Zakon.hr

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-490/2024-6

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja Baptistička crkva Split i dr., suvlasnici zgrade u [adresa], koje zastupa upravitelj STANO-UPRAVA d.o.o., OIB 17418170125, Split, Mike Tripala 6, kojeg zastupa punomoćnica Ana Lovrinčević Šelamov, odvjetnica u Splitu, Starčevićeva 24, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29A, radi isplate (v.p.s. 1.010,35 EUR), dana 17. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, Posl. br. Ovrv- 3505/17 od 26. listopada 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužiteljima kao ovrhovoditeljima iznos od 1.010,35 EUR (7.612,48 HRK), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 24,86 EUR (187,31 HRK) od 31.12.2015. do isplate,

- 89,59 EUR (675,00 HRK) od 31.12.2015. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog P o s l o v n i b r o j : P o v r v - 4 9 0 / 2 0 2 4 -

kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana nadoknadi tužiteljima, kao ovrhovoditeljima nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 192,45 EUR (1.450,00 HRK) sa zakonskom zateznom kamatom od 26.10.2017. do isplate po kamatnoj stopi koja za razdoblje od 26.10.2017. do 31.12.2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena te od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i u tom dijelu se prihvaća tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana nadoknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, zahtjev tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik Ante Šuško iz Splita donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Posl. br.: Ovrv-3505/17 od 26. listopada 2017., kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju iznos od 9.759,90 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine ovrhovoditelja do isplate te su odmjereni nastali troškovi ovršnog P o s l o v n i b r o j : P o v r v - 4 9 0 / 2 0 2 4 -

postupka u iznosu od 1.450,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i predvidivi troškovi postupka u iznosu od 287,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, protiv kojeg rješenja o ovrsi je tuženik kao ovršenik podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika po osnovi i visini potraživanja.

2. U povodu pravodobno podnesenog prigovora ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-1273/2017 od 28. studenog 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-1273/2017, kasnije Povrv-121/2024 u kojem postupku je nakon izvedenih dokaza te djelomičnog povlačenja tužbe za neplaćene iznose pričuve donio presudu i rješenje od 10. lipnja 2024. kojom presudom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.010,35 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 EUR.

3. U žalbi od 10. lipnja 2024. tužitelj je u cijelosti osporio presudu ovog suda od 10. lipnja 2024. ističući kako je Republika Hrvatska bila od 17. studenog 2014. izvan knjižni vlasnik predmetnih poslovnih prostora kada je odbijen zahtjev Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza rješenjem KLASA: UP-I-942-04/97-01/2997, URBROJ: 2181-05-01/018-14-9 za naknadu – povrat nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kojeg postupka je Republika Hrvatska bila sudionik te je znala za predmetno rješenje, odnosno stvarni ovlaštenik prava vlasništva predmetnih poslovnih prostora što je manifestirala dobrovoljnim plaćanjem zajedničke pričuve za te poslovne prostore na adresi u [adresa] za razdoblje, 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. sukladno dostavljenom izvatku iz poslovnih knjiga upravitelja zgrade, a da pobijana presuda ne sadrži razloge o tim odlučnim činjenicama.

4. U povodu tužiteljeve žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Pž-3912/2024-2 od 5. prosinca 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje s tim da se odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja za konačnu odluku. Razloge radi kojih je prvostupanjska odluka ukinuta drugostupanjski sud navodi u točki 8. obrazloženja svojeg rješenja jer da je prvostupanjski sud nepravilno zaključio da je tuženik vlasništvo predmetnih nekretnina (poslovni prostor od 32,38 m2, poslovni prostor od 61,61 m2 i poslovni prostor od 83,73 m2, smješteni na adresi u [adresa]) stekao pravomoćnošću, odnosno konačnosti rješenja Splitsko-dalmatinske županije KLASA: UP-I-942-04/20-01/16, URBROJ: 2181/1-13/563-21-11 od 17. lipnja 2021. koje je doneseno u postupku vođenom sukladno odredbama članka 69. i članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine – Zakona o naknadi jer da stupanjem na snagu članka 77. Zakona o naknadi tuženik je stekao vlasništvo predmetnih nekretnina na temelju zakona u skladu s odredbom članka 129. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U točki 11. obrazloženja drugostupanjski sud je istakao da u ponovnom postupku prvostupanjski sud utvrdi odlučne činjenice u odnosu na ukazanu primjenu materijalnog prava kao i ostale odlučne činjenice te o cijeniti ostale prigovore tuženika sa lista 8. spisa i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu primjenjujući odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a. P o s l o v n i b r o j : P o v

r v - 4 9 0 / 2 0 2 4 -

5. U ponovljenom postupku tuženik je u podnesku od 27. siječnja 2025. istakao kako je drugostupanjski sud u obrazloženju naveo da je tuženik Republika Hrvatska stekla vlasništvo predmetnih poslovnih prostora stupanjem na snagu članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a ne pravomoćnošću rješenja o povratu kojim je Republika Hrvatska samo utvrđena vlasnicom nekretnina, tuženik je istakao da članak 77. Zakona o naknadi propisuje da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovog zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano. Iz obrazloženja rješenja Splitsko-dalmatinske županije KLASA: UP-I-942-04/20-01/16, URBROJ: 2181/1-13/563-21-11 od 17. lipnja 2021. kojim su predmetne nekretnine utvrđene vlasništvom Republike Hrvatske, razvidno je da je podnositelju zahtjeva Hrvatski ferijalni i hostelski savez – Regionalni ured u Splitu pravomoćno odbijen zahtjev za povrat nekretnina 19. prosinca 2014. iz čega proizlazi da je Republika Hrvatska temeljem spomenutog zakona vlasnica nekretnina od 20. prosinca 2014. te bi bila dužna podmiriti pričuvu za predmetne nekretnine za cijelu 2015. Tuženik je nadalje istakao i pozvao se na odredbu članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br: 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24) prema kojem grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja istih za koje se vode postupci na temelju zakona o naknadi, do pravomoćnog okončanja tih postupaka, pa teleološkim tumačenjem navedene odredbe tuženik zaključuje da intencija zakonodavca nije bila da u tim slučajevima kada se daje ovlaštenje jedinicama lokalne samouprave da se eksploatira nekretnina koja je u tuđem vlasništvu i da obveze glede tih nekretnina pa tako i pričuva padaju na teret vlasnika dok jedinice lokalne samouprave ubiru korist od njihova disponiranja. U razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2015. Državne nekretnine d.o.o., kao ni Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nisu upravljali s niti jednom nekretninom na adresi [adresa], a sukladno dostavljenom Ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. koji je sklopljen između Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. u poslovima raspolaganja nekretninama člankom 5. određena je dužnost društva Državne nekretnine d.o.o. plaćati pričuvu glede nekretnina kojima upravlja samo za razdoblje u kojem upravlja određenom nekretninom. Dodatno je istakao kako stambeni prostor na adresi u [adresa], prizemlje površine 50,30 m2 postoji i na upravljanju Državnih nekretnina d.o.o. je od 27. veljače 2018., a da poslovni prostor površine 180 m2 kao niti jedan drugi poslovni prostor ne postoji na predmetnoj adresi kojim upravlja navedeno društvo. Tuženik za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. nema evidentiran primitak računa za bilo koji stambeni ili poslovni prostor na navedenoj adresi u navedenom razdoblju te je tuženik ustrajao u prigovoru promašene pasivne legitimacije predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja naknaditi tuženiku parnične troškove.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u navodima iznesenim u postupku do donošenja odluke drugostupanjskog suda kojim je ukinuta prvostupanjska presuda, kojom odlukom je drugostupanjski sud zauzeo shvaćanje da je tuženik stupanjem na snagu članka 77. Zakona o naknadi stekao pravo vlasništva predmetnih poslovnih prostora jer se radi o stjecanju vlasništva na temelju zakona. Nadalje, tužitelj je istakao da je tijekom postupka dokazao činjenicu da je tuženik 2015. bila izvanknjižni vlasnik tri poslovna prostora u predmetnoj zgradi, a koje poslovne prostore upravitelj zgrade u svojim poslovnim knjigama vodi kao jedinstveni poslovni prostor površine 180 m2. Republika Hrvatska se ponaša i ponašala kao vlasnik tih prostora jer je vršila P o s l o v n i b r o j : P o v r v - 4 9 0 / 2 0 2 4 -

plaćanje doprinosa za zajedničku pričuvu za te poslovne prostore od 2016. pa sve od danas, a radi se o zakonskoj obvezi koja dospijeva svaki mjesec u jednakom mjesečnom novčanom iznosu pa čak i da tuženik nije primio račun (uplatnicu) tuženik se ne može pozivati da mu ta obveza nije poznata sve sukladno sudskoj praksi.

7. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku pregledom isprava koje se nalaze u spisu kao i očitovanja stranaka tijekom postupka odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:

8. Potrebno je najprije navesti da je predmetni spor – spor male vrijednosti u smislu članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a). Osim što je ovaj spor – spor male vrijednosti, isti se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o platnom nalogu u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a.

9. U ponovljenom postupku, predmet spora je preostali zahtjev tužitelja za isplatom pričuve u iznosu od 1.010,35 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate za dospjele, a neplaćene iznose zajedničke pričuve za poslovne prostore u Splitu, na adresi [adresa], za 2015. u ukupnom iznosu od 1.010,35 EUR (7.612,48 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose za 2015. i to od

31. prosinca 2015. do isplate.

10. Odredbom članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV) propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšavanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

11. Propisano je odredbom članka 89. ZV-a da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (stavak 1.), a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (stavak 2.).

12. Za dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva za naplatu zajedničke pričuve potrebno je dokazati pretpostavke propisane odredbom članka 89. stavak 2. ZV-a te je tužitelj bio dužan dokazati vlasništvo, odnosno suvlasnički dio tuženika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine čiju pričuvu tužitelj potražuje u ovom postupku za 2015. godinu.

13. Iz isprave tužitelja od 14. listopada 1998. kao privitak 1 međuvlasničkog ugovora (stranica 34 spisa) razvidno je da je tužitelj kao obveznika za stan u prizemlju od 50,30 m[2] vodio Grad Split, a kao obveznika za poslovni prostor od 180 m2 vodio je Ferijalni savez.

P o s l o v n i b r o j : P o v r v - 4 9 0 / 2 0 2 4 -

14. Odredbom članka 120. stavak 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. U st. 3. navedenog članka propisano je da provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

15. Međutim, jedan od načina stjecanja vlasništva za koje nije vezan čas upisa u zemljišne knjige odnosi se na stjecanje vlasništva odlukom suda ili druge vlasti. Tako je odredbom članka 126. stavak 2. ZV-a propisano da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke, odnosno konačnosti odluke druge vlasti.

16. Tuženik je vlasništvo predmetnih nekretnina, za koje se vodi ovaj spor radi naplate pričuve i to poslovni prostor od 32,38 m2, poslovni prostor od 61,61 m2 i poslovni prostor od 83,73 m2, svi smješteni na adresi u [adresa], stekao pravomoćnošću rješenja KLASA: UP-I-942-04/97-01/2997, URBROJ: 2181-05- 01/018-14-9 od 17. studenog 2024. koje je doneseno u postupku vođenom sukladno članku 69. i članku 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kojim je odbijen zahtjev Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza - Regionalnog ureda u Splitu, radi utvrđivanja prava na naknadu-povrat nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], predmetne nekretnine za koju tužitelj potražuje naknadu zajedničke pričuve.

17. Dakle, tuženik je stupanjem na snagu članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, a pravomoćnošću rješenja kojim je odbijen zahtjev Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza – Regionalnog ureda u Splitu, radi utvrđivanja prava na naknadu-povrat nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pravomoćnošću rješenja KLASA: UP-I-942-04/97-01/2997, URBROJ: 2181-05- 01/018-14-9 od 17. studenog 2024., odnosno između stranaka je nesporno da je navedeno rješenje pravomoćno 19. prosinca 2014. te je tuženik od 20. prosinca 2014. bio dužan podmirivati pričuvu za predmetne poslovne prostore i za 2015.

17.1. O kojim nekretninama se radi i gdje se iste nalaze razvidno je iz rješenja KLASA: UP-I-942-04/20-01/16, URBROJ: 2181/1-13/563-21-11 od 17. lipnja 2021., a radi se upravo o nekretninama čiju naknadu pričuve za 2015. potražuje tužitelj u ovom postupku koju je dužan platiti tuženik kao zakonski vlasnik predmetne nekretnine te nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

17.2. Obveza tuženika na plaćanje pričuve proizlazi iz odredaba članka 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZV) prema kojoj odredbi je propisano da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun i to najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje. Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.

17.3. Nadalje, po stajalištu suda, izdavanje i primitak računa nije od značaja za nastanak obveze plaćanja zajedničke pričuve jer je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika, odnosno vlasnika posebnih dijelova zgrade, a što proizlazi iz naprijed navedenih zakonskih odredaba te dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, poglavito izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – konto kartice suvlasnika P o s l o v n i b r o j : P o v r v - 4 9 0 / 2 0 2 4 -

koju tužitelj vodi za korisnika, tuženika u ovom sporu, iz koje je razvidno koje mjesečne pričuve tuženik nije platio i koje je dužan podmiriti tužitelju.

18. Budući je tužitelj dokazao da tuženik nije podmirio tražbinu tužitelja s osnova neplaćene pričuve u smislu članka 380. ZV-a, to je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku, kao ovršeniku naložena isplata duga u iznosu od 1.010,35 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO-a), po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja stopa zatezne kamate se primjenjuje na ostale odnose budući se radi o zakonskoj obvezi plaćanja pričuve koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31.12.2022., za razdoblje od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno izmjenama Zakona o obveznim odnosima u pogledu primjene članka 29. stavak 2. ZOO-a (Narodne novine broj 114/22 i 155/23).

18.1. Nadalje, održan je na snazi platni nalog i u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 192,45 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi – 26.10.2017. do isplate po istoj kamatnoj stopi.

18.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) i Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) te zahtjevu tužitelja na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i vrijednosti predmeta spora.

19.1. Tužitelju, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak cjelokupnog postupka sud je odmjerio trošak sastava očitovanja na prigovor od 29.1.2018. – 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu od 13.3.2019. – 18,75 bodova (Tbr. 9/5 OT), za sastav podneska od 29.1.2021. – 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav podneska od 21.3.2024. – 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav podneska od 25.4.2024. – 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu od 29.4.2024. – 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav žalbe od 10.6.2024. – 93,75 bodova (Tbr. 10/1 OT), za zastupanje na ročištu od 3.2.2025. – 75 bodova (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 450 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR ili iznos od 900,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV P o s l o v n i b r o j : P o v r v - 4 9 0 / 2 0 2 4 -

od 25% u iznosu od 225,00 EUR, te sudska pristojba žalbe od 39,82 EUR i sudska pristojba presude u iznosu od 39,82 EUR ili sveukupno iznos od 1.204,64 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose.

19.2. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije uračunao zatraženi trošak za sastav podnesaka od 9.9.2022., 26.4.2023. i 13.12.2023. svaka prema Tbr. 8/4 OT jer smatra da sastav tih podnesaka nije bio potreban za vođenje ovog postupka, te tužitelju nije odmjeren sastav podneska od 21.3.2024. prema Tbr. 8/1 OT već prema Tbr. 8/4 OT kao sastav ostalih podnesaka jer se i radi o takvom podnesku, uređenju tužbenog zahtjeva. Stoga je za više traženi trošak u iznosu od 281,25 EUR zahtjev tužitelja odbijen zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

19.3. Slijedom navedenog riješeno je kao u točkama II. i III. Izreke ove presude.

U Splitu 17. travnja 2025.

S u t k i nj a

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnesena žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku po ŽDO u Splitu

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte