana u [adresa] predstavljala njegovu vlastitu imovinu. Štoviše, cijeneći iskaze parničnih stranaka, kao i svjedoka JU, SE, PU i ĆU proizlazi da su parnične stranke takav iznos mogle namaknuti svojim radom tijekom trajanja izvanbračne zajednice. Naime, iz iskaza parničnih stranaka te navedenih svjedoka proizlazi da su obje stranke u navedenom razdoblju radile i to tužiteljica-protutužena u vlastitom frizerskom salonu koji je dobro poslovao (sukladno iskazu svjedoka PU) gdje je tijekom 2011. ostvarivala plaću u visini od cca 6.000,00 kn (sukladno Potvrdi o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija Porezna uprava PU Split za 2011.) dok je tuženik-protutužitelj radio u špediterskoj firmi svoje sestre gdje je ostvarivao plaću od cca 4.000,00 mjesečno (sukladno Potvrdi o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija Porezna uprava PU Split), a uz to se bavio preprodajom vozila (dijelom i ilegalno) s kojeg osnova je mjesečno zarađivao 1.000,00 eur – 1.500,00 eur (sukladno iskazu tuženika-protutužitelja i svjedokinje JU), pa kada se uzme u obzir okolnost da nisu imali troškove najamnine, da su s naslova režija imali mjesečne troškove 1.000,00 kn, a s naslova hrane 5.000,00 kn (sukladno iskazu tužiteljice-protutužene) proizlazi da su isti bili u mogućnost uštedjeti navedeni iznos u vremenu od studenog 2010. kada je započela njhova izvanbračna zajednica do svibnja 2011. kada je zaključen Predugovor za kupovinu predmetne nekretnine. Sukladno tome, a temeljem odredbe čl. 249. st. 1. ObZ/2003 kojom je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, te pozivom na odredbu čl. 258. ObZ proizlazi da je tužiteljica-protutužena suvlasnica predmetne nekretnine za 51/170 suvlasničkog dijela dok je za više traženo i to za 34/170 dijela tužbeni zahtjev odbijen, a kako je to i odlučeno pod toč. II. izreke ove presude.
32. Sud je neosnovanim ocijenio potraživanje tužiteljice-protutužene s naslova ½ dijela životnog osiguranja, a sve budući da tužiteljica-protutužena, a na kojoj je teret dokaza, nije tijekom ovog postupka priložila odgovarajuće dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina navedenog potraživanja, dakle nije dokazala niti da je premija osiguranja po tom ugovoru plaćana iz sredstava stečenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a niti da je navedeno životno osiguranje uistinu i isplaćeno tuženiku- protutužitelju. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, a kako je to i odlučeno pod toč. III. izreke ove presude.
33. Tuženik-protutužitelj je protutužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 2.972,06 eur (22.393,00 kn) s naslova plaćenih kreditnih kartica pritom navodeći da je prilikom napuštanja bračne zajednice tužiteljica-protutužena ostavila nepodmirene dugove prema kreditnim karticama i to prema PBZ u iznosu od 10.912,94 kn, prema Addiko banci u iznosu od 3.914,00 kn, prema Sberbanci u iznosu od 10.926,01 kn i prema Poštanskoj banci u iznosu od 24.032,62 kn, dakle u ukupnom iznosu od 49.785,57 kn, a tuženik-protutužitelj da je u cijelosti podmirio dugovanja prema bankovnim karticama tako da bi mu tužiteljica-protutužena dugovala po tom osnovu 24.785,57 kn budući da je riječ o zajedničkim troškovima koje oni moraju snositi na jednake dijelove, pa kako mu je tužiteljica-protutužena međutim prilikom napuštanja bračne zajednice ostavila 2.500,00 kn tako da njeno dugovanje prema tuženiku- protutužitelju po tom osnovu iznosi 2.972,06 eur (22.393,00 kn). Na prednje okolnosti tužiteljica-protutužena je u svom stranačkom iskazu navela da je točno da su po prekidu bračne zajednice ostala dugovanja na bankovnim karticama kojih je tuženik- protutužitelj bio vlasnik, ona da ne zna točno u kojem iznosu, ali svakako ne u iznosu kojeg tvrdi tuženik-protutužitelj, te dio tih dugovanja da je ona podmirila i to u iznosu od 5.000,00 - 6.000,00 kn, koje da je dala tuženiku-protutužitelju u svrhu podmirenja dugovanja, a glede njezinih kartica na istima da nije bilo nikakvih dugova. Tuženik- protutužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da su po prekidu bračne zajednice zaostala dugovanja na njegovim kreditnim karticama po osnovi troškova svakodnevnog života koja da je on podmirio u visini od 40.000,'' kn, a za koje da mu je tužiteljica-protutužena dala samo iznos od 2.500,00 kn.
34. Pregledom dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. od 17. listopada 2024. utvrđeno je da tuženik-protutužitelj s naslova Visa Card broj 2803988866 ima dospjelo dugovanje na dan 17. listopada 2024. u iznosu od 1.529,07 eur, a s naslova Mastercard Gold broj 2990005352 dospjelo dugovanje na dan 17. listopada 2024. u iznosu od 1.436,07 eur. Pregledom dopisa Hrvatske poštanske banke d.d. od 11. studenog 2024. proizlazi da tuženik-protutužitelj na dan 7. studenog 2024. s naslova Mastercard Gold broj 2990005352 ima dospjelo dugovanje u iznosu 1.443,65 eur.
35. Pregledom Prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o. Zagreb naspram ovršenika ZE " [adresa], **.**.2013." (list 92. i 93. spisa), Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-339/2013 od 19. travnja 2013. javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz Splita (list. 94. spisa), kao i Informacija o platnoj transakciji (list 95. spisa) razvidnim proizlazi da je riječ o dugovanju koje je nastalo tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka te da je jednako tako tijekom trajanja bračne zajednice i podmireno. Nadalje, pregledom Naloga za nacionalna plaćanja (list 115.) prometa po računu tuženika-protutužitelja kod Sberbank (list 117. spisa), prometa po računu tuženika- protutužitelja kod HPB (list.118) te prometa po računu tuženika-protutužitelja kod Addiko Banke (list 119.) proizlazi da postoje prekoračenja po navedenim računima za razdoblje ožujka 2019. ali ne proizlazi utvrđenim da bi navedena dugovanja uistinu i bila podmirena.
36. Odredbom čl. 44. ObZ je određeno da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine. Stavkom 3. određeno je da se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.
37. Cijeneći naprijed izvedene dokaze po ocjeni ovog suda tuženik-protutužitelj nije tijekom postupka pružio relevantne dokaze da bi dugovanja nastala u svrhu podmirenja tekućih potreba bračne zajednice stranaka uistinu podmirio, pa sukladno tome, a pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 44. ObZ neosnovanim se ukazuje njegovo potraživanje s prednjeg naslova u iznosu od 2.972,06 eur, slijedom čega je u tom dijelu protutužbeni zahtjev odbijen, a kako je to i odlučeno pod toč. IV. izreke ove presude.
38. Nadalje, protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je zatražio isplatu iznosa od 13.941,18 eur (105.039,80 kn) iz osnova ulaganja u stan u [adresa] u [adresa] s pripadajućim sporednim dijelovima (čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) pritom iskazujući da je predmetni stan kupljen u stanju djelomične završenosti (npr. bazen da je bio samo iskopan beton, ali sve drugo da je tuženik-protutužitelj naknadno sam sredio, nabavio materijal i platio radnike), te da je on sve to radio u vrijeme kada tužiteljica-protutužena već više nije živjela s njim, ali prema svemu onom kako je ona to htjela, tj. kako je tražila za vrijeme dok je živjela s njim. Tako da je samo za postavljanje keramike oko bazena platio 14.500,00 kn, pločice u bazenu da je platio 5.200,00 kn, za izolaciju bazena 2.200,00 kn, za bazensku tehniku da je platio 30.000,00 kn, instalaciju vode, vanjskog tuša i sudopera i vode za hladnjak da je platio 3.200,00 kn, stepenice od inoxa za bazen da je platio 3.400,00 kn, postavljanje kamena na bazenu da je platio 11.300,00 kn, za oblaganje stepenica na terasi da je platio 4.299,00 kn, zatim za unutarnje radove u stanu kao što su spuštanje stropa s knaufom kako bi se mogla staviti plafonska led rasvjeta da je platio 8.500,00 kn, montažu rasvjetnih tijela 1.700,00 kn, za rasvjetu na terasi da je platio 2.500,00 kn, podno grijanje u dnevnom boravku da je platio 7.500,00 kn, kupnju i montaža kuhinje s aparatima tuženik-protutužitelj da je platio 68.000,00 kn, dodatno za frižider da je platio 6.500,00 kn, kuhinjsku ploču 3.000,00 kn, komodu u dnevnom boravku 4.000,00 kn uvećano za bojanje te komode u iznosu od 2.000,00 kn, silikati na terasi 400,00 kn, za drveni stol na terasi da je dao 4.300,00 kn, za postavljanje keramike u strojarnici da je platio 1.000,00 kn, za staklenu ogradu na terasi 23.500,00 kn, stavljanje specijalnih utičnica (po traženju tužiteljice-protutužene) da je platio 1.700,00 kn, stavljanje kerlit ploča na zid da je platio 8.500,00 kn, televiziju u iznosu od 9.483,00 kn, kutnu garnituru da je platio 12.300,00 kn, stavljanje žive ograde koju da je tuženik-protutužitelj bio dužan staviti po projektu da je platio 3.340,00 kn i još je k tome da je imao niz manjih troškova za razne radove i materijale (gletanje, električarski radovi i dr.) u ukupnom iznosu od cca 4.500,00 kn, kao i niz manjih troškova za dodatno uređenje stana (npr. nabijanje žala, postavljanje karniša, tapeciranje, postavljanje stolića u kupatilu zajedno sa umivaonikom itd.) u ukupnom iznosu od 11.915,00 kn.
39. Saslušana na prednje okolnosti tužiteljica-protutužena je navela da joj glede stana u [adresa] nije poznato kakva su konkretno ulaganja vršena u navedeni stan, budući da je njihova bračna zajednica prekinuta prije useljenja u isti, međutim tijekom trajanja bračne zajednice oni da su imali samo ulaganja s naslova kupovine pločica i opremanja bazena, ali da ne zna koliko je to iznosilo, navedeni iznosi da su financirani od sredstava ostvarenih radom, ali i od iznajmljivanja apartmana (frizerski salon da su adaptirali u apartman te da se s naslova iznajmljivanja kroz 3-4 godine zaradili 20.000,00 - 25.000,00 eur). Tuženik-protutužitelj je naveo u svom iskazu da mu je navedeni stan predan u posjed u listopadu ili studenom 2019., međutim u navedenom stanu da su izvedena znatna ulaganja koja su dospjela na naplatu po prekidu bračne zajednice i to u sveukupnom iznosu od 325.000,00 kn. Ta ulaganja da su dijelom naručena tijekom trajanja bračne zajednice i to postavljanje keramičkih pločica, rasvjetnih instalacija, pločica oko bazena, dodatnih utičnica, podnog grijanja, vanjskog tuša, vanjskog sudopera, navodnjavanja trave, odvoda za frižider, koji sveukupno iznose 27.500,00 kn, a ostatak ulaganja da je izvršen s naslova kupovine kuhinje s aparatima, spuštenog knaufa, vanjskih pločica, kamena na stepenicama, kamena oko bazena, bazenske tehnike, instalacija vanjske rasvjete, staklene ograde, kaljenog stakla, kutne garniture, komode, TV uređaja, stola i stolica, šanka, kreveta, u manjem WC-u ploča iz komada, rasvjeta u knaufu, zidnih ploča u dnevnom boravku. Saslušana u svojstvu svjedoka JU je navela da su tužiteljica-protutužena i tuženik-protutužitelj kupili stan na Firulama koji je bio u roh - bau izvedbi, u istom ni bazen da nije bio završen. Dok su tužiteljica-protutužena i tuženik živjeli zajedno u svrhu uređenja navedenog stana tuženiku-protutužitelju da je pozajmila iznos od 7.000 eur koji da joj je on u više navrata vraćao u razdoblju nakon što su oni prestali živjeti zajedno, a i nakon toga da je istom posuđivala novac koji joj je on vratio, ali u manjem iznosu.
40. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka je određeno da se pod prijelazom imovine razumjeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
41. Naprijed navedeni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja temelji se na institutu stjecanja bez osnova i to ulaganjem tuženikovih-protutužiteljevih sredstava u nekretninu koja predstavlja suvlasništvo parničnih stranaka i to nakon prekida bračne zajednice istih. Međutim, sud je neosnovanim ocijenio navedeno potraživanje tuženika-protutužitelja u visini od 13.941,18 eur (105.039,80 kn). Naime, sukladno sadržaju Ugovora o kupoprodaji zaključenom između Valentin 1 d.o.o. kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca, a predmet kojeg je upravo predmetni stan u [adresa] (čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) uključujući sporedne dijelove istog i to natkrivene terase, otkrivene terase i istočnog bazena s pripadajućom strojarnicom, zelene nadstrešnice i garaže, ugovorne strane su ugovorile da kupac kupuje predmetni stan u stupnju dovršenosti "ključ u ruke", pa se sukladno tome neosnovanim ukazuju navodi tuženika-protutužitelja i svjedokinje JU kako je predmetni stan kupljen u stanju djelomične završenosti, odnosno da je stupanjem u posjed navedenog stana bilo potrebno izvršiti ulaganja u isti u obujmu kojeg navodi tuženik-protutužitelj. Štoviše, kod tako ugovorene odredbe „ključ u ruke“, sve da je prodavatelj i predao tuženiku-protutužitelju stan u roh bau izvedbi, tuženik-protutužitelj bi imao osnov potraživati naknadu štete od prodavatelja, međutim na navedene okolnosti tuženik- protutužitelj nije ovom sudu pružio dostatne argumente kojima bi dokazao opravdanost eventualnih ulaganja. Štoviše, tuženik-protutužitelj nije ovom sudu ni pružio dostatne i uvjerljive dokaze na okolnost izvršenih ulaganja i vrijednosti istih. Tako isti nije dokazao ni cijenu radova, materijala i opreme kao ni to da bi ista bila ugrađena odnosno uložena upravo u predmetni stan. Izjave GE, EE, ME, HE, PE, ĆE, IE, ŠE, ŽU, FU, SU, GU, KU, BU, UU, EU, MU, HU kojima se navodi da su isti za tuženika – protutužitelja obavljali određene građevinske radove ne predstavljaju uvjerljiv dokaz na okolnost vrste radova i cijene istih u predmetnom stanu. Riječ je redom o vlastoručno pisanim izjavama, a u kojima se ni ne navodi gdje su poduzeti radovi (izuzev izjava s potpisom HE, ŠE, ŽU, GU, SU, KU, BU, UU, HU), bez ovjere potpisa, a osobe navedene u istima nisu tijekom postupka ni predloženi u svojstvu svjedoka. Nadalje, ni priloženi računi sami po sebi ne mogu biti dokaz na okolnost visine ulaganje u predmetni stan bez da se izvršio očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke na okolnost visine izvedenih radova, a što tuženik – protutužitelj tijekom ovog postupka nije predložio. Konačno, ni pregledom Izjave GN kao direktora Bent d.o.o. (list 192. spisa) ne proizlazi da je isporuka benzinske tehnike izvršena upravo za predmetni stan. Dio potraživanja s prednjeg naslova, a koji bi se odnosio na kupovinu pokretnina u navedenom stanu poput kuhinjskih aparata, komode u dnevnom boravku, kuhinje i sl., je također neosnovan jer tužiteljica-protutužena ni ne potražuje u ovom postupku utvrđenje prava vlasništva nad navedenim pokretninama koje su samostalne stvari, te ne predstavljaju pripadke ovoj nekretnini. Konačno, pregledom Privremenog poreznog rješenja Porezne uprave PU Split KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00689 Ur. broj 513- 007-17-01-2020-0004 od 28. veljače 2020. utvrđeno je da se istim tuženiku- protutužitelju utvrđuje porez na promet nekretnina u iznosu od 56.382,40 kn, a temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28. prosinca 2018., a kojim je ostvaren promet nekretnine između tuženika-protutužitelja i Valentin 1 d.o.o., međutim tuženik- protutužitelj nije priložio dokaze na okolnost da bi predmetno dugovanje s naslova poreza i podmirio, pa ni s prednjeg naslova, dakle porezne obveze tuženik-protutužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu temeljem naprijed navedenog instituta stjecanja bez osnove. Slijedom svega naprijed iznijetog, sud je neosnovanim ocijenio potraživanje tuženika-protutužitelja u iznosu od 13.941,18 eur s pripadajućim zateznim kamatama, te je u tom dijelu odbijen protutužbeni zahtjev, a kako je to i odlučeno pod toč. V. izreke ove presude.
42. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je zatražio isplatu iznosa od 33.000,00 eur s naslova podmirenih poreznih dugova tužiteljice-protutužene. Pritom je tuženik-protutužitelj naveo da je u vrijeme zaključenja braka tužiteljica-protutužena imala vlastiti frizerski obrt, ali već tada da je obrt bio opterećen velikim poreznim dugom zajedno sa svim troškovima. Tada da su stranke odlučile da se taj obrt zatvori i osnuje novo trgovačko društvo, ali ovaj put na ime njenog brata SE, a da bi se to moglo ostvariti tuženik-protutužitelj da je morao pokriti sva dugovanja obrta tužiteljice- protutužene što da ga je koštalo 33.000,00 eur.
43. Pregledom Rješenja Porezne uprave PU Split KLASA UP/I 415-02/2013- 007/1201 Ur. broj 513-07-17-13-02 "Split 5. studenog 2013." utvrđeno je da se istim odobrava zahtjev za otpis kamata uz istovremeno reprogramiranje glavnice duga poreznom obvezniku NE koji na dan 21. lipnja 2013. iznosi ukupno 73.954,28 kn od čega se 66.608,00 kn odnosi na glavnicu, a 7.346,28 kn odnosi na kamate, te je određeno da će se uplata glavnice izvršiti u 42 jednaka mjesečna obroka od kojih prvi obrok dospijeva 5. prosinca 2013.
44. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica-protutužena je navela da su parnične stranke tijekom trajanja bračne zajednice od novca ostvarenog radom platile porezni dug u koji je uključen porez na promet nekretnina od 24.000,00 kn za stan u [adresa], porezne dugove od frizerskog salona (ne zna kolike), dvije rate za porez na promet nekretnina i to kuće u [adresa] (ne zna koliko su iznosile te rate). Dugovi njezinog frizerskog salona da su nastali u razdoblju od početka izvanbračne zajednice pa nadalje. Inače, ona da je od 2014. nezaposlena. Tuženik-protutužitelj je u svom iskazu naveo da je tijekom bračne zajednice od novca kojeg je zaradio od prodaje nekretnine i radom, podmirio porezna dugovanja od kojeg da su u najvećem dijelu ista otpadala na porezna dugovanja za frizerski obrt tužiteljice, također za reprogramiranje tih poreznih dugovanja u visini od 74.000 kn, kao i za tužiteljičina dugovanja s naslova odvjetničkih usluga u visini od 21.000-22.000 kn. Tužiteljica- protutužena da je do kraja 2012. ili početka 2013. ostvarivala zaradu u frizerskom salonu, a nakon čega da je on otvorio firmu na ime njenog brata kako bi ona