Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-135/2025-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1962., iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Periček, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 17. travnja 2025., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njegove punomoćnice, stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. Elvire Koić, dr. med. i liječnice ĆUU, dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj ĆU u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Na temelju obavijesti NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) o prisilnom zadržavanju uz priležeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je 16. travnja 2025. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe ĆU.

2. U obavijesti o prisilnom zadržavanju se navodi da se ĆU od devedesetih liječi pod dijagnozom bipolarnog afektivnog poremećaja, zlouporabe alkohola, a zadnjih godina ambulantno se liječi neurološki pod Mb. Ć. Navodi se da je na sve prethodne hospitalizacije dolazio mimo svoje volje, u pratnji policije, maničan, bez uvida i kritičnosti, a kćer navodi da ga se supruga boji jer joj je verbalno prijetio sjekirom, da su iste upućene na policiju i da obitelj želi da se duže liječi. Nadalje se navodi da je cijelo vrijeme liječenja neugodan i verbalno agresivan prema osoblju, no zadnja dva dana dolazi do paranoidnog pomaka uz kverulantske tendencije, na viziti 16.4.2025. prijeti da će tužiti bolnicu, sve doktore osim dr. S, da će angažirati odvjetnika, ići će do Ustavnog suda zbog narušenih prava. Paranoidan je prema medicinskom osoblju, navodi da ga se tuče što nije u realitetu, posve je bez uvida u svoje stanje, psihoorganski reduciran. Paranoidan je prema supruzi i jednoj kćeri.

3.Tijekom postupka, a radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe proveden je dokaz saslušanjem prisilno zadržane osobe, prisutne odjelne liječnice, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, a provedeno je i psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru prim. mr. sc. Elviri Koić, dr. med. te je pročitan nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

4. U nalazu stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. Elvire Koić, dr. med. se navodi da je iz anamneze i popratne dokumentacije vidljivo da je SU, u dobi od 63 godina, po zvanju inženjer elektrotehnike, umirovljen, oženjen, živi sa suprugom i majkom u obiteljskoj kući, ima dvije kćeri, djelomično je lišen poslovne sposobnosti za dio liječenja i nadzora nad liječenjem. Primljen je u bolnicu 8.4.2025. u večernjim satima, u pratnji policije, zbog pogoršanja psihičkog stanja u vidu agitacije i agresivnosti prema kćeri. Pogoršanje traje unazad nekoliko dana, ne pije terapiju, ne spava, vozi se automobilom po gradu, prijetio da će razbiti auto, izgurao kćer iz kuće. Kada je povišen i u pokretu, konzumira alkohol, agresivan, govori o razvodu braka, kako bi se kuća mogla zapaliti, dijeli svima savjete, ne bi smio voziti automobil zbog Parkinsonove bolesti i tremora, a to čini. Policija je intervenirala dva puta toga dana. Ovo mu je sedma hospitalizacija u NPB u [adresa]. U redovnom je praćenju. Uz Bipolarni afektivni poremećaj, liječi se i zbog hipertenzije, bolova kralježnice, Mb Parkisoni i benigne hiperplazije prostate. Pristanak na liječenje je prvo dao, a potom ga povukao, prijetio osoblju, da će tužiti bolnicu, do Ustavnog suda, da su mu narušena prava, paranoidan prema medicinskim tehničarima, odbija suradnju. Ne želi nikamo dalje u bolnicu, „nikakav Strmac” jer se ne slaže ni sa dr. Š, CT mozga 2023. - kronične vaskularne lezije.

4.1. Kod osobnog pregleda ĆU na razgovor pristaje nevoljko. Vještak ga nalazi u krevetu kako drijema. U odnosu na stanje kod prijema, sada je psihomotorno mirniji, manje napet, organiziranijeg misaonog tijeka, usmjeren na realitetne svakodnevne probleme. Još uvijek ne želi pristati na liječenje jer smatra kako mu ono nije potrebno. Daje objektivno točne osobne podatke, o datumu rođenja, dobi, adresi. Podatke o događanjima, koji su prethodili prijemu navodi gotovo identično kao u prijemnom zapisniku. Negira konzumaciju sredstava ovisnosti osim ponekad alkohol. Upadljivo pokušava umanjiti značaj svoga ponašanja i racionalizirati sve što se dogodilo.

4.2. Snažne je konstitucije, višeg rasta, skladne osteomuskularne građe, zdrave kože, primjerene uhranjenosti. Prisutan je tremor ruku po tipu parkinsonizma. Komunicira primjereno, pristojan, razumljivog izgovora. Orijentiran je u svim smjerovima, u vremenu, prostoru, prema sebi i drugima. Zna gdje se nalazi. Zna da je zadržan jer je odbio suradnju te da će biti izveden pred sudca. Negira sukobljavanje sa kćeri i suprugom, mada je razmišljao i o razvodu braka. Negira suicidalnost. Perceptivne obmane negira. Pokušava umanjiti značaj svoga ponašanja, kao i osjećaj ustrašenosti svih koji se nađu u njegovoj blizini. Ostavlja dojam osobe sa primarnim poremećajem ličnosti, uz akutnu psihotičnu dekompenzaciju, ali i početne psihoorganske promjene. S obzirom na heteropodatke o ponašanju unazad nekoliko dana, kao i akutno pogoršanje, bit će potrebno produljiti liječenje.

4.3. Zaključno vještak navodi da je SU na liječenju zbog pogoršanja psihičkog stanja u vidu agitiranog ponašanja u okviru psihotične dekompenzacije, paranoidnog tipa u okviru kronične bolesti – bipolarnog afektivnog poremećaja, a što je teška duševna bolest. Prisutne su crte trajnog poremećaja ličnosti, koji predstavlja težu duševnu smetnju (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 šifre F23, F31 i F61). Kod dolaska je bio nekritičan. Sada ipak psihomotorno smireniji i organiziranijeg ponašanja. Vidljiv je tek početak poboljšanja psihičkog stanja, zahvaljujući adekvatno primijenjenoj psihofarmakoterapiji. U sadašnjem početnom oporavku, još uvijek nije dovoljno kritičan prema svom stanju i očekivana stabilnost nije postignuta u dovoljnoj mjeri. S obzirom na intenzitet poremećaja, još uvijek predstavlja opasnost za sebe, ali i za druge osobe s kojima dolazi u komunikaciju. Primarno je to zbog nedovoljne kritičnosti i uvida u odnosu na svoje stanje i potrebu liječenja. Dakle, još uvijek postoji realna opasnost od ponavljanja štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti.

4.4. Vještak predlaže određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno članku 27. odnosno članku 40. ZZODS u NPB „Dr. Ivan C“ u [adresa] i to na vrijeme od minimalno jedan mjesec (uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci kada se steknu uvjeti za dogovoreni otpust). Ispitanik je orijentiran u svim smjerovima, i može sudjelovati u sudskom procesu i odgovarati na pitanja suda, no s obzirom na akutnost stanja i tek djelomično shvaćanje svrhe i prirode ovog sudskog postupka, procjenjujem kako nije raspravno sposoban.

5. Prisutna liječnica na ročištu je izjavila da ostaje u cijelosti kod navoda iz obavijesti o prisilnom zadržavanju i prijedloga za određivanje prisilnog smještaja pacijentu te je dodala da unazad nekoliko dana pacijent ima primjedbe na liječenje, naglašava da su njegova ustavna prava narušena i povrijeđena, tražio je da se pozove sud te se smatralo da je prvotni pristanak na liječenje povukao.

6. Nakon što je upoznat sa sadržajem obavijesti i razlogom današnjeg dolaska pacijent je izjavio da nije povukao pristanak. Nadalje pacijent navodi da već duže vrijeme odnosi između njega i supruge nisu dobri pa je još 2007. razmišljao o pokretanju postupka za razvod braka i to tada nije učinio jer su kćeri bile male, smatrao je da to može utjecati na njih i njihove ocjene. To sam odlučiti napravit nakon što se one zaposle i udaju. Na pitanje da li se već liječio u ovakvim ustanovama odgovara da je i liječi se već 34 godine i ne zna točno pobrojati koliko je puta bio u ovoj bolnici ali više od deset puta sigurno. Izjavio je da je dobio terapiju koju je trebao trošiti i da je terapiju i trošio, da je uvijek terapiju redovito trošio, nekad mu se slučajno dogodi da propusti popiti tablete. Izjavio je „Ja sam sada dovezen u bolnicu zato što smatram da sam u principu pošten igrač. Ja sam supruzi najavio da ću pokrenuti razvod braka nakon svatova mlađe kćeri. Supruga je nakon toga kao K režirala film tako što je poslala mlađu kćer da me isprovocira, kćer je znala kako to napraviti, kćer mi je rekla da me se odriče, znala je da će me to pogoditi i da ću reagirati. Ja sam kćer iznio iz kuće van nisam ju ozlijedio, ali su snimali vani skrivenom kamerom i pozvali policiju.“ Izjavio je da mu je ovdje (misli se na bolnicu) dobro, ali mi nije posve dobro, narušena su neka od njegovih ustavnih prava, jer mu nisu dali pet dana mobitel, a objašnjeno mu je da će mu napuniti mobitel i da će mu ga dati, a on je na to odgovorio da neće to moći jer je mobitel američki, ima američke postavke, doma imam američki punjač i američki konektor na koji ga punim. Mobitel mu je trebao da priča sa starom mamom, ponudio im je da njegova mama donese punjač ali oni su to odbili. Toga dana u 17,40 dali su mu mobitel koji je bio prazan. Ponudio im je nagodbu ukoliko mu do 20,15 sati pribave punjač preko moje majke da ga ona donese ili po nekome pošalje da ih neće tužiti, bolnicu po zapovjednoj odgovornosti. Potom izjavljuje da je bio uzrujan, da se šetao po hodniku a oni su ga primili pod ruku, glavom udarali o zid i pod i šamarali ga kao balavca i onda bacili na krevet i svezali ga za krevet.

6.1. Tijekom ročišta sudac je utvrdio da pacijent nema vidljivih znakova ozljeđivanja, modrica na glavi za koju tvrdi da su udarali njome o pod i zid, a pacijent je na to odgovorio da su znali kako to treba napraviti.

6.2. Prisutna liječnica je potom izjavila da se ništa od navedenog nije dogodilo, a pogotovo da bi medicinsko osoblje bilo nasilno prema pacijentu i vezivalo ga za krevet.

6.3. Iz medicinske dokumentacije koja prileže kartonu pacijenta ne proizlazi da su prema pacijentu u periodu od zaprimanja na liječenje u NPB Popovača do dana održavanja ročišta primijenjene mjere prisile.

7. Nakon što je upoznat s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prisilno zadržana osoba navodi da mu je mjesec dana predugi period, ali da bi deset dana sigurno bilo potrebno da ostane u bolnici. Nadalje navodi da on već 34 godine doživljava ovakav tretman, lančenje, tučnjavu, vezivanje za krevet gdje nuždu obavi u krevetu i to je teško za podnijeti.

7.1. Prisutna liječnica potom izjavljuje da je prijašnjih godina bilo potrebe za sputavanjem, ali tim mjerama se ovaj put nije pribjeglo. Nadalje izjavljuje da je problem ukoliko pacijent ostaje kod nauma za razvod braka gdje će on živjeti jer majka je u dobi od 88 godina i boluje od karcinoma.

7.2. Nakon toga pacijent izjavljuje da je sve počelo 1991. kada je bio hrvatski branitelj i kada je u jednom danu stradalu 57 njegovih suboraca. A od tada traje i njegova golgota jer doktori još nisu došli do prave dijagnoze od koje on boluje.

8. Slijedom navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je zaključio da je prisilno zadržana osoba ĆU u NPB Popovača dovezen zbog pogoršanja psihičkog stanja u vidu agitiranog ponašanja u okviru psihotične dekompenzacije, paranoidnog tipa u okviru kronične bolesti – bipolarnog afektivnog poremećaja, a što je teška duševna bolest. Prisutne su i crte trajnog poremećaja ličnosti, koji predstavlja težu duševnu smetnju. Zbog nedovoljne kritičnosti i uvida u svoje stanje i potrebu liječenja, još uvijek postoji realna opasnost od ponavljanja štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti, dakle još uvijek prisilno zadržana osoba predstavlja opasnost za sebe, ali i za druge osobe s kojima dolazi u komunikaciju. Sve to i bez obzira što je sada psihomotorno smireniji, dakle vidljiv je početak poboljšanja psihičkog stanja, a što je rezultat adekvatne psihofarmakoterapije koju u kontroliranim uvjetima redovito uzima, ali psihička stabilnost nije postignuta u dovoljnoj mjeri.

9. Razmatrajući tijekom postupka utvrđeno činjenično stanje, sud je zaključio da ambulantno liječenje ĆU za sada nije dostatno, već da on nužno treba psihijatrijsku pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do trideset dana.

10. Obzirom je utvrđeno da ĆU ima teže duševne smetnje uslijed kojih on ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, vlastiti život, ali i tuđe živote, zdravlje i sigurnost, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke iz članka 27. ZZODS za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

11. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: ĆU, odjel VIII A

2. Punomoćnica: Irena Periček, odvjetnica u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, VIII A odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis