Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-24/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Egonu Paulinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 79/2022-17 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-79/2022-17 od 24. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupan iznos od 9.325,35 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to:
- na iznos od 6.145,20 eura od 20. kolovoza 2020. pa do isplate,
- na iznos od 1.340,91 eura od 13. siječnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 1.839,24 eura od 27. srpnja 2021. pa do isplate,
i to sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.269,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženice sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. pa do isplate."
2. Tuženica navedenu presudu pobija u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška uvećan za trošak sastava žalbe od 250,00 eur, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.325,35 kuna na ime upisnine i školarine po računima sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je tužitelj platio predmetne troškove školovanja za svoju kćer CZ i sina ĆZ i to u visini od 90% od stvarne cijene.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
6. Neosnovano se tuženica poziva na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer ne obrazlaže koju to odredbu parničnog postupka sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio i kako je to bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji iznosi tuženica, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu. Žalbeni navodi s tog osnova u cijelosti se svode na njezino viđenje i njezinu ocjenu utvrđenih činjenica u ovome postupku i posljedično navedenom njezino viđenje primjene materijalnog prava, koji ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku i pravilnost primjene materijalnog prava.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje da:
- je nesporno da se tužitelj u smislu odredbe čl. 186.a ZPP prije pokretanja postupka zahtjevom za mirno rješenje spora obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici te je 8. lipnja 2022. zaprimio odgovor Općinskog državnog odvjetništva, Građansko-upravni odjel u Velikoj Gorici, broj: N-DO-53/22-5 da nema osnove za prihvaćanje sklapanja nagodbe;
- je tužitelj s tuženicom zaključio Ugovor o upućivanju policijskog časnika za vezu u Europski policijski ured 23. studenoga 2017. upućen u svojstvu časnika za vezu Republike Hrvatske (članka 2.), dok je stavkom 3. Ugovora uređeno da će poslove tužitelj obavljati u trajanju od 4 godine počevši od dana 1. prosinca 2017., dok iz članka 5. Ugovora proizlazi da se policijski službenik za vrijeme rada u inozemstvu smatra članom diplomatskog odnosno konzularnog osoblja te ima sva prava dodijeljenog mu diplomatskog odnosno konzularnog zvanja sukladno Uredbi o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova ("Narodne novine" broj 22/2003, 48/2003, 39/2006, 36/2007 i 25/2013 - dalje Uredba). Odredbom članka 10. Ugovora određeno je ako sa službenikom trajno borave u inozemstvu bračni drug i djeca, službenik i navedeni članovi obitelji ostvaruju sva prava sukladno Uredbi;
- je nesporno da je tužitelj stekao status diplomatskog tj. konzularnog osoblja sukladno Uredbi o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova;
- je tužitelj e-mailom 14. rujna 2020. podnio zahtjev za plaćanje školarine za djecu, CZ i ĆZ potražujući od tuženice 90% cijene upisnine i školarine;
- nesporno je da je za ĆZ plaćena školarina za 2019/2020 godinu kao i da je za ĆZ donesena odluka kojom se tužitelju odobrava da njegov sin pohađa školu „Rijnlans Lyceum“ u Den Haagu, kao i da je navedena odluka za ĆZ
Pokrajčića donesena 24. svibnja 2019.;
- je Odlukom od 24. svibnja 2019. tužitelju odobren upis kćeri CZ u Europsku školu „Rijnlands Lyceum“ u Den Haagu te pravo na naknadu troškova školarine u iznosu od 6.825,00 eura;
- je Odlukom od 24. svibnja 2019. tužitelju odobren nastavak školovanja za sina ĆZ u navedenoj Europskoj školi „Rijnlands Lyceum“ u Den Haagu za školsku godinu 2019/2020, te je odobreno pravo na naknadu troškova školarine u iznosu od 10.017,00 eura;
- je policijski časnik za vezu TZ u e-mailu od 1. rujna 2020. obavijestio tužitelja kako je Povjerenstvo za podršku policijskim časnicima za vezu tijekom upućivanja na rad u inozemstvo i trajanja mandata donijelo Odluku kojom je tužitelju odobren upis kćeri CZ u Europsku školu „Rijnlands Lyceum“ u Den Haagu, te ga u navedenom e-mailu obavještava također da ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 6.825,00 eura, te da ga s obzirom na to traži da dostavi račune za plaćanje školarine kako bi mogli izvršiti pravovremeno plaćanje;
- je 22. listopada 2020. tužitelj s tuženicom sporazumno raskinuo Ugovor o upućivanju policijskog časnika za vezu u Europski policijski ured u trajanju od četiri godine počevši s danom 1. prosinca 2017. s danom 15. studenoga 2020.
- su stranke učinile nespornim visinu tužbenog zahtjeva;
9. U pogledu primjene materijalnog prava prvostupanjski sud pravilno polazi od odredaba Pravilnika o policijskim časnicima za vezu („Narodne novine“ broj 79/2018 - dalje Pravilnik) koji u čl. 37. st. 1. propisuje da se policijski časnik za vezu za vrijeme trajanja rada u inozemstvu smatra članom diplomatskog odnosno konzularnog zvanja sukladno važećoj Uredbi o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih i europskih poslova. Nadalje, odredbom čl. 35. st. 1. Pravilnika propisano je da Povjerenstvo za podršku policijskim časnicima za vezu tijekom upućivanja na rad u inozemstvo i trajanja mandata imenuje ministar na prijedlog glavnog ravnatelja policije i državnog tajnika za europske i međunarodne poslove, dok je st. 3. istog članka propisano da Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka donosi odluke o opravdanosti i visini iznosa nastalih troškova, dok je stavkom 4. istog članka propisano da Odluku o visini protokolarnih troškova, za svaku godinu donosi Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka, na prijedlog ustrojstvene jedinice nadležne za materijalno-financijske poslove u skladu s proračunskim sredstvima te sukladno potrebama i ovisno o državi u koju je policijski časnik za vezu upućen na rad.
9.1. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je Uredbom o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova („Narodne novine“ broj: 22/2003, 48/2003, 39/2006, 36/2007, 25/2013, 48/2018, 15/2019 - dalje Uredba) u čl. 11. st. 1. propisano da diplomat ima pravo dijete koje s njim boravi u državi primateljici školovati u osnovnim i srednjim školama koje udovoljavaju sigurnosnim uvjetima, te koje omogućavaju nesmetan nastavak obrazovanja u Republici Hrvatskoj, a prema popisu škola koje utvrđuje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, dok je st. 2. istog članka propisano da u slučaju kada u državi primateljici nema javne osnovne i srednje škole sukladno st. 1. ovog članka, diplomat ima pravo dijete upisati u privatnu školu koja udovoljava tom uvjetu, dok je st. 4. istog članka propisano da u slučaju da diplomat, u smislu st. 2. ovog članka, upiše dijete u privatnu školu ima pravo na dodatak za školovanje djeteta u iznosu od 90% od stvarne cijene upisnine i školarine. Nadalje, st. 5. istog članka propisano je da suglasnost za upis u privatnu osnovnu i srednju školu, te pravo na dodatak za školovanje, na temelju pisanog zahtjeva diplomate s priloženom potrebnom dokumentacijom, daje glavni tajnik ministarstva posebnom odlukom, imajući pri tome u vidu visinu upisnine i školarine, nastavni program te ostale bitne činjenice za donošenje ove odluke.
10. Cijeneći izvedene dokaze u postupku i utvrđene odlučene činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je tuženica sukladno odredbi čl. 35. st. 3. Pravilnika donijela odluke o upisu i odobrenju školarina za malodobnu djecu tužitelja, CZ i ĆZ, a na koji isti imaju pravo sukladno članku 11. stavak 1. i 2. Uredbe kao i da iz predmetnih odluka ne proizlazi uvjetovanost ostvarivanja odobrenog prava.
11. Žalbeni razlozi kojima tuženica tvrdi kako za svaku godinu školovanja Povjerenstvo mora donijeti novu odluku jer jednom donesena odluka ne znači da će dijete sljedeće školske godine pohađati upravo tu školu te stoga tvrdi kako sasvim logično, životno i objektivno da za svaku školsku godinu treba donijeti novu odluku o troškovima školovanja u predmetnoj situaciji, su u cijelosti neosnovni. Osim što za navedeni pravni stav tuženica nema uporišta u ranije navedenim propisima, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tuženica u postupku nije navela niti jedan razlog zbog kojeg škola u koju su upisana djeca tužitelja više ne bi bila adekvatna u smislu ranije navedenih propisa ili da su se promijenile okolnosti na koje se poziva.
12. Na žalbene navode kako prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o činjenici da je tužitelj u konkretnoj situaciji svjesno postupao u suprotnosti s profesionalnim i etičkim standardima policijskog časnika za vezu te je prvenstveno gledao kako ostvariti privatne interese, a koje ponašanje je u konačnici rezultiralo sporazumnim raskidom ugovora, valja odgovoriti kako navedeno nije od bilo kakvog utjecaja na predmet spora te prvostupanjski sud nije imao osnova ulaziti u razloge zbog kojih je došlo do raskida ugovora između tužitelja i tuženice te stoga isti nisu niti odlučni za odluku o predmetu spora zbog kojeg se vodi ovaj postupak, jer iz sadržaja sporazumnog raskida ugovora jasno proizlazi da prilikom istog stranke nisu uredile sporno pitanje zbog kojeg je tužitelj i pokrenuo ovaj postupak.
13. Pravilna je i zakonita odluka o trošku postupka koja je donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Na žalbene navode tuženice kako nisu bila potrebna dva podneska koje je sud dosudio po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje Tarifa), valja odgovoriti kako nisu osnovani. Iz sadržaja podnesaka od 18. prosinca 2023. i 25. studenoga 2024. proizlazi kako su isti uslijedili kao odgovor na očitovanja tuženice i dostavljenu dokumentaciju u podnescima koji su prethodili navedenim očitovanjima tužitelja u tim podnescima. Slijedom navedenog, isti su u cijelosti dosuđeni u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP.
14. Ostali žalbeni navodi tuženice nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
15. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.
16. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
17. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 17. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos