REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-464/2023-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mate Knezovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika RA, dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 da tužitelju ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 69.911,63 EUR, kao i naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate, koje teku na iznos od 22.849,56 EUR od dana 8.2.2018., te na iznos od 47.062,07 EUR od 10.8.2022. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141- 02/07-03/OB 00990045495, Urbroj: 341-25-06/2-07 od 14.6.2007. odbio zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu temeljem zahtjeva koji je pokrenut 10.7.2006. Tužitelj je protiv rješenja od 14.6.2007. uložio žalbu koja je odbijena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/07-03/00990045495, Urbroj: 341-99-06/2-07/10505 od 6.6.2008. Tužitelj je protiv rješenja od 6.6.2008. pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji je odbio tužbu tužitelja. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske Us-7499/2008-5 od 7. travnja 2011. odbijena je tužba tužitelja. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-3377/2011 od 11. travnja 2013. usvojena je ustavna tužba tužitelja te je ukinuta presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, Us- 7499/2008-5 od 7. travnja 2011. te je predmet vraćen Visokom upravnom sudu na ponovni postupak. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Uss-107/2013-4 od 29. kolovoza 2013. uvažena je tužba tužitelja i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba,, Klasa: 141-02/07-03/00990045495, Urbroj: 341-99-06/2-07/10505 od 6. lipnja 2008. čime je učinjen tek prvi od zakonitih koraka od strane tuženika prema priznavanju tužitelju prava na invalidsku mirovinu temeljem posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu u borbenom sektoru. Tuženik je ponovno odbio zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu rješenjem

Središnje službe, Klasa: 141-02/13-03/00990045495, Urbroj: 341-99-06/2-13- 10171 od 22. listopada 2013. koje je potvrdilo rješenje Područne službe u Zagrebu, Klasa: 141-02/07-03/OB 000990045495, Urbroj: 341-25-06/2-07 od 14. svibnja 2007. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI- 5057/13-7 od 7. prosinca 2016. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/13/00990045495, Urbroj: 341-99-06/2-13-10171 od 22. listopada 2013. i naloženo je tuženiku da donese zakonito rješenje. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/13-03/00990045495, Urbroj: 341- 99-06/2-13-9939 od 22. svibnja 2017. uvažena je žalba tužitelja te je predmet vraćen Područnoj službi u Zagrebu na ponovni postupak. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/17-03/03608200706, Urbroj: 341-25-06/2-17-128873 od 9. siječnja 2018. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 30% uzrokovanu sudjelovanjem u ratu u Domovinskom ratu i 70% izvan tih okolnosti. Tužitelj je 1. veljače 2018. protiv rješenja Područne službe u Zagrebu uložio žalbu koja je odbijena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141- 02/18-03/03608200706, Urbroj: 341-99-06/2-18-001425 od 24. prosinca 2018. Tužitelj je protiv rješenja tuženika pokrenuo upravni spor tužbom od 6. veljače 2019. koja je uvažena presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI- 446/19-16 od 21. rujna 2019. kojom je poništeno rješenje tuženika, HZMO

Središnje službe, Klasa: 141-02/18-03/03608200706, Urbroj: 341-99-06/2-18- 001425 od 24. prosinca 2018., rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 141-02/17-03/0368200706, Urbroj: 341-25-06/2-17-128873 od 9. siječnja 2018. te je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu radi sudjelovanja u ratu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 60% uzrokovane posljedicama rata i 40% izvan tih okolnosti. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-4619/21-3 od 30. kolovoza 2022. presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-446/19- 16 od 21. rujna 2021. je potvrđena te je postala pravomoćna. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/22-03/03608200706, Urbroj: 341-25-06/2-22-81229 od 24. svibnja 2022. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad uzrokovanu 60% ranjavanjem zadobivenim u ratu i 40% ozljedom i bolešću izvan tih okolnosti s početkom od 1. srpnja 2006. Tužitelju je utvrđeno da je imao pravo na invalidsku mirovinu u sljedećim iznosima: od 1.7. 2006. mirovina u iznosu od 4.713,16 kn mjesečno, od 1.1.2007. mirovina u iznosu od 4.774,44 kn mjesečno, od 1.5.2007. mirovina u iznosu od 4.330,14 kn mjesečno, od 1.7.2007. mirovina u iznosu od 4.442,98 kn mjesečno, od 1.1.2008. mirovina u iznosu od 4.556,67 kn mjesečno, od 1.7.2008. mirovina u iznosu od 4.741,09 kn mjesečno, od 1.1.2009. mirovina u iznosu od 4.849,72 kn mjesečno, od 1.7.2009. mirovina u iznosu od 4.915,41 kn mjesečno, od 1.1.2012. mirovina u iznosu od 4.957,51 kn mjesečno, od 1.7.2012. mirovina u iznosu od 5.017,30 kn mjesečno, od 1.1.2013. mirovina u iznosu od 5.130,15 kn mjesečno, od 1.1.2014. mirovina u iznosu od 4.617,14 kn mjesečno, od 1.1.2017. mirovina u iznosu od 4.796,76 kn mjesečno, od 1.1.2018. mirovina u iznosu od 4.841,48 kn mjesečno, od 1.7.2018. mirovina u iznosu od 4.971,84 kn mjesečno, od 1.1.2019. mirovina u iznosu od 5.028,68 kn mjesečno, od 1.7.2019. mirovina u iznosu od 5.151,46 kn mjesečno, od 1.1.2020. mirovina u iznosu od 5.187,84 kn mjesečno, od 1.7.2020. mirovina u iznosu od 5.261,63 kn mjesečno, od 1.1.2021. mirovina u iznosu od 5.290,91 kn mjesečno, od 1.7.2021. mirovina u iznosu od 5.421,27 kn mjesečno, od 1.1.2022. mirovina u iznosu od 5.542,54 kn mjesečno. Tužitelj smatra da temeljem prava vlasništva ima pravo od tuženika na zakonske zatezne kamate na navedene iznose od dana dospijeća sve do dana isplate. Prije svega ističe da je tuženik od 1.7.2006. nezakonito uskraćivao isplatu invalidske mirovine tužitelju. Iz rješenja u rješenje postupao je protuzakonito i priječio pristup tužitelja njegovom stečenom pravu i vlasništvu. Tuženik se oslanjao na protuustavna tumačenja pojma ranjavanja prema kojem detonacije granate uzrokuju takozvane blast ozljede nisu ranjavanje te su temeljem tog beživotnog i formalističkog tumačenja odbijali tužitelju i drugim ratnim vojnim invalidima isplatiti mirovinu. Tuženik je nakon toga izbjegavao isplatu pokušavajući umanjiti iznos mirovine koji pripada tužitelju pogrešnim utvrđivanjem činjeničnog stanja. Činjenično stanje ispravno je utvrđeno tek pravomoćnom sudskom presudom. Cijelo vrijeme tijekom postupka tuženik je pridržavao imovinu koja po pravu pripada drugome te je istom mogao slobodno baratati. Kamata je u svojoj srži naknada koja se plaća drugoj osobi radi korištenja njena novca. Tuženik je 16 godina koristio, ili imao priliku koristiti i baratati, novcem koji po zakonu i temeljnim pravnim načelima pripada tužitelju. Iz toga proizlazi da je tuženik tužitelju dužan nadoknaditi i zakonsku zateznu kamatu pa od tuženika konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 13.3.2025. potražuje iznos od 69.911,63 EUR, kao i zakonske zatezne kamate, koje teku na iznos od 22.849,56 EUR od 8.2.2018., te na iznos od 47.062,07 EUR od 10.8.2022. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. ističe kako je rješenjem tuženika broj 640161 od 24. svibnja 2022. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad uzrokovanu 60% ranjavanjem zadobivenim u ratu u Bosni i Hercegovini kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane i 40% ozljedom i bolešću izvan tih okolnosti s početkom od 1. srpnja 2006. u svoti od 5.205,16 kn mjesečno koja se umanjuje prema odredbama ugovora HVO i određuje u svoti od 4.713,16 kn mjesečno te usklađuje sa propisima tuženika. Tuženik je u cijelosti podmirio obvezu u skladu sa tim rješenjem i dana 9.8.2022. isplatio razliku invalidske mirovine zajedno sa zaostacima u iznosu od 70.620,38 EUR (=532.089,24 kn) čime je svoju obvezu ispunio u cijelosti. Ukoliko se radi o zahtjevu tužitelja za isplatu kamate koja postaje glavno potraživanje, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu jer po Zakonu o mirovinskom osiguranju nije predviđeno plaćanje zateznih kamata. Tuženik je rješenje donio 24.5.2022., tužitelj ga je zaprimio 2.6.2022., a isplata je izvršena 9. kolovoza 2022., dakle u primjerenom roku. Tuženik nije zakasnio s isplatom mirovine jer istu nije niti mogao uplaćivati dok nije doneseno rješenje u upravnom postupku koje predstavlja pravni osnov za isplatu mirovinskih primanja, a tužitelj potražuje zatezne kamate kada mirovina još nije niti dospjela za isplatu. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u rješenje tuženika broj 640161 od 14.6.2007. (list 6-7 spisa), rješenje tuženika broj 451212 od 6.6.2008. (list 8-10 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3377/2011 od 11.4.2013. (list 11- 12 spisa), presudu Upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Uss- 107/2013 od 29.8.2013. (list 13-15 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu posl. broj UsI-5057/2013 (list 16-18 spisa), rješenje tuženika broj 451212 od 22.5.2017. (list 19-22 spisa), rješenje tuženika broj 640161 od 9.1.2018. (list 23-28 spisa), rješenje tuženika broj 451212 od 24.12.2018. (list 29-32 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu posl. broj UsI-446/19 od 21.9.2021. (list 33-39 spisa), rješenje tuženika broj 640161 od 24.5.2022. (list 40-43 spisa), izračun tužitelja (list 44-50 spisa), obračun kamata tuženika (list 56 spis) i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 66-82 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među parničnim strankama nesporno je da je tuženik dana 9.8.2022. na temelju rješenja broj 640161 od 24.5.2022. isplatio iznos od 70.620,38 EUR koji odgovara visini glavnice dospjelih mirovina tužitelja sukladno navedenom rješenju, dok je sporno da li je tuženik bio dužan platiti i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose mirovine navedenim rješenjem i to od dana kada je utvrđeno pravo na isplatu mirovine.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je specificirao da s osnove neisplaćenih zateznih kamata potražuje sveukupni iznos od 69.911,63 EUR, kao i zakonske zatezne kamate, koje teku na iznos od 22.849,56 EUR od 8.2.2018., te na iznos od 47.062,07 EUR od 10.8.2022. pa do isplate.

7. Temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Identičnu odredbu sadržavao je i čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZOO).

8. Temeljem odredbe čl. 59. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu: ZMO) pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nadalje, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZMO-a prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju se u Zavodu prema odredbama ZMO-a i to sukladno čl. 7. st. 2. ZMO-a u upravnom postupku. Temeljem odredbe čl. 132. st. 1. ZMO-a rješenje o priznanju prava iz mirovinskog osiguranja izvršava se odmah nakon donošenja, osim ako odredbama ZMO-a nije drukčije određeno, a temeljem odredbe st. 3. istog čl. rješenje izvršava Zavod.

9. Iz dostavne naredbe rješenja tuženika od 24.5.2022. razvidno je da je isto odmah po donošenju dostavljeno i Odsjeku obračuna mirovinskih primanja radi izvršenja te je među strankama nesporno da je sveukupni iznos glavnice sukladno navedenom rješenju tužitelju isplaćen 9. kolovoza 2022. u iznosu od 70.620,38 EUR.

10. Iz navedenog proizlazi da je tuženik sukladno čl. 132. st. 1. i 3. ZMO-a odmah po donošenju rješenja kojim priznaje tužitelju pravo na isplatu invalidske mirovine isto uputio i svojoj nadležnoj službi za izvršenje pa tuženik nije u zakašnjenju u smislu čl. 29. st. 1. ZOO-a temeljem kojeg bi tužitelj imao pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na mirovine koje su priznate navedenim rješenjem od 1.1.2007. pa do 1.1.2022. i nadalje. Naime, kao što je već ranije navedeno, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZMO-a prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju se u Zavodu prema odredbama ZMO-a i to sukladno čl. 7. st. 2. ZMO-a u upravnom postupku. Tek po donošenju rješenja kojim se to pravo priznaje osiguraniku za tuženika nastaje obveza isplate mirovine. Navodi tužitelja da je tuženik neosnovano uskraćivao tužitelju isplatu mirovine pa se 16 godina koristio novcem koji po zakonu i temeljnim pravnim načelima pripada tužitelju te da bi stoga tužitelju pripadalo pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata ne mogu se prihvatiti. Tužitelj je u zakonom propisanom upravnom postupku koristeći svoje ustavno pravo na pravni lijek i sudsku zaštitu u konačnici pobio odluke tuženika s kojima nije bio zadovoljan i ishodio pravo na isplatu invalidske mirovine temeljem rješenja tuženika od 24.5.2022. i to za razdoblje od 1.1.2007. pa do 1.1.2022. i nadalje te je tuženik to svoje rješenje i izvršio i isplatio tužitelju sve zaostale mirovine. Pravna osnova na temelju koje se temelji novčana tražbina tužitelja je upravo rješenje od 24.5.2022. doneseno sukladno čl. 7. st. 2. ZMO-a u upravnom postupku. Da tuženik po donošenju tog rješenja isto nije odmah i uputio na izvršenje sukladno čl. 132. st. 1. i 3. ZMO-a te da još uvijek nije isplatio tužitelju sve iznose koji mu po tom rješenju pripadaju, tada bi isti sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a pao u zakašnjenje i tužitelj bi imao pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata, ali od dana donošenja tog rješenja, a ne od dana kada mu je utvrđeno pravo na isplatu invalidske mirovine, budući to pravo koje je utvrđeno nekim ranijim datumom dospijeva na isplatu tek donošenjem rješenja tuženika u zakonom propisanom postupku. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje zakonske zatezne kamate na mirovine od dana kada mu je priznato pravo na isplatu istih odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci.

11. Ostali priloženi i provedeni dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

13. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

14. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku