REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-110/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Sumiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Matulić Sumić & partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženice ĐL rođene ABC, iz [adresa] zastupane po privremenom zastupniku Vedranu Kolograniću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-437/2022-11 od 27. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-437/2022-11 od 27. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Utvrđuje se da je tužitelj OL vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], ZU 904, K. O. [katastarska općina], površine 80 m2, označene na skici izmjere sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice u nalazu i mišljenju od 26. studenog .2020. brojem 7, žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-A, za cijelo, te je stoga tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na navedenoj čestici, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice ĐL, žena O, rođena ABC, iz [adresa].

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženica po privremenom zastupniku u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka, koji razlozi se u sadržaju žalbe ne obrazlažu. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno, da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Zbog toga je podnesena žalba u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga utvrđena neosnovanom.

6. Žalbom nisu specificirano pobijane ni činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio, pa je sud drugog stupnja uvidom u spis utvrdio da su tijekom postupka, izvedenim dokazima utvrđene sve bitne činjenice o kojim ovisi donošenje odluke u ovom sporu, tako da je žalba neosnovana i iz tog žalbenog razloga.

7. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje prava vlasništva nekretnine temeljem dosjelosti, te je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna zemljišna čestica br. 1191/1 iz Zk. ul. broj [broj ZK uloška] k.o, [adresa], površine 80 m2 upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo tužene, dok je u posjedovnom listu broj 264 k. o. [katastarska općina]- Baška Voda kao posjednik te zemljišne čestice kao i brojnih drugih čestica, upisan tužitelj u 2/10 dijela. Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ABC, Javnog bilježnika Ante Barbića, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Makarskoj, broj O-37/15 UPP/OS-18/15 od 6. ožujka 2015.predmetnu nekretninu su naslijedili sinovi ostavitelja tužitelj i njegov brat EL svaki u ½ dijela, ali EL je prilikom davanja iskaza u ovom postupku kada je saslušan u svojstvu svjedoka, iskazao da je prema njihovom međusobnom dogovoru vlasnik te nekretnine tužitelj, zbog čega EL nije ni upisan kao posjednik iste u posjedovnom listu. Isti svjedok je u pogledu dugotrajnosti mirnog posjedovanja predmetne nekretnine iskazao da im je njihov otac kao prethodni vlasnik i posjednik te nekretnine rekao da je istu naslijedio od svog oca koji ju je uživao prije njega, a ovaj također od svog oca, dakle pradjeda tužitelja. Takav iskaz i tvrdnje tužitelja u pogledu mirnog posjeda nekretnine potvrđuju svi ostali svjedoci koji su saslušani na te okolnosti, dok je precizniji u tom pogledu bio samo svjedok DL, koji je istakao da je otac tužitelja obrađivao predmetnu nekretninu od 60-tih godina (20. stoljeća) i da je ista stečena nasljeđivanjem. Svi saslušani svjedoci su bili jednoglasni u tvrdnji da tužena, koja je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana u zemljišnoj knjizi 1936. godine, nikada nije posjedovala ili uživala predmetnu nekretninu, te su naveli da ne poznaju niti su nekada čuli za osobu tog imena. Identifikacija nekretnine za koju se traži utvrđenje prava vlasništva je izvršena provedenim vještačenjem po geodetskom vještaku, koji je istu u nekretninu u skici izmjere označio i slovnim oznakama po međašnim točkama, kako je isto i navedeno u izreci pobijane presude.

8. Prvostupanjski sud iz naprijed utvrđenih činjenica zaključuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću, pri čemu kao relevantno vrijeme uzima rok od deset godina, jer smatra da je posjed tužitelja i njegovih prednika zakonit, istinit i pošten. Sud drugog stupnja nalazi da je takav zaključak prvostupanjskog suda nepravilan jer tužitelj nije dokazao da su njegovi prednici stekli predmetnu nekretninu od upisane vlasnice na način na koji se može steći pravo vlasništva iste, te o navedenom nisu ni predloženi bilo kakvi dokazi od strane tužitelja. Zbog toga se posjed nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika ne može smatrati zakonitim.

9. Međutim, s obzirom da je utvrđeno da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i njegovih prednika duže od dvadeset godina, a ista je stečena nasljeđivanjem i to su je na taj način stekli i tužitelj i prije njega njegov otac, kao i djed, a na temelju odredbe članka 160. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/114, 81/15 i 94/17, dalje ZV) koja propisuje da nasljednik postaje pošteni posjednik nekretnine od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju ako je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je to nasljednik znao ili mogao znati, proizlazi da su tužitelj i njegovi prednici bili pošteni posjednici, jer nije utvrđeno da su znali ili mogli znati da bi njihov posjed bio nepošten. Nadalje, budući odredba članka 160. stavak 2. ZV-a propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika, neprekidno vršili posjed stvari kao zakoniti, istiniti i pošteni samostalni posjednici ili samo kao pošteni samostalni posjednici, a odredba članka 159. stavak 3. ZV-a propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, proizlazi da je tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine ipak osnovan, a zbog toga podnesena žalba i u okviru zakonskog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava neosnovana.

10. Dakle, unatoč tome što je prvostupanjski sud pogrešno obrazložio način stjecanja vlasništva nekretnine u pogledu kvalifikatornih elemenata posjedovanja nekretnine radi stjecanja vlasništva dosjelošću, odluka prvostupanjskog suda je iz naprijed navedenih razloga ipak pravilna u smislu primjene materijalnog prava, pa je sud drugog stupnja odlučio žalbu tužene odbiti i pobijanu presudu potvrditi u cijelosti.

11. Na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević