REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2287/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Ventus Wind d.o.o., Zadar, Zrinsko-Frankopanska ulica 38, OIB: 91833133882, kojeg zastupa punomoćnim Miran Zorica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 8.024,27 EUR, zaključio je glavnu raspravu 14. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika ČČ i tuženikovog punomoćnika JČ, te donio i objavio presudu 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.024,27 EUR sa zateznim kamatama koje teku: na iznos od 6.419,41 EUR od 31. kolovoza 2022. do isplate i na iznos od 1.604,85 EUR od 3. rujna 2022. do isplate, s time da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa zatezne kamate se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa zatezne kamate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.440,04 EUR sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 256,32 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 8.024,27 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U tužbi u bitnome navodi kako je 27. lipnja 2022. u 05:30 sati u Gospiću, mjesto Brušane, ulica Brušane 0 došlo do prometne nesreće, i to na način da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom kaska broj 03-0485159-01, kojim je upravljao vozač HČ, krećući se iz smjera Gospića u smjeru Karlobaga, naletjelo na divljač-srnu koja je iznenada istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok je divljač uginula na mjestu događaja. Vozač se prilikom upravljanja osobnim vozilom pridržavao svih prometnih propisa, kao i uvjeta na cesti te protiv njega nije pokrenut prekršajni postupak povodom predmetne prometne nesreće. Sukladno navedenom, za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svome osiguraniku, isključivo je odgovoran tuženik, koji je u zakupu lovišta iz kojeg je izletjela divljač. Nadalje navoda da je nesporno da je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu Doma zdravlja Gospić, osigurano policom kaska cestovnih vozila broj 03-0485159-01 kod tužitelja. Tužitelj je, po prethodno navedenom štetnom događaju, na temelju gore navedene police, prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, obračuna štete MAK-220004473 od 30. lipnja 2022., zahtjeva za naknadni izvid štete od 8. srpnja 2022., obračuna štete MAK- 220004473 od 12. srpnja 2022. te računa društva AUTOWILL d.o.o. broj: 3853/01/8 od 22. srpnja 2022. isplatio svome osiguraniku ukupan iznos od 8.024,27 EUR / 60.458,85 kn na ime naknade štete na vozilu. Osnova tužiteljevog potraživanja prema tuženiku proizlazi iz činjenice da se prometna nesreća dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik, i to naletom na divljač – srnu. Budući da je divljač istrčala na kolnik predmetne ceste iz lovišta kojim gospodari tuženik, očigledno je kako tuženik nije poduzeo sve mjere potrebne za sprječavanje štete od divljači te je odgovoran za štetu na temelju odredbe članka 76. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/18, 32/19, 32/20). Nadalje, s obzirom da se divljač na cesti ima smatrati opasnom stvari, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na objektivnu odgovornost za štetu od opasne stvari. Tuženik je isključivo odgovoran za predmetnu štetu. Tužitelj je, u mirnom postupku, uputio regresni zahtjev 16. prosinca 2022., kojim regresno potražuje od tuženika isplaćeni iznos od 8.024,27 EUR / 60.458,85 kn koji je tuženik neosnovano otklonio. Stoga tužitelj zahtijeva isplatu spornog iznosa na temelju odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije osporivši da bi divljač (srna) istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik, odnosno da bi se nesreća dogodila na području kojim gospodari tuženik jer kroz mjesto Brušane prolazi granica lovišta RAMINO KORITO br. IX/10. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije je također naveo da tuženik nije vlasnik divlje životinje -srne, već je vlasnik Republika Hrvatska. Nadalje je naveo da lovište Jadovno nije privatno lovište već državno lovište zbog čega tuženik nije niti vlasnik divljači koja se nalazi u tom lovištu, već samo ovlaštenik prava lova kako je to propisano člankom 7.stavkom 1. točkom 12. Zakona o lovstvu. Poziva se i na odredbe članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu, prema kojima tuženik kao lovoovlaštenik odgovara samo za štetu nastalu u lovištu i za vrijeme provođenja lova, te ističe da se u vrijeme nesreće lov nije provodio, dok šteta na vozilu nije nastala u samom lovištu već na javnoj cesti izvan granica lovišta. Osim toga na dan nesreće je bio zabranjen lov na srne, slijedom čega šteta nije nastala niti zbog provođenja lova. Nadalje, štetu nastalu u srazu vozila s divljom životinjom namiruje Hrvatski lovački savez odnosno na njemu je odgovornost za nastalu štetu. Temeljem Ugovora o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje šeta od divljači na vozilima, koji je sklopljen 31. svibnja 2022. između Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog lovačkog saveza, evidentno je da su mjerodavne dvije okolnosti, a to je da je Republika Hrvatska, vlasnica divljači budući se isplata vrši preko Ministarstva poljoprivrede te da je upravo na ovaj način, dodjelom financijskih sredstava i određivanjem da naknadu štete obrađuje i isplaćuje Hrvatski lovački savez, utvrđen osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Predmetna prijava štete jednostavno se može izvršiti na stranici Hrvatsko lovačkog saveza https://dekrahls- portal.powerappsportals.com/hr-HR/Customer-Notice/. Osporio je da bi se radilo o divljoj životinji -srni koja da je istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik s obzirom na odsustvo oznake (markice) kojom bi se divlje životinje etiketirale. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti vozača vozila za nastanak događaja jer vozač nije prilagodio vožnju uvjetima i stanju ceste da vozilo može zaustaviti pred naletom divljači. Osporio je tijek zakonskih zateznih kamata.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu, te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. U nastavku postupka tuženik je učinio nespornom činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o divljači – srni, visinu štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika, te činjenicu da je tužitelj isplatio sporni iznos svom osiguraniku. U preostalom dijelu je u bitnome ostao kod navoda iz odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: police kaska cestovnih vozila broj 03-0485159-01 od 2. kolovoza 2021. (str. 7. spisa), ponude cestovnog kaska od 26. srpnja 2021. (str. 8. spisa), potvrde o uplati premije (str. 9 spisa), uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 10. – 14. spisa), prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska (str 15. – 16. spisa), prometne dozvole za vozilo (str. 17. – 18. spisa), vozačke dozvole (str. 19. spisa), osobne iskaznice (str. 20. spisa), Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Gospić, Klasa: 211-08/22-3/5851, URBROJ: 511-04-05-22-2 (str. 22. – 23. spisa), podataka o lovištu br: IX/29 JADOVNO i karte lovišta, preuzeto sa web stranice Ministarstva poljoprivrede https://sle.mps.hr/contractpublic/details/701 (str. 25. – 30. spisa), obračuna štete na vozilu od 30. lipnja 2022. (str. 31. spisa), zahtjeva za naknadni izvid štete od 8. srpnja 2022. (str. 33. spisa), obračuna štete na vozilu od 12. srpnja 2022. (str. 35. – 36. spisa), računa društva AUTOWILL d.o.o. broj: 3853/01/8 od 22. srpnja 2022. (str. 37. – 38. spisa), potvrde o uplati od 30. kolovoza 2022. (str. 39. spisa), potvrde o uplati od 2. rujna 2022. (str. 41. spisa), regresnog zahtjeva R2200000237 od 16. prosinca 2022. (str. 43. spisa), tuženikovog očitovanja na regresni zahtjev (str. 45. – 46. spisa), preslika fotografija (str. 49. – 82. spisa), Odluke o ustanovljenju državnog otvorenog lovišta br. IX/29 Jadovno od 29. svibnja 2006. (str. 106. – 107. spisa), Odluke o ustanovljenju državnog otvorenog lovišta br. IX/10 Ramino Korito od 25. svibnja 2006. uz kartu lovišta (str. 108. – 110. spisa), dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 31. srpnja 2024. i karte lovišta (str. 270. – 271. spisa), zapisnika o očevidu (str. 273. – 275. spisa), zapisnika o ispitivanju svjedoka (str. 276. – 277. spisa), te zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 278. spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HČ jer je tuženik osporio javnobilježnički ovjereni Iskaz tog svjedoka.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 8.024,27 EUR koji je, tužitelj isplatio svom osiguraniku (oštećeniku i vlasniku vozila) Domu zdravlja Gospić, po osnovi naknade štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 27. lipnja 2022. u 05:30 sati u Gospiću, mjesto Brušane, ulica Brušane 0, na način da je navedeno vozilo, kojim je upravljao HČ, naletjelo na divljač – srnu.

8. Nije sporna činjenica da se 27. lipnja 2022. u 05:30 sati u Gospiću, mjesto Brušane, ulica Brušane 0 dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HČ, a ta činjenica proizlazi i iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Gospić, Klasa: 211-08/22-3/5851, URBROJ: 511-04-05-22-2 (str. 22. – 23. spisa; dalje: Potvrda).

Nije sporna niti činjenica da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode navedeno vozilo bilo uredno osigurano kod tužitelja policom kaska broj 03- 0485159-01, a ta činjenica proizlazi i iz police kaska cestovnih vozila broj 03-0485159- 01 od 2. kolovoza 2021. (str. 7. spisa).

Nije sporna niti činjenica da se u konkretnom slučaju radilo o divljači – srni, odnosno o naletu vozila na divlju životinju – srnu, a ta činjenica proizlazi i iz Potvrde (str. 22. – 23. spisa) i iskaza svjedoka HČ. U skladu s odredbama članka 9.a) Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), srna predstavlja krupnu divljač. S obzirom na to da nije sporna odlučna činjenica da se radilo o naletu vozila na divljač, sud nije izveo dokaz veterinarskim vještačenjem Nije sporna niti visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika niti činjenica da je tužitelj isplatio sporni iznos svom osiguraniku na način da je 30. kolovoza 2022. platio iznos od 6.419,41 EUR, dok je 2. rujna 2022. platio iznos od 1.604,85 EUR, a ta činjenica proizlazi i iz potvrde o uplati od 30. kolovoza 2022. (str. 39. spisa) i potvrde o uplati od 2. rujna 2022. (str. 41. spisa). S obzirom na to da nije sporna visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika, sud nije izveo dokaz prometnim vještačenjem. Budući da nije sporna niti činjenica isplate spornog iznosa, sud nije izveo niti dokaz financijskim vještačenjem.

9. Sporna je činjenica je li životinja istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik, odnosno je li se nesreća dogodila na području kojim gospodari tuženik. Sporna je tuženikova pasivna legitimacija i odgovornost za štetu.

10. Uvidom u Potvrdu (str. 22. – 23. spisa) i zapisnik o očevidu (str. 273. – 275. spisa) u bitnome je utvrđeno kako je do predmetne prometne nesreće došlo u Gospiću, mjesto Brušane, ulica Brušane 0, na cesti, naletom vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao HČ, na divljač – divlju životinju – srnu koja je uginula na mjestu događaja. Nadalje je utvrđeno da je divlja životinja (srna) istrčala iz lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik u državnom lovištu broj IX/29 – Jadovno od 1. lipnja 2020. Ventus wind d.o.o. (tuženik).

11. Na temelju iskaza svjedoka HČ, kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, te je u skladu s ispravama u spisu, je utvrđeno da se predmetni štetni događaj dogodio na način da je išao po pacijenta za dijalizu u Karlobag te je prilikom vožnje kod mjesta Brušane ispred vozila iskočila srna u koju je udario vozilom marke Opel, te da je divljač izletjela na kolnik ceste s desne strane. Iz iskaza navedenog svjedoka dakle proizlazi kako se u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozilo tužiteljevog osiguranika kretalo cestom prema Karlobagu te da je divljač izletjela na cestu s desne strane, a ta činjenica proizlazi i iz zapisnika o očevidu (str. 273. – 275. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio.

12. Uzevši u obzir smjer kretanja vozila tužiteljevog osiguranika, i to iz smjera Gospića (što nije sporno, a proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju svjedoka (str. 276. – 277. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio), prema Karlobagu, a uzevši u obzir i činjenicu da je, kod mjesta Brušane, divljač izletjela na kolnik ceste s desne , a ne s lijeve strane, sud je uvidom u kartu lovišta (str. 271. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrdio da je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, divljač (srna) na koju je naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika došla na cestu upravo iz lovišta broj IX/29 – „JADOVNO“, koje se, s obzirom na navedeni smjer kretanja vozila nalazi s desne strane ceste, a ne iz lovišta RAMINO KORITO br. IX/10, koje se, s obzirom na smjer kretanja vozila, nalazi s lijeve strane ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj.

13. Uvidom u dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 31. srpnja 2024. (str. 270. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da je upravo tuženik lovoovlaštenik državnog otvorenog lovišta broj IX/29 – „JADOVNO“, na temelju Ugovora broj 502 o zakupu prava lova (KLASA: UP/I-323-01/20-02/10, URBROJ: 525- 11/0569-20-3 od 29. rujna 2020.).

14. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, divljač (srna) na koju je naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika došlo na cestu upravo iz lovišta broj IX/29 – „JADOVNO“, kojim gospodari tuženik. Stoga je sud odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje očevida na licu mjesta, kao i tuženikove dokazne prijedloge za provođenje geodetskog vještačenja radi utvrđivanja mjesta nastanka štetnog događaja i očevida na licu mjesta jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica budući da je te činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka.

15. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavaka 3. ZPP), proizlazi kako u konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelj tvrdi, za tuženikovu odgovornost mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO). Naime, odredbama članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

16. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

17. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti, odnosno divljač koje se kreće cestom, opasna stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.). Odredbom članka 1064. ZOO-a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023., Pž- 3159/2023-2 od 30. siječnja 2024.).

18. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).

19. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da tuženikova tvrdnja kako na dan predmetnog štetnog događaja nije bilo lovačkih aktivnosti od strane tuženika, odnosno kako je na taj dan bio zabranjen lov na srne, nije odlučna za odluku suda o tužbenom zahtjeva jer u konkretnom slučaju tužitelj niti ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova zbog čega su, kao što je prethodno obrazloženo, za pitanje tuženikove odgovornosti mjerodavne citirane odredbe ZOO-a, prema kojim odredbama je odgovornost za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, kao što je prethodno obrazloženo, objektivna. Stoga je tuženik taj koji je bio dužan dokazati da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje tuženika odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Navedeno je tuženik propustio učiniti.

20. Naime, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je do štete na vozilu tužiteljevog osiguranika došlo naletom tog vozila na divljač – srnu koja je, kao što to proizlazi i iz iskaza svjedoka HČ, iskočila na cestu ispred auta tako da nije uopće mogao dotaknuti kočnicu prije udara u srnu. Zbog toga se u konkretnom slučaju ne radi o višoj smisli u smislu odredbe članka 1067. stavka 1. ZOO-a jer se ne radi o nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Budući da se radi o iznenadnom naletu divljači (srne) u konkretnom slučaju bi se, prema stajalištu suda, radilo o slučaju, kao događaju koji se, da se predvidio, mogao spriječiti. Međutim, kod objektivne odgovornosti se odgovara i za slučajne štete, odnosno za slučaj jer slučaj ne predstavlja niti jedan od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje tuženika odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a.

21. U konkretnom slučaju tuženik nije, u skladu s odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a, tvrdio niti dokazao niti da je šteta nastala isključivo krivnjom treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

22. U konkretnom slučaju tuženik nije, u skladu s odredbama članka 1067. stavka 2. i 3. ZOO-a, dokazao niti da je šteta, u cijelosti ili djelomično, nastala radnjom oštećenika, odnosno da postoji isključiva odgovornost vozača za predmetni štetni događaj jer vožnju nije prilagodio uvjetima i stanju ceste da vozilo može zaustaviti pred naletom divljači, kao što to neosnovano ističe tuženik. Naime, uvidom u Potvrdu (str. 22. – 23. spisa), zapisnik o očevidu (str. 273. – 275. spisa) i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 276. – 277. spisa) utvrđeno je da u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Uvidom u Potvrdu (str. 22. – 23. spisa) je nadalje utvrđeno da je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 70 km/h, te da na navedenoj dionici nema prometnog znaka „divljač na cesti“. Uvidom u zapisnik o očevidu (str. 273. – 275. spisa) je utvrđeno da je kolnik bio suh – čist, da nije bilo javne rasvjete, da je promet bio rijedak, da je bilo sunčano i da je svitalo. Na temelju iskaza svjedoka HČ je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila u jutarnjim satima, da kolnik nije bio sklizak, da nije bilo magle, da je vidljivost bila dobra, da se vozilo kretalo otprilike brzinom oko 70 km/h, te da je srna iskočila ispred auta tako da nije uopće mogao dotaknuti kočnicu prije udara u srnu. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je, suprotno tuženikovoj paušalnoj tvrdnji, vozač vozila tužiteljevog osiguranika prilagodio vožnju uvjetima i stanju ceste da vozilo može zaustaviti pred naletom divljači, dok tuženik nije predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

23. Uzevši u obzir navedeno, kao i pravila o teretu dokazivanja prema kojima je teret dokaza o postojanju ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a, na tuženiku, a ne na tužitelju, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje prometnog vještačenja radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja.

24. Slijedom navedenog sud je utvrdio da, suprotno tuženikovoj tvrdnji, postoji objektivna odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu jer tuženik nije dokazao da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Stoga je sud odbio tuženikov dokazni prijedlog za pribavljanje Ugovora o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje šteta od divljači na vozilima od Hrvatskog lovačkog saveza jer izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica budući da je te činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka.

25. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

26. U konkretnom slučaju nije sporna visina štete nastala na vozilu tužiteljevog osiguranika u iznosu od 8.024,27 EUR, niti je sporna činjenica da je tužitelj isplatio iznos od 8.024,27 EUR svom osiguraniku na način da je 30. kolovoza 2022. platio iznos od 6.419,41 EUR, dok je 2. rujna 2022. platio iznos od 1.604,85 EUR, a ta činjenica proizlazi i iz potvrde o uplati od 30. kolovoza 2022. (str. 39. spisa) i potvrde o uplati od 2. rujna 2022. (str. 41. spisa). Zbog toga, a s obzirom na utvrđenu objektivnu odgovornost tuženika za štetu na predmetnom vozilu, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, nesporno nadoknadio oštećeniku u iznosu od 8.024,27 EUR. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud, na temelju odredaba članka 963. stavka 1. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa.

27. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je 30. kolovoza 2022. tužitelj nesporno platio iznos od 6.419,41 EUR, dok je 2. rujna 2022. nesporno platio iznos od 1.604,85 EUR, tužitelj ima, suprotno tuženikovoj paušalnoj tvrdnji kojom samo paušalno osporava tijek zateznih kamata, pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljenih uplata do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

29. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od je 8.024,27 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 31. svibnja 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 9. srpnja 2024., 20. studenoga 2024. i 14. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 63,35 EUR i za presudu u iznosu od 126,69 EUR, sve u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.440,04 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

30. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podnesaka od 5. srpnja 2024. i 15. srpnja 2024. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR za svaki podnesak, dakle, ukupno 250,00 EUR jer s obzirom na njihov sadržaj ti podnesci nisu bili potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova javnog bilježnika u iznosu od 6,32 EUR jer sud nije donio presudu na temelju javnobilježnički ovjerenog iskaza svjedoka HČ, već na temelju iskaza tog svjedoka koji je dan u ovom postupku pred sudom. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 256,32 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u točki III. izreke presude.

Zagreb, 17. travnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.