Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
313000 Beli Manastir,Kralja Tomislava 53 43. P-160/2021-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja Z.B. iz B. OIB:… zastupanog po punomoćniku M.B., odvjetniku iz O.., protiv tuženika R.A. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva K.&P. d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, po odvjetniku M.K. , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26.9.2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 10.11.2023.
p r e s u d i o j e
I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.2. st. 1.Ugovora kreditu br. 528-50-…. sklopljenog dana 10.07.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.07.2007. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OV-20264/07, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“
- iz čl.7. st. 1. toč. a) Ugovora kreditu br. 528-50-….., sklopljenog dana 10.07.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.07.2007. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OV-20264/07, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”
II/a. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z., OIB:…, da u roku od 15 dana plati tužitelju Z.B. iz B.., OIB: …., po osnovi razlike u tečaju iznos od 5.796,78 EUR / 43.675,85 KN, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450
2
43. P-160/2021-35
9,36 EUR / 70,51 kn tekućom od 16.01.2009.
18,66 EUR / 140,62 kn tekućom od 16.02.2009.
19,71 EUR / 148,47 kn tekućom od 16.03.2009.
13,50 EUR / 101,68 kn tekućom od 16.04.2009.
14,19 EUR / 106,88 kn tekućom od 16.05.2009.
10,60 EUR / 79,83 kn tekućom od 16.06.2009.
8,01 EUR / 60,32 kn tekućom od 16.07.2009.
8,97 EUR / 67,58 kn tekućom od 16.08.2009.
10,67 EUR / 80,39 kn tekućom od 16.09.2009.
10,76 EUR / 81,10 kn tekućom od 16.10.2009.
9,49 EUR / 71,49 kn tekućom od 16.11.2009.
12,54 EUR / 94,46 kn tekućom od 16.12.2009.
15,04 EUR / 113,29 kn tekućom od 16.01.2010.
18,50 EUR / 139,38 kn tekućom od 16.02.2010.
18,00 EUR / 135,64 kn tekućom od 16.03.2010.
22,64 EUR / 170,56 kn tekućom od 16.04.2010.
22,06 EUR / 166,20 kn tekućom od 16.05.2010.
23,94 EUR / 180,38 kn tekućom od 16.06.2010.
38,30 EUR / 288,55 kn tekućom od 16.07.2010.
35,67 EUR / 268,78 kn tekućom od 16.08.2010.
44,84 EUR / 337,85 kn tekućom od 16.09.2010.
42,06 EUR / 316,92 kn tekućom od 16.10.2010.
37,41 EUR / 281,85 kn tekućom od 16.11.2010.
48,16 EUR / 362,85 kn tekućom od 16.12.2010.
61,79 EUR / 465,55 kn tekućom od 16.01.2011.
52,68 EUR / 396,88 kn tekućom od 16.02.2011.
56,31 EUR / 424,29 kn tekućom od 16.03.2011.
52,42 EUR / 394,95 kn tekućom od 16.04.2011.
53,51 EUR / 403,14 kn tekućom od 16.05.2011.
71,81 EUR / 541,09 kn tekućom od 16.06.2011.
73,93 EUR / 557,02 kn tekućom od 16.07.2011.
90,17 EUR / 679,41 kn tekućom od 16.08.2011.
82,76 EUR / 623,54 kn tekućom od 16.09.2011.
74,59 EUR / 562,01 kn tekućom od 16.10.2011.
76,17 EUR / 573,92 kn tekućom od 16.11.2011.
75,74 EUR / 570,65 kn tekućom od 16.12.2011.
80,08 EUR / 603,33 kn tekućom od 16.01.2012.
83,89 EUR / 632,10 kn tekućom od 16.02.2012.
84,62 EUR / 637,55 kn tekućom od 16.03.2012.
82,38 EUR / 620,67 kn tekućom od 16.04.2012.
1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450
3
43. P-160/2021-35
84,30 EUR / 635,16 kn tekućom od 16.05.2012.
85,70 EUR / 645,69 kn tekućom od 16.06.2012.
84,01 EUR / 633,01 kn tekućom od 16.07.2012.
84,78 EUR / 638,74 kn tekućom od 16.08.2012.
83,58 EUR / 629,72 kn tekućom od 16.09.2012.
80,69 EUR / 607,97 kn tekućom od 16.10.2012.
84,30 EUR / 635,17 kn tekućom od 16.11.2012.
86,18 EUR / 649,29 kn tekućom od 16.12.2012.
85,31 EUR / 642,76 kn tekućom od 16.01.2013.
3.372,04 EUR / 25.406,66 kn tekućom od 16.02.2013.3 godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II/b. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom restitucijskog tužbenog zahtjeva.
III/ Nalaže se tuženiku R.A. d.d.., Z.., OIB: ….., isplatiti tužitelju Z.B. iz B.., OIB:, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.258,57 EUR / 17.017,19 kn., s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10.11.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV/ Nalaže se tužitelju Z.B. iz B…, OIB:…,, isplatiti tuženiku R.A. d.d.., Z.., , OIB:…., troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR / 6.250,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10.11.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
1.Fiksni tečaj konverzije 7,53450
4
43. P-160/2021-35
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 10.7.2007. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-…., ovjeren po javnom bilježniku L.P. iz O… pod brojem OV-20264/07 dana 11.7.2007., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 28.285,70 CHF, po srednjem tečaju kreditora – tuženika na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca, uz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 326,78 CHF. Redovna kamatna stopa se sa početnih 5,90 % godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja pa tužitelj smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan, s obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Isto tako tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanih uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Z…. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.godine koja je potvrđena u točki I/ pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, a kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.1 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima. Također odlukom VTS RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. utvrđeno je da, između ostalih i tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi, a koje se odnose na način promjene kamatne stope kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku od dana sklapanja Ugovora pa do konačne otplate više platio dugovani iznos za 56.000,00 kn. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan tužitelju vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe članka 1111. st. 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima kao i na odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku i odredbu članka 6. st. 3. Zakona o sudovima pa
5
43. P-160/2021-35
pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 56.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija i/ili pasivna legitimacija i ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako glede osnove, tako i glede visine tužbenog zahtjeva te predlaže sudu odbijanje istog, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-….. sklopljen dana 10.7.2007. a ovjeren po javnom bilježniku L.P. iz O… 11.7.2007.pod posl.br.OV-20264/07 ( list 6-10 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 11-22 spisa i list 32-42 spisa), uvidom u rješenje ovog suda posl.br. P-160/21-8 od 6.10.2021. ( list 75-77 spisa), uvidom u rješenje Županjskog suda u Z… Gž-3456/21-2 od 1.12.2021. ( list 130-134 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 5. travnja 2022. ( list 145-146 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka F… LB d.o.o. od 31.5.2022. ( list 161-170 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. i saslušanjem tužitelja ( list 257-259 spisa).
4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-…. sklopljen dana 10.7.2007. a ovjeren po javnom bilježniku L.P. iz O.. 11.7.2007.pod posl.br.OV-20264/07 ( list 6-10 spisa) sud je utvrdio da je odredbom čl. 1. istog Ugovora utvrđeno da je između stranaka ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 28.285,70 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 7. istog Ugovora utvrđeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Odredbom članka 2. istog Ugovora utvrđena je redovna kamata od 5,49 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke – kreditora.
5. Uvidom u rješenje ovog suda posl.br. P-160/21-8 od 6.10.2021. ( list 75-77 spisa), a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županjskog suda u Z.. posl.br. Gž-3456/21-2 od 1.12.2021. ( list 130-134 spisa) sud je utvrdio da je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.
6. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 11-22 spisa i list 32-42 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka F.. LB d.o.o. od 31.5.2022. ( list 161-170 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. na ročištu od 26.9.2023. ( list 257-259 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju
6
43. P-160/2021-35
od 10.7.2007. do kraja otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 43.675,85 HRK. Ukoliko se u obzir uzmu samo više plaćeni iznosi anuiteta – pozitivne stavke, preplata iznosi 43.901,51 HRK, dok manje plaćeni iznosi odnosno negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 225,66 HRK. Ukupna tečajna razlika sa uključenim negativnim stavkama iznosi 43.675,85 kuna. Ukoliko se izvrši prijeboj pozitivnih i negativnih stavki tada bi bile prebijene sve stavke zaključno sa 30.11.2008., a 31.12.2008., tečajna razlika bi iznosila 70,51 kunu.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještakinji.
8. Saslušanjem tužitelja Z.B. ( 258-259 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom 2007. godine imao namjeru kupiti osobni automobil Opel Zafiru te je otišao u PSC Opel u O.. i interesirao se o uvjetima kreditiranja i kupovine auta. Tamo su mu rekli da oni imaju poslovni odnos sa RBA bankom te kad je tužitelj drugi put otišao u Auto kuću predočen mu je Ugovor o kreditu koji je bio unaprijed napisan. Tužitelj je Ugovor pročitao i vidio je da sadrži valutnu klauzulu u CHF pa je pitao djelatnika u auto kući zašto je to tako. Djelatnik mu je na to odgovorio da sad svi uzimaju takve kredite te da je povoljniji od drugih jer je kamata manja za oko 1 % od drugih kamatnih stopa na tržištu i bio mu je potreban samo jedan jamac. Sjeća se da mu je prva rata bila oko 1.480,00 kuna te mu je tada ta rata odgovarala. On je sa ugovorom otišao u RBA banku gdje je morao potpisati ugovor, a također je išao i kod javnog bilježnika na ovjeru. I u banci je pitao zašto je kredit u CHF valuti pa mu je rečeno da je to najpogodniji i najsigurniji kredit. Tužitelj nije znao da će rate kredita znatno rasti, nitko ga na to nije upozorio jer on u tom slučaju sigurno ne bi sklopio takav ugovor o kreditu. Kredit je u cijelosti otplatio. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije imao otvoren OPG, niti je bio vlasnik poduzeća ili firme. U to vrijeme je radio u privatnoj firmi Werkos d.o.o. O.. Tužitelju nitko nije objasnio koji parametri utječu na promjenu kamatne stope i kretanje tečaja te da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što štiti tečaj kune u odnosu na EUR. Nakon što su mu počele rasti rate kredita, tužitelj je otišao u banku interesirati se zašto je to tako, te mu je rečeno da ne može ništa poduzeti već da mora otplaćivati povećane rate. U vrijeme sklapanja Ugovora tužitelj je bio zadovoljan sa ugovorenom visinom mjesečne rate. U to vrijeme nije razumio svrhu valutne klauzule i da će se rate mijenjati ovisno o kretanju tečaja. Kredit je isplaćen auto kući i tužitelj nije koristio poreznu olakšicu za kupovinu auta.
9. Na ročištu od 26.9.2023. punomoćnik tuženika je odustao od prijedloga radi saslušanja djelatnika tuženika I.O. i V.M.P., u svojstvu svjedoka., a ostao je kod prijedloga radi saslušanja javnog bilježnika L.P., međutim, isti prijedlog sud je odbio smatrajući da je takav dokaz nepotreban i nesvrsishodan. Osim toga, stav Europskog suda za ljudska prava jeste da prava banaka nisu povrijeđena zbog toga što se nisu
7
43. P-160/2021-35
saslušavali svjedoci, odnosno stranke te da osnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi iz materijalne dokumentacije u spisu.
10. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu i drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Također je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju novog vozila Opel, te iz toga proizlazi da ta kupnja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužitelj je svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim Ugovorom o kreditu kao i vlastitim iskazom, te podacima koji proizlaze iz dopisa
Porezne uprave, Područnog ureda O.., Ispostave B.M. od 3. svibnja 2022. ( list 154-155 spisa) iz kojeg je razvidno da je porezni obveznik običan građanin te vozilo marke Opel, model 1.6. I 16 V/ Zafira C-322911, iz godine proizvodnje 2007., datum stjecanja 26.7.2007. nije upisano u dugotrajnoj imovini društva.
11. Na ročištu od 5. travnja 2022. godine punomoćnik tuženika istakao je da u slučaju određivanja financijskog vještačenja predlaže da vještak utvrditi i tzv. "negativnu razliku" tj. razliku za vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od početnog, a s obzirom na recentnu sudsku praksu i potrebu utvrđivanja činjeničnog stanja neovisno o tome je li izjavljen prigovor radi prebijanja.
12. Podneskom od 27.6.2022. godine te naknadno podneskom od 7.6.2023. godine punomoćnik tužitelja je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka na način da je na ime razlike u tečaju zatražio novčani iznos od 5.826,73 E / 43.901,51 kn, umjesto prvobitnog iznosa od 56.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
13. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Revd-4393/2021 od 13.10.2021. na visinu konačne novčane tražbine ne utječe samo eventualno istaknut protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja ( dakle institut procesne naravi ) već i materijalno pravni prigovori koji se konkretno u ovom predmetu odnose na razdoblje u kojim su anuiteti zbog tečajnih razlika uplaćivani u manjim iznosima. Prema tome, tuženik nije morao postavljati protutužbeni zahtjev u formalnom smislu jer se posljedice ništetnih odredbi ugovora jednako odražavaju na obje ugovorne strane, a tuženik je tijekom postupka jasno naveo da traži da sud prilikom presuđenja prizna i manje plaćene iznose zbog pada tečaja CHF. Stoga je sud prilikom donošenja odluke imao u vidu i navedeni stav VS RH.
14. Podneskom od 19.7.2022. punomoćnik tuženika je istakao da je tužitelj podneskom od 27.6.2022. godine " uredio " tužbeni zahtjev na način da je smanjio isti u ukupnom iznosu od 12.098,49 kuna, a iz čega je razvidno kako je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev. S navedenim povlačenjem tuženik je suglasan, ali potražuje
8
43. P-160/2021-35
naknadu troškova postupka koji su neosnovano prouzročeni tuženiku, i to ukupan iznos od 5.000,00 kuna + PDV sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. ZOO-a. Tuženik je posebno istakao da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu promjenjive kamatne stope te da je tuženik od početka ovog postupka upozoravao i isticao kako je povučeni dio tužbenog zahtjeva u zastari. Štoviše, tuženik ističe kako nije kriv što je tužitelj prilikom podnošenja tužbe utužio iznos na koji nije imao pravo te se naknadno odlučio na povlačenje tužbe za ovaj iznos pa stoga tuženik zahtijeva naknadu troškova postupka prema članku 158. ZPP-a.
15. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z.. posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013. između ostalog je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima. U razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
16. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
9
43. P-160/2021-35
18. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Naime, kolektivnom tužbom je prekinuta zastara, a restitucijski zahtievi zastarijevaju 5 godina nakon pravomoćnosti odluka u kolektivnom sporu i to za tečajnu razliku 14.6.2023. godine. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11.2.2021. ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika.
19. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da
to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je
ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene
ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.
10
43. P-160/2021-35
20. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.
21. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
22. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj
financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
23. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom
predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama
11
43. P-160/2021-35
za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
24. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z.., koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,
nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.
25. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
26. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice uz valutu u CHF, a kojima se uređuje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na razliku u preplati zbog promjene tečaja CHF. Stoga je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
28. Inicijalna vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosila je 56.000,00 HRK, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva iznosi 43.901,51 HRK, koje smanjenje, sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda br. Su-IV-16/21-08 od 26. travnja 2021. predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, ako je do njega došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje. Tuženik se suglasio sa djelomičnim povlačenjem tužbe i tužbenog zahtjeva, ali je zatražio troškove parničnog postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu
12
43. P-160/2021-35
odredbe članka 154. st. 1. i st. 5. u svezi sa odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22 – dalje ZPP ) te vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sud je punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka (4 podneska) od 5.4.2021., 16.4.2021., 27.6.2022. i 7.6.2023. u pojedinačnom iznosu od po 199,08 eura, troškove sastava podnesaka od 12.4.2022. i 8.8.2022. u pojedinačnom iznosu od 49,77 eura, troškove zastupanja na ročištima od 5.4.2022. i 26.9.2023. u pojedinačnom iznosu od 199,08 eura ili ukupno 1.493,10 eura + PDV od 25 % u iznosu od 373,28 eura, kao i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,80 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu koji je namiren u iznosu od 60,39 eura, odnosno sveukupno 2.258,57 EUR / 17.017,19 kn. Zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude sud za sada nije u mogućnosti priznati s obzirom da takav trošak još nije nastao te je neizvjesno da li će i nastati. Sud također nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu. Tužitelj nije uspio sa neznatnim dijelom sniženog restitucijskog tužbenog zahtjeva pa zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi te je stoga odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.
29. Tuženiku su temeljem članka 158. st. 1. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi postupka prema vrijednosti predmeta spora u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji je smanjen, a koji iznosi 12.098,49 kuna te je sud punomoćniku tužitelja priznao na ime sastava odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn, na ime sastava obrazloženih podnesaka od 13.4.2021., 28.2.2022. i 28.6.2022. pojedinačni iznos od 1.000,00 kuna te na ime pristupa na ročište od 5.4.2022. iznos od 1.000,00 kuna, ukupno 5.000,00 kuna + PDV od 25 % u iznosu od 1.250,00 kuna ili sveukupno 829,52 EUR / 6.250,00 kuna. Stoga je odlučeno kao u točki IV/ izreke ove presude.
Beli Manastir, 10.11.2023.
S u d a c :
Suzana Nađ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.
13
43. P-160/2021-35
Dostaviti:
Tužiteljici putem punomoćnika
Tuženiku putem punomoćnika