nastavila s poslovanjem. Nadalje, svjedok ĆU je naveo u svom iskazu da je tužiteljica- protutužena imala frizerski salon u [adresa], te da su parnične stranke odlučile zatvoriti navedeni salon, a prilikom toga da je trebalo platiti sva dugovanja s naslova poreza za navedeno poslovanje, a što da je u konačnici podmirio sam tuženik- protutužitelj te o čemu da je isti pričao ovom svjedoku, međutim svjedok da ne zna koliko je točno trebalo platiti. Svjedokinja ZU je na prednje okolnosti navela da u vrijeme kada su se stranke vjenčale tužiteljica-protutužena da je radila u frizerskom salonu, međutim ista da se nakon nekog vremena počela žaliti da joj je posao naporan pa da su stranke odlučile da zatvore frizerski salon i taj prostor urede u apartman. U to vrijeme tužiteljica-protutužena da je pozvana na podmirenje duga što spram države, što spram drugih firmi u iznosu od čak 33.000,00 eura, a svjedokinji da je poznato da je odmah trebalo platiti 10.000,00 eura te da su stranke u konačnici i podmirile taj dug. Svjedok VU je naveo da nakon što je otišao iz Hypo banke da se zaposlio u knjigovodstvenom servisu IMSI, a početkom 2013. tuženik - protutužitelj je doveo tužiteljicu-protutuženu te da je angažirao taj knjigovodstveni servis za vođenje knjiga za tvrtku Projekt Muše kojeg je zaposlenica bila tužiteljica- protutužena, a koja se bavila frizerskom djelatnošću. Navedena tvrtka da nije dobro poslovala, da nije bila isplaćivana plaća kao ni doprinosi za tužiteljicu-protutuženu kao zaposlenicu te da su imali dugovanja spram države, a stranke da nisu htjele ugasiti tu firmu prije nego podmire ta dugovanja koja da su u konačnici sva i podmirili do kraja 2014. Uplate s naslova dugovanja, a koja su vršena u obliku pozajmica navedenoj firmi, da su izvršena u razdoblju od 2013.- 2015., a obje stranke da su vršile navedene uplate. Svjedok SE je naveo da su mu stranke spominjale neki porezni dug koji je imala njegova sestra, ali ništa konkretno o tome da ne zna. Svjedoku da je poznato da stranke nisu mogle otvoriti firmu na svoje ime vjerojatno zbog tog poreznog duga, pa da je on na njihovu zamolbu otvorio firmu na svoje ime naziva "Projekt Muše" (pri tome da je inzistirao da se kao djelatnost navede i građevina), da ne zna u koju svrhu je otvorena ta firma, da pretpostavlja da bi frizerski salon poslovao kao firma, a ne kao obrt, a oni da su mu u svrhu otvaranja dali svu potrebnu dokumentaciju te na ime temeljenog kapitala 20.000,00 kuna, kojih da im je on po izvršenoj registraciji i vratio.
45. Cijeneći naprijed iznijete navode parničnih stranaka, te svjedoka proizlazi da su porezni dugovi tužiteljice-protutužene s naslova obrta mogli nastati u razdoblju do zaključno s 2013., pa se upravo Rješenje Porezne uprave PU Split KLASA UP/I 415-02/2013-007/1201 Ur. broj 513-07-17-13-02 "Split 5. studenog 2013." odnosi na navedeno porezno dugovoranje međutim samo dijelom i to u visini od 37.898,71 kn (glavnica i kamata) dok se preostalo porezno dugovanje odnosi na porez na promet nekretnina, porez na cestovna motorna vozila, porez na kuću za odmor, članarinu turističkoj zajednici.
46. Pritom valja navesti da kod poreznog dugovanja s naslova obrta ne postoji solidarna odgovornost oba bračna druga (svojstvena za tekuće potrebe bračne zajednice), a sve s obzirom da sukladno odredbama Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj 49/03, pročišćeni tekst), koji je važio u spornom razdoblju, za obveze koje nastanu u obavljanju obrta samostalno odgovara obrtnik. Kraj takvog stanja stvari, prema shvaćanju ovog suda, tuženik-protutužitelj nije solidarni dužnik za zakonske obveze koje su nastale obavljanjem obrta tužiteljice-protutužene pa u situaciji kad je tužiteljica- protutužena u svom stranačkom iskazu potvrdila da su stranke podmirile njena porezna dugovanja s naslova obrta, to je pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO osnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu s naslova podmirenja poreznih dugova tužiteljice-protutužene na ime obrta. Ipak, iako je tuženik-protutužitelj pritom naveo da je navedeno dugovanje podmirio što vlastitim novcem što novcem od rada tijekom braka, isti na okolnost da bi vlastitim novcem bila podmirena dugovanja nije ovom sudu nije pružio odgovarajuće dokaze dok je tužiteljica-protutužena u svom iskazu navela da su ti dugovi podmireni novem zarađenim tijekom trajanja njihovog braka. Štoviše, uzimajući u obzir da je tužiteljici-protutuženoj bila dana mogućnost otplate navedenog dugovanja u 42 jednaka mjesečna obroka dakle po 902,35 kn mjesečno, to uzimajući u obzir imovinske prilike parničnih stranaka, iste su po ocjeni ovog suda bile u mogućnosti navedeni porezni dug na ime obrta otplatiti sredstvima svog rada. Naime, cijeneći navode parničnih stranaka proizlazi da su iste kroz razdoblje od kraja 2013. zvanično bili nezaposleni međutim da su cijelo to razdoblje praktički radili „na crno“, (pa time priložene Potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka parničnih stranaka ni ne odražavaju njihovo stvarno imovinsko stanje), te ostvarivali zaradu koja je tužiteljici-protutuženoj iznosila 3.000,00 kn – 4.000,00 kn (sukladno njezinom iskazu) uvećano za naknadu HZZ za nezaposlene od 1.700,00 kn mjesečno, te koja je tuženiku-protutužitelju iznosila 1.000,00 eur – 1.500,00 eur (sukladno njegovom iskazu), da nisu imali troškove stanovanja u vidu najamnine, da su s naslova režija imali mjesečne troškove 1.000,00 kn, a s naslova prehrane 5.000,00 kn (sukladno iskazu tužiteljice-protutužene), te unatoč činjenici što su imali kreditne obveze za stan u [adresa] u [adresa] i u [adresa] istovremeno su i ostvarivali prihode iznajmljujući stan u [adresa] te tijekom turističke sezone kuću tužiteljice-protutužene u [adresa]. Slijedom svega naprijed iznijetog, tuženik-protutužitelj pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO osnovano može potraživati polovinu iznosa kojim su parnične stranke podmirile navedeno porezno dugovanje, dakle iznos u visini od 2.515,01 eur, (37.898,71 kn/2=18.949,35 kn/7.5345) koji je istom i dosuđen, dok je za više traženo i to za iznos od 30.484,99 eur, protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos tuženiku-protutužitelju su priznate zatražene zatezne kamate koje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO teku počev od presuđenja pa do isplate.
47. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je nadalje zatražio isplatu iznosa od 40.000,00 eur s naslova ulaganja u vikendicu tužiteljice u [adresa] kod [adresa] pritom navodeći da je on osobno uložio navedeni novac u uređenje njene vikendice u [adresa] kod [adresa] čime da je znatno porasla vrijednost te nekretnine.
48. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica-protutužena je navela da je kuću u [adresa] stekla darovanjem od roditelja i u istu da su parnične stranke uložile na način da su kupile namještaj, promijenile pločice na prizemlje površine od 60 kvadrata, postavili laminat, ogradu, za sveukupni iznos od 20.000,00 eur, a navedeno da su financirale tijekom trajanja bračne zajednice od novca stečenog radom. Kuću u [adresa] da je otac kupio kao prizemnicu te da je podigao gornji kat, koji da je u cijelosti namjestio, osim namještaja dok donji kat da nije bio uređen. Prije prodaje te kuće istu da nisu pokušavali prodavati. Od vlastite imovine tuženika-protutužitelja, i to od novca ostvarenog prodajom stana u [adresa], da se ulagalo u kuću u [adresa], ali da ne zna u kojem iznosu. Vikendica u [adresa] da je uređena do 2013. Navedena vikendica da nije izgrađena s građevinskom dozvolom, a naknadno da je legalizirana.
49. Saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik-protutužitelj je naveo da je od novca koji mu je uplaćen s naslova više uplaćene kupoprodajne cijene za stan u [adresa] i to u visini od 10.000 eur izvršio ulaganja u tužiteljičinoj-protutuženinoj kući u [adresa] i to 2013., a u 2014. da je dodatno u tu kuću uložio 30.000 eur od novca ostvarenog od prodaje stana u [adresa]. U kući u [adresa] da je 2013. na katu bio laminat, u prizemlju zemlja, kuća da je propuštala kišnicu. Kuća da je legalizirana, kupljen da je kompletni namještaj za oba kata, plaćeni da su radovi gletovanja zidova, preinake struje, vode, postavljena da je ograda na terasi, hidroizolacija, kamene stepenice, u prizemlju izolacija, nivelir masa, keramičke pločice, zidani kamin, postavljena da je kamena i kovana ograda, popločano da je dvorište, na zidu da je postavljena rasvjeta, postavljen da je knauf u vidu spuštenih stropova. Inače, navedenu kuću da je tužiteljica-protutužena kupila za 30.000 eura, a njezin otac da je na istoj izveo radove u vrijednosti od 19.500 eur - podigao gornji kat. Tu kuću da je tužiteljica prodala 2016. za 190.000 eur. Kuću u [adresa] da su iznajmljivali od srpnja 2013. do 2015.
50. Saslušani svjedok ĆU je naveo da je kuća u [adresa] bila u derutnom stanju neprikladnom za stanovanje, a tuženik-protutužitelj da je zamolio ovog svjedoka da mu pomogne oplemeniti navedenu kuću, a kako da se svjedok u to vrijeme bavio trgovinom namještajem, tuženik-protutužitelj da je određeni namještaj naručio preko svjedokove tvrtke. Navedeno da se događalo prije cca 10 godina (svjedok je dao iskaz na ročištu održanom 5. srpnja 2022.) te da je pri tom tuženik- protutužitelj izgradio stepenište, ogradio parcelu, promijenio zatvore, postavio podove, kupio namještaj. Inače, da je riječ o kući koja je izgrađena 70-ih godina, koja prije tih radova nije imala nikakvu fasadu, na podu da je bio estrih, nije imala namještaj, osim dva kuhinjska elementa, a da se sastojala od prizemlja i prvog kata te neograđenog vanjskog stepeništa. Po priči svjedoku da je poznato da za tu kuću otac tužiteljice- protutužene u tom stanju prije uređenja, nije mogao dobiti ni 60.000,00 -70.000,00 eur.
51. Saslušana svjedokinja JU je navela da je u proljeće 2012. kuća u [adresa] bila neuređena, u prizemlju da je bio beton, a na prvom katu da su postojali zatvori, zidovi da su bili obojani, te da je postojao jedan ležaj, a navedeno da joj je poznato jer da je tijekom ljeta te godine bila u navedenoj kući. Glede kuće u [adresa] tuženik-protutužitelj da se angažirao oko uređenja iste i to 2013. ili 2014. na način da je kuća te okućnica u cijelosti uređena i kuća opremljena namještajem.
52. Saslušani svjedok KE je u svom iskazu naveo da se u vrijeme kupovine ta kuća sastojala samo od prizemlja i da je bila u ruševnom stanju pa da je on odmah po kupovini iste doveo statičara i započeo s radovima na toj kući i to digao gornju etažu, rekonstruirao vanjsko stepenište, ispod tog stepeništa napravio dogradnju u vidu apartmana, nalio teracu, postavio armirano betonske grede, produžio balkon, postavio kamene poklopnice, termo i hidro izolaciju za terasu, na gornjoj etaži sproveo struju i vodu, postavio pregradne zidove, te taj gornji prostor opremio spavaćom sobom i kupatilom. Također na cijeloj kući da je postavljena vanjska fasada s termo izolacijom, dvor da je uređen na način da je betonom izniveliran, vanjsko stepenište da je popločano pločicama s izolacijom, napravljen da je podest na gornjoj etaži s kamenom te ogradom. Također na donjoj etaži da su napravljeni pregradni zidovi te da je dovedena struja i voda. Svi ti radovi da su trajali sedam-osam do dvanaest mjeseci. Parnične stranke da nisu izvodile nikakve radove na gornjoj etaži, a možda su nešto radili u prizemlju međutim svjedok da ne zna što jer da tamo nije puno ni dolazio. Na donjoj etaži kuće u [adresa] da je bio betonski pod. Svjedok da je tu kuću legalizirao odnosno financirao legalizaciju, ali da nije navedeno proveo na sudu što da je naknadno uradio tuženik-protutužitelj. Tuženik-protutužitelj da mu nije davao nikakav novac za uređenje te kuće. Suvišno da je govoriti tko je više uložio u uređenje te kuće, to da je sigurno bio svjedok, budući da je za kupovinu i uređenje iste uložio sigurno 130.000,00- 140.000,00 eur.
53. Saslušani svjedok IU je na ročištu održanom 22. listopada 2022. naveo da je prije osam-deset godina od tuženika-protutužitelja čuo da su on i tužiteljica-protutužena stavili u prodaju kuću u [adresa], te da je on išao vidjeti tu kuću. Kuća da je imala fasadu, a unutra da je sve bilo dosta derutno. Kuća da se sastojala od prizemlja i kata, a iznutra da je bila u betonu osim što je na gornjem katu bio postavljen laminat ili linoleum. Na kući da su bili postavljeni zatvori. U to vrijeme tuženik-protutužitelj da je govorio da će ulagati u tu kuću, ali po njegovom ponašanju da se dalo zaključiti da bi on bio najzadovoljniji da se ta kuća tada prodala.
54. Svjedok ŠU saslušan na ročištu održanom 6. veljače 2023. naveo je u svom iskazu da je na kući u [adresa] obavljao armiračko-betonske radove prije 10-12 godina. Za obavljanje tih radova da ga je angažirao upravo otac tužiteljice- protutužene, a zajedno s njim da je iste obavljala i ekipa od 3-5 radnika koje da je svjedok angažirao. Na predmetnoj kući da su prvo oni počeli obavljati radove, a da je bilo riječ o kući u naravi prizemnici koja je bila u dosta derutnom stanju te kao takva da se nije mogla koristiti za stanovanje. Na istoj da su postavili željeznu armaturu, obavili radove betoniranja, zidanja, šalovanja, ti radovi da su trajali cca. 2 mjeseca, a u kombinaciji s njima u kući da su radili i električar Ž te vodoinstalater F. Nakon obavljanja tih radova na kući da je preostalo napraviti fasadu te obojati istu. Za predmetne radove da je svjedoku platio otac tužiteljice-protutužene, a za kojeg da misli da je bio vlasnik kuće upravo iz činjenice što ga je angažirao za navedene radove. Tuženika-protutužitelja da nije nikad vidio na navedenom objektu u [adresa]. U kući u [adresa] da su srušili sve pregradne zidove u prizemlju, "pojačali" prvu ploču, nalili beton, dogradili balkon na pročelju, betonirali trotoar i dvorište te nadogradili navedenu kuću s još jednim katom. Na predmetnoj kući poslije ovog svjedoka da su izvođeni radovi nalijevanja estriha i žbukanja, međutim to da je radila druga tvrtka. Iako da je obavljao poslove betoniranja dvorišta, na istom da nije postavljao kamene ploče.
55. Saslušana u svojstvu svjedoka ZU je navela da joj je poznato da je tuženik-protutužitelj ulagao novac u kuću u [adresa] u kojoj da je i svjedokinja bila prije tog ulaganja i to neposredno nakon što su stranke zaključile brak pa da je vidjela da je u kući na prvom katu bio postavljen samo laminat, a u prizemlju da nije bio nikakav pod postavljen i da su bili samo grubi pregradni zidovi. Od novca kojeg mu je isplatio prodavatelj iz Zagreba, te od novca od prodaje stana u [adresa] i to u visini od 40.000,00 eur tuženik – protutužitelj da je vršio ulaganja u tu kuću, istu u cijelosti da je opremio namještajem, popločao prostor ispred kuće, postavio ogradu, kamin te rasvjetu.
56. Saslušani svjedok TU je naveo da je po narudžbi PU vršio dostavu i montažu prozora i vrata u kući koja se nalazi u mjestu iza Trogira, ali da se ne sjeća kada, dok je svjedok KN potvrdio da ga je KE angažirao za postavljanje fasade na kući u [adresa], a isti da mu je i platio, ali da se ne sjeća kada je to bilo.
57. Svjedokinja FEČ je navela u svojem iskazu da je sa suprugom ljetovala u kući tužiteljice-protutužene u [adresa] i to 2011., te da se sjeća da je to bila kuća koja se sastojala od prizemlja i prvog kata te da je bila funkcionalna za život, a to da joj je poznato jer da su tu došli s malom bebom i u tim uvjetima da su mogli ljetovati. U navedenoj kući da su bili smješteni na prvom katu gdje da su spavaća soba, WC, kuhinja i dnevni boravak bili opremljeni sa svim potrebnim za život, odnosno taj prostor da je bio funkcionalan, a u dnevnom boravku da je bio i TV.
58. Svjedokinja ŽEČ, a koja od 2009. stanuje u susjednoj kući do predmetne kuće u [adresa], u svojem iskazu je navela da se 2009. navedena kuća sastojala od prizemlja i prvog kata, imala je zatvore te bijelu fasadu, ali ništa oko kuće da nije bilo sređeno. Kasnije da su se vršila određena ulaganja u istu i to da je bilo u razdoblju od 2011.-2013. te tada da je parnične stranke znala češće viđati i to više ŽE, nego UE dok ŽN uopće da niti ne poznaje. Navedenim ulaganjem da je podignut zid oko kuće, postavljena ograda na tom zidu, napravljen roštilj, dvor da je popločan kamenom, postavljeni stupovi, međutim da ne zna tko je to financirao. Ispred te kuće da je znala viđati automobile stranih reg. oznaka, a da je stekla dojam da se ta kuća iznajmljuje. Kada je ta kuća kupljena ista da je bila potleušica u kojoj su živjeli narkomani te da je po kupovini ista sređena, a nakon toga još dodatno sređena na način na koji je naprijed iskazivala. Tuženika-protutužitelja da nije viđala da osobno sudjeluje u izvođenju kakvih radova, već da je isti dovodio radnike koji su te iste radove izvodili. Oko kuće da je postavljen kameni zid, na njemu kovana ograda te da je postavljena i kapija tijekom tih radova izvođenih tijekom 2011. -2013.
59. Saslušani svjedok SE je u svom iskazu naveo da kada su stranke došle stanovati u navedenu kuću u [adresa], u istoj da su stanovali na prvoj etaži, koja da je bila u cijelosti spremna za stanovanje, osim što je u istoj nedostajao namještaj, a koji da su oni naknadno kupili odnosno nešto da su donijeli iz kuće u [adresa], a nešto da im je svjedokov otac kupio. Glede prizemlja, ono u tom razdoblju da nije bilo u cijelosti sređeno, pa da su stranke tijekom 2011. stavile podne obloge u prizemlju, vrata, također da su popločale kamenom okoliš, postavile kamen na vanjsko stepenište, te postavile kamenu ogradu. Inače svjedokov otac da je navedenu kuću kupio u stanju da se ista sastojala samo od prizemlja i bila je poprilično derutna. Štoviše, ona da nije bila ni legalizirana, pa da su parnične stranke istu naknadno legalizirale i financirale taj postupak umanjeno za vještačenje koje je svjedokov otac financirao. Parnične stranke da su investicije poput opremanja kuće u [adresa] odnosno uređenja prizemlja i okućnice financirale svojim radom.
60. Saslušani svjedok AU je na ročištu održanom 13. rujna 2024. naveo da je prije 11-12 godina obavljao radove u kući u [adresa] za koju da mu je tuženik- protutužitelj rekao da je riječ o kući koju je njegov punac darovao tužiteljici- protutuženoj. U toj kući da je obavljao radove pripreme postavljanja kamena na vanjsko stepenište, postavljanja navedenog kamena na stepenište, postavljanja kamene ograde na balkonima na prizemlju i prvom katu te postavljanja poklopnica i klupica na prozore i zidove. Tuženik-protutužitelj da je naručio navedene radove i isti da mu je isplatio novac za izvedene radove, a glede istih ni s tužiteljicom-protutuženom ni s njezinim ocem da nije razgovarao, štoviše, isti da nisu nikada ni bili u njegovoj firmi niti da ih je zatekao na gradilištu za vrijeme izvođenja tih radova. Te radove tuženik- protutužitelj da je isplatio u iznosu od 10.800,00 eur koje da mu je dao u gotovini, a on da mu je ispostavio račun. U vrijeme izvođenja predmetnih radova, kuća da je bila u trošnom stanju, vanjske stepenice da su bile prekrivene mahovinom, zidovi da su bili u lošem stanju, prizemlje da nije bilo opremljeno nikakvim namještajem, a ne sjeća se što je bilo na prvom katu. Tuženik-protutužitelj kasnije da je naručio i kapiju.
61. Saslušani svjedok JN je naveo u svom iskazu da je za tuženika- protutužitelja obavljao radove u Marini 2013. ili 2014. i to konkretno da je radio zidove ispred kuće, stupove za kapiju, oblagao dvorište ispred kuće kamenom, napravio kamin i isti obložio kamenom te zid uz susjednu parcelu za koji se sjeća da je bio visok dva metra, a na zidove da je stavljao i okapnice te da se sjeća da je dolazio majstor za kovanu ogradu. Isključivo da je tuženik-protutužitelj bio naručitelj tih radova, a nikoga drugoga da nije ni viđao na navedenom gradilištu. Okućnica da je bila neuređena, ispred da se nalazio mali zidić kojeg su morali srušiti te da nije bilo nikakvog ulaza ni kapije. Kuća da se sastojala od prizemlja te prvog kata i krova. Na prvi kat da nije ulazio, već u prizemlje koje da je bilo namješteno samo s najosnovnijim stvarima. Za naprijed navedene radove da je zatražio isplatu iznosa od sveukupno 75.000,00- 80.000,00 kn od čega za ruke 40.000,00-45.000,00 kn, a za materijal 35.000,00 kn te pritom da nije tuženiku-protutužitelju izdao račun, a on da mu je navedeni iznos isplatio u gotovini na ruke.
62. Saslušana svjedokinja DE je navela u svojem iskazu da je 2011. posjetila parnične stranke u kući u [adresa] gdje da su one živjele i to na prvom katu kuće. Štoviše oni da su u to vrijeme i sređivali navedeni prvi kat za iznajmljivanje, a to da zaključuje iz činjenice što je u kuhinji nedostajala jedna mašina, što od dvije spavaće sobe jedna nije bila namještena. Navedene prilike kada su ih posjetili u [adresa] da nije bila u prizemlju kuće, a u to vrijeme da se radilo i na okućnici, tuženik- protutužitelj da im je pokazivao roštilj, tj. da se ne može sjetiti je li im on pokazivao isti ili govorio gdje će biti postavljen.
63. Saslušana svjedokinja BN je u svom iskazu navela da se s tužiteljicom-protutuženom dogovorila 2014. da joj čisti apartmane u njezinoj kući koja se nalazila iza [adresa], a navedenu kuću da je u toj sezoni čistila u tri navrata te da se ista sastojala od 2 apartmana jedan u prizemlju (ne sjeća se točno koliko soba je imao), a drugi da se nalazio na prvom katu te se sastojala od dvije spavaće sobe, kuhinje, dnevnog boravka i wc-a. Oni da su te apartmane iznajmljivali turistički te da je svjedokinja iste trebala očistiti prije smjene gostiju, a upravo da joj je tuženik- protutužitelj platio na ruke nakon što je prvi put kuću očistila dok se ne može sjetiti tko joj je platio u preostala dva navrata.
64. Temeljem naprijed izvedenih dokaza saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka, utvrđenim proizlazi da su na kući u [adresa], UE, a koja predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice-protutužene, vršena ulaganja i to u dva navrata, u prvom navratu od strane njezinog oca, a u drugom navratu od strane samih parničnih stranaka. S tim u vezi, a sukladno iskazima svjedoka PU, ŠU, TU i KN, proizlazi da je otac tužiteljice-protutužene, KE, angažirao radnike koji su na navedenoj kući obavljali armiračko-betonske radove na način da je prvotna prizemnica nadograđena s još jednim katom, da su srušeni pregradni zidovi u prizemlju, nadograđen balkon na pročelju, betonirano dvorište, na kući da su postavljeni prozori i vrata te postavljena fasada, a predmetne radove je platio upravo KE. Nakon što su izvedeni naprijed navedeni radovi parnične stranke su vršile ulaganje u predmetnu nekretninu i to na način da su promijenjene pločice u prizemlju, postavljen laminat, da je uređena okućnica, dvor je popločan kamenom, postavljeni stupovi, postavljen kamin i rasvjeta, podignut je zid oko kuće s okapnicama, a na kojem je postavljena kovana ograda te kapija, postavljen je kamen na vanjskom stepeništu, postavljene kamene ograde na balkonima, u prizemlju i prvom katu postavljena poklopnica i klupica na prozore i zidove, stranke su navedeni prostor opremile namještajem, a što sve proizlazi iz iskaza parničnih stranaka te svjedoka ĆU, JU, ZU, ŽEČ, SE, AU, OU, te DE. Na okolnost vremena izvođenja naprijed navedenih radova sud je cijenio uvjerljivim navode svjedokinje ŽEČ kako su se predmetna ulaganja u navedenu kuću od strane parničnih stranaka vršila upravo u razdoblju od 2011. do 2013., a što su potvrdili i svjedoci AU koji je po nalogu tuženika-protutužitelja obavljao radove na toj kući 2012. ili 2013., te svjedokinja DE koja je boravila u navedenoj kući 2011. te svjedočila da se u navedeno vrijeme obavljaju radovi na okućnici. Štoviše, u uvjerljivost takvih iskaza upućuje i činjenica da se predmetna kuća sukladno navodima tuženika-protutužitelja turistički iznajmljivala od srpnja 2013., a što proizlazi i iz Rješenja o privremenom odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji Služba za gospodarstvo Ispostava Trogir Klasa: UP/I-335-02/13-01/581 Ur. broj 2181-01/09-13-3-SŠ "Trogir, 18. srpnja 2013.", te što navodi na zaključak da su predmetna ulaganja u kuću izvršena upravo do srpnja 2013. s obzirom da je navedeno Rješenje uključivalo odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga za dva apartmana u domaćinstvu, dakle da je i prizemlje i prvi kat u navedenom razdoblju već bilo uređeno. Tuženik-protutužitelj je u svom iskazu naveo da je navedeno ulaganje vršeno od njegovog vlastitog novca koji mu je uplaćen s naslova više uplaćene kupoprodajne cijene za stan u [adresa] i to u visini od 10.000,00 eur tijekom 2013., a dodatno da je u 2014. u kuću uložio 30.000,00 eur od novca ostvarenog od prodaje stana u [adresa] u [adresa]. Sud je u ovom postupku uistinu i utvrdio da je prodavatelj stana u [adresa] vratio dio novca odobrenog stambenog kredita tuženiku-protutužitelju, međutim navedeni vraćeni novac po ocjeni ovog suda, a s obzirom da je riječ o novcu koji je strankama isplaćen s naslova odobrenog kredita podignutog tijekom trajanja izvanbračne zajednice, ne predstavlja vlastitu imovinu tuženika-protutužitelja, već izvanbračnu stečevinu. Glede iznosa od 30.000,00 eur, a za koje je tuženik-protutužitelj naveo da je taj iznos također uložio u kuću u [adresa], a isti da je pribavljen od prodaje stana u [adresa] u [adresa], takve navode ovaj sud nije ocijenio uvjerljivim, a sve imajući u vidu da je pregledom Ugovora o kupoprodaji zaključenog između tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja kao prodavatelja te VE kao kupca, utvrđeno da je stan u [adresa] u [adresa] prodan 6. lipnja 2014., dakle nakon proteka razdoblja tijekom kojeg su vršena ulaganja u predmetnu kuću. Također, iako je svjedokinja ZU u svom iskazu navela da je tuženik-protutužitelj vršio ulaganja u predmetnu kuću od novca stečenog prodajom stana u [adresa] ni takve navode ovaj sud nije cijenio uvjerljivim s obzirom da je sam tuženik-protutužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da je novac od prodaje tog stana uložio u kupovinu stana u [adresa] u [adresa] te u uređenje istog. Na okolnost utvrđenja visine naprijed navedenih ulaganja od strane parničnih stranaka, tuženik-protutužitelj nije predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, a sukladno kojem bi se mogla na adekvatan i stručan način utvrditi točna visina istih. S druge pak strane, pregledom vlastoručnog popisa izvršenih isplata izvođačima, a za koje je tuženik-protutužitelj naveo da se odnose na kuću u [adresa], iste ovaj sud nije cijenio vjerodostojnim i uvjerljivim dokazima na okolnost visine izvršenih ulaganja u predmetnoj kući, posebice kad nisu potkrijepljeni dokazima poput saslušanja konkretnih osoba za koje bi tuženik- protutužitelj tvrdio da su predmetne radove i izvodili. Ipak, sud je uvjerljivim ocijenio iskaze saslušanih svjedoka AU i OU koji su po nalogu tuženika-protutužitelja vršili radove na predmetnoj kući te iste naplatili u iznosima od 10.800,00 eur i 10.000,00 eur, dakle u sveukupnom iznosu od 20.800,00 eur. Nadalje, pregledom priloženih uplatnica (list 182.-184. spisa) utvrđeno je da je tužiteljica- protutužena tijekom 2012. u svrhu izrade arhitektonskog snimka izvedenog stanja na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] izvršila uplate Studio Artisu d.o.o. u sveukupnoj visini od 4.893,75 kn (649,51 eur), a koji trošak se također može smatrati troškom ulaganja u navedenu nekretninu u svrhu legalizacije građevine na istoj. Kako je predmetnim ulaganjima tužiteljica-protutužena ostvarila korist na vlastitoj imovini, odnosno njena imovina se tim ulaganjima povećala, to bi se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju bez osnove na strani tužiteljice-protutužene, pa posljedično tome, a pozivom na odredbu članka 1111. ZOO tuženik-protutužitelj ima pravo na povrat uloženih sredstava, međutim samo na polovicu istih s obzirom da tijekom postupka nije dokazao da bi uložena sredstva predstavljala njegovu vlastitu imovinu, već se sagledavajući imovinsko stanje parničnih stranaka (a kako je to naprijed obrazloženo) može smatrati da je riječ o ulaganjima vršenim novcem kojeg su parnične stranke stekle radom tijekom trajanja bračne zajednice. Slijedom svega naprijed iznijetog, sud je osnovanim ocijenio potraživanje tuženika-protutužitelja s naslova ulaganja u kuću tužiteljice-protutužene u [adresa] i to u iznosu od 10.724,76 eur dok je za više traženo i to za iznos od 29.275,24 eur tužbeni zahtjev odbijen. Na dosuđeni iznos tuženiku-protutužitelju su priznate zatražene zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO, a koje teku počevši od presuđenja pa do isplate.
65. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je zatražio isplatu iznosa od 19.000,00 eur iz osnova ulaganja u apartman na adresi [adresa] u [adresa]. Tužiteljica-protutužena i svjedok KE naveli su u svojim iskazima da je predmetni apartman u vlasništvu roditelja tužiteljice-protutužene, a što je i sam tuženik- protutužitelj u svom stranačkom iskazu potvrdio. Imajući u vidu da bi se i ovo potraživanje tuženika-protutužitelja temeljilo na institutu stjecanja bez osnove, a sukladno kojem je obogaćena strana, odnosno stjecatelj dužan vratiti imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, to jasnim proizlazi da se zahtjev za vraćanje podiže protiv obogaćene strane, a što bi u konkretnom slučaju bili roditelji tužiteljice-protutužene, a ne ona. S tim u vezi, jasnim proizlazi promašena pasivna legitimacija glede ovog dijela protutužbenog zahtjeva, a sukladno čemu je u tom dijelu protutužbeni zahtjev i odbijen kao neosnovan, a kako je to i odlučeno pod toč. VIII. izreke ove presude.
66. Slijedom iznijetog, a kako je sud ovom presudom odlučio o glavnom protutužbenom zahtjevu to se nije ni upuštao u ocjenu osnovanosti podrednog protutužbenog zahtjeva.
67. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojim zakonskim odredbama se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
68. Ocjenjujući uspjeh koji su stranke postigle s obzirom na osnov i visinu tužbenog i protutužbenog zahtjeva ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica–protutužena u postupku uspjela u omjeru od 75%, a tuženik-protutužitelj u postotku od 25% te kada se postotak uspjeha tužiteljice–protutužene od 75% umanji za postotak uspjeha tuženika – protutužitelja od 25% dobije se postotak od 50% što znači da tužiteljici- protutuženoj pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 50% ukupnog troška, vodeći računa da tužitelici-protutuženoj pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tužiteljici-protutuženoj bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za sastav tužbe 800 bodova, za sastav podnesaka od 23. prosinca 2020., 2. veljače 2021., 28. listopada 2021., 28. svibnja 2024. i 15. studenog 2024. po 1600 bodova, za pristup ročištima od 26. listopada 2020., 15. prosinca 2020., 18. svibnja 2021. po 50 bodova, za pristup ročištu od 31. kolovoza 2021. 800 bodova, za pristup ročištima od 11. studenog 2021., 12. travnja 2022., 5. srpnja 2022., 25. listopada 2022., 6. veljače 2023., 24. travnja 2023., 4. listopada 2023., 28. veljače 2024., 13. rujna 2024., 21. listopada 2024. po 1600 bodova, ukupno dakle 25.750 bodova, a što pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim PDV-om daje iznos od 64.375,00 eur, a 50% toga iznosa daje iznos od 32.187,50 eur, a što uvećano za trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 663,61 eur i presude u iznosu od 663,61 eur daje sveukupni iznos od 33.514,72 eur . Sukladno navedenom tuženik-protutužitelj je u obvezi tužiteljici-protutuženoj na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 33.514,72 eur zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate.
U Splitu 17. travnja 2025.
S U D A C
DUNJA RUMORA
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
– pun. tužiteljice – protutužene
– pun. tuženika – protutužitelja
– u spis
