Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-1124/2022.-42.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Danijela Toth, odvjetnica iz Krka, protiv tuženika ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2025., javno objavivši odluku 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva na realno određenom dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka Nenad Vidmara br. 1012/2024-4 od 7. veljače 2024. godine, koji čini sastavni dio ove presude, prikazan ispunom roze boje i rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L, površine 269 m2, pa je ovlaštena temeljem ove presude izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na način da se iz nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izdvoji fizički i geometrijski, točno određeni realni dio prikazan u nalazu i mišljenju vještaka Nenad Vidmara, br. 1012/2024-4 od 7.veljače 2024. godine, ispunom roze boje i rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L, površine 269 m2, da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim brojem, te da se navedena parcelacija provede u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

II Tuženik ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao k. č. br. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski, točno određeni realni dio iste, prikazan u nalazu i mišljenju vješataka Nenad Vidmara, br: 1012/2024-4 od 7.veljače 2024 godine, ispunom roze boje i rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L površine 269 m2.

III Tuženik ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan trpjeti da se temeljem ove Presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija nekretnine označene kao k. č. br. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane u točkama I i II izreke ove Presude u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom, na ime i u korist tužiteljice BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV Tuženiku ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže se naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 3.376,54 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena, u roku od 15 dana. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, kao i u dijelu gdje tužiteljica traži isplatu zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak "od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate", valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČM podnijela je 20. listopada 2022. tužbu protiv tuženika ŠM i FM radi utvrđenja prava vlasništva na realnim dijelovima nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], obje kao Poljica, sve sukladno skici snimljenog stanja prikazanoj po ing.geod. DM dostavljenoj uz tužbu. Tijekom postupka, sud je razdvojio postupak po tužbi u odnosu na tuženika FM i česticu k. č. br. [katastarska čestica] u predmet pod novim poslovnim brojem, a sve s obzirom da je taj tuženik priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je pod predmetnim poslovnim brojem nastavio raspravljati o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na tuženika ŠM i realni dio nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kojeg je tužiteljica naknadno precizirala u svojem podnesku od 26. ožujka 2024., i to nakon provedenog geodetskog vještačenja u postupku. U tužbi je tužiteljica navela da je zakonita, poštena i istinita posjednica utuženog realnog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kojeg da je stekla zaključenjem Kupoprodajnog ugovora od 12. studenog 1986. godine, ovjerenog od strane tada Općinskog suda u Krku, sa tadašnjim vlasnikom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i ujedno posjednikom utuženog realnog dijela na čestici k. č. br. [katastarska čestica]. Nadodala je da iako čestica k. č. br. [katastarska čestica] nije navedena u predmetnom Ugovoru, ista da čini jedinstvenu cjelinu sa česticom k. č. br. [katastarska čestica]. Pojasnila je da su te nekretnine u vrijeme zaključenja Ugovora predstavljale oranicu na kojoj je tužiteljica naknadno izgradila građevinske objekte, kada je došlo i do promjene kulture zemljišta. S obzirom da utužena nekretnina u naravi predstavlja dio okućnice kuće tužiteljice, koji da je u njezinom samostalnom i neometanom posjedu od 1986. godine, predložila je da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev, kojeg je naknadno precizirala nakon provedenog vještačenja po vještaku geodetske struke, sa sadržajem kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ŠM je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Naveo je da tužiteljica nije niti savjesni posjednik, a niti vlasnik utuženog realnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za kojeg tvrdi da ga je kupila 1986. godine od stvarnog vlasnika MM. Nadodao je da MM uopće nije bio vlasnik utužene nekretnine, već da je stvarna vlasnica bila njegova teta pok. NM, koja da je u pogledu sve svoje imovine zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svoje tri nećakinje AM, ĆM i ĐM, koje su pak 2006. godine razvrgnule svoju suvlasničku zajednicu na način da je najprije majka tuženika ĐM, a nakon nje ovdje tuženik, stupio u samostalni, te savjesni i zakoniti posjed utužene nekretnine. Naveo je da je kuća MM nekoć izgledala drugačije nego što je to danas, odnosno da je imala okućnicu definiranu zidovima, dok da se utužena nekretnina protezala iza te kuće, ali ne kao sastavni dio dvorišta kuće, već se linija međe u odnosu na susjednu (sjevernu) česticu k. č. br. [katastarska čestica] protezala uz kuću i štalu koja je postojala u pravcu vanjskog sjevernog zida kuće nastavno još pet metara i onda od vrha te štale paralelno sa točkom i linijom 1-2 prikazanoj u skici snimljenog stanja ing. geod. DM. Pojasnio je da je čestica k.č.br. 1274/1, koju je u vlasništvu imala pok. Ante Žužić, imala dvije cjeline, koje su se različito gospodarski iskorištavale, i to prvu koja je predstavljala upravo ovaj sporni prijepor do ranije opisane međne linije, koji je služio za čuvanje janjaca i u kojem je bilo nekoliko stabala, a koji upravo zbog stoke ima zid predočen točkama 1

– 10 – 9 – 8, te drugu cjelinu u kojoj je prostor koji se koristio kao vrt. Naveo je da je tužiteljica, a sve kako bi neistinito prikazala sporni dio z.č. 1274/1 kao njezino dvorište, srušila međni zid između z.č. 1274/1 i z.č. 1274/2, pa sada vanjsku među z.č. 1274/1 i unutarnju među koja dijelu z.č. 1274/1 prikazuje kao svoje dvorište. Osporio je situaciju prikazanu po geodeti DM, držeći da je ista prikazana po kazivanju tužiteljice, te je predložio da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena po strankama u sudski spis, proveden je dokaz očevidom i vještačenjem po vještaku geodetske struke Nenadu Vidmaru iz Ravne Gore, saslušani su svjedoci KM, PM, IM, ZM, HM, GM i VM, te tužiteljica i tuženik kao stranke, a izvrđen je uvid i u presudu, tj. predmet ovog suda pod poslovnim brojem P-3316/2016.

4. Iz dostavljenog aktivnog i povijesnog vlasničkog lista za utuženu nekretninu proizlazi da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj: P-3316/2016, dana 13. rujna 2018.

5. Iz Kupoprodajnog ugovora od 12. studenog 1986. godine, koji prileži na listu 12 do 14 spisa, proizlazi da je isti zaključen između UM pok. DM kao prodavatelja i ŽM iz [adresa], kao kupca, s tim da iz sadržaja Zapisnika o posvjedočenju činjenica od 31. srpnja 2017., solemniziranog kod javnog bilježnika Miljenke Kaunar – Zrinski iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-311/2017, proizlazi da je prezime ŽM djevojačko prezime tužiteljice. Iz citiranog Kupoprodajnog ugovora proizlazi da je predmet njegova zaključenja bila kupnja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambene seljačke kuće u [adresa], koja se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi konoba i drvarnica, te kata sa kuhinjom i dvije sobe, sa ukupnom površinom posjeda od 992 m2, od toga pod kućom 59 m2, i to za iznos od 4.800,00 dinara, kojeg je kupac u cijelosti isplatio prodavatelju u trenutku zaključenja Ugovora, te nakon toga ušao u posjed kupljene nekretnine.

6. Iz prikaza stvarnog stanja, izrađenog od strane geodete DM iz [adresa], proizlazi da je navedeni geodet, na zahtjev tužiteljice, a nakon izvida lica mjesta, na skici lica mjesta zelenom bojom i brojevima od 1 do 10 označio utuženi realni dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zajedno sa koordinatama detaljnih točaka.

7. Iz zapisnika od 18. kolovoza 1976., sastavljenog od strane Općinskog suda u Krku, u predmetu pod poslovnim brojem R2-68/76, proizlazi da je predmetnog dana pred sudom zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između LM iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja, te njezinih nećakinja ĆM, AM ž. MM i JM ž. Č, kao davateljica uzdržavanja. U citiranom Ugovoru primateljica uzdržavanja se obvezala sve svoje nekretnine, bilo knjižne ili vanknjižne, a napose nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te 262 i 266, k. o. [katastarska općina], kao i sve svoje pokretnine, ostaviti nakon slučaj smrti svojim nećakinjama, pod uvjetom da ju iste doživotno uzdržavaju, što su davateljice uzdržavanja prihvatile, te isto potvrdile svojim vlastoručnim potpisom, dok je primateljica uzdržavanja na Ugovor stavila otisak kažiprsta desne ruke, budući je bila nepismena.

8. Iz Ugovora o razvrgnuću suvlasništva zaključenog između ĐM, ĆM i AM, te ovjerenog po javnom bilježniku Boleslavu Dvorničiću iz [adresa], u ožujku 2006., proizlazi da su stranke tim Ugovorom razvrgnule suvlasništvo nad cjelokupnom svojom knjižnom i vanknjižnom imovinom, i to na način da je ĐM, između ostalog, pripala nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (gornji vrtal) u cijelosti.

9. Na očevidu održanom 6. prosinca 2023. utvrđeno je da je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva dvorište iza kuće tužiteljice koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], a koje je sa tri strane omeđeno starim kamenim suhozidima, dok prema nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] jasna međa na terenu nije vidljiva.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nenada Vidmara od 9. veljače 2024., uz kojeg su dostavljene dvije skice lica mjesta preklopljene na kopiju katastarskog plana, te fotografije sa očevida, proizlazi da je vještak identificirao nekretninu pokazanu po tužiteljici kao uređenu travnatu površinu koja se nalazi u južnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja da je od sjevernog dijela te iste nekretnine odvojena suhozidom, s tim da je utvrđeno da je pristup s južnog na sjeverni dio nekretnine moguć na istočnoj strani suhozida, gdje se nalazi prolaz i srušena drvena vrata. Utvrđeno je da je utuženi južni dio k. č. br. [katastarska čestica] omeđen suhozidima sa svih strana, osim sa zapadne strane, prema nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], gdje na terenu nema jasne i vidljive međe. Na skici lica mjesta, utuženi dio čestice k. č. br. [katastarska čestica], prikazan je rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L, te ispunom roze boje, a s obzirom da se nekretnina nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja, vještak se izjasnio da je parcelacija predmetne nekretnine moguća.

11. U dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 15. svibnja 2024. vještak se pismeno očitovao na prigovore i primjedbe tuženika, te naveo da je iz naknadno dostavljene ortofoto snimke iz 1968. razvidno da je 1968. godine postojao suhozid u dijelu u kojem sada nema vidljivih međnih oznaka (zapadni dio prijepora – međa sa k. č. br. [katastarska čestica]), ali da pregledom ortofoto karte iz 2011. nije vidljivo da bi u to vrijeme na zapadnoj međi postojao kakav suhozid.

12. Prilikom usmenog saslušanja na ročištu od 27. svibnja 2024. vještak Nenad Vidmar je ostao kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti, te se u odnosu na prigovore/primjedbe tuženika očitovao da u vrijeme očevida na terenu nije bio vidljiv zid, niti ostatci tog zida na poziciji prema čestici k. č. br. [katastarska čestica], odnosno od ruba kuće do točke K ili L, već da se radilo o delivelaciji gornjeg terena u odnosu na donji teren, koji u naravi predstavljaju jednu cjelinu. Naveo je da nije siguran postoje li ortofoto karte iz vremena 1986. godine, ali da iz podataka Hrvatske osnovne karte iz 1975. proizlazi da je na predmetnoj poziciji u to vrijeme postojao neki objekt (moguće štala), koji je s vremenom nestao, te da je to mogući razlog delivelacije samog terena između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica].

13. Tuženik je tijekom postupka predlagao dopunu nalaza i mišljenja vještaka na način da vještak, na skici lica mjesta, dodatno učita i zid između čestica 1274/1 i 1274/2. Taj prijedlog ovaj sud nije prihvatio, budući da je identifikacija utužene čestice napravljena prema stanju koji je zatečen na terenu i relevantnoj kopiji katastarskog plana, pa je stoga prijedlog tuženika da se na skici ucrtava zid koji ne postoji na terenu, a koji je možebitno postojao u vrijeme kada je tužiteljica kupila kuću na čestici k. č. br. [katastarska čestica], a što vještak nije potvrdio, posve neosnovan i bez utjecaja na identificiranu površinu i predmet spora.

14. Iz iskaza svjedoka KM proizlazi da je svjedok susjed tužiteljice, odnosno da se njegova kuća sive boje, bez fasade, nalazi iza kuće tužiteljice, te da je najbolje vidljiva na fotografiji 3 na listu 70 spisa. Njihove terene da dijeli kamena gromača, te da je zapadno od te gromače teren kojeg u posjedu drži ČM, dok da se sjeverno nalazi teren koji pripada ŠM. Nakon što je od svjedoka zatraženo da isto pokaže na skici lica mjesta na listu 68 spisa, isti je prije svega pokazao put koji vodi desno od kuće tužiteljice, pojašnjavajući da se na kraju tog puta nalazi drvena ograda, a da se iza ograde nalazi Magdin teren. Nadodao je da se isti nalazi iza kuće tužiteljice, te da se proteže sjeverno od te drvene ograde u širini od cca 20 metara. Iz iskaza nadalje proizlazi da je teren koji pripada tužiteljici nešto viši od terena tuženika, te da je isti ravan, dok da teren koji pripada tuženiku ima možda 60 m2 obradive površine, dok da je ostalo kamenjar. Također je pokazao i česticu k. č. br. [katastarska čestica], te pojasnio da se radi o njegovoj nekretnini, a da se teren tuženika nalazi pored gornjeg dijela njegove nekretnine. Naveo je da je u korist terena koji pripada tuženiku bio ustanovljen prolaz, koji da je išao preko utužene parcele, tj. od drvene ograde na kraju puta, koja je vidljiva na fotografiji 3 na listu 70 spisa, pa sve do suhozida koji je također vidljiv na toj fotografiji, a koji se nalazi iznad kuće tužiteljice, budući se preko tog zida nalazi teren koji pripada tuženiku. Teren koji pripada tuženiku prvotno da su koristile njegove tete NM i Š, koje da su se služile tim prolazom. Taj prolaz da je išao uz samu kamenu gromaču koja odvaja Magdin teren od terena svjedoka, i to preko kamene staze, koja je i danas tamo, samo što je sada obrasla, dok je na suhozidu iznad Magdine kuće, koji je vidljiv na fotografiji 3 na listu 70 spisa, postojao prolaz za taj gornji teren u vidu "uže stubice" (kamenog podesta). Nadalje, svjedok je naveo da je nekoć, na zapadnoj strani parcele tužiteljice, postojala štalica u širini od 4-5 metara, na koju da se nastavljala "mošuna", te da su ti objekti zauzimali površinu gotovo do zida susjedne parcele, što da je razlog zašto je na tom dijelu vidljivo ukopano kamenje. Osim toga, svjedok je naveo da je teren iza kuće tužiteljice viši od terena ispred kuće, pa to kamenje, prema mišljenju svjedoka, služi i tome da teren i zemlja ne padnu. Nadodao je da na tom dijelu nije postojao zid u vidu neke međe. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je isti rođen u kući koju je pokazao na skici lica mjesta, ali da je 1988. godine preselio u Gabonjin. Budući da su mu roditelji ostali živjeti u toj kući sve do njihove smrti, svjedok da ih je barem dva puta mjesečno posjećivao. Tada da bi znao vidjeti ČM na utuženoj parceli, a ponekad i ŠM, s tim da nije gledao kamo ŠM ide, iako je mišljenja da ŠM nije imao što raditi na Magdinoj parceli. Pretpostavlja da utuženi teren kosi i održava ČM, iako ju nije osobno vidio da to radi, a nadodao je da je nekoć taj teren bio obradiva površina koju je obrađivala majka MM koja se zvala ĐM i koja je preminula negdje 1990-ih. ĐM da je imala dva sina ŠM i MM, koji da su bili u [adresa], s tim da se MM kasnije vratio, prodao staru kuću i teren, te napravio novu kuću na Ježevcu. O njihovoj međusobnoj diobi svjedok nema saznanja, međutim naveo je kako je upoznat sa činjenicom prodaje predmetne kuće, budući je bio prvi susjed MM, koji je čak i njega bio pitao hoće li kupiti njegovu nekretninu, međutim svjedoka da tada to nije interesiralo, budući je bio mlad (25 ili 26 godina). Kada se svjedoka pitalo što mu je bilo ponuđeno za prodaju od MM, svjedok je naveo da mu je MM nudio guvno, dvorište ispod Magdine kuće, štalicu, kuću, te dvorište iza kuće, s tim da je na dodatni upit naveo da iste nije obilazio sa MM, budući da zna o kojim se nekretninama radi, već da mu ih je MM samo opisano naveo. Nadalje, naveo je da se u dvorištu iza Magdine kuće nisu nikad ostavljali janjci, već da bi eventualno njegova majka znala tamo koji put ostaviti svoje ovce na ispaši, i to na kojih pola sata, što da je bilo još u vrijeme kada je bila živa ĐM, majka MM. Slavkov teren da su uživale njegove tete Š i NM, kojih da se svjedok sjeća, budući da su živjele u kući koja je prva u nizu do kuće svjedoka, tj. njegovih roditelja. Kasnije da su taj teren koristili Slavkovi roditelji, koje da je svjedok tamo osobno vidio, i to majku tuženika koja je obrađivala komadić vrta od kojih 60 m2, te oca koji je tamo vodio svoje dvije koze. Nadodao je da na tom terenu postoje i dva ili tri stabla smokve. Vezano uz rodoslovlje, svjedok je naveo da su teta Š, teta NM, Slavkova nona, te tata od MM bili braća, s tim da je nadodao da mu nije poznao kako su oni međusobno podijelili.

15. Iz iskaza svjedoka PM, koji je također saslušan na ročištu 27. studenog 2024., proizlazi da je navedeni svjedok obrađivao zemljište koje pripada tuženiku, i to negdje od 2012. pa sve do unazad 3 godine, te da mu je radi prolaza do tog zemljišta, i to traktorom, trebala dozvola od tužiteljice. Kada je svjedoku pokazana fotografija na listu 69 spisa, svjedok je naveo da mu je teren poznat, te je pokazao zeleni dio tog terena preko kojeg je prolazio da bi došao do terena tuženika, a kada je svjedoku pokazana skica lica mjesta na listu 68 spisa, svjedok je pokazao gornji dio čestice k. č. br. [katastarska čestica], dakle teren iza zida označenog na skici, te naveo da isti pripada ŠM i da se na tom dijelu nalazi vrt kojeg je obrađivao za tuženika. Nadodao je da je vrt bio krajnje sjeverno na čestici k. č. br. [katastarska čestica], negdje uz susjedne kuće, te da se radilo o okrugloj površini oko koje su bile gromače. Također je naveo da je u jednom drugom predmetu pred ovim sudom bio predložen za svjedoka od strane ovdje tuženika, ali da je tada njegov iskaz bio pogrešno tumačen u odnosu na cijelu česticu k. č. br. [katastarska čestica], a ne u odnosu na gornji dio te čestice koju je obrađivao za ŠM, jer da je isti bio ispravno protumačen, da bi tada iskaz u tom predmetu bio identičan iskazu kojeg je dao pred ovim sudom, a to je da je sjeverni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, a južni u vlasništvu tužiteljice. Nadodao je da to vidljivo i na samom terenu, budući je cijela čestica koja pripada ČM ograđena suhozidom i da taj suhozid jednim svojim dijelom odvaja i česticu k. č. br. [katastarska čestica] na dva dijela. Naveo je da na tom suhozidu koji razdvaja česticu 1274/1 na dva dijela, postoji drvena ograda, koju da je ČM jednom prilikom zatvorila, budući da joj je pas znao pobjeći preko te ograde, a što da je tuženik otvorio, jer nema drugi prolaz do svoje nekretnine. Kasnije da je svjedok napravio novu drvenu ogradu na tom prolazu. U vrtu kojeg je obrađivao za tuženika, svjedok da je sadio krumpir, kapulu i slično, te je dio tih plodova davao tuženiku kao naknadu za korištenje, iako tuženik to nikada od njega nije tražio. U to vrijeme svjedok da nije imao svojih parcela koje su bile ograđene i obradive, a kasnije, kada je neke od svojih parcela zatvorio (ogradio), da je rekao tuženiku da više neće obrađivati njegovu nekretninu. Svjedok da se sjeća žene koja je živjela u Magdinoj kući, koja da je imala djecu u [adresa], dok da joj se suprug objesio. Nakon njezine smrti, navedena kuća da je prodana ČM. Kuća svjedoka da nije vidljiva na pokazanoj kopiji katastarskog plana, jer se nalazi nekih 100 metara zračne linije, i to sjeveroistočno od sporne nekretnine. Sa svjedokom KM da se često družio kao dijete, te da se još iz tog vremena sjeća da je još Slavkov otac obrađivao vrt kojeg je kasnije obrađivao svjedok, te da je imao koze koje je držao na toj nekretnini (iza suhozida koji odvaja parcelu 1274/1 na dva dijela). Odgovarajući na upite punomoćnika stranaka, svjedok je naveo da teren iza Magdine kuće pripada ČM, budući da je nju pitao za prolaz preko tog terena, da je ČM u posjedu tog terena zasigurno 30 do 40 godina, da tuženik nije koristio taj teren, već da je imao samo prolaz preko tog terena do svoje nekretnine, da je od ljudi u selu čuo da je na predmetnom terenu postojao put, i to istočnije uz samu gromaču, koji da je danas zarastao, te da roditelje tuženika nije nikad osobno vidio da prolaze preko spornog terena, već da to pretpostavlja, budući da njihova nekretnina nema drugog pristupa. U odnosu na postupak koji se vodio kod ovog suda, a u kojem je svjedok bio saslušan također u svojstvu svjedoka, svjedok je naveo da se ne sjeća da je u tom postupku proveden očevid, a ako jest, da su onda bili u kući od ŠM, a ne na terenu, jer da su bili na predmetnoj nekretnini, da bi mu tada iskaz u tom predmetu bio isti kao i u ovom postupku, a to je da se u konkretnom slučaju radi o dvije čestice, jednoj koja pripada tuženiku i drugoj koja pripada ČM.

16. Iz iskaza svjedokinje IM proizlazi da je navedena svjedokinja poznavala roditelje tužiteljice koji su dolazili u [adresa] sve do 2012. – 2013., kada su se razboljeli i kada ih je ista zadnji put vidjela. Kada su roditelji tužiteljice prestali dolazili, tužiteljica da ju je zamolila da joj pazi na kuću i dvorište, što da je svjedokinja i činila. Svjedokinja da je između ostalog kosila dvorište oko Magdine kuće, i to cijeli teren koji je ograđen suhozidima, dakle kako teren ispred kuće, tako i teren iza kuće, s tim da je za taj posao zamolila SM, supruga OM i supruga njezine nećakinje iz Sinja. Svjedokinja da je ČM poznavala i prije nego što se za stalno preselila u [adresa] (2001. – 2002.), odnosno da ju je upoznala još od 80-ih ili 90-ih, budući da joj je suprug bio iz [adresa], pa je često dolazila sa suprugom u [adresa]. Iz tog vremena da joj je poznato da je na terenu od tužiteljice, iza njezine kuće, postojao puteljak koji je vodio od čestice Mršića, pa preko Magdina terena, sve do nekretnine/vrta pok. ĐM i B. Taj puteljak da se protezao uz suhozid koji dijeli Magdin teren i teren KM, a kako je često znao biti zarastao, da ga je ona znala zajedno sa mužem njezine nećakinje počistiti. Svjedokinja da je dobro poznavala roditelje tuženika pok. ĐM i pok. F, te iako ih nije osobno vidjela da prolaze preko Magdina terena, da se sjeća da joj je ĐM jednom ispričala da su kupili rovokopačicu i da su zamolili ČM da li mogu preći preko njezinog terena, što da im je ČM dozvolila, a ĐM da je zbog toga bila jako zahvalna. Iza kamenog suhozida na terenu da se nalazi teren koji je pripadao pok. D B. Oni da su na tom terenu imali vrt kojeg su obrađivali, a kada su oni umrli, tuženik da je ponudio PM ili obrnuto PM tuženiku da PM nastavi obrađivati taj vrt. Svjedokinji da je to poznato po priči supruge PM, koja da je jednom prilikom došla kod nje doma, te se raspitivala kakva je ČM, budući da im je trebala njezina dozvola za prelazak preko njezina terena do Slavkova vrta. Svjedokinja da nije nikad upoznala prijašnje vlasnike kuće koju je ČM kupila, budući da je ČM već bila u posjedu kuće kada se svjedokinja udala. Po priči njezinog supruga ŠM, koji je preminuo 2003., svjedokinji da je poznato da je u toj kući živjela jedna starica, da su joj sinovi bili u [adresa], da su se zvali MM i ŠM, a da je MM prodao kuću i okućnicu PM (?). Za teren iza Magdine kuće da se uvijek govorilo da je Matin (?), a na upit punomoćnika tuženika tko je govorio da je teren Magdin (!), svjedokinja je odgovorila da su to govorili susjedi i njezin muž.

17. Iz iskaza svjedoka ZM proizlazi da je isti brat tužiteljice i da mu je poznato da je njegova sestra, ovdje tužiteljica, kupila kuću i okolni teren od jednog čovjeka, što da mu je i pokazala kada je ušla u posjed. Ona da mu je tada pokazala da je njezino sve unutar kamenog suhozida koji omeđuje njezinu parcelu. Svjedok da je od tada svake godine dolazio kod sestre kako bi joj pomogao očistiti teren. On da je tada kosio njezin teren, kako ispred, tako i iza kuće, te da mu nitko to nije branio ili osporavao. Kada je prvi put došao na teren, što da je bilo godinu ili dvije nakon kupnje, da je sjeverno- zapadno od kuće, i to uz samu kuću, vidio produžetak u vidu štalice za koze, kojeg da nakon par godina, kada je opet došao na teren, više nije vidio. Iza kuće tužiteljice da postoji put, i to uz zid od KM, po kojem da su dva ili tri puta proši roditelji susjeda koji živi ispod Magdine kuće i još jedan čovjek, a kada je svjedok upitan da li je taj susjed tuženik, svjedok je rekao da nije, jer da tuženika ne poznaje i nikad ga nije vidio niti na terenu njegove sestre, niti bilo gdje drugdje. Svjedoku da je poznat prolaz na gromači (linija G-F), ali da isti nije nikad nikoga vidio da se tim prolazom služi, iako da mu je poznao da su susjedi koji žive ispod kuće njegove sestre jednom prilikom pitali njegova oca da li smiju prolaziti utuženom česticom, što da im je otac dozvolio. Svjedok da nije nikad prošao tim prolazom na gornju nekretninu, ali da ga je čistio, zajedno sa ostatkom zemljišta, pa tako zna da je na tom prolazu bila drvena lesa. Od štale pa prema točki L da nije nikad postojao zid, što da svjedok zna, budući da je kosio i taj dio terena. Pritom je nadodao da je u tom dijelu gornji teren viši od donjeg, te da ispod postoji kamenje.

18. Iz iskaza svjedokinje HM, koja je saslušana na ročištu 11. ožujka 2025., utvrđeno je da je svjedokinja živjela u blizini predmetne čestice, te da joj je poznato da postoji put koji vodi prema čestici k. č. br. [katastarska čestica], a koji da se protezao iza kuće na čestici k. č. br. [katastarska čestica], te vodio do jedne zatoke (drvene ograde) koja je služila za ulaz u gornji dio čestice k. č. br. [katastarska čestica]. Kroz tu zatoku da je ulazila teta NM, sestra od tuženikove bake M, a poslije nje roditelji tuženika B i ĐM. Oni da su imali koze, dok je teta NM tamo držala ovce. Nakon što je od svjedokinje zatraženo dana listu 68 spisa pokaže teren gdje su prednici tuženika držali ovce i koze, svjedokinja je pokazala sjeverni (gornji) dio k. č. br. [katastarska čestica]., iza kamene gromače (suhozida), te nadodala da su oni tamo držali ovce i koze, a isto tako da su taj dio i obrađivali. Tamo da su sadili krumpir i druge kulture, a taj vrt da su svi nazivali „Vrt od tete stare“, što je bila teta NM. Svjedokinja da je u to vrijeme bila dosta mlada, a zadnji put na prijeporu da je bila prije cca 30-ak godina. Svjedokinja da nije pomagala teti NM ili roditeljima tuženika oko vrta, ali da je znala proći ranije spomenutim putem, jer da je u produžetku živjela teta ĆM, a svjedokinja da se družila sa njezinim kćerima. Što se tiče kuće na čestici k. č. br. [katastarska čestica], svjedokinja je navela da je kuću naslijedila EM od svojeg muža, a nakon njezine smrti da je kuću naslijedio MM, njezin pastorak, tj. sin od njezinog muža. Svjedokinja da je poznavala i tetu EM i MM, s tim da je MM u toj kući živio dok je bio mlad, a onda da je otišao u [adresa]. Kada se vratio iz [adresa], MM da je napravio drugu kuću na [adresa], a ovu da je prodao jednoj gospođi iz Slovenije, koju svjedokinja ne poznaje. Za prodaju da je saznala po priči svoje majke, s tim da joj majka tada nije rekla da je s kućom kupljeno i dvorište i okućnica, budući da to njezina majka niti nije mogla znati. Svjedokinja da nije vidjela da bi gospođa iz Slovenije koristila zemljište iza kuće, s tim da zna da je ulaz u njezinu kuću s južne strane, budući je ona tamo prolazila 80-ih, i to kada je nosila pok. D kruh. Tužiteljicu da nije vidjela da prolazi putem iza svoje kuće, budući da se taj dio puta niti ne može vidjeti sa terase njezine kuće. Vezano uz štalicu uz kuću, svjedokinja je navela da je moguće da je postojala štalica iza kuće, a na upit je li postojala kakva gromača na liniji L pa prema kući, svjedokinja je navela da misli da jest, jer da je u to vrijeme sve bilo ograđeno. Na upit kako se zvao suprug pok. EM, svjedokinja je navela da se zvao DM i da je bio brat tuženikove bake, kao i brat tete NM, N i Š, a što se tiče razlike u visini terena, ista je navela da se teren diže od ceste pa prema gore, ali da ne zna postoji li razlika u visini terena između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica].

19. Iz iskaza svjedokinje GM, koja je također saslušana na ročištu 11. ožujka 2025., proizlazi da se ista sjeća predmetne parcele još iz vremena kad je bila dijete, tj. da se sjeća Slavkove mame, koja da je imala jednu kozu koju je vodila na tu parcelu, i to preko puta koji se protezao iza jedne stare kuće. Svjedokinja je navela da se ta parcela djelom koristila za obradu, a dijelom za čuvanje koze i ovaca. Spomenuta stara kuća da je bila u posjedu jedne stare gospođe, koju da je svjedokinja poznavala iz viđenja, a čiji da se muž navodno objesio. Svjedokinji nije poznato je li ta stara gospođa koristila dvorište uz kuću, odnosno da je moguće i da nije, jer u to vrijeme, kada ju svjedokinja pamti, ista da je bila jako stara. Iako je svjedokinja izjavila da se baš ne snalazi na kopiji katastarskog plana i na skici lica mjesta, ista je na fotografiji 14 na listu 75 spisa prepoznala prijepor, te navela da bi se isti trebao nalaziti iza kuće koja je vidljiva na toj fotografiji, a kada je istoj ponovno pokazana skica lica mjesta na listu na listu 68 spisa, ista je navela da bi predmetna parcela trebala biti ova koja nosi oznaku 1274/1, ali iznad linije K-F, tj. sjeverno od te linije, tj. gromače. Do nje da je vodio put koji je išao iza stare kuće, tj. na skici lica mjesta je pokazala mogući put uz plavu liniju C-F. Nadodala je da se taj dio obrađivao i da su se tu čuvale koze, tj. koza od Slavkove mame. Svjedokinja da nije poznavala tetu NM, odnosno da je moguće da ju je koji put i vidjela, ali da ju ne bi prepoznala, već samo da zna da je ista bila sestre Slavkove bake i od čovjeka koji se objesio. Na upit punomoćnika tuženika da svjedokinja ponovno pokaže parcelu tuženika, svjedokinja je pokazala sjeverni dio parcele 1274/1, i to iznad linije L-F, dok je na upit da li je ikad na liniji L prema kući postojao kakav suhozid, odgovorila da ne zna.

20. Iz iskaza svjedoka VM proizlazi da je isti susjed parničnih stranaka, koji živi u blizini utužene nekretnine. Na upit da isti pokaže Slavkovu nekretninu, isti je na listu 67 spisa pokazao nekretninu 1274/1, i to njezin gornji dio iznad linije H-F. Nadodao je da ju ŠM ne koristi, ali da su je koristili njegovi roditelji, koji da su se bavili poljoprivredom, te ujedno tamo čuvali koze. Što se tiče kuće koja pripada ČM, svjedok je naveo da je ista nekoć pripadala jednom ŠM kojeg da su oni zvali „ A“. Do te kuće da se dolazilo preko puta, kojim se išlo pješke, a koji da je išao bočno uz kuću, te nastavljao iza te kuće do druge čestice. Tamo da je bila i jedna zatoka. Kuću da su zapravo kupili još Magdini roditelji, a prije njih u toj kući da je bio jedan koji je otišao u [adresa], čini mu se baš taj ŠM. Na upit da li svjedok poznaje MM, svjedok je odgovorio da bi to trebao biti od Ć brat. Svjedoku da nije poznato je li od kuće pa prema točki L ikad postojao kakav zid, a na upit što ČM koristi od dvorišta oko kuće, svjedok je naveo da ista koristi južni dio ispod kuće, ali i dvor iza kuće. Što se tiče dvorišta iza kuće, svjedok je naveo da isti pripada ČM, te pritom pokazao donji dio čestice 1274/1 na kopiji katastarskog plana i fotografiju 3 na listu 70 spisa na kojoj je vidljiv utuženi teren.

21. Iz iskaza tužiteljice ČM, koja je saslušana na ročištu 17. rujna 2024., proizlazi da je ista u posjed utuženog dijela nekretnine stupila 1986.godine, i to nakon što je kupila kuću od MM. MM da nije prije poznavala, ali da nije dvojila da je on vlasnik kuće i dvorišta, jer da ju je na njega uputila njezina sestričina, koja joj je rekla da je on vlasnik. Ona da sa njim nije previše pričala o njegovom posjedu na kući i dvorištu, već da je po priči susjeda saznala da je u kući nekoć živjela njegova majka, a da je on tu kuću dobio u nasljedstvo nakon njezine smrti. Prije zaključenja Ugovora, MM da joj je pokazao kuću, kao i zemljište oko kuće, budući da se sjeća da je zajedno sa njim prošla granice zemljišta koje predstavljaju kameni suhozidi, koji su i danas na terenu. Nakon što je tužiteljici pokazana skica lica mjesta na listu 68 spisa, te fotografije terena, tužiteljica je navela da je predmetom kupnje bilo i dvorište iza kuće (utužena nekretnina). Taj dio terena da je uvijek bio nešto viši od u odnosu na teren ispred kuće, a da je to zato što je nekoć uz kuću, i to na sjeverozapadnom dijelu, bila štala. Kuću sa zemljištem da je kupila za iznos od 30.000,00 DEM-a, a kada je tužiteljica upitana na koji način je utvrđena kvadratura koja se spominje u Ugovoru od 992 m2, tužiteljica je pojasnila da je tu kvadraturu u Ugovor stavio MM, jer da su mu prethodno geodeti izmjerili teren. Nakon zaključenja Ugovora, da je ušla u posjed kupljenog, te da je zajedno sa ocem počela renovirati kuću. Kamene gromače oko kuće da nije dirala, već da su one ostale kakve jesu. Tužiteljica da dva puta godišnje dođe u [adresa], kada kosi teren, a na upit tko su joj prvi susjedi, tužiteljica je odgovorila RM, tj. sada njezin sin. Na terenu iza njezine kuće da se nalazi drveni portun (ograda), iza koje da je vrt tuženika, s tim da te ograde nije bilo kada je ona kupila predmetne nekretnine, već je ista postavljena nešto kasnije. Ogradu da su postavili roditelji od tuženika, budući da im je ona dozvolila prolaz preko njezinog terena. Njima da je ta dozvola trebala jer su u tom vrtu sadili povrće, a na upit da li do njihove nekretnine postoji još kakav put, tužiteljica je odgovorila da ne zna. Tuženika da je svega dva puta vidjela u tom vrtu od kada je kupila predmetnu nekretninu. Njoj da nije nitko nikada osporavao posjed na stražnjem dijelu vrta iza njezine kuće. Na sjeverozapadnom dijelu uz kuću da je nekoć bilo više kamenja, što da je tužiteljica razbila eksplozivom, dok je glede štale ista navela da je ista pala sama od sebe, dok je ostatke tog kamenja uz pomoć sina gđe. RM razbila u pijesak.

22. Iz iskaza tuženika ŠM, saslušanog na ročištu 17. rujna 2024. i ponovno dopunski na ročištu 27. studenog 2024., proizlazi da je tuženik, po pričanju njegove majke i bake Đ, upoznat s činjenicom da je nekretnina 1274/1 bila u posjedu još njegovog pradjeda MM, koji je umro prije 1960-ih godina, a koji je još tijekom svog života podijelio među svojom djecom (njih 9) svoju imovinu, pa tako i tu česticu, na način da je pok. NM dobila česticu k. č. br. [katastarska čestica], a njegov sin CM česticu k. č. br. [katastarska čestica]. Po priči majke i bake također da zna da pok. NM nije bila previše zadovoljna tom diobom, međutim da je na kraju ipak ispoštovala želju svojeg oca. Zbog te diobe, pok. NM da nije bila u najboljim odnosima sa drugom suprugom pok. CM koja se zvala EM, jer da su se one svađale oko toga kome je trebalo šta pripasti tom diobom. Pok. NM da se uglavnom bavila poljoprivredom, te je jedan dio čestice 1274/1 koristila kao vrt, dok da je drugi dio koristila za odvajanje jančića od majki, zbog čega da joj je služila i štala u blizini (cca 50ak metara). Zbog te različite gospodarske namjene da je postojao kameni zid na toj čestici sa drvenim vratima. Ta drvena vrata da su postavili još njegovi preci, ali da ih je tužiteljica prije jedno 7 godina zazidala, nakon čega da je tuženik ponovno otvorio taj prolaz. Pok. NM da je preminula prije cca 42 godine, bez potomaka, a prije smrti da je sastavila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa bakom i djedom tuženika, iako da su o njoj uvijek brinuli njegovi roditelji. Baka tuženika da je preminula 1994., a njegov djed 1980., a njih da su naslijedile njihove 3 kćeri, i to AM, RM i EM, s tim da je njihovom međusobnom diobom 2002. godine česticu 1274/1 naslijedila EM, majka tuženika. Nakon te diobe, majka tuženika da je nastavila koristiti dio čestice sjeverno od zida, koji je obrađivala, dok da se južni dio nije koristio, budući da majka i otac nisu imali ovce. Pok. CM da je odmah po diobi htio graditi kuću na toj čestici, s tim da tuženik ne zna točno kada je kuća izgrađena. On da je imao dvoje djece iz prvog braka MM i K, s tim da je P preminuo još 1945. u ratu, dok je MM preminuo ubrzo nakon što je sa tužiteljicom zaključio ugovor. Budući da se CM i drugi put oženio, i to sa EM, koja je preminula oko 1984., sa njom da je imao još jednog sina I, koji da je još uvijek živ, ali je teškog zdravstvenog stanja i živi u [adresa]. Uz kuću da je nekoć postojala štala, a uz štalu da je bio zid koji se spajao sa gromačom preko puta i dijelio česticu 1274/1 i 1274/2. Taj zid da je tužiteljica srušila, i to prije nekih 7 ili 8 godina. Što se tiče prodaje pok. MM, tuženik je najprije naveo da je on za tu prodaju znao, te da se sjeća da je ostao zatečen tim postupkom, budući je MM istu prodao nekoj trećoj osobi, a nije ju ponudio tuženiku, dok je kasnije, prilikom dopunskog saslušanja, naveo da on za prodaju nije znao, te da je ostao začuđen tek kad je čuo da je kuća prodana. Kada se tuženika pitalo da pokaže što on drži u posjedu na skici lica mjesta na listu 68 spisa, isti je pokazao i naveo da prolazi uz kuću tužiteljice, i to s jedne strane gdje je put (k. č. br. [katastarska čestica]), nakon čega da dolazi do nekretnine 1274/1, koju da u cijelosti koristi i drži u posjedu, osim kuće tužiteljice. Nadodao je da je ta nekretnina nekoć imala prirodnu među u vidu kamene gromače od točke L na skici pa sve do kuće, o čemu da svjedoče i ostaci kamenja na terenu. Na drugi dio čestice 1274/1 da se dolazi preko otvora koji da se nalazi na jednom dijelu na liniji G – H, kojeg da je tužiteljica zatvorila prije nekoliko godina. Na upit kako tuženik koristi utuženi dio, tuženik je odgovorio da ga ne koristi, jer se više isti ne obrađuje. Pritom je pojasnio da su se u tom dijelu nekoć davno držali janci, a da je onda taj dio pretvoren u „vrtal“, kojeg da su njegovi roditelji obrađivali do smrti, s tim da su umrli prije 10 godina, a sada da se više ne obrađuje. Tužiteljica da je tada već bila u posjedu kuće, ali da ona nije nikad koristila utuženi dio k. č. br. [katastarska čestica], kao što ga nije koristio niti tuženik nakon smrti svojih roditelja. Gornji dio parcele k. č. br. [katastarska čestica] tuženik da je dao na korištenje PM (svjedoku), dok da mu donji dio te parcele nije dao. Kada se tuženika pitalo tko održava donji dio (utuženi) čestice k. č. br. [katastarska čestica], a sve s obzirom na izgled tog terena, tuženik je naveo da svatko može ući i pokositi teren. Tuženik da na česticu k. č. br. [katastarska čestica] dođe kad treba pobrati smokve, koje da se nalaze na gornjem dijelu čestice.

23. Analizom svih provedenih dokaza, i to nakon njihove brižljive i savjesne ocjene, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, i to sve zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku ove odluke.

24. Naime, tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je od zaključenja Kupoprodajnog ugovora iz 1986. zakonita, poštena i istinita posjednica utuženog realnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], te da je temeljem instituta dosjelosti stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

25. Budući da je tuženik te navode tužiteljice osporio, navodeći da prednik tužiteljice pok. MM nije bio niti vlasnik, niti posjednik predmetne nekretnine, već da je to bila prednica tuženika pok. NM, to je u konkretnom slučaju bilo nužno ispitati je su li na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno je li tužiteljica stupila u posjed utužene nekretnine i ako da, kada, tko je bio posjednik predmetne nekretnine prije nje, je li tužiteljica samostalna i poštena posjednica, te koliko traje njezin posjed na toj nekretnini.

26. Polazeći od sadržaja Kupoprodajnog ugovora od 12. studenog 1986., ovaj sud utvrđuje da je predmet tog Ugovora bila čestica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a ne i predmetna nekretnina koja nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica]. Naime, iako se u citiranom Ugovoru, u dijelu gdje se opisuje nekretnina koja je predmet kupoprodaje, navodi i posjed oko kuće u površini od čak 992 m2 (od čega je 59 m2 pod kućom), to u konkretnom slučaju nije bilo moguće samo na temelju navedene površine na nedvojben način prihvatiti kao dokazanu tvrdnju tužiteljice da je predmet kupoprodaje bio i teren iza kuće, odnosno da je tužiteljica zakonita posjednica utuženog dijela k. č. br. [katastarska čestica]. Ukoliko je utuženi dio parcele i bio predmetom kupoprodaje, što nije na nedvojben način utvrđeno kroz postupak, tada je u pogledu istog eventualno među strankama zaključen usmeni ugovor o kupoprodaji, koji s obzirom na vrijeme zaključenja (1986.) ne proizvodi pravne učinke, budući je odredbom čl. 33. Zakona o vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje ZOVO), izričito propisano da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom, a prema tom Zakonu, te sukladno relevantnoj sudskoj iz vremena ZOVO-a, nije bilo moguće steći pravo vlasništva na temelju usmeno zaključenog i realiziranog ugovora o kupoprodaji, kao što je to primjerice bilo dopušteno sukladno relevantnoj sudskoj praksi za vrijeme važenja pravnih pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ), koji se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91), a koja je dopuštala mogućnost da se vlasništvo na nekretnini stekne ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa čak i usmenog, ukoliko je isti bio faktično izvršen, u kojem slučaju se predaja posjeda tumačila kao modus stjecanja.

27. Međutim, neovisno o pravnom temelju stjecanja, odredbom čl. 28. st. 4. ZOVO-a je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, što znači da za stjecanje prava vlasništva nekretnine nije pravno odlučno da stjecatelj ujedno bude i zakoniti posjednik, ali je nužno da isti bude samostalan i pošteni posjednik nekretnine koju stječe.

28. Prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO-a (identično kao i u odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a) savjesnost (poštenje) se pretpostavlja, pa onaj tko tvrdi suprotno, to mora dokazati.

29. Tijekom postupka, tuženik je upravo svojom tvrdnjom da pok. MM nije bio niti vlasnik, a niti posjednik predmetne nekretnine, već da je to bila njegova pravna prednica pok. NM, upirao na činjenicu da tužiteljica nije savjesna posjednica predmetne nekretnine, te da stoga ne može steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem instituta dosjelosti.

30. Međutim, imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, poglavito iskaze svih svjedoka saslušanih u postupku, ovaj sud zaključuje da tuženik nije uspio dokazati istinitost svojih tvrdnji da bi njegova prednica NM, a nakon nje, njegovi roditelji i naposlijetku on, bili posjednici utuženog južnog (donjeg) dijela predmetne k. č. br. [katastarska čestica], odnosno da je tužiteljica nepoštena posjednica utužene nekretnine. Naime, niti jedan od svjedoka nije potvrdio te navode tuženika, već upravo suprotno, svi svjedoci koji su saslušani u postupku, dakle ne samo svjedoci predloženi po tužiteljici, već i svjedoci tuženika, naveli su da su prednici tuženika (pok. NM, te njegovi roditelji) koristili isključivo sjeverni (gornji) dio k. č. br. [katastarska čestica], koji se nalazi iznad gromače označene slovima L-K-J-I-H-F, i to tako što su tamo čuvali ovce (pok. NM) i kozu (pok. B – otac tuženika), a da su jedan dio tog terena (kojih 60-ak m2 – svjedok KM, PM i drugi svjedoci) obrađivali (tzv. “vrt od tete stare”, tj. od pok. NM – svjedokinja HM), odnosno da nisu koristili utuženi (donji) dio te parcele, osim za prolaz do gornjeg dijela nekretnine. Te tvrdnje tuženik nije uspio dokazati niti dostavom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je zaključen između NM i njezinih nećakinja ĐM (majke tuženika), ĆM i AM, te Ugovora o razvrgnuću suvlasništva, koji je zaključen 2006. između ĐM (majke tuženika), ĆM i AM, jer iz sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije razvidno da bi upravo predmetna nekretnina bila predana nećakinjama pok. NM u zamjenu za njezino doživotno uzdržavanje, već se u istom vrlo paušalno navodi da je predmet stjecanja sva knjižna i vanknjižna imovina primateljice uzdržavanja, odnosno da su predmet stjecanja nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u koje ne spada utužena nekretnina, dok iz sadržaja Ugovora o razvrgnuću suvlasništva proizlazi da je majka tuženika ĐM, sukladno toj diobi, postala vlasnicom “gornjeg vrtala” čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što upravo govori u prilog istinitosti iskaza svjedoka i tužiteljice, tj. potvrđuje činjenicu da su tuženik i njegovi prednici bili u posjedu gornjeg dijela čestice k. č. br. [katastarska čestica], a ne i utuženog (donjeg) dijela te nekretnine, kako to tvrdi tuženik.

31. Kraj takvog stanja stvari, ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao da bi bio u posjedu utužene parcele, odnosno nije oborio zakonsku presumpciju o tužiteljičnim poštenom posjedu na utuženoj parceli iz čl. 72. st. 3. ZOVO-a.

32. Nadalje, a cijeneći rezultate dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica u posjed utužene nekretnine ušla u isto vrijeme i kada je kupila kuću na k. č. br. [katastarska čestica]. Naime, osim što ta činjenica proizlazi iz iskaza svjedoka, koji su potvrdili da zadnjih 30-ak do 40-ak godina viđaju tužiteljicu na terenu, to i sam izgled, te položaj utužene nekretnine, u koji se ovaj sud uvjerio neposrednim opažanjem na očevidu, kao i uvidom u naknadno dostavljenu skicu lica mjesta i fotografije po vještaku Nenadu Vidmaru, govori u prilog zaključku da se utuženi dio čestice k. č. br. [katastarska čestica] nalazi unutar kamene gromače koja okružuje cijeli teren oko kuće, te da zajedno sa ostatkom dvorišta oko kuće čini jednu cjelinu.

33. Tvrdnju tuženika da je sjeverozapadno od ruba kuće pa do točke L postojao svojevrstan kameni zid kojeg je tužiteljica srušila sa ciljem da cjelokupni teren oko kuće prikaže kao jednu cjelinu, ovaj sud nije prihvatio kao istinitu i dokazanu, jer iz iskaza svih svjedoka saslušanih tijekom postupka, a koji su nedvojbeno iskazivali o vremenu nakon 80-ih godina prošlog stoljeća pa na ovamo, ne proizlazi da je takav zid postojao na toj poziciji u vrijeme kada je tužiteljica kupila predmetnu kuću. Naime, svjedoci se ili ne sjećaju zida na tom dijelu terena ili su pak izričito naveli da zida na tom dijelu terena nije bilo, već da je postojala samo štala koja se držala uz samu kuću, s tim da niti jedan od njih nije iskazivao da bi tužiteljica takav navodni zid srušila. Osim toga, geodetski vještak Nenad Vidmar je prilikom usmenog saslušanja, a nakon uvida u podatke Hrvatske osnovne karte iz 1975. godine, naveo da je u to vrijeme na toj poziciji terena postojao samo neki objekt, moguće štala, koja je s vremenom nestala, što je ujedno i mogući razlog delivelacije terena između čestice k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], dok da zida nije bilo. Pritom je nadodao da je prema citiranoj karti u to vrijeme bio evidentiran samo zid na poziciji L-K-J-I-H-F i da je bio označen topografskom oznakom “suhozid”.

34. Nije sporno da je tuženik u cilju dokazivanja svoje tvrdnje o postojanju zida na poziciji od ruba kuće pa do točke L naknadno (nakon zaključenja prethodnog postupka) dostavio u sudski spis ortofoto snimku iz 1968. godine (list 88 spisa), glede koje se vještak očitovao da je u to vrijeme (1968.) oćito ipak postojao svojevrstan zid na navedenoj poziciji, međutim, ta činjenica nije od odlučnog značaja za drugačiju odluku ovog suda, a kako to pogrešno smatra tuženik u postupku. Naime, sve i da je takav zid postojao 1968., isti zasiguno nije bio na terenu 1975. godine, a pogotvo ga nije bilo 1986., kada je tužiteljica kupila kuću i ušla u posjed utužene nekretnine. Međutim, sve i da jest, niti tada ta okolnost ne bi utjecala na drugačiji zaključak ovog suda glede posjeda na utuženoj nekretnini, jer samo postojanje takvog zida, koji odvaja česticu 1274/1 od čestice 1274/2, ne znači da tužiteljica ne bi mogla stupiti u posjed utuženog dijela čestice k. č. br. [katastarska čestica]. Kako je već prethodno navedeno, niti jedan od saslušanih svjedoka, nije u svojem iskazu naveo da bi prednici tuženika, tj. pok. teta NM, zatim roditelji tuženika i naposlijetku tuženik, koristili (posjedovali) utuženu nekretninu, dakle, nekretninu iznad tog navodnog zida na dijagonali od ruba kuće pa prema točki L, već su svi iskazivali da je prednicima tuženika ta nekretnina služila isključivo za prolaz do njihove nekretnine koja se proteže sjeverno od suhozida na poziciji L-K-J-I-H-F (sjeverni/gornji dio k. č. br. [katastarska čestica]). Stoga, postojanje ili nepostojanje tog navodnog zida (od ruba kuće do točke L), ne utječe na drugačiju odluku ovog suda, niti mijenja zaključak suda da je upravo prednik tužiteljice pok. MM, a ne prednica tuženika pok. NM, bio u posjedu utužene nekretnine prije nego je tužiteljica 1986. godine stupila u njezin samostalan i pošten posjed. Pritom valja navesti da nije neuobičajeno da braća i sestre međusobno podijele svoju imovinu, koju su primjerice stekli u nasljedstvo nakon smrti svojih prednika, pa se stoga nameće logičan zaključak da su upravo i prednici ovdje stranaka, i to pok. baka tuženika Đ, zatim pok. NM, nadalje otac pok. MM koji se zvao CM, te ostala braća/sestre, nakon smrti svojih roditelja, podijelili svoju imovinu, između kojih su i čestice k. č. br. [katastarska čestica]. Štoviše, postojanje takve podjele spominje i sam tuženik u svojem iskazu, navodeći da je ista izvršena još za života njegovog pradjeda, međutim ovaj sud ne prihvaća navode tuženika o načinu na koji je ta podjela izvršena. Naime, analizom svih izvedenih dokaza, i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud zaključuje da ukoliko su prednici stranaka izvršili diobu nekretnina, između kojih su i čestice 1274/1 i 1274/2, da ista nije izvršena na način kako je tuženik, kao osoba koja je i osobno zainteresirana za uspjeh, naveo u svojem iskazu, tj. da je cijela čestica k. č. br. [katastarska čestica] pripala LM, a da je čestica k. č. br. [katastarska čestica] pripala CM, već da je dioba izvršena na način kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, odnosno da je čestica k. č. br. [katastarska čestica] podijeljena na dva dijela, i to linijom gromače L-K-J-I-H-F, te da je gornji dio pripao u posjed i vlasništvo pok. LM, a donji dio pok. CM (i kasnije njegovoj supruzi EM, odnosno njegovom sinu pok. TM). Naime, da je tome tako, potvrđeno je iz iskaza svih svjedoka saslušanih u postupku, a isto proizlazi i iz sadržaja povijesnog posjedovnog lista, koji prileži na listu 135 spisa i u koji je ovaj sud također izvršio uvid tijekom dokaznog postupka, a u kojem stoji da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od osnutka katastarskog operata vodila u dva posjedovna lista, i to u PL broj 229, u kojem je kao posjednik bila evidentirana LM kći MM, te u PL broj 231, u kojem je kao posjednik bio evidentiran CM p. MM, kojeg je naslijedio MM iz [adresa], kasnije na adresi [adresa] (promjena iz 1986.), inače prednik ovdje tužiteljice od kojeg je tužiteljica kupila kuću na k. č. br. [katastarska čestica] i ušla u posjed utužene nekretnine. U konačnici, u prilog tom zaključku ide i sadržaj Ugovora o razvrgnuću suvlasništva iz 2006., kojeg je upravo tuženik dostavio u sudski spis, a iz kojeg proizlazi da je majka tuženika ĐM, nakon smrti pok. NM i sukladno diobi sa svojim sestrama ĆM i AM, dobila u posjed i vlasništvo isključivo “gornji vrtal” čestice k. č. br. [katastarska čestica], dakle ne "donji", a pritom niti jedna od drugih sestara nije dobila u posjed i vlasništvo “donji vrtal” te nekretnine. Osim toga, tuženik je u svojem iskazu naveo da mu je po priči njegove bake i majke poznato da pok. NM nije bila zadovoljna tom diobom, odnosno da su se pok. NM i pok. ĐM (druga supruga pok. CM) svađale oko toga kome treba šta pripasti. Ukoliko se ta izjava tuženika prihvati kao istinita, tada se istom samo potvrđuje zaključak ovog suda da je dioba prednika stranaka izvršena upravo na način kako je to prethodno sud utvrdio, dakle na način da je pok. NM dobila gornji vrtal čestice k. č. br. [katastarska čestica], sa kojim očito nije bila zadovoljna, budući je isti nedvojbeno više kamenit i nema toliko obradive površine, a pok. NM se prema izjavi tuženika isključivo bavila poljoprivredom, dok je pok. ĐM (supruga pok. CM) dobila donji vrtal. Naime, ako tome nije tako, zbog čega su se onda svađale.

35. Osim toga, nije prihvatljiva niti tvrdnja tuženika da je kameni suhozid na liniji L-K-J-I-H-F služio u svrhu podjele nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] prema gospodarskoj namjeni, odnosno da je gornji dio čestice k. č. br. [katastarska čestica] služio za obradu, a donji (južni) dio te nekretnine (ovdje utuženi) za odvajanje jančića od majki, jer prije svega takva utvrđenja ne proizlaze iz dokaza provedenih u postupku, već upravo suprotno. Međutim, eventualno je moguće da je predmetni suhozid nekoć davno imao takvu funkciju koju spominje tuženik, ali to isključivo u vrijeme dok je vlasnik i posjednik čestice k. č. br. [katastarska čestica] bio jedna osoba - pradjed tuženika ČJ, međutim, čim je čestica podjeljena među njegovom djecom, i to između pok. NM i pok. CM, predmetni zid više zasigurno nije imao tu funkciju, već funkciju da se njime odvoji posjed pok. NM od posjeda pok. CM, a kako to u konačnici potvrđuje i sadržaj povijesnog posjedovnog lista, iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina bila podijeljena na dva dijela, tj. na dva posjeda, te bila upisana u dva posjedovna lista sa različitim osobama kao posjednicima. Također, nije prihvaćen niti dio iskaza tuženika u kojem isti tvrdi da su njegovi roditelji koristili utuženi (donji) dio parcele za obradu, tj. kao vrt (vrtal), i to sve do svoje smrti, dakle do unazad 10 godina. Naime, i ta je tvrdnja u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka iz kojih uopće ne proizlazi da se utuženi dio obrađivao, i to ne samo u vrijeme roditelja tuženika, već i u vrijeme pok. NM. Naime, pok. NM, a i roditelji tuženika, obrađivali su isključivo gornji vrtal na toj nekretnini, a osim toga, prema utvrđenjima ovog suda iz provedenog dokaznog postupka, proizlazi da je utuženi (donji) dio čestice 1274/1 unazad 10-ak godina već bio u posjedu tužiteljice.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud drži da tuženik nije uspio tijekom postupka dokazati svoj posjed, tj. posjed svojih pravnih prednika na utuženoj parceli, niti je posljedično tome uspio oboriti zakonsku presumpciju o tužiteljičnim poštenom i samostalnom posjedu na utuženoj nekretnini.

37. Kao što je već prethodno navedeno, tužiteljičin posjed na utuženoj nekretnini traje od 1986. godine, tj. od trenutka kada je kupila, te ušla u posjed kako kuće, tako i dvorišta oko kuće, a ista ga izvodi iz posjeda stvarnog posjednika pok. MM, sve sukladno sadržaju povijesnog posjedovnog lista iz kojeg proizlazi da je upravo MM, kao sin pok. CM, još 1966., a najkasnije nakon smrti svoje pomajke EM (1984.godine), preuzeo posjed na utuženoj nekretnini.

38. S obzirom da se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja, to je ovaj sud, polazeći od 1986. godine, kao godine kada je dakle tužiteljica stupila u posjed utužene nekretnine, zaključio da se u konkretnom slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva na utuženoj nekretnini moraju prosuđivati prema relevantnim odredbama ZOVO-a, sve sukladno čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZV).

39. Ranije citiranom odredbom čl. 28. st. 4. ZOVO propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

40. Slijedom navedenog, računajući rok dosjedanja od 1986. godine pa nadalje, sve do isteka zakonskog roka od 20 godina, to su se u konkretnom slučaju 2006. godine, kada je na snazi bio ZV (koji propisuje isti rok dosjedanja kao i ZOVO), ostvarile zakonske pretpostavke na strani tužiteljice za stjecanje prava vlasništva na utuženoj parceli, budući je kroz cijelo to razdoblje predmetnu česticu (utuženi realni dio) posjedovala kao samostalan i pošten posjednik.

41. Okolnost što je tuženik svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini upisao u rujnu 2018., i to temeljem presude koju je ishodovao u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-3316/2016, ne dovodi do drugačije primjene materijalnog prava, budući da iz rezultata ovog postupka proizlazi da tuženik, te njegovi prednici, nisu bili u posjedu utužene parcele, pa stoga isti nije niti mogao dosjedati tu nekretninu. Stoga, bez obzira što je citiranom presudom formalno utužena cijela k. č. br. [katastarska čestica], pravo vlasništva na temelju dosjelosti stječe se temeljem zakona, a ne temeljem odluke suda, jer sud samo deklarira postojeće stanje, pa kraj takvog stanja stvari, nije postojala zapreka da se tužiteljicu u konkretnom slučaju utvrdi vlasnicom utuženog dijela k. č. br. [katastarska čestica], jer tuženik i njegovi prednici taj dio čestice nisu nikad posjedovali, pa stoga nisu niti mogli steći vlasništvo temeljem zakona. U prilog tome, svakako ide i činjenica što u predmetu pod poslovnim brojem P- 3316/2016, unatoč održanom očevodu, nije izvršena identifikacija utužene čestice po ovlaštenom vještaku mjerniku, pa je stoga upitan identitet utužene nekretnine, nadalje, što je i u tom predmetu saslušan svjedok PM, koji je u ovom postupku izjavio da je njegov iskaz u tom predmetu pogrešno protumačen, jer da isti tamo nije pokazao dio kojeg je obrađivao za tuženika, tj. dio koji je u posjedu tuženika, te što u presudi pod poslovnim brojem P- 3316/2016 uopće nije utvrđeno vrijeme navodnog trajanja posjeda tuženika i njegovih pravnih prednika na k. č. br. [katastarska čestica], odnosno nije utvrđena godina stjecanja prava vlasništva tuženika na predmetnoj čestici, pa stoga sadržaj te presude, koja vrijedi inters partes i u kojoj tužiiteljica nije sudjelovala, nema utjecaja na utvrđenja ovog suda i odluku u ovoj pravnoj stvari.

42. Sukladno naprijed navedenom, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica uspjela tijekom postupka dokazati osnovu svojeg tužbenog zahtjeva, slijedom čega je prijedlog punomoćnika tužitelja za dopunskim saslušanjem svjedokinje IM, radi otklanjanja izvjesnih nelogićnosti u njezinom iskazu, ocijenio suvišnim i pravno neodlučnim. Naime, nije sporno da je na ročištu od 27. studenog 2024., prilikom saslušavanja navedene svjedokinje, u zapisnik uneseno da je ista, na pitanje punomoćnika tužitelja, odgovorila “… da je MM tu kuću i okućnicu prodao PM ….i da se uvijek govorilo da je taj teren Matin”, međutim ovaj sud drži da se u konkretnom slučaju radi o pogrešci prilikom pisanja zapisnika, jer osim što je ta izjava u suprotnosti sa ostalim navodima svjedokinje, iz sadržaja pitanja kojeg je postavio punomoćnik tuženika, i to odmah nakon unosa ranije citirane izjave svjedokinje, proizlazi da se zapravo radi o terenu koji je prodan ČM, a ne PM ( pitanje punomoćnika tuženika je glasilo cit. “…tko je to govorio da je utuženi teren Magdin….”).

43. Zbog svega navedenog, valjalo je usvojiti predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je isti preciziran u podnesku od 26. ožujka 2024. (list 89 spisa), te temeljem odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a, a u svezi sa čl. 72. st. 3. i čl. 30. ZOVO-a, kao i temeljem relevantnih odredbi čl. 159. st. 1. i 3. ZV-a, a u svezi sa čl. 160. ZV-a i čl. 18. st. 5. ZV-a, odlučiti kao u točkama I, II i III izreke ove presude.

44. S obzirom na uspjeh tužiteljice u predmetnom sporu, valjalo je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), priznati joj za sastav tužbe zatraženu nagradu u visini od 200,00 EUR- a temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zatim za pristup na ročišta održana

23.10.2023., 6.12.2023., 27.05.2024., 17.09.2024., 27.11.2024., te 11.03.2025., nagradu u iznosima od po 200,00 EUR-a, sve temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, ukupno 1.200,00 EUR-a, te za sastav ukupno 4 obrazložena podneska od 29.05.2025., 26.03.2024., 16.04.2024., te 4.09.2024., nagradu u iznosima također od po 200,00 EUR-a, sve temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sveukupno 800,00 EUR-a. Tim iznosima valjalo je pribrojiti trošak PDV-a, a potom i zatraženi trošak vještačenja u visini od 600,00 EUR-a, kao i zatraženi, te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznsou od 26,54 EUR-a (200,00 kuna), što sveukupno iznosi 3.376,54 EUR-a. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška za pristup na ročište 30.01.2025., budući da to ročište nije niti održano, već je bilo odgođeno, a jednako tome odbijena je i sa formulacijom dijela zahtjeva gdje potražuje naplatu zatezne kamate na parnični trošak, i to na način da navodi da zatezne kamate potražuje "od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate", budući da naplata zateznih kamata na parnični trošak dospijeva u trenutku donošenja presude, sve sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki IV izreke ove presude (rješenja).

U Krku 17. travnja 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte