REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-721/2024-13
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja VA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika: 1. ĐA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. NA pok. GA, 3. ŠA pok. GA, 4. ĐA pok. V, 5. ČA ud. pok. RA, 6. HA pok. RA, 7. EA pok. RA, 8. ĆA ž. HA, 9. ŽA ž. Đ, 10. DA ud. RA, 11. ĆA ž. HA, 12. ŽA ž. Đ, 13. AA ž. VAH, 14. LA ž. VAH, 15. CA pok. HA, 16. BA pok. HA, 17. FA, 18. UA, 19. VAH, 20. ĐAH, 21. JA ž. HA, 22. NA, 23. BA, 24. NA, 25. ŠA, 26. ČA ud. pok. RA, 27. HA pok. RA, 28. EA pok. RA, 29. ĆA ž. HA, 30. ŽA ž. Đ, 31. KA ud. V, 32. DA ud. RA, 33. ĆA ž. HA, 34. N ž. Đ, 35. SA ž. VAH, 36. LA ž. VAH, 37. CA pok. HA, 38. BA pok. HA, 39. FA, 40. UA pok. HA, 41. PA sina RA, 42. ZA sina RA i 43. RA pok. VAH, svi oni ad/2 – ad/43 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Zvonimir Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 1. travnja 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 17. travnja 2025. god.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj MA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina] koju tvore dio kat. č. zem. [katastarska čestica] u površini 470 m², dio kat. č. zem. [katastarska čestica] u površini 1145 m², dio kat. č. zem. [katastarska čestica] u površini 318 m² i dio č. zem. [katastarska čestica] u površini 958 m², dakle nekretnine ukupne površine 2891 m², baš nekretnine koju je vještak Davor Bubalo, na skici od 18. ožujka 2025. god. koja čini sastavni dio ove odluke, narisao između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, pa je slijedom toga ovlašten, na osnovi ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti upis prava vlasništva te nekretnine na svoje ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih u toj evidenciji nad predmetnom nekretninom (kat. č. zem. koje nekretninu tvore), a što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je uparničena nekretnina bila u vlasti još njegovog pok. djeda IA pok. GA, a potom i njegovih/tužiteljevih roditelja GA i TA, a pak, kako da je u diobi nasljednika njegovih roditelja nekretnina baš njemu/tužitelju pripala u cijelosti, on da je, baš na osnovi posjedovanja nekretnine po prednicima njemu osobno kroz dulje nego je stopedesetogodišnje razdoblje, sada isključivi vlasnik tog posrednog predmeta spora ove parnice.
1.1.Na izloženoj osnovi postavio je zahtjev u – bitnom – sadržaju ispisanom u izreci ove odluke.
2. Prvotuženik OA, iako je uredno pozivan pristupiti ročištima, ročištima nije pristupao niti je podnio pisani odgovor na tužbu.
3. Privremeni zastupnik tuženika ad/2 – ad/43, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.
4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-142/06 od 14.8.2006. god., pročitana je javnobilježnički ovjerena izjava ĐA od 15.5.2024. god., pročitana je javnobilježnički ovjerena izjava VM od 20.10.2018. god., pročitana je javnobilježnički ovjerena isprava "Darovnica – [adresa] 2.7.2018. god." ĐA, pročitan je prijepis posjedovnog lista br. 212 za k. o. [katastarska općina], obavljena je radnja uviđaja na uparničenoj nekretnini, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Davora Bubala od 18.3.2025. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina ispisano u okviru netom označenog uratka te su u statusu svjedoka saslušani ĐM pok. RA, NM pok. G i GM pok. Š.
5. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u parnici.
6. Nitko kroz razdoblje prethodnih više od pedeset godina nije vršio bilo kakve akte vlasti na uparničenoj nekretnini izuzev tužiteljevih neposrednih prednika, sada pok. oca GA i majke TA te njihovih nasljednika u osobama tužitelja i tužiteljevog brata, prvotuženika, ĐA.
6.1.Netom kazano, predstavlja bitni sadržaj suglasnog iskazivanja svjedoka saslušanih u parnici.
7. Svjedoci saslušani u ovoj parnici, dakle, ĐM pok. RA, GA "Ivić" Maršić pok. G i GM pok. Š, osobe su koje su socijalno i rodbinski (svjedok GM pok. Š) vezane za tužiteljeve prednike i slijednike tih prednika, k tome su (dvojica prvooznačenih svjedoka) osobe koje su kroz promatrano razdoblje obitavale/i sada obitavaju u mjestu položenosti uparničene nekretnine pa se utoliko radi o osobama kojima se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima su svjedočili u ovoj parnici, a pak, niti jedno u postupku korišteno dokazno sredstvo sadržajem ne upućuje na to da bi ti svjedoci imali razloga favorizirati tužiteljeve interese u ovoj parnici. Utoliko je zbog te i takve kvalitete iskazivanja u parnici saslušanih svjedoka njihovim iskazivanjima u potpunosti valjalo podariti vjeru.
7.1.Pak, nakon podarivanja vjere iskazivanjima svjedoka valjalo je i zaključiti da kroz prethodno, makar pedesetogodišnje razdoblje, na predmetnoj nekretnini ne postoji bilo čija vlast izuzev vlasti sada pok. GA i sada pok. TA i njihovih neposrednih slijednika.
8. Da bi se zakonito odlučilo u stranačkoj parnici, nakon pribave prethodno izloženog zaključka, valjalo je provjeriti istinitost tužiteljeve tvrdnje iznijete u pogledu toga da su baš njemu pripali svi pravni učinci stečeni dosjedanjem njegovih prednika i njegovih sunasljednika na uparničenoj nekretnini.
8.1.Pak, ma kakvu dilemu u pogledu istinitosti tužiteljeve tvrdnje otklonili su baš ti preostali slijednici njegovih prednika/njegovi sunasljednici iza smrti prednika.
9. Naime, u njihovim javnobilježnički ovjerenim izjavama, izjavama koje, istina, sadržavaju određene nepreciznosti, jasno je razvidno – ponajprije – da su neposredne prednike tužitelja i njegovih sunasljednika u pogledu uparničene nekretnine naslijedili isključivo tužitelj i prvotuženik OA (vidjeti uvodno označeno rješenje o nasljeđivanju), a – napokon – i to da su sva prava na uparničenoj nekretnini (dakako, dijelovima kat. č. zem. koji tvore tu nekretninu) naposljetku pripala baš ovopostupnom tužitelju i baš na osnovi raspolaganja u njegovu korist onog tko je zajedno s tužiteljem naslijedio neposredne prednike u pogledu te nekretnine, baš raspolaganjem prvotuženika ĐA (vidjeti uvodno označene, javnobilježnički ovjerene, izjave prvotuženika koje je on dao izvan ovog postupka).
10. Utvrđeno je utoliko u ovom postupku da su tužitelju pripali svi pravni učinci stečeni dosjedanjem njegovih prednika, njegovih sunasljednika i njega samog na predmetnoj nekretnini kroz barem pedesetogodišnje razdoblje.
11. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96
– 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.
12. Kazali smo da je u ovoj parnici utvrđeno da su tužiteljevi prednici, sunasljednik i on osobno predmetnu nekretninu – do sada – samostalno posjedovali (posjeduje) kroz dulje nego je pedesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti tužiteljevih prednika/i sunasljednika iza tih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojalo isključivo tužiteljeva prava, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoji isključivo tužiteljevo (izvanknjižno stečeno) vlasničko pravo.
12.1.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
13. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
13.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.
13.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
14. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.
14.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
U Imotskom 17. travnja 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15
dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.