REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-109/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Dubravke Škalabrin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JM, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi branitelja okrivljenog Damira Babića, odvjetnika u Šibeniku podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 4. travnja 2025. br. Kov-91/2025, u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog JM kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Kov-91/2025 od 4. travnja 2025., nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog JM, na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 131. stavak 1. i u vezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni JM putem branitelja, odvjetnika Damira Babića, iz Šibenika, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje, a okrivljenika pusti da se brani sa slobode.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je za svoju odluku, kako u pogledu osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u pogledu opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke, iznio jasne, valjane, dostatne i neproturječne razloge, koji razlozi opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, te nemogućnost zamjene istog nekom od mjera opreza.

6. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz iskaza oštećenika ĆM i oštećenice DM, potom iz iskaza svjedoka ŽM i ĐM, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Kristijana Bečića koji je kod oštećenika ĆM konstatirao tjelesne ozljede, te iz pripadajuće medicinske dokumentacije. Imajući u vidu naprijed navedeno, neosnovan je žalbeni navod žalitelja kako prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge koji bi upućivali da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se tereti, osim iskaza oštećenika. To stoga jer osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora utvrđuje se samo na osnovu sadržaja postojećih dokaza priloženih uz podignutu optužnicu, bez potrebe ulaženja u njihovu vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost, kao i bez potrebe reprodukcije samog sadržaja. Nadalje, cijeneći sve naprijed navedeno, u odnosu na navode žalitelja kako okrivljenik nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret na opisani način već da se radilo samo o verbalnom sukobu s oštećenicima, kao i da je utuženog dana greškom uzeo antidepresiv koji mu je dala oštećenica, te da je bio isprovociran od strane oštećenika, valja kazati kako vlastita analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti pojedinih dokaza od strane okrivljenika nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten analizirati i ocjenjivati dokaze, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća za slučaj da optužnica bude potvrđena.

7. Protivno žalbenim navodima, a u odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a koje zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da u odnosu na okrivljenika egzistiraju posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Naime, kada se uzmu u obzir okolnosti počinjenja kaznenih djela za učin kojih se okrivljenik tereti predmetnom optužnicom, odnosno da je prema oštećenom ĆM prvo zamahivao metalnom šipkom, a potom ga istom nekoliko puta udario u predjelu glave i ruku, a nakon toga da je prema oštećenom zamahivao i nožem, te da je oštećenoj DM ničim izazvan prijetio nožem, kao i da je okrivljenik iznoseći svoju obranu pred Općinskim državnim odvjetništvom Šibenik izričito naveo da može biti u zatvoru i pet godina ali da će čim izađe riješiti oštećenike jer mu isti stvaraju spaćke, a da je na ročištu na kojem se odlučivalo o prijedlogu državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora izjavio da će pobiti oštećenike čim izađe iz zatvora i da mu je svejedno ako se zatvori na mjesec dana, pet mjeseci ili pet godina da će on ostvariti svoj naum jer da ima određeni poremećaj u glavi i kad on nešto naumi da to i ostvari, kao i da ima kalašnjikov skriven na jednom brdu, to iz navedenog doista proizlazi da postoji predvidiva i realna opasnost da će okrivljenik, boravkom na slobodi, ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo. Suviše, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Vlatke Novak proizlazi kako je okrivljenik primarno karakterno promijenjena osoba s miješanim crtama emocionalno nestabilne i paranoidne strukture ličnosti, te da su kod njega prisutni simptomi organskog poremećaja ličnosti i PTSP-a u rezidualnoj formi, zbog čega da postoji opasnost da bi u budućnosti mogao počiniti neko teže kazneno djelo. Kraj takvog stanja stvari, neosnovan je žalbeni navod žalitelja kako ne stoje navodi prvostupanjskog suda i vještaka psihijatra da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo jer da je okrivljenik neosuđivana osoba. Nadalje, žalbeni navod okrivljenika kojim ističe kako ima majku starije životne dobi s kojom živi i o kojoj skrbi, te da svaki dan okrivljenikovog izbivanja za nju predstavlja nenadoknadivu štetu, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

8. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovog suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao nužne i jedine prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene kod ovog okrivljenika, pa mjere opreza, prema stajalištu i ovog vijeća drugostupanjskog suda, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja za sada, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela utvrđene kod okrivljenika.

9. Za naglasiti je, što je uočeno pri odlučivanju o žalbi okrivljenika, da se prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kaznena djela, pogrešno poziva na sadržaj kaznene prijave. Naime, kaznena prijava predstavlja obavijest državnom odvjetniku o mogućem počinjenju kaznenog djela te da postoji razumna vjerojatnost da će se izvidima prikupiti potrebni podaci koji daju pouzdanu osnovu za podizanje optužnice, pa kao takva nije dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili počinitelju, niti se može kao dokaz koristiti u kaznenom postupku.

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494.stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3.točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 17. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić