Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-34/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, Milana Šufflaya 15a, protiv tuženog N- PL d.o.o., OIB: 75835330409, Bjelovar, Ljudevita Jonkea 63, zastupanoga po punomoćniku Saši Kutnjaku, odvjetniku u Bjelovaru, Josipa Jelačića 12, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-117/2023-23 od 19. veljače 2025. i žalbi tužitelja protiv rješenja istog suda poslovni broj Pr-117/2023-26 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja UT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-117/2023-23 od 19. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužitelja UT izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-117/2023-26 od 4. ožujka 2025., kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz poslodavca N-PL d.o.o. zaposleniku DT nije dopušten i da radni odnos nije prestao.

II. Tužitelju UT nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, pa se određuje kao dan prestanka radnog odnosa dan 31. prosinca 2023.

III. Nalaže se tuženiku N-PL d.o.o. Bjelovar, Ljudevita Jonkea 63, OIB: 75835330409, da tužitelju DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete novčani iznos od 7.694,87 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), tekućom od 01. 01. 2024. godine, pa do isplate i to sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 Eura, sa zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi opravdane troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 Eura, u roku od 15 dana.”

1.1. Pobijanim rješenjem naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak u iznosu od 125,00 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude.

2. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR za sastavljanje žalbe protiv prvostupanjske presude.

3. Žalba tužitelja izjavljena protiv presude je neosnovana, a žalba protiv rješenja nepravovremena.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Presuda sadrži potrebne i jasne razloge o odlučnim činjenicama pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

6. U postupku je utvrđeno:

- da su stranke 16. lipnja 2023. zaključile ugovor o radu s probnim radom na 6 mjeseci, na poslovima pomoćni bravar, s mjestom rada u SR Njemačkoj, a prema potrebi i drugdje,

- da je 28. srpnja 2023., zaključen aneks ugovora o radu, kojim je ugovoreno obavljanje poslova isključivo u SR Njemačkoj, u periodu od 28. srpnja 2023. do 27. srpnja 2025.,

- da je tuženik, odlukom o otkazu ugovora o radu radniku zbog nezadovoljenja na probnom radu od 23. rujna 2023., otkazao tužitelju ugovor o radu,

- da je navedenom odlukom određeno da ista stupa na snagu 30. rujna 2023. te da se tužitelju utvrđuje otkazni rok u trajanju od sedam dana za vrijeme kojeg nije uopće dužan raditi,

- da je navedena odluka tužitelju dostavljena e-mailom 29. rujna 2023.,

- da je tužitelj 4. studenoga 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je navedeni zahtjev tuženik primio 11. studenog 2023.,

- da se tuženik u zakonskom roku nije očitovao o tom zahtjevu.

6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je tuženik, u skladu sa Zakonom o radu i čl. 116. i čl. 125. Pravilnika o radu iz siječnja 2022. (list 95-98), otkazao tužitelju ugovor o radu, sklopljen na neodređeno vrijeme, na temelju procjene kvalitete rada i stručnosti radnika, nakon što je ocijenio i utvrdio da tužitelj za vrijeme probnog rada nije zadovoljio potrebe poslodavca i klijenta, gdje je radio kao izaslani i ustupljeni radnik, da predmetna odluka sadrži razloge utemeljene na zakonu, koji su u njoj navedeni te da sadržajno nema nedostataka, zbog kojih bi je trebalo utvrditi nedopuštenom. Posljedično tome, sud je odbio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu uz pripadajuću isplatu naknade štete.

7. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

7.1. Uzgred treba napomenuti da je pogrešan zaključak prvostupanjskoga suda o pravovremenosti podnesenog zahtjeva za zaštitu prava jer prema čl. 131. st. 1. ZR, za ocjenu pravovremenosti podnesenog zahtjeva nije odlučno samo kada je odluka o otkazu ugovora o radu radniku dostavljena, već i kada je radnik za povredu prava saznao, a u ovom slučaju tužitelj je priznao činjenicu da mu je predmetna odluka dostavljena e-mailom 29. rujna 2023. No, iako zaključak prvostupanjskoga suda u tom dijelu nije pravilan, pobijana odluka nije preinačena (čl. 374. ZPP).

8. Odredbom čl. 53. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23– dalje: ZR) propisano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, a prema stavku 4. toga članka, na otkaz iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona. Prema stavku 5. toga članka, otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana.

9. Tužitelj u žalbi ističe da sud ne obrazlaže zbog čega smatra da je odluka o otkazu od 23. rujna 2023. po svom smislu i sadržaju valjana odnosno zbog čega smatra da je taj otkazni razlog na bilo koji način tuženik dodatno obrazložio u toj odluci, a niti ga je dokazao u ovom postupku. Međutim, kada se otkazuje ugovor o radu za vrijeme probnog rada takva odluka ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i činjenicu da se radniku ugovor o radu otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu, što je tuženik u ovom slučaju i učinio (tako i Revr 25/2012-2 od 17. prosinca 2015., Revr 889/2017-2 od 19. prosinca 2017., Rev 935/2020-3 od 12. travnja 2022).

9.1. Naime, odredba čl. 53. st. 3. ZR, sama po sebi predstavlja poseban opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu (čl. 115. st. 1. t. 4. ZR) pa tuženik neke druge, konkretnije razloge zbog kojih je rad tužitelja ocijenio nezadovoljavajućim nije ni trebao dokazivati, niti je sud bio ovlašten u postupku ispitivati pravilnost ocjene poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Navedeni institut iscrpljuje se upravo u davanju mogućnosti poslodavcu da u ugovorenom roku probnog rada provjeri osobine i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla te da, kada ocijeni da isti ne ispunjava njegova očekivanja, može otkazati ugovor o radu, bez da se ocjenjuje postojanje razloga za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. i čl. 116. ZR i s tim u vezi propisano postupanje poslodavca (pod uvjetom da taj otkaz nije diskriminirajući ili šikanozan, što tužitelj i ne tvrdi). Stoga je autonomno pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koje rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu (Rev 935/2020, Rev 1203/2020).

10. U odnosu na žalbene razloge koji se tiču tvrdnje da je odluka o otkazu ugovora o radu donijeta u vrijeme kada se tužitelj nalazio na bolovanju, da ta činjenica među strankama nije bila sporna te da je sud bio dužan provjeriti i prihvatiti njegov prijedlog da se od HZZO odnosno liječnika opće medicine, pribave podaci o bolovanju, treba reći da sve navedene okolnosti nisu odlučne za ishod spornog odnosa među strankama i donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer se, u slučaju otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, ne primjenjuju odredbe o neopravdanim razlozima za otkaz, a tužitelj, osim toga, i ne tvrdi da je njegova privremene nesposobnosti bila uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću (čl. 38. ZR).

11. S obzirom na sve navedeno, sud je naveo potrebne razloge o činjenicama za koje je ocijenio da su odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.

12. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o trošku nije ispitana jer tužitelj istu ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

15. Budući da nije uspio sa žalbom, tužitelju ne pripada ni pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. ZPP).

16. Prema čl. 348. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP, žalba se protiv rješenja može podnijeti u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

16.1. Punomoćniku tužitelja pobijano je rješenje uručeno 17. ožujka 2025. (poleđina lista 136 spisa) s pravilnom uputom o pravnom lijeku da protiv tog rješenja može izjaviti žalbu u roku od 15 dana, sukladno s navedenom zakonskom odredbom. Stoga je rok za izjavljivanje žalbe istekao 1. travnja 2025. (utorak).

16.2. Budući da je predmetna žaba predana e-komunikacijom 2. travnja 2025., ista je nepravovremena jer je izjavljena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje (čl. 367. st. 1., u vezi s čl. 358. st. 2. ZPP) pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Velikoj Gorici 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos