REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-829/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1.) DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.) PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3.) ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Silvana Demark, odvjetnica u Čavlima, protiv tuženika: OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog punomoćnica Orjana Makovac, odvjetnica u Bujama, radi predaje u suposjed, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku broj P-375/2022-9 od 21. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku broj P-375/2022-9 od 21. rujna 2023.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I.) Nalaže se tuženiku OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljicama DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica]/G, kuća, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], oranica, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], oranica, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II.) Nalaže se tuženiku OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljicama DT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od: 1.492,50 EUR / 11.245,24 HRK, uvećanim za zakonsku zateznu kamatu tekuću od

dana donošenja ove prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U sadržaju žalbe vidljivo je da se tuženik poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), bez posebnog obrazloženja iste postupovne povrede, osim isticanja njenog zakonskog opisa. U preostalom dijelu žalbe pretežno se obrazlaže da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu odluku, a u vezi tuženikovog prigovora retencije predmetne nekretnine, jer sud nije utvrdio ni jednu bitnu činjenicu, te je odbio sve dokazne prijedloge stranaka. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice osporavaju navode istaknute u žalbi tuženika, te predlažu istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći dodatno po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede postupka drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 356. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovano ni žalbeno isticanje tuženika da bi presuda bila opterećena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku.

6. U postupku su kao nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice da se predmetne nekretnine čiju predaju u suposjed traže tužiteljice, nalaze u suvlasništvu stranaka i to tužiteljica svake po 3/18 dijela, te tuženika 9/18 dijela, a da je tuženik isključivi posjednik istih. Iako je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-3016/2015 -7 od 15. studenog 2016. utvrđeno da su tužiteljice suvlasnice istih nekretnina, tuženik koji je suvlasnik tih nekretnina u ½ dijela se očigledno ne slaže sa takovom presudom jer smatra da je on vlasnik iste u cijelosti ili u većem dijelu, a to zbog izvršenih novčanih ulaganja u nekretninu čime joj je povećana vrijednost. Iz istog razloga, ulaganja u nekretninu i time postojanja njegove tražbine prema tužiteljicama za naknadu tih ulaganja, protivio se zatraženoj predaji u suposjed dok mu se ta ulaganja ne nadoknade, pri čemu se pozvao na pravo zadržanja sporne nekretnine u svom posjedu.

7. Prvostupanjski sud je odbio sve dokazne prijedloge stranaka usmjerene na utvrđivanje postojanja i vrijednosti tuženikovih ulaganja u nekretninu, ali žalba tuženika istaknuta u tom pravcu, da je zbog toga činjenično stanje ostalo pogrešno ili nedovoljno utvrđeno, ipak je po drugostupanjskom sudu ocijenjena neosnovanom, jer za odlučivanje o tužbenom zahtjevu kakav je postavljen, utvrđivanje tih činjenica nije bilo potrebno, s obzirom da se tu radi o pravnom pitanju i primjeni materijalnog prava.

8. Na temelju prednjih nespornih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica kojim su tražile predaju u suposjed predmetne nekretnine uz zaključak da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele nekretnine postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, a sve pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. te članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV).

9. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja. Naime, tužiteljice su podnijele vlasničku tužbu (reivindikacija) prema odredbi članka 161. i članka 162. ZV-a, a radi se o tužbi koju podiže vlasnik protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar i kojom traži od te osobe da mu stvar preda u posjed, ovdje u suposjed. Tužiteljice su dokazale da su suvlasnice navedene nekretnine, a što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, te pravomoćne sudske presude kojom su tužiteljice utvrđene suvlasnicama iste nekretnine.

10. Žalbeni navodi tuženika odnose se uglavnom na sporno pitanje prava zadržanja predmetne nekretnine zbog, kako to tvrdi tuženik, ulaganja u istu, s tim što je o tom prigovoru tuženika prvostupanjski sud već odlučio otklonivši isti.

11. Pravo zadržanja posjeda stvari (ius retentionis), na koje se tuženik poziva uređeno je odredbama članka 72. do 75. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO) te odredbom članka 164. stavak 2. ZV-a iz kojih proizlazi da je to pravo akcesorno i to ovisno o dospjelom i utuživom potraživanju posjednika stvari prema zahtjevu vlasnika da mu preda stvar u posjed, da ga s uspjehom mogu iznijeti samo pošteni posjednici stvari, te da se, jer ima suprotstavljajući značaj – kao sredstvo zaštite dospjelog potraživanja, na njega takav pošteni posjednik može pozvati i prigovorom kao procesnom radnjom, ali prigovorom određenim po osnovi i visini, dakle u pogledu konkretne tražbine i da postojanje toga prava mora dokazati onaj koji tvrdi da ga ima.

12. Tuženik postojanje i visinu svoje tražbine nije dokazao, osim što je predlagao dokaze za svoje tvrdnje da je u navedenu nekretninu uložio znatna sredstva. Pored toga institut retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a odnosi se na reivindikacijsku, pravu vlasničku tužbu i na zaštitu koja pripada posjedniku nevlasniku u odnosu na vlasnika koji od posjednika traži predaju cijele stvari odnosno nekretnine u posjed. Odredbe ZV-a koje reguliraju zaštitu suvlasništva predstavljaju posebne odredbe (lex specialis) u odnosu na odredbe istoga Zakona koje se tiču reivindikacijske tužbe iz članka 164. ZV-a, pa u pravnom odnosu suvlasnika, od kojih jedan ili više njih traži od preostalih (ili od preostalog) suvlasnika da mu predaju u suposjed nekretninu, nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a. Takvo je pravo isključivo predviđeno kod traženja zaštite na temelju reivindikacijske (prave vlasničke) tužbe, a takva se tužbe podnosi kad postoji odnos vlasnika–neposjednika i posjednika–nevlasnika, a ne onda kad postoji međusobni odnos više suvlasnika. U situaciji kada vlasnik od posjednika traži predaju nekretnine u posjed, smisao prava posjednika na retenciju je u tome da će, za slučaj da sud udovolji zahtjevu vlasnika za predaju nekretnine u posjed, posjednik izgubiti posjed te nekretnine pa će mu biti znatno otežano namirenje u odnosu na nužne i korisne troškove koje je u vezi nekretnine imao. Naprotiv, kada jedan od suvlasnika neke nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine, jer i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojemu je to naloženo neće izgubiti svoje pravo na posjed, ali će u takvom posjedu biti zajedno s drugim suvlasnikom. To je odraz pravila iz odredbe članka 42. stavak 1. ZV-a, kojom je izričito propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, osim ako oni odluče da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanja svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, o kojoj iznimci se u konkretnom slučaju ne radi.

13. Kada je u pitanju međusobni odnos suvlasnika, njihov se pravni odnos razmatra na temelju pravila iz Glave 2. Trećeg dijela ZV-a, odnosno sukladno odredbama članka 36. do 56. ZV-a, a u tim odredbama nije predviđeno pravo retencije koje bi pripadalo jednom suvlasniku u odnosu na drugog suvlasnika. Dakle, u situaciji kada jedan suvlasnik traži od drugog suvlasnika predaju nekretnine u suposjed, tom drugom suvlasniku od kojega se zahtijeva predaja nekretnine u suposjed ne pripada pravo retencije. Izvan navedenog kod odlučivanja o prigovoru prava zadržanja stvari primjenjuju se kao dopunska pravila odredbe ZOO-a, pa je prvostupanjski sud je prilikom donošenja svoje odluke o neosnovanosti istaknutog prigovora zadržanja stvari i o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljica donio pravilnu odluku koja je u skladu sa sudskom praksom u identičnim slučajevima.

14. Stoga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo na koje se poziva u razlozima svoje presude, tako da je žalba tuženika neosnovana i u pogledu istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Osnovano je prvostupanjski sud otklonio i primjenu pravnog stajališta Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2021., tako da se ponovljeno tuženikovo pozivanje na isto u podnesenoj žalbi također ukazuje neosnovanim, jer se navedeno stajalište ne odnosi na sporove o predaji u suposjed nekretnine, odnosno ne može se primijeniti na konkretan slučaj.

15. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud iste dosudio sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a u podnesenoj žalbi se ista odluka specificirano ni ne pobija.

16. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud je kao neosnovan odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka, jer isti sa svojom žalbom u tom postupku u cijelosti nije uspio, a odbijen je i zahtjev tužiteljica za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu, jer taj trošak, odnosno podnesak, temeljem odredbe članka 155. ZPP-a, nije bio potreban za ovaj postupak.

17. Slijedom svega iznesenog, sud drugog stupnja je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević