REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1447/2023-11
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja FZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb (OIB: 84397956623), radi prava na razmjerni dio invalidske mirovine, 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22- 03/03472812142, URBROJ: 341-99-06/2-22-6835 od 16. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. ožujka 2023. podnio tužbu radi ocjene zakonitosti rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141- 02/22-03/03472812142, URBROJ: 341-99-06/2-22-6835 od 16. siječnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod brojem Us I-1076/2023.
2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. navedeni predmet ustupljen je Upravnom sudu u Osijeku, kao manje opterećenom sudu.
3. Slijedom toga, kod ovoga suda je osnovan spis pod brojem Us I-1447/2023.
4. Osporavanim rješenjem tuženik je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu broj 209830 od 5. rujna 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za za priznavanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine.
5. Tužitelj navodi u tužbi da ne prihvaća pobijano rješenje jer je nevjerojatno da mu je u Norveškoj priznata invalidnost, dok u Republici Hrvatskoj nije. Ističe da to što neka bolest nije u zakonu opisana, a za koju se određuje invalidnost, ne znači da ista ta bolest nije opasna i da ne predstavlja razlog za smanjenje radne sposobnosti. Stoga tužitelj predlaže da se u ovom dijelu upravni postupak ponovi i provede novo vještačenje na iste okolnosti, ali uz obvezan pregled tužitelja. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže poništiti pobijano rješenje tuženika od 16. siječnja 2023.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod svih navoda iznesenih u pobijanom rješenju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je dana 3. travnja 2025. održana rasprava na koju je pristupila opunomoćenica tuženika, dok na raspravu nije pristupio nitko za tužitelja.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti osiguranika (tužitelja) pokrenut dana 28. srpnja 2020. kod nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja Kraljevine Norveške.
10. Prema odredbi članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO) smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.
11. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. navedenog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
12. U postupku povodom navedenog zahtjeva prvostupanjsko tijelo pribavilo je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, od 19. srpnja 2022. iz kojeg proizlazi da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a. Slijedom toga, prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje od 5. rujna 2022.
13. No, kako je tužitelj izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, u žalbenoj fazi postupka tuženik je pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 9. siječnja 2023. U tom nalazu i mišljenje Vijeće viših vještaka, polazeći od dobi tužitelja, zanimanja, te dostupne medicinske i druge dokumentacije utvrđuje, između ostaloga, da je tužitelj u Norveškoj obavljao poslove pomoćnog radnika (posebni uvjeti rada), dok se navodi kako ima SSS (nije razvidno koju). Od 2017. počinje liječenje uslijed osjetilnih senzacija u nogama, shvaćenih posljedicom upalnih promjena s razvojem polineuropatije tankih vlakana. Na ordiniranu je terapiju imao teške nuspojave s plućnom embolijom te kožnim promjenama. No, sadašnja terapija dalje bolje rezultate. Iz navedenoga nije razvidno aktualno stanje po liječenju. U tim okolnostima i polazeći od dostupne medicinske dokumentacije Vijeće viših vještaka smatra da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ni djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a.
14. Prema tome, iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je Vijeće viših vještaka imalo u vidu dostupnu medicinsku dokumentaciju te rezultate liječenja, zbog kojih u konkretnom slučaju - barem za sada - nije indicirano utvrditi smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu mjerodavnih odredbi ZOMO-a.
15. Budući da navedeno mišljenje Vijeća viših vještaka sadrži razloge o bitnim činjenicama, isto je moglo poslužiti tuženiku za donošenje zakonitog rješenja o žalbi tužitelja, pri čemu tužitelju valja reći da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti liječnika vještaka. Pritom tužitelju valja reći da je postojala osnova da vještaci ocjenu donesu bez osobnog pregleda (članak 14. stavak 10. Uredbe o metodologijama vještačenja, ''Narodne novine'', broj 67/17.), a s obzirom na to da svaka država samostalno određuje pravne i druge uvjete pod kojima može priznati prava s osnove smanjenja radne sposobnosti, to nisu od odlučnog značaja ni tužbeni navodi u kojima tužitelj ističe da mu je u Norveškoj priznata invalidnost.
16. U tom smislu nisu od utjecaja suprotni tužbeni navodi u kojima tužitelj iznosi vlastiti subjektivni stav o medicinskim pitanjima i radnoj sposobnosti. Pritom tužitelju valja napomenuti da naravno nema zapreke da se ponovno pokrene postupak za priznavanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, a u tom novom postupku bit će svakako korisno ako tužitelj dostavi svu medicinsku dokumentaciju s kojom raspolaže.
17. Kako, dakle, sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti nezakonitim, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24.) odlučiti kao u izreci.
U Osijeku 17. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju - po opun. za primanje pismena (BZ, [adresa]),
2. Tuženiku.
