Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1340/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja HL, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmote, odvjetnice u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tužena uknjižena kao suvlasnik nekretnine označene kao čest. kat. broj 3941, Skravničine ukupne površine 5008 m[2] , od toga pašnjak 4619 m i maslinik 389 m , za 2075/5008 dijela.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 3941, Skravničine ukupne površine 5008 m[2] , od toga pašnjak 4619 m i maslinik 389 m položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja CL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.079,64 EUR (tisućusedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. lipnja 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], Skravničine ukupne površine 5008 m[2] , od toga pašnjak 4619 m[2] i maslinik 389 m položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj su kao suvlasnici upisani tužitelj CL za 2933/5008 dijela te Republika Hrvatska, za 2075/5008 dijela. U odnosu na navedenu nekretninu da je podnesen prigovor od strane podnositelja, sada tužitelja, dana 14. listopada 2020., zaprimljen pod posl. br. Z-23322/2020 koji je odbijen rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, 20. svibnja 2024., pod posl. br. Z-16979/2024 (Z-23322/2020). Nadalje navodi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao nasljeđivanjem svog oca pok. KL, temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog po Općinskom sudu u Biogradu na Moru, posl. br. O-3/95 od 16. lipnja 1997., te diobom naslijeđene imovine s ostalim nasljednicima temeljem ugovora o diobi nekretnina sklopljenog **.**.1997. s CLĐ, AL, ĐL, ZL, NL, GL i DL. Otac tužitelja, pok. SL da je naslijedio svog oca pok. OL temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-623/56 od 26. kolovoza 1957. i diobom sa ostalim nasljednicima. Predmetne nekretnine u naravi da predstavljaju maslinik i pašnjak koji su u cijelosti ograđeni, a koje tužitelj i njegovi preci obrađuju dugi niz godina. Zaključno, tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 19. srpnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su navodi tužitelja u tužbi u potpunosti paušalni te isti da ne prilaže niti jednu ispravu koja bi dokazivala dugogodišnji posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini. Zakonski zastupnik tuženice nadalje ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud da prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega da treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj da bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj da nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941., a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 8. listopada 1991., zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2008.). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svog pok. oca KL i diobom sa svojim sunasljednicima, a njegov otac nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. ČL koji da je vlasništvo stekao izvorno i to na temelju odredbi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i hrvatskog primorja. Tužitelj je u prilog tim navodima dostavio presliku agrarne prijave te povijesni zk. izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem je zabilježena predmetna agrarna prijava.

4. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: preslik katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru ( list spisa 5), zemljišnoknjižni izvadak za zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 6), zapisnik od 20. svibnja 2024. godine pod posl.br. Z- 16979/2024( Z-23322/2020) ( list spisa 7-8), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-3/95 od 16. lipnja 1997. ( list spisa 9-10), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-623/56 od 26. kolovoza 1957. (list spisa 11-12), Ugovor o diobi nekretnina od 19. kolovoza 1997. ( list spisa 13-18), zapisnik od 28. veljače 2017. sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] ( list spisa 28-30), povijesni zk. izvadak ( list spisa 31-50), prijava VL Kotarskom sudu-Biograd za razrješenje kmetskog odnosa ( list spisa 51- 52), zk. izvatke broj: 6129, 5564, 2773, 6542, 4399, 2772 i 4398 sve k. o. [katastarska općina] ( list spisa 53-59). Saslušani su svjedoci ML, PL, i LL te je u svojstvu stranke saslušan i tužitelj. Ujedno izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj: Z-3445/2011/4080 i Z-16979/2024 ( Z-23322/2020).

4.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao suvlasništvo tuženice za 2075/5008 dijela i tužitelja za 2933/5008 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 2075/5008 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o.

[adresa] i to zapisnikom posl.br. Z-3445/2011/4080.

8. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

9. Odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19., 128/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZZK) propisano je da pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju: - osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, a stavkom 2. tog članka je propisano da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora .

10. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica neosnovano upisana suvlasnicom na predmetnoj nekretnini u tom postupku.

11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/4080 razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica], Skravničine u naravi maslinjak i pašnjak, površine 5008 m[2] , nastala od dijela nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, obje k. o. [katastarska općina], te je kao nositelj prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska, dok je na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana kao vlasništvo Ivanović Tome za cijelo.

12. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja CL podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod posl.br. Z-16979/2024, razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan.

13. Iz rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, posl.br. O-623/56-4 od 26. kolovoza 1957. ( list spisa 11-12) proizlazi da su kao nasljednici pok. VL pok. C proglašeni ĆL, JL, ŽL, BL i ŠL, dok je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] stare izmjere uvršena kao ostavinska imovina iza pok. ostavitelja, dok nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere nije činila ostavinsku imovinu ostavitelja.

14. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu, posl.br. O-3/95 od 16. lipnja 1997. ( list spisa 9-10) proizlazi da su kao nasljednici ŽL pok. VL, rođen **.**.1914., a umrlog **.**.1995. proglašeni CLĐ, RL, CL, UL, ZL, NL, EL i DL, dok su u ostavinsku masu iza pok. ostavitelja uvršene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( pa dakle i nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od dijela koje je nastala novoformirana predmetna nekretnina).

15. Iz ugovora o diobi nekretnina zaključenog između nasljednika pok. KL zaključenog 19. kolovoza 1997., ovjerenog po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, pod posl.br. OV-3065/97, ( list spisa 13-18), a kojim ugovorne strane sporazumno stečene nakon smrti pok. KL, a kojim su CL pripale u odvojen posjed i vlasništvo sve nekretnine u k. o. [katastarska općina] koje tim ugovorom nisu pripale drugima.

16. Spisu prileži i agrarna prijava zaprimljena 1931. kod Kotarskog suda-Biograd ( list spisa 51-52) kojom pok. CL VL pok. C iz [adresa] traži da se proglase razriješeni agrarni odnosi na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Uvidom u povijesni zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 31-50) u kojem se nalazi kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere ( od dijela koje je i nastala predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica]) upisana je kao 17. zemljišnoknjižno biće u naravi pašnjak, dok je u B listu upisana kao vlasništvo H općine K Ujedno pod redni brojem 8. zabilježena je 23. listopada 1931. agrarna prijava pod rednim brojem Agr. 6522/31, CL VL pok. C u pogledu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica].

18. Svjedok ML je u svom iskazu naveo cijeli život živi u [adresa] tako da mu je poznato da se predmetna parcela nalazi na zračnoj udaljenosti otprilike 30 metara od njegove parcele, dok je ujedno međaš s CL jer da navedeni on ima i drugu parcelu koja međi s njegovom parcelom. Poznato mu je iz priča da su svi njihovi prednici parcele stekli agrarnom reformom. Na taj način je zemlju stekla njegova obitelj pa tako i A. Predmetna parcela odkad pamti, a to je još odkad je bio dijete da je ograđena suhozidom sa svih strana, a takvo stanje je i danas na terenu. Tu su kao djeca čuvali ovce i igrali se. Sjeća se pokojnog KL, oca tužitelja koji je na ovu parcelu dolazio zajedno sa djecom koje je nosio uz pomoć tovara. Sjeća se da je viđao pokojnog KL na ovoj parceli, a koji je tu sadio masline, čupao travu, a na predmetnoj parceli držao je i ovce kao i ostali na tom području. Sjeća se i pokojne Đ, njegove supruge koja je također dolazila na ovu parcelu zajedno s pokojnim ŽL. Poznato mu je da je pokojni ŽL osim CL imao više djece: zna da se jedan sin zvao pokojni Z i DL, a zna da je imao još i pet kćer. Ne zna kako su se oni u obitelji međusobno podijelili, ali da na ovoj parceli viđa samo CL i njegovu suprugu. Zaključno je naveo da se ne sjeća djeda tužitelja, ali po priči zna da je Miroslavov djed, kao i njegov djed ovu parcelu stekao agrarom.

19. Svjedokinja LL je u svom iskazu navela da je riječ je o parceli koju su oduvijek zvali "Pariževica", nalazi se na [adresa] i ona danas pripada bratu CL. Njezin brat je ovu parcelu stekao nasljeđivanjem oca pok. KL, a oni braća i sestre su se nakon smrti oca podijelili i dogovorili te je upravo ova parcela pripala bratu CL. Poznato joj je da je njihov otac pokojni ŽL ovu parcelu stekao nasljeđivanjem svog oca pokojnog ČL, ali djeda se ne sjeća jer je on umro prije njezinog rođenja. Ova predmetna parcela je odkad pamti ograđena sa svih strana suhozidom. Nadalje je navela da je njezin otac ovu parcelu koristio za ispašu ovaca, a ona je s braćom i sestrama kao dijete čuvala ovce na toj parceli, gulila travu za ovce, a otac je na ovoj parceli imao i masline koje je održavao. Nikada nitko im nije osporavao pravo vlasništva ove parcele niti je unutar u obitelji bilo spora. Zaključno je navela da ne zna kako je njihov djed stekao ovu zemlju, ali otac da je pričao da je djed to stekao agrarom.

20. Svjedok PL je u svom iskazu naveo da mu je poznata predmetna parcela zato što njihove parcele graniče jedna do druge. Poznato mu je da i CL ima još jednu parcelu koja je malo više u brdo, a ona se nalazi u predjelu koji nazivaju "Vrsovo", dok ovu parcelu poznaju pod nazivom "Pariževica" ili "Skraničine". Poznato mu je da je ranije ova zemlja pripadala pokojnom KL, ocu tužitelja kojeg se sjeća i viđao ga je kako na ovoj parceli čuva ovce, obrađuje par maslina te je sjekao drva za ogrjev. Parcela je ograđena suhozidom odkad zna za sebe. Iz priča zna da je to pok. ŽL stekao od svoga oca, ali njega se ne sjeća. Nadalje je naveo da su na ovom području sve zemlje pale pod udarom agrara pa tako da po pričama zna da su A ovu zemlju stekli agrarnom reformom. Ne zna kako su se podijelila djeca iza pokojnog KL, zna da je imao više djece, a danas može reći da na ovoj parceli viđa samo CL. Nije čuo da bi bilo ikakvih sporova glede ove parcele.

21. U svom stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je predmetnu parcelu stekao iza svog oca pokojnog KL koji je umro 1995. Poslije smrti s oca podijelio se sa svojom braćom i sestrama na način da je njemu pripala ova parcela. Nadalje je naveo da je još kao dijete dolazio na ovu parcelu sa svojom braćom i sestrama te ocem i majkom. Oni su to još kao djeca radili na ovoj parceli pa su tako čuvali ovce, sjekli drva za ogrjev, gulili su travu "muravinu" za ovce, a nosili su i grane "kiće" koje su nosili kući za prehraniti ovce i stoku. Njegov otac je na ovoj parceli imao i osam komada maslina koje je obrađivao, a te masline su i dan danas na parceli, a obrađuje ih on. Nadalje je istaknuo da ima pet do šest parcela u blizini ove predmetne parcele i u tom predjelu ima maslinike. Svaka ta parcela je imala taj naziv, tako da je ova predmetna parcela poznata pod nazivom "Pariževica", a cijelo to područje se zove "Skravničina". Ova parcela je od davnina u njihovom posjedu, a poznato mu je da su djed pokojni VL, pa čak i pradjed pokojni C obrađivali ovu predmetnu parcelu, a iz priča zna da je pok. djed VL ovu parcelu stekao agrarom. Ivanovići su od davnina na ovom predjelu i nikada nitko ih nije smetao u posjedovanju ili korištenju ove parcele niti neke druge.

22. Prvenstveno, što se tiče navoda tužitelja kako je u konkretnom slučaju postojao agrarni odnos koji da je razriješen u korist pok. KL VL pok. C, a što proizlazi iz podnesene agrarne prijave pod br. Agr-6522/31, a koji agrarni odnosi su bili regulirani Zakonom o likvidaciji agrarnog odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., sud drži da na temelju provedenog postupka nema podloge za stjecanje prava vlasništva iz Zakona iz 1930. jer za takvo utvrđenje se traži da je odnos pravomoćno razriješen presudom na temelju tog Zakona, a nesporno je da tužitelj takvu agrarnu presudu nije dostavio u spis.

23. Sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3926/12 od 19. studenog 2015. kao i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revx-456/2015-2 od 14. prosinca 2021., za razrješenje agrarnog odnosa prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. (Službene novine od 4. prosinca 1930., dalje: Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa) potrebno je dostaviti agrarnu odluku, a što je pretpostavka stjecanja prava vlasništva na temelju navedenog zakona jer su se agrarni odnosi sukladno tom zakonu razrješavali isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. („Narodne novine“, broj 138/46. i 111/47. - dalje Zakon o ukidanju agrarnih odnosa) razrješavao ex lege (tako i odluka istog suda Rev- 217/11-2 od 21. veljače 2018.).

24. Dakle, prema Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa, agrarni odnosi prestaju ex lege, a takvim se agrarnim odnosom smatra svaki trajni agrarni odnos kod kojeg vlasnik nije sam obrađivao zemlju nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje (čl.2.), a članak 3. stavak 2. je propisivao da se smatra da postoje trajni odnosi obrađivanja i onda, kada su oranice, livade i košnice davane na obrađivanje i uživanje iz godine u godinu, ako je obrađivač zemlju priveo kulturi. (Rev-x-456/15).

25. Stoga, u konkretnom slučaju, na tužitelju je teret dokaza da je njegov prednik bio u agrarnom odnosu prema vlasniku predmetnog zemljišta, kao i da mu je za obrađivanje plaćao dohodak, a što je osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju navedenog Zakona o ukidanju agrarnih odnosa.

26. Saslušani svjedoci su u bitnom iskazivali gotovo identično pa su tako naveli da je riječ o nekretnini u [adresa], koja pripada danas tužitelju koju je istu stekao nasljeđivanjem oca pok. KL, a on od svog oca pok. ČL pok. C. Suglasno su iskazivali da je navedena nekretnina ograđena, a da su na predmetnoj nekretnini sjekli drva i vodili blago na ispašu. Svjedoci ML, LL, PL su suglasno naveli da je navedeno područje bilo „pod agrarom“ što znaju iz priče svojih prednika. Sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Slijedom navedenog, nedvojbeno proizlazi da je agrarnom prijavom prednika tužitelja u pogledu prijeporne nekretnine ( odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere) koja prileži na listu spisa 51-52, prednik tužitelja pok. ČL pok. C doista bio obrađivač ove nekretnine koja u naravi predstavlja pašnjak ( kao i danas, a isto proizlazi i iz povijesnog zk. upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), dok iz priloženih rješenja o nasljeđivanju nedvojbeno proizlazi da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], od dijela koje je nastala predmetna nekretnina, činila ostavinsku imovinu iza prednika tužitelja i to pok. ČL, djeda tužitelja, rođenog 1980., a umrlog 1956., a potom njegovog oca pok. ŽL, rođenog 1914., a umrlog 1995.

27. Slijedom svega iznijetog, cijeneći relevantne podatke povijesti zemljišnoknjižnog upisa kao i ostale materijalne i personalne dokaze koji su izvedeni tijekom ovog postupka, po stavu ovog suda predmetna nekretnina je doista došla pod udar Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja te je tužitelj dokazao ostvarenje pretpostavki iz čl. 1. i 2. Zakona o ukidanju, dakle, da je na predmetnoj nekretnini razriješen agrarni odnos feudalnog karaktera, odnosno da je njegov prednik pok. ČL pok. C, u svojstvu obrađivača na temelju navedenog Zakona stekao pravo vlasništva utužene nekretnine u cijelosti, dok je ujedno, tužitelj dokazao valjani pravni slijed stjecanja svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice za 2075/5008 dijela, te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije suvlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkom I. i II. izreke ove presude.

29. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

30. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na temelju članka 188. stavka 2. ZPP-a, međutim sud o njemu nije odlučivao s obzirom da je ocijenio osnovanim prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.

31. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

31.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima od 9. rujna 2024., 11. prosinca 2024. i 17. ožujka 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova, dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR.

31.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.079,64 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (17. travnja 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

32. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.