REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3958/2023

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda A. B., kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice I. B., V. ulica 37, 2345 B. ob D.,
S., OIB: …, zastupana po opunomoćeniku I. R., odvjetniku iz
K. S., protiv tužene Z. A., U. O. 6, R., S., OIB:
…, zastupana po opunomoćeniku D. V., odvjetniku u K.
K., radi utvrđenja oporuke pravno nevaljanom, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dne 19. rujna 2023. god. u nazočnosti opun. tužiteljice i zamj. opun.
tužene, dne 10. studenoga 2023. god.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da oporuka pred svjedocima ostaviteljice A. (A.)
M. pok. Š. rođ. V. R. dne 27. ožujka 1998.g.",
proglašena na sudskom zapisniku pred Općinskim sudom u Splitu, S.
služba u K. L. u predmetu pod posl. brojem O-1779/11 dana 01.
lipnja 2011. g. nije pravno valjana.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi
tuženoj parnični trošak u iznosu od 7.661,42 EUR/57.725,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. studenoga
2023. god. do isplate po kamatnoj stopi koja se obračunava od
01.08.2015. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od
01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem

2 P-3958/2023

kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi da je pred Općinskim sudom u Splitu, S. služba u K.
L. vođen ostavinski postupak pod posl. br. O-1779/11 iza smrti A. (A.)
M. pok. Š. rođ. V., koji je prekinut rješenjem od 30. lipnja 2011. god. i
tužiteljica upućena na put parnice protiv tužene radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice,
R. d. 2. o. 1. g. nije pravno valjana. Pobijana oporuka nije ni materijalno
pravno a ni formalno pravno valjana. Mentalno zdravlje ostaviteljice u vrijeme sastava
oporuke bilo je narušeno što je bilo posljedica višekratnih moždanih insulta senilne
demencije i starosti – 78 godina, zbog čega je bila i vrlo labilnog raspoloženja, te je se
moglo nagovoriti na određene postupke. Ni formalno pravni uvjeti za valjanost oporuke
pred svjedocima,a predviđeni Zakonom o nasljeđivanju nisu ispunili čl. 69., toga zakona.
Tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da predmetna oporuka nije
pravno valjana.

2.1.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, u cijelosti, predloživši istu odbiti
kao neosnovanu. Ne osporava da bi tužiteljica Rješenjem tog Suda pod posl. br. O-
1779/11 bila upućena pokrenuti parnicu protiv tužene, radi utvrđenja da oporuka
ostaviteljice R. dana 27. ožujka 1998." nije valjana. Suprotno navodima tužiteljice iz
tužbe, tužena ističe da je pobijana oporuka materijalnopravno i formalnopravno valjana.

2.2.Tužena dodatno ističe kako je presudom Općinskog suda u Splitu, S. služba
u K. L. u predmetu pod posl. br. P-849/09 od 4. lipnja 2010., koja je postala
pravomoćna 02. ožujka 2011., u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Z.
A. protiv tužene I. B., kojim je naložen upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja
upisanog Rješenjem Općinskoga suda u K. L., Z-3900/98, od dana 29. kolovoza

2003., u Z.U. 1195, K.O. K. Š., koje je donijeto temeljem Darovnog ugovora
sklopljenog 21. travnja 1998., između A. M. kao darovateljice i I. B. kao
obdarenice, prema kojem zk stanju je tuženik I. B. bila upisana kao vlasnik
nekretnine upisane u Z.U. 1195 K.O. K. Š., te je naložena uspostava ranije
upisanog zemljišno-knjižnog stanja. Ističe i kako je protiv tužiteljice, pred O.
sudom u M. vodila i postupak u predmetu pod. posl. br. IIIP-276/2006, tužbom radi
poništenja Ugovora o darovanju od 21. travnja 1998., zaključenog između M. A.
kao darovateljice i u tom postupku tužene B. I., kao daroprimateljice. Taj postupak
je završen Presudom pod posl. br. IIIP-276/2006., od 06. veljače 2007., koja je postala
pravomoćna dana 17. srpnja 2007., na način da je prethodno navedeni Ugovor o
darovanju od 21. travnja 1998., poništen. Rješenjem Općinskoga suda u Splitu, broj I.R-
589/08, od 05. veljače 2009., u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagateljice Z. A.,
protiv predloženice I. B., priznata je P. O. suda u M. br. IIIP-
276/2006., od 06. veljače 2007. Navedeno Rješenje, također je postalo pravomoćno 26.
svibnja 2009. Tužena posebno ukazuje na dio obrazloženja iz gore navedene pravomoćne
presude Općinskoga suda u Mariboru u predmetu IIIP-276/2006, koje govori o tome da je
nakon brižljive ocjene dokaza, saslušanih svjedoka, posebno mišljenja vještaka dr. A.

3 P-3958/2023

V., utvrđeno kako je A. M. (inače pok. majka tužiteljice i tužene), u vrijeme
oporučnog raspolaganja imovinom iz O. R. dne 27. ožujka 1998." izrazila svoju
volju i tada bila sposobna shvatiti značaj i posljedice svoje izjave u posljednjoj volji.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskoga suda u Splitu, Stalne
službe u Kaštel Lukšiću posl. br. O-1779/11 i P-849/09, oporuke A. (A.) M.
R. d. 2. o. 1., pravomoćne presude O. suda u M. posl. br.
IIIP-276/2006 od 06. veljače 2007. god. s klauzulom pravomoćnosti od 17. srpnja 2007.,
rješenja Općinskoga suda u Splitu br. IR-589/08 od 05. veljače 2009. s klauzulom
pravomoćnosti od 26. svibnja 2009.

4.Stranke su zatražile trošak postupka.

5.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Između parbenih stranaka nije prijeporno da je u ostavinskom postupku, vođenom
pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Kaštel Lukšiću pod br. O-1779/11,
tužiteljica rješenjem od 30. lipnja 2011. upućena pokrenuti parnicu protiv tužene radi
utvrđenja da oporuka pok. ostaviteljice A. (A.) M. R. d. 2. o. 1. nije istinita i pravno valjana.

7.Tužiteljica je po navedenom rješenju podignula predmetnu tužbu.

8.Između stranaka u postupku je prijeporno je li predmetna oporuka pravno valjana.

9.Tužiteljica tvrdi da pobijena oporuka nije materijalno pravno valjana jer je mentalno
zdravlje ostaviteljice, u vrijeme sastava oporuke, bilo narušeno te je ona bila i vrlo
labilnoga raspoloženja pa ju se moglo nagovoriti na određene postupke. U tužbi kao
dokaze za svoje tvrdnje predlaže pregled oporuke, preslušanje oporučnih svjedoka te
pregled spisa posl. br. O-1779/11 Općinskoga suda u Splitu, Stalne službe u K.
L.. Nije predložila pribavu i pregled medicinske dokumentacije niti vještačenje po
vještacima medicinske struke na okolnost psihičkog zdravlja i sposobnosti za
razumijevanje ostaviteljice u trenutku sastavljanja prijeporne oporuke.

10.U tijeku postupka tužiteljica je odustala od prijedloga za preslušanjem svjedoka prijeporne oporuke.

11.Svjedoci oporuke, međutim, preslušani su u postupku koji se vodio pred
O. sudom u M. (O. sodišće v Mariboru) pod posl br. IIIP-276/2006, koji
postupak je okončan pravomoćnom presudom od 06. veljače 2007. god. i koja je u
predmetni spis priložena u izvorniku na slovenskom jeziku te u ovjerenom prijevodu na
hrvatski jezik.

12.Oporučne svjedokinje M. G., A. F. i P. K. izjavile su u
navedenom parničnom postupku da je psihofizičko stanje ostaviteljice A. M. bilo
normalno. Svjedokinje su nazočile pisanju oporuke kada je s ostaviteljicom sve bilo u redu.

13.U postupku vođenom pred Općinskim sudom u M. izveden je dokaz i
vještačenjem po vještakinji dr. A. V., čiji je nalaz sud u M. u potpunosti
prihvatio, a također i obje parnične stranke, dakle ovdje, u predmetnom postupku
tužiteljica I. B. i tužena Z. A..

4 P-3958/2023

14.Iz pravomoćne presude posl. br. IIIP-276/2006 od 06. veljače 2007. proizlazi da je
vještakinja dr. A. V., pri izradi nalaza uzela u obzir sve podatke iz spisa,
zdravstvenu dokumentaciju A. (A.) Marčić, izjave njezine liječnice, iskaze
stranaka i svjedoka, te je, sukladno pravilima struke, izradila svoj nalaz i mišljenje o
psihofizičkom stanju ostaviteljice.

15.Zaključak navedene vještakinje bio je da je A. M. 1998. bila stara 78
godina i neprijeporno su se kod nje pokazivale starosne promjene. Zbog generalizirane
arterioskleroze nastupile su brojne manje moždane kapi koje su godine 1994., u vrijeme
hospitalizacije na neurološkom odjelu dokazane CT pregledom. Takvo bolesno stanje
prouzrokuje psihoorganske posljedice koje se dijagnosticiraju u dijagnozi arteriosklerotična
demencija-vaskularna demencija F01. Na somatskom području to se pokazivalo u slabijoj
prokrvljenosti i brojnim drugim bolestima, a na psihomentalnom području u slabljenju
mentalnih funkcija, nespretnom razmišljanju, slabijem razumijevanju, predviđanju i
zaključivanju. Promjene se pokazuju kao smetnje u sjećanju na svježe događaje i kod
ostaviteljice su se promjene pokazale na emotivnom području kao teška emotivna
labilnost, brze promjene raspoloženja, povremena uznemirenost, nesanica i nejasna volja.
Volja je oslabila, stoga je postala krajnje sugestibilna, brzo je mijenjala uvjerenja, bila je
vrlo podložna tuđim utjecajima. Svaki utjecaj izvana rušio je njena uvjerenja i istodobno bio
uzrok uznemirenosti, straha, a takvi događaji smetaju jasnom i efikasnom razmišljanju.
Glede na podatke svjedoka i supotpisnice oporuke s nadnevkom 27.03.1998., opis njenog
raspoloženja toga dana uz uzimanje u obzir da je supotpisnicu potražila sama i zamolila za
potpis oporuke, i glede na to da je o zapisanom sadržaju razgovarala s prijateljicom,
vještakinja je s velikom vjerojatnošću utvrdila da je dne 27.03.1998. A. M. u
oporuci izrazila svoju volju i da je tada bila sposobna shvatiti značaj i posljedice svoje
izjave u posljednjoj volji.

16.Za kasnije razdoblje, ističe nadalje vještakinja, u sudskom su spisu zabilježeni
fragmenti pritisaka na A. M. od strane jedne i druge kćeri i, s obzirom na njenu
labilnu duševnu ravnotežu, sigurno su utjecaji i pritisci srušili sposobnost razmišljanja i
ponašanja po svojoj volji. Upravo emotivna labilnost i snažna sugestivnost značajni su za
ostaviteljičinu demenciju. Da dođe do toga nisu ni potrebni preveliki pritisci, dovoljno je
razmimoilaženje u potrebama i željama onih za koje je vezana, to je prouzročilo snažnu
ambivalentnost, više nije mogla prepoznati što hoće i nije imala osobne volje, postupala je
po volji drugih. S obzirom na tijek događanja, vještakinja je zaključila da je Antonija Marčić

21.04.1998. bila u takvom psihičkom stanju da nije bila sposobna izraziti vlastiti volju i da
nije pravilno shvatila posljedice svoga ponašanja.

17.Presuda Općinskoga suda u Mariboru br. IIIP-276/2006 od 06. veljače 2007.
postala je pravomoćna 17. srpnja 2007., a rješenjem Općinskoga suda u Splitu br. IR-
589/08 od 05. veljače 2009. priznata je u smislu čl. 87. do 92. Zakona o rješavanju sukoba
Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Rješenje je postalo
pravomoćno 26. svibnja 2009.

18.Iz navedene pravomoćne presude O. suda u M., priznate od
Općinskoga suda u Splitu, proizlazi da je A. M., majka tužiteljice i tužene, u
vrijeme oporučnog raspolaganja imovinom iz oporuke R. dne 27. ožujka 1998."
izrazila svoju volju i tada bila sposobna shvatiti značaj i posljedice svoje izjave u
posljednjoj volji. Suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, pobijana oporuka je materijalno

5 P-3958/2023

pravno valjana i nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 64. st.2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 42/78, 59/91 i 56/00-dalje: ZN) da bi sud utvrdio suprotno.

19.Tužiteljica je na okolnost psihičkoga stanja ostaviteljice predložila izvođenje
dokaza preslušanjem oporučnih svjedoka. Od tog prijedloga tužiteljica je odustala, a onda
na ročištu od 11. svibnja 2023. predložila na okolnosti iz tužbe preslušati svjedoke B.
Š., D. J. i S. V.. Ove svjedoke predložila je preslušati na okolnost
mentalnog stanja pokojne majke stranaka u vrijeme sastavljanja prijeporne oporuke
odnosno je li oporuka potpisana uz njezinu volju ili ne. Do kraja predmetnoga parničnog
postupka tužiteljica nije predložila izvođenje dokaza pregledom medicinske dokumentacije
i vještačenjem po vještacima medicinske struke.

20.U sudskom postupku u kojemu je Općinski sud u Mariboru donio naprijed citiranu
presudu, provedeni su svi relevantni dokazi na okolnost utvrđenja psihičkog stanja A.
(A.) M. u trenutku sastavljanja predmetne oporuke. Preslušani su oporučni
svjedoci te je provedeno vještačenje po vještakinji medicinske struke koja je pregledala
potrebnu medicinsku dokumentaciju i jasno u svome nalazu i mišljenju istaknula da je
ugovor o darovanju, prijeporan u tom postupku, pravno nevaljan jer ostaviteljica tada nije
izrazila svoju stvarnu volju, dok predmetna oporuka predstavlja stvarnu volju A.
M.. Za svjedoke koje je tužiteljica u predmetnom parničnom postupku naknadno
predložila, nije navedeno odakle i kakva saznanja imaju o načinu i trenutku sastavljanja
predmetne oporuke te o psihičkom stanju oporučiteljice. Te osobe nisu bile svjedoci
oporuke, a nisu ni vještaci medicinske struke da bi mogli svjedočiti o psihičkom zdravlju
ostaviteljice i njezinoj stvarnoj volji odnosno nedostatku volje u vrijeme sastavljanja
oporuke. Sud je stoga odbio prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza preslušanjem
svjedoka predloženih na ročištu od 11. svibnja 2023. smatrajući da su u postupku
vođenom pred Općinskim sudom u Mariboru izvedeni svi relevantni dokazi na okolnosti
psihičkog zdravlja i sposobnosti izražavanja stvarne volje oporučiteljice A. (A.)
M..

21.Tužiteljica je tvrdila da predmetna oporuka nije ni formalno pravno valjana ne navodeći u čemu bi se sastojala takva nevaljanost.

22.Pregledom oporuke R. 27.03.1998.", u izvorniku na slovenskom jeziku,
utvrđeno je da je oporuka vlastoručno potpisana od strane oporučiteljice A. M.,
što tužiteljica ne osporava, a potpisana je i od strane tri oporučna svjedoka, M.
G., A. F. i P. K.. U oporuci je jasno istaknuto da je u njoj izražena
posljednja volja ostaviteljice te da je pri tome ostaviteljica psihički potpuno prisebna. Na
oporuci je naznačeno svojstvo svjedoka, oporuka je datirana i navedeno je mjesto u
kojemu je potpisana. Predmetna oporuka dakle sadrži sve potrebne sastojke propisane
čl.69. ZN-a i nema formalnih nedostataka zbog kojih ne bi bila pravno valjana.

23.S obzirom na sve navedeno sud je utvrdio da je predmetna oporuka pravno valjana, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

24.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

25.Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na 4 ročišta (

18.04.2013., 12.03.2014., 11.05.2023., 19.09.2023.) po 500 bodova te za pristup na 2
ročišta ( 29.02.2016., 08.11.2016.) po 250 bodova, ukupno 3000 bodova. Pomnoženo s

6 P-3958/2023

vrijednošću boda, prema važećoj OT te uvećano za PDV i 1.475,00 kn pristojbe odgovora
na tužbu, ovo je dalo iznos troška dosuđenoga tuženoj od 7.661,42 EUR/57.725,00 kn.

U Splitu, 10. studenoga 2023. god.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe
u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a za
županijski sud u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis