Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-555/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja JF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca, J [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 36162371878, Policijske uprave Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ulica Augusta Cesarca 18, radi zahtjeva za odobrenje privremenog boravka, 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova Klase: UP/I-216-02/23-03/16403, Ur. broj: 511-14-04-23-1 od 21. prosinca 2023.
II Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak. U ponovljenom postupku javnopravno tijelo je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.
III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura).
IV Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/I-216-02/23-03/16403, Ur. broj: 511-14-04-23-1 od 21. prosinca 2023. tužitelju je odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji u Republici Hrvatskoj, koji je podnesen od strane tužitelja dana 08. svibnja 2023. temeljem čl. 63. Zakona o strancima (Narodne Novine 133/20, 114/22, 151/22) (u daljnjem tekstu: ZS) u svrhu spajanja obitelji.
2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je pogrešno utvrđeno da bi tužitelj predstavljao opasnost za javni poredak. Nadležno tijelo je propustilo u pobijanom rješenju navesti ikakav utemeljeni dokaz, elaboraciju slobodne ocjenu svakog dokaza zasebno te razloge i valjano objašnjenje radi kojih svi dokazi i okolnosti ovog konkretnog slučaja upućuju na činjenicu da podnositelj zahtjeva, odnosno tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost. Naime, nikako ne može biti dovoljno izvršiti samo uvid u kaznenu evidenciju te utvrditi činjenicu da je tužitelj evidentiran kao počinitelj kaznenog djela, kao razlog da se tužitelja označi kao opasnog za javni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, odnosno da ne ispunjava uvjet iz čl. 59. st. 1. t. 7. Zakona o strancima. Kada se navedene mjere donose u svrhu zaštite javnog poretka ili javne sigurnosti, one se moraju temeljiti isključivo na osobnom ponašanju pojedinca protiv kojeg su donesene, a koji, u svakom slučaju, mora predstavljati stvarnu, trenutačnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju temeljnom interesu društva, što je dužno ocijeniti tijelo nadležno za odlučivanje na temelju izvješća sadržanih u spisu koja su sastavila policijska i sudska tijela odnosno tijela kaznenog progona. Postojanje ranijih kaznenih osuda samo po sebi ne opravdava poduzimanje takvih mjera. Dakle, sama činjenica počinjenja kaznenog djela u prošlosti sama po sebi ne predstavlja opasnost za javni poredak. Nadležno tijelo valja uzeti u obzir svaki pojedini slučaj zasebno, zajedno sa svim okolnostima istog te temeljem navedenog donijeti odluku. Valja uzeti u obzir načelo proporcionalnosti, odnosno utvrditi o kojem kaznenom djelu se radi, da li predstavlja opasnost od ponavljanja, ako da zašto te da li nakon počinjenja kaznenog djela ili izvršavanja kazne ponašanje tužitelja ukazuje na mogućnost ponavljanja istog ili opasnost od počinjenja drugog kaznenog djela i slično. Osobno ponašanje dotičnog pojedinca mora predstavljati stvarnu, trenutačnu i dostatno ozbiljnu prijetnju koja utječe na neke od temeljnih interesa društva te ako je takvo ponašanje utvrđeno, nadležno tijelo mora obrazložiti dokaze i razloga radi kojih je predmetno utvrđeno.
Tužitelj je u braku s hrvatskom državljankom od 4. veljače 2023. (a u vezi su od 19. siječnja 2020.) te im je tijekom ovog upravnog spora rođeno zajedničko dijete. Tužitelj od izlaska (ali i tijekom izdržavanja kazne) nije počinio ni jedno kazneno djelo, niti bilo koji prekršaj. Njegovo ponašanje od izlaska ne ukazuje na postojanje ikakve opasnosti za društvo ili javni poredak, već upravo suprotno. Tužitelj je započeo novi život, zasnovao obitelj sa dugogodišnjom djevojkom, želi se doškolovati te zaposliti kako bi mogao uzdržavati istu i živjeti miran i normalan život u Republici Hrvatskoj. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Iz obrazloženja osporenog rješenja i spisa tuženika razvidno je da je tuženik donio rješenje o odbijanju zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji temeljem čl. 60. ZS za tužitelja, jer je utvrdio da ne ispunjava uvjete iz čl. 59. s.1. t.7. ZS. Odredbama čl. 59. s.1. ZS propisano je da će se državljaninu trećih zemalja odobriti privremeni boravak ako ispunjava, između ostalog, i uvjet da ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
Tuženik je u upravnom postupku dobio odgovore nadležnih tijela da se tužitelj vodi u prekršajnim i kaznenim evidencijama, radi čega je zatražio mišljenje Ministarstva unutarnjih postova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance u vezi odobrenja privremenog boravka. Mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance navodi sljedeće: „Uvidom u uvjerenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za kaznene evidencije Klasa: 740-02/23-03/183275, Ur. broj: 514-05- 02-01/01-23-02. od 18. kolovoza 2023. utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, K-95/20 od 16. studenog 2020., pravomoćnom 7. prosinca 2020., osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ11 (krivotvorenje isprave) i članka 191. stavka 1. u svezi članka 34 KZ11 (omogućavanje trošenja droga - u pokušaju) te presudom Općinskog suda u Čakovcu K- 32/22 od 25. ožujka 2022., pravomoćnom 22. travnja 2022., osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te sporednu novčanu kaznu (izrečena sigurnosna mjera: oduzimanje predmeta) zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ11 (neovlaštena proizvodnja i promet drogama).“ Uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajne evidencije od 12. svibnja 2022. utvrđeno je da tužitelj ima dva počinjena prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Uvidom u ispis podataka iz matice vjenčanih utvrđeno je da je tužitelj 4. veljače 2023. u Varaždinu sklopio brak s hrvatskom državljankom ĆF.
Na temelju navedenog, budući da je utvrđeno da je tužitelj osuđen temeljem pravomoćnih presuda na bezuvjetnu kaznu zatvora (te da je povratnik u činjenju težih kaznenih djela), utvrđeno je da predstavlja opasnost za javni poredak te da postoje zapreke za odobrenje privremenog boravka iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Također, tijekom postupka utvrđeno je da se ne radi o osobi koja dugi niz godina živi u [adresa], te da su imenovani i njegova supruga nedavno zaključili brak u kojem nemaju djece.
8. Sud utvrđuje da rješenje tuženika nije valjano i dostatno obrazloženo.
Naime,sud prihvaća stav tužitelja da ne može biti dovoljno izvršiti samo uvid u kaznenu evidenciju te utvrditi činjenicu da je tužitelj evidentiran kao počinitelj kaznenog djela, kao razlog da se tužitelja označi kao opasnog za javni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, odnosno da ne ispunjava uvjet iz čl. 59. st. 1. t. 7. Zakona o strancima. Kada se navedene mjere donose u svrhu zaštite javnog poretka ili javne sigurnosti, one se moraju temeljiti i na osobnom ponašanju pojedinca protiv kojeg su donesene, a koji, u svakom slučaju, mora predstavljati stvarnu, trenutačnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju temeljnom interesu društva, što je dužno ocijeniti tijelo nadležno za odlučivanje na temelju izvješća sadržanih u spisu koja su sastavila policijska i sudska tijela odnosno tijela kaznenog progona. Postojanje ranijih kaznenih osuda samo po sebi ne opravdava poduzimanje takvih mjera. Dakle, sama činjenica počinjenja kaznenog djela u prošlosti sama po sebi ne predstavlja opasnost za javni poredak. Nadležno tijelo valja uzeti u obzir svaki pojedini slučaj zasebno, zajedno sa svim okolnostima istog te temeljem navedenog donijeti odluku. Valja uzeti u obzir načelo proporcionalnosti, odnosno utvrditi o kojem kaznenom djelu se radi, da li predstavlja opasnost od ponavljanja, ako da zašto te da li nakon počinjenja kaznenog djela ili izvršavanja kazne ponašanje tužitelja ukazuje na mogućnost ponavljanja istog ili opasnost od počinjenja drugog kaznenog djela i slično. Osobno ponašanje dotičnog pojedinca mora predstavljati stvarnu, trenutačnu i dostatno ozbiljnu prijetnju koja utječe na neke od temeljnih interesa društva te ako je takvo ponašanje utvrđeno, nadležno tijelo mora obrazložiti dokaze i razloga radi kojih je predmetno utvrđeno. Tuženik u konkretnom postupku nije proveo opisanu analizu.
9. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a. Pri tom treba imati na umu da je ovaj upravni spor vođen radi ocjene zakonitosti rješenja te da ovaj Sud u ovom upravnom sporu nije odlučio o meritumu upravne stvari. Na temelju odredbe članka 119. stavka 4. ZUS-a u vezi članka 151. ZUS-a odlučeno je kao točki II izreke ove presude. U ponovljenom postupku tuženik je dužan uzeti u obzir i činjenicu da je tijekom ovog upravnog spora tužitelju i supruzi rođeno je zajedničko dijete.
10. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki IV. izreke ove presude.
11. Prema ocjeni ovog Suda trošak za sastavljanje podneska od 25. srpnja 2024. ne predstavlja opravdan izdatak. Tužitelj je tim podneskom u bitnom ponovio navode tužbe. U tim okolnostima navedeni podnesak nije bio potrebni radi uspjeha tužitelja u upravnom sporu, radi čega je sud ovaj dio zahtjeva odbio.
Zagreb, 17. travnja 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
