REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7762/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Boški Pavičić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, protiv tužene NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u ovosudnom rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrvrt-16516/2005 od 15. studenog 2005. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II Odbija se tužitelj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Platnim nalogom sadržanim u ovosudnom rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrvrt-16516/2005 od 15. studenog 2005., naloženo je ovršenici, sada tuženoj isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju iznos od 118,00 kn/15,66 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, te iznos od 10,63 kn/1,41 eura na ime obračunatih zateznih kamata te ovršni trošak u iznosu od 405,00 kn/53,75 eura.
2. Protiv citiranog rješenja tužena je pravovremeno podnijela prigovor u kojem navodi kako je dug podmirila sa zakašnjenjem te o navedenom u spis prilaže dokaz. Također, sud ukazuje kako tužena prigovora i troškovima postupka.
3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovrvrt-16516/05-4 od 3. srpnja 2009. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 54. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ).
4. Ovosudnim zaključkom od 12. rujna 2009. tužitelj je pozvan na dostavu točne adrese tužene pa kako isti nije postupio u dodijeljenom roku, to je sud ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovrvrt-16516/05-7 od 30. studenog 2009. obustavio ovrhu u ovom predmetu i ukinuo sve provedene radnje.
5. Po pravovremeno uloženoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž Ovr-1599/2022-2 od 18. listopada 2022. ukinuo navedeno rješenje od 30. studenog 2009. i predmet vratio ovom sudu na daljnji postupak.
6. Tužitelj podneskom od 12. veljače 2025. navodi da je tužena u utuženom razdoblju bila vlasnik radiotelevizijskog prijamnika na području Republike Hrvatske te je kao takav bio obvezna plaćati tužitelju mjesečnu pristojbu sukladno Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji, pri tome navodeći kako je tužena izvršila uplatu iznosa od 15,66 eura dana 15. rujna 2005. te da je predmetnom uplatom u cijelosti podmirio zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 1,41 eura i glavnicu u iznosu od 14,25 eura, čime predlaže održati na snazi pobijani platni nalog u dijelu kojim se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 1,41 eura na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2005. do isplate te da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 53,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama bez naznake dana početka tijeka kamata pa do isplate kao i troškove parničnog postupka.
7. Tužena se očitovala na tako uređeni tužbeni zahtjev tužitelja na ročištu održanom 21. veljače 2025. navodeći kako smatra da nije dužna podmiriti preostalo potraživanje te ukazuje kako je 2007. deložirana sa predmetne adrese na koju je tužitelj slao pismena te predaje u spis dokaz o promjeni prebivališta 2009. kao i potvrdu o odjavi HRT prijamnika. Tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kako je uređen podneskom od 12. veljače 2025.
8. Među strankama nije sporno da je tužena u utuženom razdoblju bila obveznikom plaćanja RTV pristojbe niti je sporno da je tužena dana 15. rujna 2005. izvršila uplatu u iznosu od 15,66 eura.
9. Među strankama je sporno je li tužena dužna podmiriti iznos od 1,41 eura na ime utužene glavnice sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i troškove postupka.
10. Sud također ukazuje kako je uvidom u list 50 spisa, utvrdio kako je tužena bila prijavljena kao obveznik plaćanja RTV pristojbe od 7. listopada 1966. do 1. travnja 2008.
11. Sud smatra kako je tužena uplatom od 15. rujna 2005. u cijelosti podmirila utuženu glavnicu u iznosu od 15,66 eura te je tužitelj bio dužan knjižiti uplate tužene u iznosima od po 59,00 kn/7,83 eura (list 6 spisa) obzirom je tužena u navedenim uplatama navela da se iste odnose upravo na RTV pristojbu za 10 i 11 mjesec, a ne na ime obračunatih kamata o kojima tuženu tužitelj nije niti obavijestio niti je u tom smislu dostavio dokaz u spis sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužena je predmetnu uplatu na ime utužene glavnice podmirila 15. rujna 2005., dok je rješenje o ovrsi doneseno 15. studenog 2005., dakle 2 mjeseca kasnije (tužena zaprimila 28. studenog 2005.), a tužitelj ne poriče kako je navedene uplate tužene zaprimio upravo 15. rujna 2005. Time je isti, u svrhu načela ekonomičnosti i efikasnosti postupka bio dužan obračunati nastale zakonske zatezne kamate do trenutka navedene uplate tužene 15. rujna 2005. i obračun eventualno nastalih troškova postupka te povući potraživanje na ime glavnice. Također, sud ukazuje kako je ovosudno rješenje o stavljanju rješenja o ovrsi izvan snage doneseno tek 3. srpnja 2009.
12. U odnosu na potraživanje u iznosu od 1,41 eura na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa pa do 30. lipnja 2005., sud smatra kako je predmetno potraživanje tužitelja neosnovano budući sukladno priležećoj dokumentaciji, izvatku iz poslovnih knjiga sa lista 4 spisa, sud nije u mogućnosti utvrditi visinu predmetne zakonske zatezne kamate jer nije vidljivo koliko iznosi zakonska zatezna kamata na svaki pojedini utuženi račun niti stopa po kojoj je tužitelj tu kamatu izračunao, a nije vidljivo niti razdoblje tijeka kamata, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke.
13. Kako je time u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, to je sud odbio i zahtjev tužitelja na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 53,75 eura.
14. U odnosu na potraživanje na ime parničnih troškova, sud smatra kako je nastanak predmetnih daljnjih troškova, iako je tužena predmetnu glavnicu podmirila nakon pokretanja ovršnog postupka, ipak skrivio tužitelj budući je evidentno kako je tužena predmetno rješenje o ovrsi primila tek 28. studenog 2005. dok je gore navedenu uplatu izvršila već 15. rujna 2005., čime sud smatra da je tužitelj bio dužan, uzimajući navedeno u obzir povući ovršni prijedlog osim za zakonske zatezne kamate od dana dospijeća pa do uplate kako je to prethodno navedeno i eventualni ovršni trošak još prije nego je doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a koje je rješenje doneseno 3. srpnja 2009., dakle gotovo 4 godine nakon izvršene uplate tužene, a što isti nije učinio te zatražiti naknadu nastalih troškova postupka do tog trenutka, dok je tužitelj sasvim suprotno načelu ekonomičnosti postupka nastavio sa provođenjem istog time stvarajući nepotrebni dodatni trošak sudionicima postupka.
15. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, posebice uzimajući u obzir da je iako nakon dospijeća utuženog potraživanja, ali svakako prije primitka rješenja o ovrsi isto u cijelosti podmireno te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo nepravično i nerazumno.
16. Nadalje, sve kad bi tužitelj imao pravo na trošak nakon izvršene uplate tužene, a koji se odnosi i na provedeni parnični postupak što nije stav ovog suda iz prethodno obrazloženih razloga, sud ukazuje kako bi u tom slučaju sukladno vrijednosti predmeta spora, a koji predstavlja spor male vrijednosti do 132,72 eura, imao pravo na trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura sa pripadajućim PDV-om od 25% ukoliko je isti obveznik plaćanja istog, dok sud smatra kako tužitelj ne bi imao pravo na ostale zatražene troškove ovršnog postupka obzirom isti nisu u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a dokazani niti u osnovu niti u visini.
Zagreb, dana 17. travnja 2025.
Sudac:
Boška Pavičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženoj
U Zagrebu, dana 17. travnja 2025. godine
Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja
