Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-312/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, predsjednice vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene BĐ, koju brani Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljene BĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 62. Pp-12702/2022 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba okrivljene BĐ odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena BĐ obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 62. Pp-12702/2022 od 8. prosinca 2022., okrivljena BĐ, proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji prekršaj joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna / 39,81 eura.
2. Istom presudom okrivljenica je, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođena obveze nadoknade troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluke o troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenice koje su relevantne vezano s otvaranjem postupka izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d., kao i društvom L.G. Moslavina d.o.o., kao ovisnim i povezanim društvom AGROKOR d.d., da je nagodba u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima prihvaćena od strane vjerovnika, da je Trgovački sud u Zagrebu 6. srpnja 2018. donio Rješenje kojim je Nagodba potvrđena, da je temeljem Nagodbe i pravomoćnog zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu dana 1. travnja 2019 nastupio dan početka provedbe Nagodbe na koji je cjelokupna imovina Neodrživih društava prenesena na društvo Nove grupe, da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta izdalo mišljenje da su danom početka provedbe nagodbe nastali razlozi za prestanak Neodrživih društava što znači da sva njihova imovina će biti prenesena na nova društva, s tim da će se Neodrživa društva pripojiti društvu AGROKOR d.d., a po obavljenom pripajanju i ispunjenju ostalih uvjeta bit će provedeno brisanje iz sudskog registra. Stoga je i društvo L.G. Moslavina d.o.o. pripojeno društvu AGROKOR d.d., što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra. Posljedica obavljenog prijenosa imovine je da Neodrživa društva od 1. travnja 2019. više nemaju imovinu, ne obavljaju nikakvu djelatnost, a nemaju niti radnike. Dakle, nedvojbeno je da se nakon 31.3.2019. Neodrživa društva nalaze u procesu svog prestanka. Sukladno navedenom, žaliteljica ističe da je razvidno da je kao odgovorna osoba u društvu L.G. Moslavina d.o.o., ispunila svoju zakonsku obvezu dostavljanja izvještaja, s obzirom da je predajom financijskog izvještaja koji obuhvaća razdoblje od 01.01.2019.g. do 31.03.2019. u potpunosti ispunila svoju obvezu iz Zakona o računovodstvu te da se predmetni izvještaj treba smatrati zadnjim i konačnim izvještajem društva L.G. Moslavina d.o.o., kao Neodrživog društva Stare grupe. Navodi da je prvostupanjski sud restriktivnim tumačenjem odredbe članka 20. Pravilnika o načinu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja, te načinu primanja i postupku provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, povrijedio ustavna prava okrivljenice na pravično suđenje. Smatra da postoji nefleksibilnost i nerazumijevanje suda na kompleksnost postupka izvanredne uprave koji se provodi temeljem odredbi Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, kao i odredbi pravomoćne Nagodbe, koje derogiraju primjenu drugih zakona kao lex specialis. Zbog navedenog, smatra da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o prekršajnopravnoj sankciji.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio da nisu na štetu okrivljenice počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj koji joj je stavljen na teret, pozivajući se u obrazloženju pobijane presude na valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
8. Naime, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama jer je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena BĐ, kao odgovorna osoba bila u obvezi dostave propisanih financijskih izvještaja s ostalom dokumentacijom radi javne objave u zakonom propisanom roku do 31. kolovoza 2021. za poslovnu 2020., a do dana Izdavanja izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020., koji je izdan 5. srpnja 2022. nije dostavila godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2020. niti Izjavu o neaktivnosti sukladno članku 30. stavku 9. Zakona o računovodstvu.
9. Žalbeni razlozi usmjereni na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona su neosnovani jer je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama dao jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
10. U odnosu na žalbeni navod okrivljenice koji se odnosi na otvaranje postupka izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d., kao i nad ovisnim i povezanim društvom L.G. Moslavina d.o.o., valja istaknuti kako navedena okolnost nema pravni utjecaj na konkretni prekršajni postupak, niti isključuje odgovornost okrivljenice za predmetni prekršaj. U inkriminiranom razdoblju pravna osoba L.G. Moslavina d.o.o. imala je imenovanog direktora – BĐ, koja je sukladno upisu u sudski registar nadležnog trgovačkog suda bila ovlaštena za samostalno i pojedinačno zastupanje društva. U skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima, direktor društva ima zakonom propisana prava i obveze, uključujući i odgovornost za pravovremenu dostavu godišnjih financijskih izvještaja i prateće dokumentacije Financijskoj agenciji.
Sukladno članku 61. Prekršajnog zakona, direktor predstavlja odgovornu osobu unutar pravne osobe, te snosi odgovornost za propuštanje ispunjenja navedene obveze. Dostava financijskih izvještaja smatra se redovnim poslovima uprave i ne spada u dužnosti izvanrednog povjerenika propisane člankom 13. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Na izvanrednog povjerenika primjenjuju se isključivo odredbe navedenog Zakona, a člankom 12. stavkom 3. istoga Zakona izrijekom su ograničene njegove ovlasti. Izvanredni povjerenik imao je ovlast samostalnog i pojedinačnog zastupanja isključivo dužnika – AGROKOR d.d., te u ime dužnika ostvarivati prava povezana s vlasničkim udjelima u ovisnim i povezanim društvima, uključujući L.G. Moslavina d.o.o. Međutim, iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra jasno je razvidno da izvanredni povjerenik nije stekao ovlast zastupanja pravne osobe L.G. Moslavina d.o.o., jer mu ista nije upisana u registar. Slijedom navedenoga, izvanredni povjerenik nije imao pravni položaj odgovorne osobe u navedenom društvu za potrebe ispunjavanja obveze dostave financijskih izvještaja Financijskoj agenciji. Odgovorna osoba za predmetni propust bila je direktorica BĐ, koja navedenu obvezu nije ispunila u zakonskom roku, čime je počinjen prekršaj iz članka 30. stavaka 2., 3. i 4. Zakona o računovodstvu. Sukladno članku 42. stavka 2. u svezi članka 42. stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu, za navedeni prekršaj odgovara odgovorna osoba u pravnoj osobi.
11. Nadalje, treba istaknuti kako se žaliteljica ne može osloboditi prekršajne odgovornosti pozivanjem na činjenicu da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj St-1138/17 od 6. srpnja 2018. potvrdio nagodbu vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima. Bit prekršajne odgovornosti proizlazi iz činjenice da iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra, za razdoblje do dana počinjenja prekršaja, zaključno s 31. kolovoza 2021., nije vidljivo postojanje statusne promjene niti promjene osoba ovlaštenih za zastupanje u pravnoj osobi L.G. Moslavina d.o.o. Slijedom navedenog, okrivljena odgovorna osoba i dalje je bila formalno ovlaštena za zastupanje društva, a okolnost da je navedeno društvo kao ovisno i povezano društvo bilo obuhvaćeno postupkom izvanredne uprave nad AGROKOROM d.d. ne utječe na njezinu prekršajnu odgovornost. Okrivljenica je bila uredno upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu kao osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe L.G. Moslavina d.o.o. sve do brisanja društva iz sudskog registra dana 1. listopada 2021., te je stoga kao odgovorna osoba bila dužna postupati sukladno propisima, uključujući dostaviti financijske izvještaje.
12. Žalbeni navod kojim se ukazuje na mišljenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 10. srpnja 2020. nije osnovan, budući da predmetno mišljenje ne predstavlja obvezujući pravni akt za sudove. Slijedom toga, isto nije pravno relevantno za odlučivanje u ovom prekršajnom predmetu.
13. Kako u konkretnom slučaju do inkriminiranog datuma okrivljenica nije ispunila svoju obvezu, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud istu osnovano proglasio krivom zbog prekršaja koji joj je stavljen na teret optužnim prijedlogom, za što je dao valjane razloge, te da okrivljenica žalbenim navodima nije ničim dovela u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, te nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, a kako to pogrešno smatra žaliteljica.
14. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 32. u vezi stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).
15. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja, iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u ublaženom iznosu od 300,00 kuna / 39,81 euro, pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja te nije prestroga, zbog čega bi ovako ublažena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je primijenio institut ublažavanja kazne i okrivljenici izrekao novčanu kaznu u naznačenom iznosu, a koja je ispod propisanog minimuma novčane kazne, propisane za predmetni prekršaj, uzimajući u obzir kao olakotno dosadašnju nekažnjavanost, kao i činjenicu da je pravna osoba u kojoj je ona bila odgovorna osoba, u međuvremenu prestala postojati, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.
16. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenica u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazne (15 dana), plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
17. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da je okrivljenica oslobođena plaćanja troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, pa je bez osnove njena žalba i ne postoji mogućnost drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.
18. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
19. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
20. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 17. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.