Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-955/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, Ulica Lorenza Jägera 5, Osijek, kojeg zastupa punomoćnica Elizabeta Borić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Boris & Toš d.o.o., Radnička cesta 34, Zagreb, protiv tuženika AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Karlović, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-392/2023-11 od 23. srpnja 2024., dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika AP i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-392/2023-11 od 23. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića poslovni broj Ovrv-8374/2016-4 od 12. prosinca 2016., na temelju kojeg je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 417,61 euro s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, u roku osam dana. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 470,78 eura, u roku 15 dana, dok je u toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u zatraženom iznosu od 375,00 eura.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je tijekom postupka isticao da s tužiteljem nikada nije bio u ugovornom odnosu te da se iz Ugovora o cesiji od 18. travnja 2016. ne može sa sigurnošću utvrditi tko su dužnici, odnosno na koja potraživanja se isti odnosi, već da predmetni Ugovor sadrži samo opće odredbe o tome da se istim ustupaju potraživanja, bez njihove specifikacije. Također, s obzirom na to da prethodno navedeni Ugovor ne sadrži naznaku potraživanja te osobu dužnika, niti okolnosti iz kojih bi se moglo odrediti to potraživanje, smatra da je riječ o ništetnom pravnom poslu. Predlaže pobijanu presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 417,61 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na ime neplaćenih telekomunikacijskih usluga pruženih u razdoblju od svibnja do rujna 2016.

5. S obzirom na prethodno navedenu vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s odredbom čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Jednako tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Polazeći od utvrđenja da je je između tužitelja i trgovačkog društva Tele2 d.o.o. sklopljen Ugovor o cesiji 18. travnja 2016., da je tuženik s društvom Tele2 d.o.o. pravni odnos zasnovao 23. rujna 2015., a što proizlazi iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, da tuženik nije dokazao da bi društvu Tele2 d.o.o. ili tužitelju podmirio tražbine za svibanj 2016., lipanj 2016., srpanj 2016., kolovoz 2016. i rujan 2016., sud prvog stupnja je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-8374/2016-4 od 12. prosinca 2016.

9. Zaključke suda i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Na žalbene navode tuženika kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te kojima ukazuje na ništetnost Ugovora o cesiji od 18. travnja 2016., ukazuje se sljedeće.

11. Naime, čl. 1. Ugovora propisano je da se njime regulira ustup nenaplaćenih potraživanja koja Tele2 d.o.o. ima prema svojim dužnicima s osnova, uključivo, ali ne ograničeno na pružanje komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme, dok je čl. 2. st. 1. Ugovora određeno da se prenose sva pojedinačna potraživanja iz čl. 1. toga Ugovora nakon raskida pretplatničkog odnosa između Tele2 d.o.o. i dužnika sukladno Općim uvjetima poslovanja. Nadalje, čl. 4. st. 4. Ugovora određeno je da se datumom preuzimanja potraživanja smatra svaki datum s kojim je Tele2 d.o.o. iz svojih baza podataka i/ili računovodstvene evidencije izvukao potraživanja naznačena u Specifikaciji i dostavio ih tužitelju, s kojim datumom se sva prava, vlasništvo, interesi i koristi koji proizlaze iz nepodmirenih potraživanja predviđenih tim Ugovorom i sadržanim u Specifikaciji smatraju prenesenim, dok je st. 6. toga članka propisano da će stranke svaku pojedinu Specifikaciju izrađenu temeljem tog Ugovora priložiti Ugovoru te da će te Specifikacije kao Dodatak 1 Ugovora činiti njegov sastavni dio.

11.1. Dakle, iz prethodno citirane odredbe Ugovora proizlazi volja ugovornih strana da se nakon raskida pretplatničkih ugovora sklopljenih između Tele2 d.o.o. i njegovih dužnika, svi iznosi koji proizlaze iz tako raskinutih ugovora ustupe tužitelju, dok ugovornim stranama u trenutku sklapanja istog nije bila poznata visina tih potraživanja, već je određeno da će ista biti konačno određena u naknadno sastavljenoj Specifikaciji pripadajućih dužnika i potraživanja.

11.2. Stoga, suprotno žalbenom navodu tuženika riječ je o odredivom potraživanju u smislu odredbe čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), zbog čega je neosnovan žalbeni navod tuženika o tome da je riječ o ništetnom ugovoru. Naime, sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a da bi ugovor bio ništetan mora se raditi o predmetu obveze koja je nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Stoga, iz navedenog razloga u konkretnom slučaju nije primjenjiva dostavljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također, u odnosu na dostavljenu sudsku praksu drugih županijskih sudova ukazuje se žalitelju da se ne radi o činjenično istovrsnim predmetima.

12. Nadalje, iako tužitelju uz tužbu nije dostavio Specifikaciju kao Dodatak 1 Ugovora, u kojoj su konkretno navedeni dužnici i potraživanja koja se prenose Ugovorom, ovaj sud ukazuje na odredbu čl. 2. st. 5. predmetnog Ugovora, kojim je određeno da unutar 12 mjeseci od datuma preuzimanja definiranog čl. 4. toga Ugovora i određenog konkretnim potraživanjem prenesenim s Tele2 d.o.o. na ovdje tužitelja, tužitelj može zahtijevati da mu se dostavi kopija pretplatničkog ugovora.

12.1. Stoga, kako je tužitelj uz tužbu dostavio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. rujna 2015., presliku osobne iskaznice tuženika te račune za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2016., ovaj sud ukazuje da je, sukladno prethodno citiranoj odredbi Ugovora te čl. 4. st. 4. Ugovora (kojim je kao datum preuzimanja potraživanja određen datum s kojim je Tele2 d.o.o. iz svojih baza podataka i/ili računovodstvene evidencije izvukao potraživanja naznačena u Specifikaciji i dostavio ih tužitelju) tužitelj navedenu dokumentaciju mogao ishoditi isključivo nakon što mu je ustupljeno predmetno potraživanje.

12.2. Također, kako iz dostavljenog računa za rujan 2016. proizlazi da je došlo do prijevremenog raskida ugovorne obveze, čime je ispunjen uvjet iz čl. 2. st. 1. Ugovora za prijenos potraživanja na tužitelja, kao i da je istim ugovoreno da se prenose sva pojedinačna potraživanja iz čl. 1. toga Ugovora, suprotno žalbenom navodu tuženika iz svih dostavljenih isprava jasno proizlazi da je Ugovorom trgovačko društvo Tele2 d.o.o. ustupilo tužitelju utuženo potraživanje.

12.3. Stoga, neosnovan je žalbeni navod tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja.

13. Također, s obzirom na to da tuženik, u odnosu na dio pobijane presude kojom je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka, nije istaknuo nikakve žalbene razloge, a da sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud prvog stupnja nije našao postojanje neke od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

14. Slijedom svega prethodno navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 17. travnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić