REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-257/2022-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih RO i JO, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 27. rujna 2022. br. K-729/2020, u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženih RO i JO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru pod brojem K-729/2020 od 27. rujna 2022. optuženi RO i JO proglašeni su krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, pa su na temelju tog članka osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca svaki, nakon čega je svakom optuženiku temeljem članka 56. stavka 1. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženici u roku od jedne godine ne počine novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja za svakog optuženika počinje teći od pravomoćnosti presude.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: „ZKP/08“) naloženo je optuženima RO i JO da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom trgovačkom društvu ABC solidarno isplate novčani iznos od 2.136,00 kuna/ 283,50 eura, dok se u preostalom dijelu oštećenik upućuje da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parničnom postupku.

3. Temeljem članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženicima je uz uvjetnu osudu, sukladno odredbi članka 56. stavka 4. KZ/11 naloženo da u roku od dva mjeseca solidarno naknade štetu oštećenom trgovačkom društvu ABC i isplate iznos od 2.136,00 kuna/ 283,50 eura[1] . Temeljem članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženici su upozoreni da ukoliko u roku koji im je određen ne izvrše u potpunosti ili većoj mjeri naloženu im obvezu naknade štete, da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene im kazne zatvora.

4. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 određeno je da su optuženici obvezni naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 700,00 kuna/ 92,91 eura, svaki u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

5. Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženici po branitelju, Jakovu Bačiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te da pobijanu presudu preinači na način da optuženike oslobodi od optužbe.

6. Na žalbu nije podnesen odgovor.

7. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. Žalba nije osnovana.

9. Nisu u pravu optuženici kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istu žalbenu osnovu ne konkretiziraju i ne navode koju postupovnu povredu nalaze ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, nisu počinjene niti povrede kaznenog zakona na koje u žalbi ukazuju žalitelji. Naime, neosnovano optuženici u žalbi tvrde da su postupali u zabludi o protupravnosti predmetnog kaznenog djela zbog čega da oni nisu krivi jer je svijest o protupravnosti jedan od konstitutivnih elemenata sadržaja krivnje, propisan člankom 23. KZ/11. Protivno žalbenim navodima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opće poznata stvar je da je samostalno prespajanje na vodovodnu mrežu zabranjeno te da jedino trgovačko društvo ABC na inkriminiranom mjestu može ovlašteno montirati vodomjer, a čega su optuženici kao odrasle i duševno zdrave osobe, nesumnjivo morali biti svjesni.

10.1. Zatim, optuženici u žalbi tvrde da su vodomjer ugradili u krajnjoj nuždi, pa da je zbog toga isključena kaznena odgovornost. Institut krajnje nužde je definiran člankom 22. KZ/11, kojim je propisano da je isključena protupravnost dijela počinjenog radi toga da se od sebe ili drugoga otkloni istodobna opasnost, koja se na drugi način nije mogla otkloniti, ako je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je istodobna opasnost, koja se na drugi način nije mogla otkloniti, je činjenica da je trgovačko društvo ABC obustavilo vodne usluge optuženicima zbog čega su isti sami nabavili vodomjer i izvršili prespoj na vodovodnoj mreži. Međutim, ovi žalbeni navodi se ne mogu prihvatiti, budući da se opisano postupanje istih ni u kojem slučaju ne može podvesti pod institut krajnje nužde, niti može biti ikome opravdanje za upuštanje u počinjenje kaznenog djela. Osim toga, bitan element postupanja u krajnjoj nuždi jest okolnost da se istodobna opasnost nije mogla otkloniti na neki drugi način, dakle da osoba koja se nađe u takvoj situaciji nema drugog izlaza nego počiniti radnju kojom su ostvarena zakonska obilježja nekog kaznenog djela. U konkretnoj situaciji, optuženici su imali mogućnost izbora, odnosno mogli su nakon što su dobili opomenu o stanju duga od oštećenika, platiti dug pa im oštećenik ne bi obustavio vodne usluge, međutim oni su izabrali problem riješiti kroz počinjenje kaznenog djela. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije osnovan žalbeni navod da bi se radilo o postupanju u okviru krajnje nužde.

10.2. Nisu u pravu optuženici ni kada tvrde da su inkriminiranim postupanjem ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu članka 33. KZ/11 (beznačajno djelo). Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno valja imati u vidu objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pri čemu osobito treba voditi računa o načinu postupanja počinitelja, stupnju krivnje i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav. Pri tome valja naglasiti kako sve tri navedene okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene da bi se moglo raditi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11. Iz izreke i obrazloženja pobijane presude proizlazi da su optuženici u razdoblju od 2. listopada 2014. do 29. veljače 2016. izvršili prespoj na vodovodnoj mreži i na taj način oštetili trgovačko društvo ABC za iznos od 2.136,96 kuna/ 283,50 eura. Dakle, s obzirom da je za oštećenika nastala šteta u iznosu od 2.136,96 kuna te da se ne radi o niskom stupnju krivnje kod optuženika jer je djelo počinjeno s izravnom namjerom, a ubrojivost istih nije dovedena u pitanje, a kraj činjenice da su optuženici inkriminirano djelo činili u razdoblju većem od 1 godine pa se radi o većem stupnju kriminalne volje, tada i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda inkriminirano postupanje optuženika nije bilo beznačajno u smislu odredbe članka 33. KZ/11.

10.3. Prema tome, žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga povrede kaznenog zakona nije osnovana.

11. Optuženici se žale i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da nisu imali nikakve namjere krasti tuđu vodu, budući su odmah ugradili svoj vodomjer, registrirali potrošnju vode i istu platili. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima, iz zapisnika o očevidu obavljenom od strane ovlaštenih osoba ABC 10. studenog 2015. proizlazi da je vodomjerno okno zaključano sa lokotom nakon što je vodomjer skinut 2. listopada 2014. te se osnovano sumnja na nezakonito korištenje vodne usluge, dok iz zapisnika o očevidu od 29. veljače 2016. u dvorištu obiteljske kuće u vlasništvu optužene RO je utvrđeno da je u vodovodnom oknu zatečeno brojilo za vodu na kojem se nalazi 144 m3 potrošene vode. Stoga, kako su optuženici neovlašteno ugradili brojilo za vodu, a što je oštećenik slučajno saznao i pri tome potrošili 144 m3 vode, koju nisu platili, tada je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno sud prvog stupnja zaključio da su optuženici prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela postupali kao supočinitelji sa izravnom namjerom.

11.1. Zbog svega izloženog, nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. U uvodu žalbe optuženici ističu žalbeni osnov zbog odluke o kazni, ali ga u žalbi ne obrazlažu, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 478. ZKP/08. Polazeći od toga da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno olakotnim kod oboje optuženika cijenio da su neosuđivani i da su roditelji četvero djece dok im otegotnih okolnosti nije našao, nakon čega je svakog optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a potom je svakom optuženiku temeljem članka 56. stavka 1. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako isti u roku od jedne godine ne počine novo kazneno djelo. Izrečena kazna je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena stupnju krivnje, pogibljenosti djela i osobi optuženika. Osim toga, ovako izrečenom kaznenopravnom sankcijom će se ostvariti svrha kažnjavanja u pogledu generalne i specijalne prevencije.

13. Optuženici se žale i zbog dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva, obrazlažući pri tome da su potrošnju vode registrirali na vodomjeru kojeg su sami instalirali i istu platili te da u vrijeme suđenja oštećeno trgovačko društvo ABC nije imalo nikakvih potraživanja prema njima. Protivno žalbenim navodima, iz zapisnika o očevidu od 29. veljače 2016. proizlazi da su se optuženici neovlašteno prispojili na vodovodnu mrežu, na taj način potrošili 144 m3 vode i pri tome oštetili trgovačko društvo ABC za iznos od 2.136,96 kuna. Slijedom navedenog i s obzirom da su optuženici pobijanom presudom proglašeni krivim za učin predmetnog kaznenog djela , tada i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 naložio optuženicima da solidarno isplate 2.136,00 kuna oštećeniku, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenika uputio u parnicu.

14. Optuženici pobijaju presudu prvostupanjskog suda i zbog odluke o troškovima postupka neosnovano navodeći da u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda nije obrazložena i da su troškovi postupka presuđeni paušalno. Međutim, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasnu argumentaciju navodeći da je imajući u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka te imovinske prilike optuženika presudio na platež paušala u navedenom iznosu. Ukoliko optuženici ne bi mogli platiti troškove kaznenog postupka na koje su presuđeni, predsjednik vijeća ih, u smislu odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08, može posebnim rješenjem osloboditi od dužnosti te naknade.

15. Kako navodi žalbe nisu osnovani, temeljem članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Šibenik, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić