REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-11/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog JV zbog kaznenih djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 -ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 4. rujna 2023. broj Kzd-9/2022-84 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. svibnja 2024. broj Kžzd-52/2023-10, u sjednici Vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Zahtjev osuđenog JV za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-9/2022-84 od 4. rujna 2023. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Kžzd-52/2023-10 od 23. svibnja 2024., osuđen je NV zbog kaznenih djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11. te čl. 177. st. 2. KZ/11. pa mu je, uz opoziv uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-444/21 od 15. prosinca 2021., izrečena jedinstvena kazna zatvora od 5 godina i 1 mjesec, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru od 10. lipnja 2022. pa nadalje.

2. Osuđenik je po svom branitelju Tomislavu Antolinu, odvjetniku iz Zagreba, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "iz osnova zahtjeva u čl. 516. st. 3. u vezi čl. 487. ZKP", s prijedlogom da se drugostupanjska presuda "preinači ili ukine".

3. Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U zahtjevu se uvodno tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 487. ZKP što je utjecalo na presudu. Iako se ova povreda pogrešno podvodi pod odredbu čl. 516. st. 3. ZKP, očito je da se radi o povredi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP. Nadalje, u obrazloženju zahtjeva navodi se i zakonska osnova iz čl. 516. st. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP (ispravno čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP).

6. Naime, podnositelj smatra da se obrazloženje presude suda drugog stupnja, u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sastoji tek od reprodukcije navoda prvostupanjske presude, tj. "svodi se zapravo samo na puko nabrajanje dokaza… bez prave ocjene žalbenih navoda". Tvrdi se da taj sud nije odgovorio na žalbeni prigovor o izostanku materijalnih tragova, nije se osvrnuo na činjenicu da je svjedok HV, na vlastitu inicijativu, ponovo ispitana te je izmijenila svoj iskaz ukazujući na svog izvanbračnog supruga kao počinitelja kaznenih djela te se nije osvrnuo na iskaz svjedoka MV, a koji tvrdi da nije prepoznao napadača.

6.1. Nastavno ovoj povredi, tvrdi se da je drugostupanjska presuda nedovoljno obrazložena i nelogična jer nije u dovoljnoj mjeri cijenjen sadržaj žalbe koji se odnosi na iskaz svjedoka HV, "a drugostupanjska odluka koja isključuje logiku nije jamstvo pravičnog suđenja i u suprotnosti je sa presumpcijom nevinosti". S obzirom da "nije ispitana očita nepodudarnost u dokazima, nije udovoljeno zahtjevu da se djelo dokaže "van svake sumnje" i nije udovoljeno zahtjevu i jamstvu pravičnog suđenja".

7. Ovi navodi zahtjeva nisu osnovani.

7.1. Vezano za kvalitetu obrazloženja pravomoćne presude treba reći da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine jedinstvenu cjelinu koja kao takva treba dati odgovore na ključna činjenična i pravna pitanja. Zbog toga, okolnost da sud drugog stupnja prihvaća pa i ponavlja utvrđenja prvostupanjskog suda ne znači, automatski, da taj sud nije valjano razmotrio žalbene navode, već pokazuje da se navodima žalbe ne iznosi ništa novo i bitno što već nije bilo predmetom ocjene prvostupanjskog suda . Drugačija bi obveza suda drugog suda bila u situaciji da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ili propustio utvrditi neku odlučnu činjenicu, što ovdje nije slučaj.

7.2. Naime, uvidom u obrazloženje prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud, valjano reproducirajući i ocjenjujući opsežne rezultate dokaznog postupka, dao jasne i razumne razloge za svoja stajališta, tj. dao je argumente zbog čega pojedine dokaze smatra vjerodostojnima, a koje ne. Bez obzira što je svjedok HV donekle izmijenila svoj iskaz na raspravi, prvostupanjski sud pod toč. 32., 32.1. i 32.2. svoje presude daje logične i životno prihvatljive razloge zbog čega vjeruje onom što je svjedokinja prvotno rekla tijekom ispitivanja pred državnim odvjetnikom. Jednako se odnosi i na svjedoka MV kojeg taj sud ocjenjuje pod toč. 32.3. obrazloženja prvostupanjske presude. Naime, u situaciji kada svjedoci izmijene ili pokušaju relativizirati svoje ranije iskaze, upravo je sud, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza u kaznenom postupku, ovlašten ocijeniti kojem će iskazu vjerovati, naravno, uz valjanu argumentaciju takvog zaključivanja.

7.3. S obzirom da je sud prvog stupnja brižljivo ocijenio provedene dokaze, kako same za sebe, tako i u kontekstu drugih provedenih dokaza, to nije bilo zapreke da sud drugog stupnja takvu ocjenu prihvati navodeći razloge pod toč. 7.1. do 7.4. obrazloženja svoje presude. Navedeno, u stvari, pokazuje da i drugostupanjski sud jednako ocjenjuje dokazni materijal te da se žalbenim prigovorima u odnosu na identitet počinitelja ta utvrđenja ne dovode u sumnju.

7.4. Drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva s takvim činjeničnim zaključcima sudova ne slaže te traži njihovu preocjenu u trećem stupnju što, međutim, nije smisao ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, nije zadaća ovog suda da ocjenjuje ispravnost razloga zbog kojih su sudovi pojedine iskaze svjedoka ocijenili (ne)vjerodostojnima, već je li u procesu zaključivanja i obrazlaganja tih stavova bilo očiglednih manjkavosti, koje ovdje, međutim, ne postoje.

8. S druge strane, iako se drugostupanjski sud u svojoj odluci doista nije osvrnuo na žalbeni prigovor o izostanku materijalnih tragova koji bi identificirali počinitelja, ne radi se o propustu iz čl. 487. st.1. ZKP koji bi utjecao na presudu s obzirom da se osuda podnositelja ionako temelji na personalnim dokazima, a materijalnih tragova koji bi ukazivali suprotno, nema.

9. Nastavno tome, postupak pred drugostupanjskim sudom nije bio nepravičan s osnova nedovoljnog ili nelogičnog obrazloženja presude, kako paušalno tvrdi podnositelj. U tom dijelu zahtjeva se, u stvari, iznosi vlastita ocjena iskaza svjedoka za koje podnositelj smatra da mu govore u prilog te se ponavlja teza obrane o mogućoj dvojbi glede identiteta počinitelja, zbog čega "nije udovoljeno zahtjevu da se djelo dokaže van svake sumnje".

9.1. Međutim, kao što je već ranije izloženo, drugostupanjski je sud u dostatnoj mjeri odgovorio na žalbene prigovore vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te je za to dao odgovarajuće razloge koji nisu arbitrarni niti očito nerazumni. Stoga se i teza o teškoj povredi prava na pravično suđenje, onako kako je obrazložena u zahtjevu, zapravo svodi na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što je suprotno taksativno navedenim razlozima u čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP.

10. Kako su time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neosnovani, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović